pisala sam već na ovoj temi, ali bih da dodam
mladost se završava i kad čovek nije više spreman da prihvata novine, tj, nove tehničke izume, teško prihvata promene itd.... (tad počinje mentalna starost)
fizička starost počinje kad nemamo više kondicije kao pre, bez obzira koliko se trudili da je održimo
mladost ne poznaje strahove. Kad počnemo da se plašimo za sve i svašta, da brinemo, za budućnost, za starost...počinjemo da starimo
Izmedju ostalog i ovo mi je bilo u glavi kad sam otvarala temu. Tachnije, prolazilo mi je kroz glavu poredjenje...nekad i sad.
Pre 10 godina bi trcheci npr. ishla na rolllercoaster, ili na tako neki ektremni vid zabave, a sad mi srce sidje u pete kad odem malo ekstremniji ringishpil.
Proshle godine sam sa 100% samopouzdanjem sela na jedan, srecna shto ce me protresti opet adrenalin, a sishla sam sa njega i 5 minuta pokushavala da objasnim sebi da definitivno nisam dozivela srchku...Ta chinjenica, iliti taj nemili dogadjaj me toliko deprimirao da sam potpuno sponatno, u sledecoj prilici kad mi je dechko spomenuo da bi zaista bilo lepo da jednog dana kad otputujemo u inostranstvo, odemo na taj prokleti rollercoaster...pochela da plachem.

Naravno, moj dechko je ostao zatechen mojom reakcijom, jer nije imao predstavu shta je moglo toliko da me potrese, od te naizgled bezazlene izjave koju je dao, i onda sam sledecih sat vremena, onako shmrcava pokushavala da mu objasnim kako sam nekada bila "divljakusha", kako se nisam plashila nichega, i kako nekako nisam ni primetila kolika sam "pichkica" postala.

Mislim mozda mi je tad bio malo jaci pms, pa sam emotivnije odreagovala, ali kako god da okrenesh sa 28, nekako koliko god da se trudish da radish stvari koje si voleo sa 21, nije isto. Nije ti svejedno da li cesh pasti na dupe i razbiti se, ili osetiti taj osecaj propadanja na ringishpilu i premotavati sledecih 10 dana, shta je to u mom mozgu moglo podsvesno da se promeni toliko, da se ja naprasno extremno plashim toga, a ranije nisam...I tako...