Istorijat uvođenja paradigme jedinstvenog "srpskohrvatskog" kao štokavskog, čakavskog i kajkavskog - jezička podela između Srba, Hrvata i Slovenaca

[Urvan Hroboatos]

Aleksandar Belić je štokavski dijalekat delio na tri celine (nikakve veze nemaju sa tim Tito, komunisti ili šta već):
* zetsko-bosanska tj. zapadna
* centralna (dva poddijalekta, šumadijski i sremski)
* istočna tj. kosovsko-resavska

Milan Rešetar je štokavicu podelio u dve osnovne grupe:
1) zapadnoštokavski govori

1. severozapadnoštokavski (hercegovačko-sremski)​

A) dalmatinsko-hrvatski​

B) hercegovačko-bosanski​

a) hercegovačko-jekavski​

b) bosansko-ikavski​

C) sremsko-šumadijski (Belić podelio na poddijalekte​

a) sremski​

b) šumadijski (kasnije prozvan kanovački))​

2. južnozapadnoštokavski (tj. zetski)​

2) istočnoštokavski (kosovsko-resavski)

Zgodno, no sve te razredbe su podložne kritici.

Npr. kajkavsko narječje ima od 6 do 15 dijalekata.

Nije besmisleno, no nije ni stroga znanosti, ni po kriterijima humanističkih znanosti.

Npr. Brozović je, ne želeći se petljati u srpska posla, izrazio mišljenje da bi se srpski dijalekti bolje trebali nazivati drugačije, https://hrcak.srce.hr/file/217440

A sam je Pavle Ivić, pred smrt, u nekom članku io dijalektologiji predlagao da bi se novoštokavsko jekavski trebao zvati centralno-hercegovački, no i to je dosta dvojbeno kao isve zemljopisom određene odrednice.

 

[Mrkalj]

Zgodno, no sve te razredbe su podložne kritici.

Npr. kajkavsko narječje ima od 6 do 15 dijalekata.

Nije besmisleno, no nije ni stroga znanosti, ni po kriterijima humanističkih znanosti.

Npr. Brozović je, ne želeći se petljati u srpska posla, izrazio mišljenje da bi se srpski dijalekti bolje trebali nazivati drugačije, https://hrcak.srce.hr/file/217440

A sam je Pavle Ivić, pred smrt, u nekom članku io dijalektologiji predlagao da bi se novoštokavsko jekavski trebao zvati centralno-hercegovački, no i to je dosta dvojbeno kao isve zemljopisom određene odrednice.

Ako nisi primetio, tema koju je komentarisao je hrvatski patent "zapadna štokavština" iz 1956. Od toga si pobegao i prešao na gladak teren citiranja postojećih ranije kvalifikovanih i od samog Brozovića nisko vrednovanih kroatističkih bljuvova. No, dobro, i to je odgovor.

 

[DuKaraka]

Ako nisi primetio, tema koju je komentarisao je hrvatski patent "zapadna štokavština" iz 1956. Od toga si pobegao i prešao na gladak teren citiranja postojećih ranije kvalifikovanih i od samog Brozovića nisko vrednovanih kroatističkih bljuvova. No, dobro, i to je odgovor.

Prestani lagati o zapadnoj štokavštini kao hrvatskom patentu iz 1956. To nije hrvatski patent niti je nastalo u 20. stoljeću. Nema smisla ikakve rasprave voditi s tobom kada nisi u stanju držati se osnovnih činjenica. Nemaš blage veze o srpskoj, a kamoli hrvatskoj lingvistici.

 

[Q. in perpetuum hibernum]

Sve ovo žuto je po Beliću bila zapadna štokavica tj. zetsko-bosanski.

 

[Urvan Hroboatos]

Ako nisi primetio, tema koju je komentarisao je hrvatski patent "zapadna štokavština" iz 1956. Od toga si pobegao i prešao na gladak teren citiranja postojećih ranije kvalifikovanih i od samog Brozovića nisko vrednovanih kroatističkih bljuvova. No, dobro, i to je odgovor.

Tvoje trućanje nije vrijedno spomena.

Hrvati su svoj jezik gradili ne na njekim filološkim izumima koje bi onda ocarapili i pretumbali, nego spoznajama do kojih su ili sami došli, ili drugi.

Npr. znali su da srpski štokavski nema ništa do 18.-19. st. To su rekli i Mažuranić i Šulek. Znali su, kasnije, da hrvatski štokavski ima čakavski akut (ili ga je imao, dok srpski nema i nije ga imao). Znali su da nema srpskih ikavskih tekstova, kao što su znali da je Karadžićev srpski kao njihov, a opet njekako nije.

Što su bili više unitarno nastrojeni, pokušavali su brisati razlike na svim razinama (Jagić, Maretić,...), dok su u zbilji jezik više stvarali književnici nego filolozi. Otud je Vladimir Mažuranić ostajao i kod starijega pravopisa i gramatike, a Antun Radić- ni pisac ni filolog- lutao od toga da su hrvatski i srpski dva književna jezika do toga da je to jedan književni jezik.

U povijesnoj dijalektologiji je najviše učinio Brozović, i zapadna i istočna štokavština su samo produžetak njegovih teorija koje su uspjele u većini (npr. tzv. istočnobosanski), a njekad je ispao dvojben (tzv. srednjojužnoslavenski). Njeke improvizacije predhodnika on je sustavnije razvio još od ranih 60ih, https://hrcak.srce.hr/file/243893

No pisci i filolozi su, bez dijalektoloških istraživanja, spontano došli do spoznaja:

* Karadžić da je štokavsko ikavski nastao iz čakavskog

* Preradović da su pravoslavci iz njegova kraja jekavci, a ne ijekavci, i da Karadžić "griješi" u pisanju jata,
te da bi bolje bilo da se ugleda na Dubrovnik

* Jagić- pogrješno-da se hrvatska štokavština razvila iz čakavštine, dok srpska - nije

* Maretić da je torlački srpsko narječje, neštokavsko

* Rešetar da treba staviti u cjelinu štokavsko ikavski i jekavski, a da ekavski treba odvojiti

* Krstić i Guberina da hrvatski književni jezik prirodni nastavak lokalnih hrvatskih pisanih jezika od 15. stoljeća. Nikakve teorije o istoku i zapadu nisu razvijali, no jasno im je bilo da Srbi s hrvatskim pisanjem u Dalmaciji, Bosni i Slavoniji nemaju veze

* Josip Vončina o Ilirskom preporodu da su Ilirci svoj jezik oblikovali po uzoru na dubrovačku, zapadnu štokavštinu, a ne kao Karadžić na ruralnim govorima

..................

Realno, dijalektologija, napose povijesna, dolazila je do spoznaja (Belić, Popović, Brabec, Ivić, Brozović, Lisac, Holzer,...) slijedeći više svijest o različitim pisanim kulturama i tradicijama, nego potaknuta terenskim istraživanjima koja su došla tekar kasnije.

Upravo svijest o različitim pisanim i nacionalnim tradicijima bila je poticajem da se više počeprka po govorima, a i pokuša rekonstruirati starije govorno stanje (što je skoro nemoguće). No ostaje zornim da su hrvatsko-bosanski i srpsko-crnogorski štokavski govori njekako drugačiji, i to kao organski idiomi.

 

[Mrkalj]

Sve ovo žuto je po Beliću bila zapadna štokavica tj. zetsko-bosanski.

Pogledajte prilog 1410293

Kao što veoma dobro znaš - ne govorimo o ovoj trojnoj podeli, već o hrvatskoj patent-podvali iz 1956. koja deli štokavicu na istočnu i zapadnu štokavštinu, dakle reč je o binarnoj podeli, a paradigma je nenaučno na dijalektologiju preslikana iz istorije književnosti, tj. iz podele književnosti na istočnopravoslavnu i zapadnokatoličku. Cilj je bio, pošto im je već pošlo za rukom da prigrle katoličku književnost kao hrvatsku, da na sličan način uzmu i deo štokavskih dijalekata za istoriju hrvatske dijalektologije.

