Ma ja sam katastrofa, dete u meni nikada neće odrasti...
Ali sve više moram da mislim na svoje dete i na to da sam nečija gospođa.
Spustila sam se niz tobogan pre neki dan sa svojim detetom. Bila je mrkla noć i mi sami napolju, valjda nije niko video osim ako nisu virili sa prozora.
Ali oni se ne računaju, jer su se krili![]()
Ako je spuštanje niz tobogan znak da nisam ostarila, molim da se zna da sam još djetešce puko : ) Elem, prijavljujem spuštanje niz one strrrrrrrrrrrrrrrrrrašne tobogane u Jagodini na bazenu u onom Votervorldu, pa vožnja rolerima sa sinom pre jedno dva meseca, pa pravljenje sneška preksinoć i pravljenje igloa sinoć (mrzelo nas da ga završimo, pa smo ga prekrili starim ćebetom, ali valjda se i pola igloa računa u neodrastanje : ).
) mi govore "gospodjo" (mada se malo slognu kad mi pogledaju lice, jer nije u skladu sa odecom). 






Nekako mi sav taj ludi nocni zivot i pijancenja izgledaju tako daleko i davno i znam da se to vreme nece vratiti..

