Kako je Bog stvoren?

Mislim da je u pitanju sadržana greška.

Ako uzmemo u obzir definiciju Boga, onda On ne može biti stvoren. Bog je prvi uzrok, On je stvorio sve, a Njega nije stvorio niko.

Ovo nije teško spoznati ako samo na trenutak promislimo o manjkavosti naših čula kojima percipiramo svijet oko sebe.

Dakle, pitanje ne može glasiti: može li trokut biti krug?
Sem u situaciji kada smo mi ti moji stvaraju oca što je i posao jednog stvaraoca, Mi u svom umu stvaramo Oca i on je onoliko moćan u našem životu koliko mi vere u njega imamo.
 
Personalizirani bog nastaje emanira se i on ima epohu kad vlada.
Sve to se emanira iz praznine koje se naziva impersonalni bog ili beskonacni uzrok svega praznina.
Kada je Bog podelio Adama na muško i žensko podelio je i njihove sposobnosti, Tako je Eva kao buduća majka dobila da može da oseti svoju dušu, svoja osećanja jer su osećanja odgovor duše na naše misli. Ono šta su misli na nivou uma to su osećanja na nivou duše. U budući da majka treba da oseti detinje potrebe njoj je dopalo da bude osetljivija na tom planu.

A Adamu je dato da bude bliži razumu tako da Adam bolje čuje glas razuma. Shvatićete da govorim o muškarcima i ženama kada govorim o Adamu i Evi, kao i o razlikama u načinu na koji doživljavaju svet. Žene doživljavaju kroz osećanja dok su muškarci za to malo uskraćeni pa se hvataju za razum. Zato je prihvatljivo da žene gledaju na ravnodušnost tako strogo jer im život bez osećanja ne znači mnogo.
Da bih objasnio ravnodušnost morao bih prvo da objasnim odakle dolaze osećanja i kako su povezana sa našim mislima, Tako imamo tri vrste osećanja,

Euforična osećanja, to je kada dobiješ na sprtskoj prognozi, kada osvojiš devojku u koju si zaljubljen ili dečka u koga je zaljubljena, kada kupimo novi ajfon ili kola.
Suprotno euforičnim osećanjima su osećanja patnji,nezadovoljstvo kada u zadnjem minutu izgubimo na sportskoj prognozi, , bes kada slupamo kola, ljutnja na devojku koja nas je ostavila....

Kad bi smo to uporedili sa prolaskom kroz tunel, desni zid tunela bi bila osećanja patnji, a levi zid euforična osećanja, i tako mi idući kroz mračan tunel čas udarimo u jedan zid čas u drugi i stalno se povređujemo,čak i kada nam je lepo.
Treća vrsta osećanja su životna radost, ljubav, prema bližnjima, milost, zahvalnost, sa ovakvim osećanjima mi idemo sredinom tunela i tada nam zarastaju rane koje smo stekli udaranjem u zidove tunela.

A kakva je ta prava ljubav koja je tako tiha da je skoro i ne primećujemo, kao sunce u proleće nit ti je hladno nit toplo, nego onako potaman.
Prava ljubav je stvar razuma i zato žene takvu ljubav doživljavaju kao ravnodušnost, jer je nenametljiva i skoro nikakva za njih koje su kroz osećanja navikle da doživljavaju svet.
Kada dete traži od majke koka kolu, ona mu daje jer je njoj lepo kada je njenom detetu lepo. Ona to smatra za ljubav nesvesna da to nije prava ljubav nego sebična ljubav.
Ja volim kada je mom detetu lepo. Prava ljubav prvo razmisli o tome šta je osnovna životna potreba deteta pa mu umesto koka kole da vodu, ili neki vitaminski sok.

Prava ljubav se ne povodi za osećanjima nego sluša glas razuma, I budući da su osećanja odgovor duše na naše misli to se postavlja pitanje kako nastaju naše misli.
Naše misli su uglavnom posledica našega suda oslonjenog na našu istinu, pa ako je istina u nama dobra mi ćemo imati lepa osećanja, a ako je naša istina osnovana na zabludama onda imamo euforična i osećanja patnji.