 

[Mrkalj]

Prestani lagati o zapadnoj štokavštini kao hrvatskom patentu iz 1956.

Aha, sad smo per tu. Ja, naravno, ne lažem - ja sam poviše, na ovoj temi dokazao da je "zapadna štokavština" hrvatski patent iz 1956. Naveo sam i izvor za tu tvrdnju - drugi i sedmi broj Hrvatskog dijalektološkog zbornika iz 1956, gde se tzv. "zapadna štokavština" prvi put u istoriji dijalektologije problematizuje kao dijalektološki pojam.

 

[Urvan Hroboatos]

Kao što veoma dobro znaš - ne govorimo o ovoj trojnoj podeli, već o hrvatskoj patent-podvali iz 1956. koja deli štokavicu na istočnu i zapadnu štokavštinu, dakle reč je o binarnoj podeli, a paradigma je nenaučno na dijalektologiju preslikana iz istorije književnosti, tj. iz podele književnosti na istočnopravoslavnu i zapadnokatoličku. Cilj je bio, pošto im je već pošlo za rukom da prigrle katoličku književnost kao hrvatsku, da na sličan način uzmu i deo štokavskih dijalekata za istoriju hrvatske dijalektologije.

Tu hrvatsku patent-podvalu prihvatio i razvijao srbounitarist Pavle Ivić 1957. punom parom: https://dais.sanu.ac.rs/bitstream/h...ka.geografija.1957.pdf?sequence=1&isAllowed=y
a kvazijugoslavenska politička budala Mate Kapović se na skoro 1000 stranica raspisao o naglasnim značajkama svega, uzimajući kao jedan od temelja zapadnu štokavštinu:
https://www.academia.edu/21518027/P...a_History_of_Croatian_Accentuation_Phonetics_

Stvar je to da je sve to usko i marginalno za sadanje oblikovanje jezika, za što je važnije jezično planiranje, rječotvorje za nove pojmove i općenito podizanje jezične kulture.

 

[Mrkalj]

Tu hrvatsku patent-podvalu prihvatio i razvijao srbounitarist Pavle Ivić 1957. punom parom: https://dais.sanu.ac.rs/bitstream/h...ka.geografija.1957.pdf?sequence=1&isAllowed=y
a kvazijugoslavenska politička budala Mate Kapović se na skoro 1000 stranica raspisao o naglasnim značajkama svega, uzimajući kao jedan od temelja zapadnu štokavštinu:
https://www.academia.edu/21518027/P...a_History_of_Croatian_Accentuation_Phonetics_

Pa da.

 

[Urvan Hroboatos]

Pa da.

Zašto su to onda prihatili i razvijali kad su nehrvatski, pa i protuhrvatski orijentirani?

Ivić ispao obrijani čedo, a onda kad ste izgubili rat- pisao Babiću, kao da se nije ništa zbilo: Hajde da nastavimo suradnju, na što je Babić pošizio.
Budalaš Kapović stalno serbokroatizira, a proslavio se izjavom na FB "pos3rem vam se ne Bleiburg".

Ako su to ljudi koji razvijaju hrvatske ideološke izgradbe- aferim, onda je valjda cijela SANU hrvatska podružnica, kao što misle Milosavljević i Kovačević i slični bumbari.

 

[Mrkalj]

Zašto su to onda prihatili i razvijali kad su nehrvatski, pa i protuhrvatski orijentirani?

Ivić ispao obrijani čedo, a onda kad ste izgubili rat- pisao Babiću, kao da se nije ništa zbilo: Hajde da nastavimo suradnju, na što je Babić pošizio.
Budalaš Kapović stalno serbokroatizira, a proslavio se izjavom na FB "pos3rem vam se ne Bleiburg".

Ako su to ljudi koji razvijaju hrvatske ideološke izgradbe- aferim, onda je valjda cijela SANU hrvatska podružnica, kao što misle Milosavljević i Kovačević i slični bumbari.

Prvo, Belić i Ivić su "protuhrvatski orijentirani" samo u tvojoj frankovačkoj glavi, a drugo, Ivić je ideološki bio 1960-tih,1970-tih, 1980-tih duboko zabrazdio u velikohrvatski jugoslavizam, u odnosu na njegove pokajničke 1990-te.

 

[DuKaraka]

Aha, sad smo per tu. Ja, naravno, ne lažem - ja sam poviše, na ovoj temi dokazao da je "zapadna štokavština" hrvatski patent iz 1956. Naveo sam i izvor za tu tvrdnju - drugi i sedmi broj Hrvatskog dijalektološkog zbornika iz 1956, gde se tzv. "zapadna štokavština" prvi put u istoriji dijalektologije problematizuje kao dijalektološki pojam.

Ti si samo dokazao kako nemaš blage veze o ičemu, stalno dokazuješ stvari protiv svojih tvrdnji, iznosiš lažne podatke i vlastite zabune na kojima gradiš tvoje teorije urote.

Nisi naveo nikakav izvor za tu tvrdnju i opet se blamiraš brojem Hrvatskog dijalektološkog zbornika gdje je drugi broj izašao ne 1956., nego 1966. (https://hrcak.srce.hr/broj/15788), a sedmi broj 1985. (https://hrcak.srce.hr/broj/15796; u kojem se tek konkretno problematizira zapadna štokavština nakon svih pisanja Belića, Ivića, Brozovića...), a ne kako ti podvaljuješ i drugi i sedmi broj te sva ta problematika 1956. godine. Lažeš li ga lažeš.

 

[Карлос Шакал]

Što ćemo sljedeće čuti? Kako su Srbi napisali Bibliju? Deretić je lijepo rekao kako je Isus Krist pričao srpski i to je opšte poznato!

Valjda bi veće budalaštine izvalili jedino onaj Damjanović, Šarić, te Slaviša rrrrrrovski.

Ma to je samo BalkanINFO kuhinja; ništa dalje. Iliti, preciznije, Jovan I. Deretić.

Ово су дојаве из исте зоне сумрака, изгледа.

Aleksandar Belić je štokavski dijalekat delio na tri celine (nikakve veze nemaju sa tim Tito, komunisti ili šta već):

Штокавски дијалекти су штокавски, то јест саставни делови српског језика и сасвим је небитно како их је Белић или неки Ђока Марјановић поделио.
Небитно је и јесу ли северни, јужни, западни или источни.

Сви штокавски дијелекти имају своје опште црте, које их чине деловима једног језика. Наиме српског.
И те исте црте их разликују и одвајају од друга два језика, наиме чакавског и кајкавског.

О томе се ради. А господа хрвати злоупотребљавају интерне арбитрарне поделе штокавских дијалеката како би измишљали бајке о томе да су кајкавски, чакавски и тамо неки "западни" штокавски један језик (наиме "хрватски") а источни штокавски други језик (наиме "српски").

Тако да сви који сте дали позитивну оцену њиховим коментарима, слажете се дакле да се хрватски говори до Чачка и Новог Пазара.
Тако да сад сви могу знати да овде заједно ширите и подржавате усташку идеологију. Хвала. Бар су маске пале.

Sve ovo žuto je po Beliću bila zapadna štokavica tj. zetsko-bosanski

Ајде ? Чак и у Кумровцу? Јербо изледа да је по тој карти и Кумровац у Босни.