Nema ravnodušnosti, postoji samo nezainteresovanost,kada sretnemo komšiju o kome su nam rekli da krade mi već imamo loš sud o njemu, nećemo moći biti ravnodušni čak i kad pokušavamo da se pretvaramo da je sve ok.
A kad sretnemo drugog o kome imamo lepo mišljenje lice nam se samo širi u osmeh jer su naša osećanja prema njemu lepa.
A kad sretnemo nekoga prolaznika koga i ne znamo i o njemu nemamo nikakvu istinu onda će se u nama pojaviti nezainteresovanost za tog čoveka i mi ćemo prema njemu biti eventualno ravnodušni.

Vidimo iz rečenog da mu većinom nismo ravnodušni jer uvek imamo neko mišljenje i osećanja o ljudima oko nas, ali ima ljudi, pogotovu žena koje pravu ljubav, milost zahvalnost, tumače kao ravnodušnost jer su im ta osećanja previše fina za njihovu osećajnost
Kad je koje godine podjelio ih na dvoje i čime ?
 
Personalizirani bog nastaje emanira se i on ima epohu kad vlada.
Sve to se emanira iz praznine koje se naziva impersonalni bog ili beskonacni uzrok svega praznina.

Kad je koje godine podjelio ih na dvoje i čime ?
U redu je da troluješ, al se bar potrudi da to liči na nešto a ne ovako da se brukaš.
Zamisli da ja trolujem sa ovim tekstovima: šta misliš koliko bi tebalo kreativnosti da uložim da sve to smislim, a ti što na um to na drum, daj brate šta misliš kako te gledaju ljudi ovde na forumu? što praviš bu#alu od sebe.
 
U redu je da troluješ, al se bar potrudi da to liči na nešto a ne ovako da se brukaš.
Zamisli da ja trolujem sa ovim tekstovima: šta misliš koliko bi tebalo kreativnosti da uložim da sve to smislim, a ti što na um to na drum, daj brate šta misliš kako te gledaju ljudi ovde na forumu? što praviš bu#alu od sebe.
Pitam te ozbiljno kad ih je podjelio i čime na dvoje?
Ono drugo nema veze s time ovaj slabo rjeseni forum ima bagove.
Izvoli izadji s godinom ..
 
Ako Bog postoji, u nekom fizičkom obliku, kako je stvoren?
Odakle uopšte ideja da bog postoji u pojavnom svetu?

Odogor je: ne znam.

Nema odgovora. Niko ne zna.


Često se može čuti iz religijskih krugova koji sami sa sobom vode bitku protiv nauke, koji se pitaju. Ako je sve na ovom svetu, galaksije i zvezde ako su nastale u Velikom prasku, ko je onda stvorio veliki prasak?

Na to će vrlo rado oni sami dati odgovor da je to jedino mogao Bog da uradi.

Međutim isto je pitanje: Ko je onda stvorio Boga?

To pitanje često možete čuti od dece. Deca koja još uvek nisu ukalupljena, nisu još uvek indoktrinirana, koja u religijskom kontekstu još uvek nisu zaplašena božanstvima. Deca koja su još uvek radoznala. Ona često pitaju na veronauci, pošto se stalno uči kreacinozam, bog stvorio ovo, bog stvorio ono, cela geneza događaja i stvaranje sveta itd. Deca često bestitdno, bez ikakve bojazni, čisto radoznalo pitaju: A ko je stvrio boga?

I videćete, svaki odgovor koji budete dali, deci neće biti baš jasan ni logičan. Deca jednostavno neće biti zadovoljna odgovorom zato što prosto rečeno nijedan odgovor koji može da se pruži i nije zaista zadovoljavajući. Ni vi sami ne znate.


Ako je stalno neko nešto stvarao onda se pitanje postavlja ko je stvrio stvoritelja?