 

[Mrkalj]

Kao što veoma dobro znaš - ne govorimo o ovoj trojnoj podeli, već o hrvatskoj patent-podvali iz 1956. koja deli štokavicu na istočnu i zapadnu štokavštinu, dakle reč je o binarnoj podeli, a paradigma je nenaučno na dijalektologiju preslikana iz istorije književnosti, tj. iz podele književnosti na istočnopravoslavnu i zapadnokatoličku. Cilj je bio, pošto im je već pošlo za rukom da prigrle katoličku književnost kao hrvatsku, da na sličan način uzmu i deo štokavskih dijalekata za istoriju hrvatske dijalektologije.

Izuzetno značajna konačna implikacija (a ustvari, početna namera) uspostave ove paradigme je da se konačno istoriografski, a preko lingvistike deo štokavaca proglasi istorijskim Hrvatima.

 

[Urvan Hroboatos]

Izuzetno značajna konačna implikacija (a ustvari, početna namera) uspostave ove paradigme je da se konačno istoriografski, a preko lingvistike deo štokavaca proglasi istorijskim Hrvatima.

https://zir.nsk.hr/islandora/object/ffos:1037/datastream/PDF/view

„Mogao bih nanizati cielu povorku od knjižnih naslovah, kojih pisci življahu u raznih
hrvatsko-dalmatinskih mjestih, a svi zovu jezik svoj hrvatskim ili što je istovjetno,
slovinskim; pa nećeš naći knjige pisane glagoljicom ili latinskom abecedom, koje pisac bi bio
jezik svoj srbskim prozvao, dapače knjige pisane i tiskane tako zvanom bosanskom ćirilicom,
zovu jezik svoj takodjer hrvatskim ili slovinskim, a ne srbskim. (Srbi i Hrvati, 1856., Neven,
prema: Polemike u hrvatskoj književnosti, Kolo I, Knjiga II, Zagreb,1982., str. 225)

Konkretno, o pripadnosti štokavštine, u nastavku kaže:

„Pa kako bi ga i mogao bio hrvatski pisac srbskim krstiti, kad su ono doba sve do
novijega vremena Srblji pisali njekom smjesom od crkvenoga narječja, koju su oni serbskim
ili serbičeskim jezikom zvali? U književnosti je štokavski jezik sve do ovoga vieka samo kod
Hrvatah cvatio...“ (Srbi i Hrvati, 1856., Neven, prema: Polemike u hrvatskoj književnosti,
Kolo I, Knjiga II, Zagreb,1982., str. 225)

 

[Mrkalj]

https://zir.nsk.hr/islandora/object/ffos:1037/datastream/PDF/view

od knjižnih naslovah,

književnosti,

hrvatski pisac

književnosti,

Tema je dijalektologija, ne književnost.

Naveo sam i ja tekst potpisnika BKD - Vinka Pacla u kojoj 15 godina nakon BKD pokušava da izdvoji književnu zapadnu štokavštinu. Sve vas, koji o tome razmišljate, to žulja. Ne bi ovde visili da vas ne žulja. Tako i Pacel.

 

[Meliot]

Sve ovo žuto je po Beliću bila zapadna štokavica tj. zetsko-bosanski.

Pogledajte prilog 1410293

Pa tu je kajkavsko narečje prikazano kao štokavsko.

 

[Q. in perpetuum hibernum]

Ja ne znam šta se vi nešto tu iščuđavate silno. Karta crtana pre više od 100 godina.

 

[Casual Observer]

Sad su i Makedonci i makedonski dijalekti Srbi i srpski jezik. Srbi svi i svuda.

Ponukan sam da konstatujem da je standardizovan i izvesni kajkavski jezik, i da se njegovi govornici se već žale na diskriminaciju u Republici Hrvatskoj i jasno se distanciraju od “balkanskog kulturnog kruga” i hrvatskog tj novoštokavskog jezika kojim po njima, pored Hrvata govore i Srbi i Bošnjaci.




Bog dej!
Kajkavskomu narodu slobode.

Najprvle nešteri fakti:

1. Kajkavski jezik je originalni i autentični jezik Kajkavskoga naroda
2. Kajkavski je Srednjoevropski i Slavénski jezík na šteromu se spominaju i pišu Kajkavci vre prek jezero let. 1
3. Kajkavski narod se nahaja vu području kotero se denes imenuje “severna Hrvatska”
4. Kajkavski jezik je bil književni jezik na području srednjovekovne Kajkavske države vse do sredine 19. stoletja
5. Kajkavskoga jezika korumpirani hrvatski establishment denes ne prizna za jezika
6. Če se denes spominate Kajkavski v Zagrebu, vekšina ljudja Vas nebu razmela, i pitali Vas budu jel ste z “Slovenije”?
7. Istina je da Kajkavci jesu originalno z Slovenja – Slovenskoga orsaga
8. Kajkavski književni jezik je mednarodno priznati. Njegov jezični ISO 639-3 kod je kjv.
9. Na Kajkavskomu književnemu jeziku ga je pono tiskaneh knjig od 16. do 19. stoletja v Nacionalneh Bibliotekaj Srednje Evrope, za razliku od mlajšega hrvatskoga novoštokavskoga jezika
10. Kajkavski narod se stoprav pred 150 let začel vučiti denešnjega novoštokavskega jezika. Od unda je prek jezične kolonizacije pono škode napravljeno Kajkavskomu jeziku i narodu

Originalne ime vulice na Kajkavskomu književnomu jeziku v Zagrebu2 Gospodska vulica
Spod na Nemškomu Herren Gasse.
Kipec: Akos Doncsecz
Jedinstve Kajkavskega jezíka i njegveh dijalektov je prvi dokazal najspametneši hrvatski lingvist i akademik Stjepan Ivšić v svojemu epohálnemu delu “Jezik Hrvata Kajkavaca” 19363. Realnost Kajkavskega jezika denes potrđuju med drugemi i hrvatski lingvist prof. emer. dr. sc. Josip Silić4 te publicist i lingvist dr. sc. Inoslav Bešker5, kak i vnogi drugi lingvisti šteri su objektivni i informirani o tem nepravično marginaliziranem jeziku. Prof. dr. Silić v svojemu delu4 čistam jasne poveda zakaj Kajkavski ima drugačkega jezičnega sistema od noveštokavskega jezika kteroga denes imenujemo hrvatski:

Kajkavski jezik ima drugačku fonologiju, morfologiju i sintaksu od noveštokavskega hrvatskega jezika.​

A da Kajkavski jezik ima i drugačku akcentuaciju od hrvatskoga novoštokavskega jezika je gori spomenuti Ivšič pokazal prek Teméljne Kajkavske Akcentuacije3. Pri tem je važne razmeti da dijalekti Kajkavskega jezika nesu dijalekti noveštokavskoga hrvatskoga jezika (zastareli i nenavučni hrvatski edukacijski sistem širi “fake news” da su je. To je nenavučna dogma nekritički prevzeta z Jugoslavije), kajti su Kajkavski dijalekti varijacije Kajkavskega jezičnega sistema, a nie noveštokavskega. Kajkavski dijalekti su del kajkavskega jezika, s varijacijam ktere nam odkrivlju dijalektologi. Kajkavci sami to povedaju čez poznatu sintagmu “vsako selo drugač pripoveda“, kaj znači da vsako selo Kajkavski pripoveda, a je ga menjših razlik v zgovoru, lokalnemu idiomu i naravne v naglasku. Detalje o Kajkavskemu jeziku Vam mi na oveh stran prezentirame. Karakteristike Kajkavskega jezika su spod zlistane.

Kajkavski jezik denes – institucionalizirana i društvena diskriminacija​

Naravne Kajkavski jezik neje od včera, kak je to praktički štokavski jezik šteri je importierani v Kajkavsko govorno područje okoli 1860. leta, gde je do unda službeni i književni jezik Kajkavcov bil – Kajkavski književni jezik6

Denes je Kajkavski poleg Čakavskoga i štokavskoga jen od 3 glavna jezíka v Hrvatski (če prav je priznati neveč neg jen “božanski” jezik – po zlatni formuli “naj imeti drugeh jezikov zvun njega”).

Progresa Kajakavskoga jezika moreme pratiti čez 12 stoletji. Vse do sredine 19. stoletja se je Kajkavski jezik lepo razvijal, z vutecajom z Latinskoga, Nemškoga i Vugerskoga.
Kajkavci su vuspeli razviti svojega književnoga jezika v 16. stoletju, a Kajkavski je prvo pod imenom Slovenskijezik bil službeni jezik Slovenja ili Slovenskoga orsaga (i.e. Slovenska država, lat. Slavonia).
Važno je znati da tie Slovenski jezik neje bil jezik denešnje Slovenije, neg jezik undašnjeh Kajkavcov šteri su sebe imenuvali Slovenci. Denešnje Slovence su razlikuvali pod imenom Kranjci. Naši predki su poznali i Harvate ili Hervate za štere su znali da žive v drugi državi Hervatski (lat. Croatia), štera je bila okoli Bihača i južneše, i znali su da oni ne pišu po “pravemu zagrebečkemu slovenskemu slovu“, neg na drugemu jeziku hervatskomu. Tie hervatski jezik je pak bil Čakavsko-ikavski i pisal se na glagoljici -“istud alphabetum est Chrawaticum” i čirilici.
Kajkavci v svojemu kraljestvu Slovenje nesu nigdar koristili ta 2 hervatska pisma, nego same latinske pisme, kaj isto kaže da su bili drugački narod od Hervatov. V Slovenski državi/Slovenju su se pak na Kajkavskomu jeziku (do 18. st. imenuvanem Slovenski jezik) delali evropski vugovori (plno jasneši od denešnjih šlampaveh novoštokavskih importeraneh z Balkana). Na tem “Kajakvskomu” jezike su pisani zakoni, matematičke i zdravstvene knjige, pesme i drame i molitve.
No potlem sredine 19. stoletja začinju hudi problemi za Kajkavce. Službeni Kajkavski jezik je bil zamenjeni s importeranem novoštokavskem jezikom 1861., po saborskem predlogu – z “jugoslavenskem jezikom”7.
Tak se Kajkavski narod začinje vučiti štokavskega jezika stopran skradnjeh 150 let. No i to vreme je bilo dost za napraviti pono škode Kajkavskomu jeziku i kulturi. Do kulminacije škode je dohajalo skradnjeh 25 let v noveši Hrvatski državi, gda Kajkavski jezik i njegvi govori zginuju i na selu, gde su zadnjeh 150 let živeli glavni nositelji Kajkavskoga jezika!
Zmena službenoga Kajkavskoga jezika pred 150 let za importierani novoštokavski jezik je bila kulturno, nepravično, nemoralno i jezično nedelo, prek šteroga je domorodcom – Kajkavcom – napravljena velka škoda i hudoba od stran nove vlasti.
S tem nedelom je začela glotofagija (jeziko-jedenje) kajkavskoga jezika od strani novoštokavskega jezika i jezična kolonizacija Kajkavcov teru imenujemo štokavizacija8, ter diskriminacija Kajkavskoga jezika i Kajkavcov od strani službenih institucij.
Programa jezične diskriminacije i totalne štokavizacije išče denes v 21. stoletju sprevađaju HAZU kak nasljednica Jugoslavenske Akademije neZnanosti i Umetnosti (štera je tiskala 1. Riečnika hrvatskoga ili srbskoga jezika), Inštitut za hrvatski jezik ter hrvatsko Ministarstvo neZnanosti, neObrazovanja i športa, s pomoči nešterih plačenikov, kakti “kajkavskeh” zadrugi, štere su zaprav trojanski kojni. Dobre vmreženi, prek menje neg mediokritetov forsiraju vučenje neveč neg novešega balkanskoga štokavskoga jezika, negirajoč pono starešega Kajkavskega jezika.

Hrvatsko Ministarstvo neZnanosti, neObrazovanja i Športa, HAZU i IHJJ se sprdaju z vredečih navučnih standardov ali i z temeljneh ljudskeh pravic Kajkavcov, ne poštujuč več Deklaraciji i Konvenciji UN-a i UNESCO-a štereh je Hrvatska podpisnik. Pri tem jim pomažu vsakojački klimavci i potrčki šteri su se fal prodali, držeč Kajkavskoga jezika na niskomu nivou zvun njegvega pravoga jezičnega konteksta. HAZU, IHJJ i Ministarstvo neObrazovanja ter individue na vnogem hrvatskem vsevučiliščom s svojem antikajkavskim programom, jezičnom diskriminacijom i kolonizacijom Kajkavcov idu protu civiliziranega sveta, na škodu Kajkavcov i cele Hrvatske i Europe, ktera tak gubi važnu kulturnu i jezičnu baščinu, postajuč išče jena balkanska država gde je glavni štokavski jezik, a Kajkavski narod gubi svojega srednjoevropskoga slavenskoga identiteta, kulturu i jezika. Te institucije, plačene društvenem penezom, a ne delajuč za društveno dobro, koriste med drugem i površnu spodobnost rieči Horvatski štera se koristila za Kajkavski jezik neveč od 150 (1700-1850), z novom rečjum Hrvatski, po tem govoreč da je to isti jezik.
No Stvarnost je čistam drugačka i lehka za preveriti:

Slovenski / 1. i originalne ime / srednjoevropski kulturni krug​

• Vreme imenuvanja: verjatno okoli jezero let: 700. – 1700.
• Imenuvano od: samoimenuvane od Slovencov
• Područje jezika: država proto-kajkavskoga kneza Ljudevita; potlem v Srednjemu Veku Slovenje, područje Zagrebečke biškupije (Paska: denešnju “alpsku” Sloveniju su naši slovenski predki imenuvali Kranjska i Štajerska).
• Pripadnost. Ne spada v bosansko-srbsko-hrvatsku grupu jezikov pod štokavski bhs-makrojezik

Horvatski / 2. ime za Slovenski jezik / srednjoevropski kulturni krug​

• Vreme imenuvanja: 150 let: 1700. – 1850.
• Imenuvano od: dotepenoga Hrvatskoga plemstva
• Područje jezika: Kajkavska država imenuvana Horvatska pod pritiskom dotepenoga hrvatskoga plemsta štero je junački masovno pobeglo pred Turkom v Slovensku državu okoli Zagreba
• Pripadnost: Ne spada v bosansko-srbsko-hrvatsku grupu jezikov pod bhs-makrojezik

Kajkavski / tretje ime za Slovenski jezik / srednjoevropski kulturni krug​

• Vreme imenuvanja:: 1860. leto do vezda
• Imenuvano od: srbsko-hrvatskeh jezikoslovcov
• Područje jezika: kaj se denes imenuje sever Hrvatske
• Pripadnost: Ne spada v bosansko-srbsko-hrvatsku grupu jezikov pod bhs-makrojezik

Proti Kajkavskomu jeziku su srbsko-hrvatski jezikoslovci (JAZU / Đuro Daničič, ..) postajli novoštokavskoga jezika, a kajkavskoga jezika degradirali svojevoljno i navuki protivno na status dijalekta z ciljom jugoslavenizacije Kajkavskoga naroda prek jenoga jugoslavenskoga jezika:

https://kajkavski-jezik.eu/

 

[Casual Observer]

Sad su i Makedonci i makedonski dijalekti Srbi i srpski jezik. Srbi svi i svuda.

Nastavak članka o kajkavskom jeziku (kao da je u pitanju neko iz susedne Slovenije?)