To je možda kao ona matematička diskusija. Ono kad imaš jednog bricu u selu koji brije sve stanovnike sela. Ko brije tog bricu? Kroz tu priču je predstavljena ozbiljna matematička rasprava u koju se ja slabo razumem.

To prevazilazi okvire našeg razumevanja.
 
A
Odogor je: ne znam.

Nema odgovora. Niko ne zna.


Često se može čuti iz religijskih krugova koji sami sa sobom vode bitku protiv nauke, koji se pitaju. Ako je sve na ovom svetu, galaksije i zvezde ako su nastale u Velikom prasku, ko je onda stvorio veliki prasak?

Na to će vrlo rado oni sami dati odgovor da je to jedino mogao Bog da uradi.

Međutim isto je pitanje: Ko je onda stvorio Boga?

To pitanje često možete čuti od dece. Deca koja još uvek nisu ukalupljena, nisu još uvek indoktrinirana, koja u religijskom kontekstu još uvek nisu zaplašena božanstvima. Deca koja su još uvek radoznala. Ona često pitaju na veronauci, pošto se stalno uči kreacinozam, bog stvorio ovo, bog stvorio ono, cela geneza događaja i stvaranje sveta itd. Deca često bestitdno, bez ikakve bojazni, čisto radoznalo pitaju: A ko je stvrio boga?

I videćete, svaki odgovor koji budete dali, deci neće biti baš jasan ni logičan. Deca jednostavno neće biti zadovoljna odgovorom zato što prosto rečeno nijedan odgovor koji može da se pruži i nije zaista zadovoljavajući. Ni vi sami ne znate.


Ako je stalno neko nešto stvarao onda se pitanje postavlja ko je stvrio stvoritelja?

To je možda kao ona matematička diskusija. Ono kad imaš jednog bricu u selu koji brije sve stanovnike sela. Ko brije tog bricu? Kroz tu priču je predstavljena ozbiljna matematička rasprava u koju se ja slabo razumem.

To prevazilazi okvire našeg razumevanja.
A da li ces ovo razumeti: Jovan 4, 24 A Bog je Duh i ko mu se moli u Duhu da se moli, :?:
I niko nije stvorio Stvoritelja,a Hrist je rekao da se cuvamo ljudske filozofije, :)
 
Ako Bog postoji, u nekom fizičkom obliku, kako je stvoren?
Odakle uopšte ideja da bog postoji u pojavnom svetu?

Тешко на основу написаног можемо наслутити нешто о његовом физичком облику.
Он је прво осмислио па стварао универзум по својој креацији.
Али је остсо изван ње не подлеже физичким законима универзума изван њих је али дела кроз њих.
Тако да њему време и простор нису засигурно ограничења која ми имамо али обзиром да не можемо схватити себе и како смо настали тешко је размишљати уопште како је створен Бог.
 
Mudrost je stvorila boga "Elohim".
Bereshit bara Elohim
То би било његово духовно биће што би касније било свети дух које се огледало над водом док је свет био пуст ваљда покривен само водом.
Тако да је хипотетички кроз воду могсо видети свој одраз као у огледалу.
Вероватно је видео СВЕТЛОСТ!
И нека би светлост и би СВЕТЛОСТ!
Бог виде да је СВЕТЛОСТ ДОБРА!
Па одвоји светлост од таме !
Дакле можемо видети да је кроз стварање учио и стицао ИСКУСТВО.
Тако да би му ЧОВЕК био јако битан за искуство јер кроз човеково искуство он такође учи.
 