Hrvatski / Novoštokavski jezik / balkanski kulturni krug​

• Vreme imenuvanja: zadnjeh 150 let
• Imenuvani od: srbsko-hrvatskeh jezikoslovcov.
• Područje jezika: do 1861. leta Balkan: Bosna i Hercegovina, Černa Gora, Srbija, Vojna Krajina (Vlahi). Denes ga vsaka noveša Balkanska država ga imenuje po sej, no zaprav se dela o jenomu jeziku z več varijanti.
• Pripadnost: Del je bosansko-srbsko-hrvatskoga makrojezika bhs
• Importerani v srednjoevropsko Kajkavsko područje stopran 1861. pod imenom Jugoslavenski jezik9
• Ljudevit Gaj se divil Njegošu i njegvomu Vencu, publiciral je černogorske tekste v svojem Novinaj i vzel je njegvo narečje za idealnoga Ilerskoga jezika.
  I denes deca razmu Njegoša bez problemi, dok originalnega dubrovačkoga govora fest žmehko razmu, a tie bi kakti trebal biti baza denešnjega Hrvatskoga

Vmesto da Hrvatske Ministarstve neEdukacije te Hrvatska Akademija Antiznanosti i Institut za balkanske jezike i jezikoslovlje vuče one kaj internacionalna slavistika, lingvistika i druge znanosti vuče (hrvatski jezik je del bhs-makrojezika; kajkavski jezik ne spada pod štokavski hrvatski jezik), oni to skrivlju kak kača noge, pripovedajuč balkanske mite.
Povedanje:

1. Pervič: ime “hrvatski jezik” imenujemo neveč neg novoštokavskoga jezika kteri je zamenil Horvatskoga (kajkavskoga) jezika.
   Da su to bili isti jeziki, nej trebali Horvatskoga kajkavskoga s jugoslavenskem jezikom menjati i nej bili JAZU i velkosrb Daničič potlem novega rečnika pisali, v šteroga ni reči kajkavske/slovenske nesu vzeli. (zvun nešterih civilizacijskeh frazi, štere su falile v balkanskomu novoštokavskomu jeziku)
   
   
2. Drugoč: HAZU i IHJJ negiraju navučnega fakta i stvarnost da je hrvatski novoštokavski jezik, a v školi edukacijski sistem vuči neveč neg novoštokavskoga jezičnoga sistema, a odurjavlje kajkavskoga jezičnoga sistema.
   Tak se skrivlje fakt da Kajkavski jezik ima drugačkega jezičnega sistema od hrvatskoga, da ima svoje vlastite dijalektalne grupe (Ivšič 1936). Tak je za peldu Kajkavski jezik več spodoben denešnjemu Slovenskemu neg hrvatskemu jeziku.
   HAZU kak nasljednica JAZU i Institu za balkanski jezik šire “fake news” o kajkavskomu jeziku, idoč protu temeljnih ljudskeh pravic.

O tem piknjami HAZU i IHJJ naravno čkome, imenujuč Kajkavskoga jezika “dijalektom noveštokavskoga jezika”- kaj je naravne jena neverjatna neznanstvena bedastoča.
HAZU i IHJJ su kakti hrvatske znanstvene institucije štere na peldi Kajkavskoga jezika ignoriraju znanstvene standarde i kriterije, te tak sramote navuke i poštene navučnike v Hrvatski. Oni to bez srama priznaju i v javnosti, kajti se njim ne dela o kriterijom, neg se zlevlju v navadi bivšega jugoslavenskoga autoritarnoga sistema, gde je dogma vredela več neg objektivna znanost.
Najmre kreatori jezičnih politik Hrvatske, šteri su z teh dveh institucij, priznaju v javnosti da idu protu standardov denešnje Slavistike (kak je to Katičič v pismu “Vieča za jezičnu inkviziciju” napisal, a štero je dostupno javnosti). Kajti oni i te kak dobre znaju da je novoštokavski dijalekt kak novi hrvatski jezik bil importerani v Kajkavsko govorno područje pred stoprav 150 let od Gaja, hrvatskoga plemstva (Draškovič), balkanskih Vlahov (Demeter), JAZU, Štroce i velkosrba Đure Daničiča (1. Rječnik hrvatskoga ili srbskoga jezika, JAZU 1880.-1976.). Isto tak vsi znajo da su novoštokavskoga jezika v 2. polovici 19. stoletja dodelali hrvatski Vukovci v Zagrebu. I da je predi 150 let Kajkavski jezik bil službeni jezik 6.
To se vse zna, no vsi se prave kak da ga tega nie. Strahu su priznati da zaprav Kajkavski treba biti ili službeni jezik Hrvatske, kak autentični jezik glavnoga grada, i da ga se treba vučiti v školaj!
Istinu o Kajkavskom jeziku denes več nebute našli v denečnjem hrvatskem edukacijskem knjigam, gde se vmesto istine prezentiraju fantazije i balkanska mitologija vmesto znanstveneh faktov.
Faktum je da noveštokavskemu, kak balkanskomu jeziku, i društvu v šterom se on koristi, z sociološke perspektive gledeč, i te kak fali srednjoevropska humanistička tradicijanavuki, fali subtilnost renesanse, fali epoha presvetlenja.
To vse fali i nepresvetleni, i.e. kmični “gospodi” v HAZU (JAZU) i IHJJ, kajti ga teh evropskeh tradicij v njihovem jeziku i tradiciji kulture ni, a vmesto tega imaju tradiciju plemenskoga društva, štero propagiraju i dalje na Kajkavskomu području (za več pogleč D. Tomašič, Društveni Razvoj Hrvata, 1937.)
Na drugu stran, fakti o Kajkavskomu jeziku se nahajaju v knjigam predi jugoslavensko-hrvatskoga doba, a moru se lehko preveriti koristeč poviestne online-zvire.
Očivestno su navučni standardi v Hrvatski bili visokši v 1936. letu, gda je najvažneši hrvatski lingvist i akademik Stjepan Ivšič slobodno i jasno mogel med Kajkavskem jezikom i undašnjem novem hrvatskem jezikom razlikuvati, neg kaj su to standardni HAZU-a denes v 21. stoletju.
V denešnji Hrvatski dugovanja vmesto kaj bi išla napri, idu nazaj, zarad barbarskeh jezičneh i pseudo-navučneh politik, štere gaze temeljne ljudske pravice Kajkavcov. HAZU, IHJJ i Hrvatsko Ministarstvo neObrazovanja ovak sprevađaju glotofagiju Kajkavskoga jezika i njegvu diskriminaciju:

1. HAZU denes negira gde god more postojanje i poviest Kajkavskoga književnoga jezika: za peldu se naluknete v članke Moguša i M. Mihaljeviča, gde se akademik Moguš zlevlje spod vsakoga navučnoga nivoa o nekvomu občinskomu “Slavenskomu” jeziku., kaj da su oni živeli zvun svojega srednjo-evropskoga kontexta v nekvemu abstraktnemu kulturnemu vakumu.
   
   
2. HAZU je izdavač Riečnika Kajkavskoga književnoga jezika – nečesa kaj su herbali. Riečnika je iniciral Miroslav Krleža, šteri je svoje najbolše delo kreiral na Kajkavskomu književnomu jeziku. Da njega neje bile, rečnika nej nigdar bile.
   Rečnik je konečno digitalizirani v 2021. i online je.
   I dalje a) neje dostupni za kupiti
   b) neje zgotovljeni Zadnji vurednik Rečnika – Katičič – nigdar neje napisal članka o Kajkavskomu (književnomu) jeziku, nit se znal spominati na Kajkavskomu jeziku.
   TO je kakti da Rus bez poznanja Engleskoga bode vurednik Engleskoga rečnika. No kaj je nelogično v internacionalnem akademskem svetu – je realnost v Hrvatski!
   