Тешко на основу написаног можемо наслутити нешто о његовом физичком облику.
Он је прво осмислио па стварао универзум по својој креацији.
Али је остсо изван ње не подлеже физичким законима универзума изван њих је али дела кроз њих.
Тако да њему време и простор нису засигурно ограничења која ми имамо али обзиром да не можемо схватити себе и како смо настали тешко је размишљати уопште како је створен Бог.
Pa nije baš tako. Mi smo po liku Božijem stvoreni. Spoznaj sebe i spoznaćeš Boga. Mi gledamo ovo svoje telo i mislimo to je slika Boga, Ali ne: Bog je Logos. Reč , Um, Smisao su samo neki od prevoda reči Logos. Ja bih se zadržao na Umu, jer mi smo kao umovi po obrazu Božijem stvoreni.
Pa ako smo mi ćelije Hristovog tela koji je Logos, onda smo mi umovi jednog mnogo većeg uma čije smo mi ćelije.
I da ne dužim onoliko koliko spoznaš sebe kao um toliko ćeš i Boga spoznati koji te je po svom obličju stvorio.
 
Mudrost je stvorila boga "Elohim".
Bereshit bara Elohim
Šta se desilo učiš hebrejski?
U početku stvori Bog.
Be rešit - Rešit koje znači početak ima isti koren kao reč glava "roš". Što nam na posredan način govori da je sve stvoreno u Umu, I da sve postoji u Umu, I da ništa što postoji ne postoji nigde drugo nego u umu Tvorca, I za kraj trica: Ovaj svet u kome postojimo ne postoji nigde drugde nego u Božijoj mašti kao jedna vrsta simulacije kojom on obogaćuje život ćelijama svoga uma.
Vidiš kako je divan svet stvorio za nas a mi smo od njega napravili pakao.
 
Bog nije stvoren, on je oduvijek i zauvijek, nema pocetka ni kraja, jer da ima pocetak bio bi stvorenje a ne Bog.

Jel ima citat u Bibliji kojim se ovo može potvrditi?

Malo je to čudno da je Bog vekovima, hiljadama godina, milionim i milijardama godina, beskonačno mnogo vremena samo tako prosto obitavao i sedeo... i onda odjednom naprasno odlučio da stvori svet, zemlju, nebski svod, nebeska bića, zvezde i sve zveri poljske.

Beskonačno mnogo vremena pre stvaranja sveta nije ništa postojalo, samo Bog.

A šta je Bog?
 
To pitanje često možete čuti od dece. Deca koja još uvek nisu ukalupljena, nisu još uvek indoktrinirana, koja u religijskom kontekstu još uvek nisu zaplašena božanstvima. Deca koja su još uvek radoznala. Ona često pitaju na veronauci, pošto se stalno uči kreacinozam, bog stvorio ovo, bog stvorio ono, cela geneza događaja i stvaranje sveta itd. Deca često bestitdno, bez ikakve bojazni, čisto radoznalo pitaju: A ko je stvrio boga?

I videćete, svaki odgovor koji budete dali, deci neće biti baš jasan ni logičan. Deca jednostavno neće biti zadovoljna odgovorom zato što prosto rečeno nijedan odgovor koji može da se pruži i nije zaista zadovoljavajući. Ni vi sami ne znate.
da nema tog ispiranja mozga koje počme odmah čim dijete dođe na svijet religije bi izumrle. da je djeci dat da uče i sami prikupljaju informacije i sami dođu do spoznaje ne znam koliki postotak njih bi postao članom ijedne religije od ovih 20ak većih. ovako još uvijek imamo strašno velik broj onih koji su prošli ili će proći sve u životu, omatorit će a i dalje im je normalno da je mrtvac usksnuo nakon 3 dana ili da je štapićem ćiribućiriba liječio gubave...itd
 
da nema tog ispiranja mozga koje počme odmah čim dijete dođe na svijet religije bi izumrle. da je djeci dat da uče i sami prikupljaju informacije i sami dođu do spoznaje ne znam koliki postotak njih bi postao članom ijedne religije od ovih 20ak većih. ovako još uvijek imamo strašno velik broj onih koji su prošli ili će proći sve u životu, omatorit će a i dalje im je normalno da je mrtvac usksnuo nakon 3 dana ili da je štapićem ćiribućiriba liječio gubave...itd
tots1 je novi član vidi se....a ovakvih koji osporavaju Isusa je bilo milione ovdje....ništa novo....treba da se čovjek dokaže na forumu, 39 postova je premalo.
 

Back
Top