   
3. HAZU i IHJJ denes kreiraju jezične politike v šterem negiraju egzistenciju Kajkavskoga jezika, makar je najvažneši hrvatski lingvist Stjepan Ivšič pokazal suprotivno. Tak nastuplju nenavučno.
   
4. V hrvatskem edukacijskem knjigam za temeljne škole i gimnazije se Kajkavski književni jezik nit njegveh 4 stoletja književnosti opče ne spomnju. Vmesto tega spominju “narečje=dijalekt”. Intencija je jasna.
   
5. Hrvatski edukacijski sistem sprevađa jezične politike kreirane od IHJJ i HAZU. Pa se tak Kajkavskoga jezika ne vuči v školaj nit gimnazij. Vmesto tega vučeniki se vuče da su Kajkavski dijalekti dijalekti novoštokavskoga jezika, i da je hrvatski novoštokavski jedini jezik šteri je navek postojal na kajkavskom govornom području – pak neverjatna bedastoča od HAZU i IHJJ i Ministarstva (ne)Obrazovanja, no od njih nesmo nikaj drugo nit sčakuvali.
   
   
6. Vučeniki v hrvatskem školam se ne vuče jezične elemente Kajkavskoga jezika, kak za peldu akcentuaciju, morfologiju ili gramatiku, znače ne vuče se obče elemente i strukture Kajkavskoga jezika.
   Tak su vučeniki nie svestni da nekaj kak TemeljnaKajkavska akcentuacija i kajkavski vokali skupni vsem kajkavskem govorom obče postoje, neg misle da je to kaj govore “krivi” dijalekt Hrvatskoga književnoga-noveštokavskoga jezika. Tu ga je par redkih iznimki zarad individualnega truda nešterih vučiteljki, štere vendar nemru sprečiti sistematsku glotofagiju, a nit smeju vučiti Kajkavskoga jezika v školi.
   
   
7. Na vsevučiliščem se o Kajkavskemu jeziku lestor vuči na dijalektalnem nivou, bez vučenja Kajkavskoga jezičnega sistema. Redki studenti razmu da jim se skrivlje stvarnost. Tak HAZU, IHJJ i Ministarstvo (ne)Obrazovanja sprevađaju doktrinu stvorjenu v Jugoslaviji, te vuče nove generacije vmesto kritičkem i znanstveno fundiranomu mišljenju, nekritičkomu nemišljenju i fantastični mitologiji Balkana kak temelju društva.

Začetek Kajkavske kulture i jezika​

Tuo kaj Kajkavski več nieje službeni jezik, naravno ne znači da je on prestal biti jezik i da ga se nie treba vučiti v školi. Kajkavski jezik vendar ima tradiciju polno starešu od denešnjega službenoga hrvatskoga jezika i kak takov je gloavni nosítelj bogáte tradicionalne Kajkavske kulture, štera je pak jedna od najduogovečnešeh v Evropi s začetkom vre v 6. stoletju. Važnost Kajkavskoga jezika za kulturni identitet Kajkavcov je očivestna, kajti su v njemu kreirane i daljše se prenašaju tradicionalne Kajkavske navade, mitologija, pesme i pripovesti. V Kajkavskemu jeziku i kulturi su se sčuvali išče praslavenski elementi šterih ga več nie, ili jih ga nie v tuliki meri v drugem jezíkom i kulturam kak v Kajkavskem, akoprem vendar postoje paralele s Ukrajinskom i Ruskom tradicionalnom kulturom. Kak takov, Kajkavski jezík je od neprecenljive važnosti za kulturnu vsakojačkost nie lestor v Hrvatski, nego i v Europi i širše.

Kajkavci su distinktivna kulturalna skupina čije naseljenje Kajkavske regije – Dolnje Panonije od Balatona na Izhodu do Alpi i Istre na Zahódu seže vre v 6. stoletje10 (Pannonia Inferior v Franačkim zvirom). Vse do 10. stoletja su bili menje ili več neovisni v vlastiti kneževini. Za vreme Karolingov Kajkavci su bili pod njihovem direktnem utjecajem, ali za razliku od severneših Slovencov, Kajkavci niesu bili pod direktnom vlastjum Karolingov. V 10. stoletju Kajkavci gube svoju političku samostalnost i svoju državu Kajkavsku kneževinu s središčem i prestolnicom Siskom, i kratko dohajaju pod vlast undašnje Hrvatske (štera i sama malo potlem skup s undašnjom Kajkavskom državom dohaja pod Mađarsku vlast), no vre od 12. stoletja pak imaju kraljevstvo Slovenje s glavnem gradom Zagrebom, kteri je vmesto Siska postal središče kajkavske-zagrebečke biškupije. Do denes su vuspeli sčuvati svoju jedinstvenu kulturu i jezíka.

Kajkavski književni jezik​

je polifunkcionálni, normíerani i stilistički diferencíerani idiom v čijem je temelju bil zagrebéčki gradski govor. Kajkavski jezik je funkciju standardnega jezíka11 imel na području Kajkavske regije (Slovenskoga orsaga / kesneše Kajkavske Horvatske) od druge polovíce 16. st. do sredine 19. st. Denes je Kajkavski jezik, makar nie standardni, vu ti regiji sčuvani v govoru, ter v stoarem ali i v modérnem pisánem delom, t.j. v Kajkavski književnosti.

ISO 639-3 jezični kod za kajkavski književni jezik je kjv. Prek tega koda se vezda more naprajti i Wikipedija na kajkavskom književnom jeziku.
Pelde kajkavskoga književnoga jezika črez stoletja morete ovder videti.

https://kajkavski-jezik.eu/

 

[Casual Observer]

Nastavak članka o kajkavskom jeziku (kao da je u pitanju neko iz susedne Slovenije?)

Hrvatski / Novoštokavski jezik / balkanski kulturni krug​

• Vreme imenuvanja: zadnjeh 150 let
• Imenuvani od: srbsko-hrvatskeh jezikoslovcov.
• Područje jezika: do 1861. leta Balkan: Bosna i Hercegovina, Černa Gora, Srbija, Vojna Krajina (Vlahi). Denes ga vsaka noveša Balkanska država ga imenuje po sej, no zaprav se dela o jenomu jeziku z več varijanti.
• Pripadnost: Del je bosansko-srbsko-hrvatskoga makrojezika bhs
• Importerani v srednjoevropsko Kajkavsko područje stopran 1861. pod imenom Jugoslavenski jezik9
• Ljudevit Gaj se divil Njegošu i njegvomu Vencu, publiciral je černogorske tekste v svojem Novinaj i vzel je njegvo narečje za idealnoga Ilerskoga jezika.
  I denes deca razmu Njegoša bez problemi, dok originalnega dubrovačkoga govora fest žmehko razmu, a tie bi kakti trebal biti baza denešnjega Hrvatskoga

Vmesto da Hrvatske Ministarstve neEdukacije te Hrvatska Akademija Antiznanosti i Institut za balkanske jezike i jezikoslovlje vuče one kaj internacionalna slavistika, lingvistika i druge znanosti vuče (hrvatski jezik je del bhs-makrojezika; kajkavski jezik ne spada pod štokavski hrvatski jezik), oni to skrivlju kak kača noge, pripovedajuč balkanske mite.
Povedanje:

1. Pervič: ime “hrvatski jezik” imenujemo neveč neg novoštokavskoga jezika kteri je zamenil Horvatskoga (kajkavskoga) jezika.
   Da su to bili isti jeziki, nej trebali Horvatskoga kajkavskoga s jugoslavenskem jezikom menjati i nej bili JAZU i velkosrb Daničič potlem novega rečnika pisali, v šteroga ni reči kajkavske/slovenske nesu vzeli. (zvun nešterih civilizacijskeh frazi, štere su falile v balkanskomu novoštokavskomu jeziku)
   
   
2. Drugoč: HAZU i IHJJ negiraju navučnega fakta i stvarnost da je hrvatski novoštokavski jezik, a v školi edukacijski sistem vuči neveč neg novoštokavskoga jezičnoga sistema, a odurjavlje kajkavskoga jezičnoga sistema.
   Tak se skrivlje fakt da Kajkavski jezik ima drugačkega jezičnega sistema od hrvatskoga, da ima svoje vlastite dijalektalne grupe (Ivšič 1936). Tak je za peldu Kajkavski jezik več spodoben denešnjemu Slovenskemu neg hrvatskemu jeziku.
   HAZU kak nasljednica JAZU i Institu za balkanski jezik šire “fake news” o kajkavskomu jeziku, idoč protu temeljnih ljudskeh pravic.

O tem piknjami HAZU i IHJJ naravno čkome, imenujuč Kajkavskoga jezika “dijalektom noveštokavskoga jezika”- kaj je naravne jena neverjatna neznanstvena bedastoča.
HAZU i IHJJ su kakti hrvatske znanstvene institucije štere na peldi Kajkavskoga jezika ignoriraju znanstvene standarde i kriterije, te tak sramote navuke i poštene navučnike v Hrvatski. Oni to bez srama priznaju i v javnosti, kajti se njim ne dela o kriterijom, neg se zlevlju v navadi bivšega jugoslavenskoga autoritarnoga sistema, gde je dogma vredela več neg objektivna znanost.
Najmre kreatori jezičnih politik Hrvatske, šteri su z teh dveh institucij, priznaju v javnosti da idu protu standardov denešnje Slavistike (kak je to Katičič v pismu “Vieča za jezičnu inkviziciju” napisal, a štero je dostupno javnosti). Kajti oni i te kak dobre znaju da je novoštokavski dijalekt kak novi hrvatski jezik bil importerani v Kajkavsko govorno područje pred stoprav 150 let od Gaja, hrvatskoga plemstva (Draškovič), balkanskih Vlahov (Demeter), JAZU, Štroce i velkosrba Đure Daničiča (1. Rječnik hrvatskoga ili srbskoga jezika, JAZU 1880.-1976.). Isto tak vsi znajo da su novoštokavskoga jezika v 2. polovici 19. stoletja dodelali hrvatski Vukovci v Zagrebu. I da je predi 150 let Kajkavski jezik bil službeni jezik 6.
To se vse zna, no vsi se prave kak da ga tega nie. Strahu su priznati da zaprav Kajkavski treba biti ili službeni jezik Hrvatske, kak autentični jezik glavnoga grada, i da ga se treba vučiti v školaj!
Istinu o Kajkavskom jeziku denes več nebute našli v denečnjem hrvatskem edukacijskem knjigam, gde se vmesto istine prezentiraju fantazije i balkanska mitologija vmesto znanstveneh faktov.
Faktum je da noveštokavskemu, kak balkanskomu jeziku, i društvu v šterom se on koristi, z sociološke perspektive gledeč, i te kak fali srednjoevropska humanistička tradicijanavuki, fali subtilnost renesanse, fali epoha presvetlenja.
To vse fali i nepresvetleni, i.e. kmični “gospodi” v HAZU (JAZU) i IHJJ, kajti ga teh evropskeh tradicij v njihovem jeziku i tradiciji kulture ni, a vmesto tega imaju tradiciju plemenskoga društva, štero propagiraju i dalje na Kajkavskomu području (za več pogleč D. Tomašič, Društveni Razvoj Hrvata, 1937.)
Na drugu stran, fakti o Kajkavskomu jeziku se nahajaju v knjigam predi jugoslavensko-hrvatskoga doba, a moru se lehko preveriti koristeč poviestne online-zvire.
Očivestno su navučni standardi v Hrvatski bili visokši v 1936. letu, gda je najvažneši hrvatski lingvist i akademik Stjepan Ivšič slobodno i jasno mogel med Kajkavskem jezikom i undašnjem novem hrvatskem jezikom razlikuvati, neg kaj su to standardni HAZU-a denes v 21. stoletju.
V denešnji Hrvatski dugovanja vmesto kaj bi išla napri, idu nazaj, zarad barbarskeh jezičneh i pseudo-navučneh politik, štere gaze temeljne ljudske pravice Kajkavcov. HAZU, IHJJ i Hrvatsko Ministarstvo neObrazovanja ovak sprevađaju glotofagiju Kajkavskoga jezika i njegvu diskriminaciju:

1. HAZU denes negira gde god more postojanje i poviest Kajkavskoga književnoga jezika: za peldu se naluknete v članke Moguša i M. Mihaljeviča, gde se akademik Moguš zlevlje spod vsakoga navučnoga nivoa o nekvomu občinskomu “Slavenskomu” jeziku., kaj da su oni živeli zvun svojega srednjo-evropskoga kontexta v nekvemu abstraktnemu kulturnemu vakumu.
   
   
2. HAZU je izdavač Riečnika Kajkavskoga književnoga jezika – nečesa kaj su herbali. Riečnika je iniciral Miroslav Krleža, šteri je svoje najbolše delo kreiral na Kajkavskomu književnomu jeziku. Da njega neje bile, rečnika nej nigdar bile.
   Rečnik je konečno digitalizirani v 2021. i online je.
   I dalje a) neje dostupni za kupiti
   b) neje zgotovljeni Zadnji vurednik Rečnika – Katičič – nigdar neje napisal članka o Kajkavskomu (književnomu) jeziku, nit se znal spominati na Kajkavskomu jeziku.
   TO je kakti da Rus bez poznanja Engleskoga bode vurednik Engleskoga rečnika. No kaj je nelogično v internacionalnem akademskem svetu – je realnost v Hrvatski!
   
   
3. HAZU i IHJJ denes kreiraju jezične politike v šterem negiraju egzistenciju Kajkavskoga jezika, makar je najvažneši hrvatski lingvist Stjepan Ivšič pokazal suprotivno. Tak nastuplju nenavučno.
4. V hrvatskem edukacijskem knjigam za temeljne škole i gimnazije se Kajkavski književni jezik nit njegveh 4 stoletja književnosti opče ne spomnju. Vmesto tega spominju “narečje=dijalekt”. Intencija je jasna.
5. Hrvatski edukacijski sistem sprevađa jezične politike kreirane od IHJJ i HAZU. Pa se tak Kajkavskoga jezika ne vuči v školaj nit gimnazij. Vmesto tega vučeniki se vuče da su Kajkavski dijalekti dijalekti novoštokavskoga jezika, i da je hrvatski novoštokavski jedini jezik šteri je navek postojal na kajkavskom govornom području – pak neverjatna bedastoča od HAZU i IHJJ i Ministarstva (ne)Obrazovanja, no od njih nesmo nikaj drugo nit sčakuvali.
   
   
6. Vučeniki v hrvatskem školam se ne vuče jezične elemente Kajkavskoga jezika, kak za peldu akcentuaciju, morfologiju ili gramatiku, znače ne vuče se obče elemente i strukture Kajkavskoga jezika.
   Tak su vučeniki nie svestni da nekaj kak TemeljnaKajkavska akcentuacija i kajkavski vokali skupni vsem kajkavskem govorom obče postoje, neg misle da je to kaj govore “krivi” dijalekt Hrvatskoga književnoga-noveštokavskoga jezika. Tu ga je par redkih iznimki zarad individualnega truda nešterih vučiteljki, štere vendar nemru sprečiti sistematsku glotofagiju, a nit smeju vučiti Kajkavskoga jezika v školi.
   
   
7. Na vsevučiliščem se o Kajkavskemu jeziku lestor vuči na dijalektalnem nivou, bez vučenja Kajkavskoga jezičnega sistema. Redki studenti razmu da jim se skrivlje stvarnost. Tak HAZU, IHJJ i Ministarstvo (ne)Obrazovanja sprevađaju doktrinu stvorjenu v Jugoslaviji, te vuče nove generacije vmesto kritičkem i znanstveno fundiranomu mišljenju, nekritičkomu nemišljenju i fantastični mitologiji Balkana kak temelju društva.

Začetek Kajkavske kulture i jezika​

Tuo kaj Kajkavski več nieje službeni jezik, naravno ne znači da je on prestal biti jezik i da ga se nie treba vučiti v školi. Kajkavski jezik vendar ima tradiciju polno starešu od denešnjega službenoga hrvatskoga jezika i kak takov je gloavni nosítelj bogáte tradicionalne Kajkavske kulture, štera je pak jedna od najduogovečnešeh v Evropi s začetkom vre v 6. stoletju. Važnost Kajkavskoga jezika za kulturni identitet Kajkavcov je očivestna, kajti su v njemu kreirane i daljše se prenašaju tradicionalne Kajkavske navade, mitologija, pesme i pripovesti. V Kajkavskemu jeziku i kulturi su se sčuvali išče praslavenski elementi šterih ga več nie, ili jih ga nie v tuliki meri v drugem jezíkom i kulturam kak v Kajkavskem, akoprem vendar postoje paralele s Ukrajinskom i Ruskom tradicionalnom kulturom. Kak takov, Kajkavski jezík je od neprecenljive važnosti za kulturnu vsakojačkost nie lestor v Hrvatski, nego i v Europi i širše.

Kajkavci su distinktivna kulturalna skupina čije naseljenje Kajkavske regije – Dolnje Panonije od Balatona na Izhodu do Alpi i Istre na Zahódu seže vre v 6. stoletje10 (Pannonia Inferior v Franačkim zvirom). Vse do 10. stoletja su bili menje ili več neovisni v vlastiti kneževini. Za vreme Karolingov Kajkavci su bili pod njihovem direktnem utjecajem, ali za razliku od severneših Slovencov, Kajkavci niesu bili pod direktnom vlastjum Karolingov. V 10. stoletju Kajkavci gube svoju političku samostalnost i svoju državu Kajkavsku kneževinu s središčem i prestolnicom Siskom, i kratko dohajaju pod vlast undašnje Hrvatske (štera i sama malo potlem skup s undašnjom Kajkavskom državom dohaja pod Mađarsku vlast), no vre od 12. stoletja pak imaju kraljevstvo Slovenje s glavnem gradom Zagrebom, kteri je vmesto Siska postal središče kajkavske-zagrebečke biškupije. Do denes su vuspeli sčuvati svoju jedinstvenu kulturu i jezíka.

Kajkavski književni jezik​

je polifunkcionálni, normíerani i stilistički diferencíerani idiom v čijem je temelju bil zagrebéčki gradski govor. Kajkavski jezik je funkciju standardnega jezíka11 imel na području Kajkavske regije (Slovenskoga orsaga / kesneše Kajkavske Horvatske) od druge polovíce 16. st. do sredine 19. st. Denes je Kajkavski jezik, makar nie standardni, vu ti regiji sčuvani v govoru, ter v stoarem ali i v modérnem pisánem delom, t.j. v Kajkavski književnosti.

ISO 639-3 jezični kod za kajkavski književni jezik je kjv. Prek tega koda se vezda more naprajti i Wikipedija na kajkavskom književnom jeziku.
Pelde kajkavskoga književnoga jezika črez stoletja morete ovder videti.

https://kajkavski-jezik.eu/

@Mej bregami
Da li može jedna stručna konsultacija: da li je ovo uopšte neki kajkavski dijalekt (možda međugorski?) ili neko pokušava da tako predstavlja neki slovenačko-hrvatski?

https://kajkavski-jezik.eu/

 

[Casual Observer]

Kajkavsko narječje izmišljaju Vuk i rani slavisti, a naziv Đuro Daničić (https://jezik.hr/zaseban-jezik.html)
Štokavsko narječje izmišlja i daje naziv Vuk i rani slavisti
Čakavsko narječje kao zadnje se izmišlja i daje naziv Vuk i rani slavisti (https://hrcak.srce.hr/207697, https://hrcak.srce.hr/207702, https://hrcak.srce.hr/44341)
Zapadnoštokavsko ikavsko narječje izmišlja i odvaja od čakavskog ikavskog i štokavskog narječja srpski lingvist i akademik Aleksandar Belić (https://hrcak.srce.hr/218444):

U radu su prikazane značajnije jezičke crte zapadne štokavštine u djelu Aleksandra Belića. Ističući zapadnoštokavsku dijalekatsku individulalnost, Belić u nekoliko radova donosi primjere jezičke diferencijacije ovih govora. Posebno je značajan rad “O značaju zapadnog štokavskog govora za istoriju srpskohrvatskog jezika” (1958), u kojem govori o zapadnoj štokavštini, čije posebnosti izdvajamo u ovom radu.

Rešetar i Belić su vodili mnoge znanastvene rasprave na temelju pojave ikavštine na štokavskome prostoru. U radu “Die čakavština und deren enstige und jetzige Grenzen” (1891) Rešetar iznosi neslaganje s mogućnošću da su svi ikavci poštokavljeni čakavci (samo u pojedinim dijelovima postoji mogućnost da su ikavci šćakavci mogli biti čakavskoga porijekla). Belić u “Dijalektološkoj karti”iznosi suprotno mišljenje, navedeno gore u radu. Rešetar odgovara u studiji “Der štokavische Dialekt” (1907), a potom Belić u raspravi “O srpskim ili hrvatskim dijalektima” (1908).

Prvi mu je značajniji rad “Dijalektološka karta” (1905). Belić u njemu dosta pažnje posvećuje ikavskim govorima i njihovu odnosu naspram jekavskih te (su)odnosu s čakavskim govorima. Navodeći Rešetarovo mišljenje o ikavskim i jekavskim govorima i posvećeno poglavlje u radu o čakavskome dijalektu, Belić iznosi njegov zaključak u kojem se navodi da je rizično sve ikavce smatrati poštokavljenim čakavcima.

Kasnije čitamo o genezi ove pojave u Belićevu radu “O čakavskoj osnovnoj akcentuaciji” (1935.), gdje se ovaj govor samo dovodio u bližu vezu s čakavskim, ali se napušta “ideja o čakavskom porijeklu ikavskih govora kao takvih” (Peco 2007c: 40). O začecima ove pojave u okvirima zapadne štokavštine više je izneseno u radu “O značaju zapadnog štokavskog govora za istoriju srpskohrvatskog jezika” (1958.).

Osobine ovoga govora, nadalje, često se podudaraju s čakavskim i s ostalim štokavskim govorima; spuštajući se na jug, javljaju se neke osobine koje Belić pripisuje isključivo ovom govornom tipu, a ne onim istočnijim – to je prvenstveno ikavizam: “Ja smatram ipak, po celokupnom razvitku naših govora da se ikavizam prvobitno razvio u bosanskom zapadnom govoru, između Bosne i Vrbasa, pa da se odatle širio na sve strane: na istok, zapad, jug i sever, u zavisnosti od opšteg kretanja jezičkih crta” (Belić 1978: 70).

U zaključim razmatranjima Belić donosi konstataciju o zapadnome govoru, gdje ovaj govor ne bismo mogli u cjelokupnosti nazvati niti ikavskim, niti šć/žđ govorom “već govorom koji je obuhvatio sve narodne dijalekte ili sa jednom od tih crta ili sa obema” (Belić 1958: 74). Ističe također vrlo važnu okolnost, a to je mjesto i vrijeme prvobitnoga ikavizma. Na temelju cjelokupnoga razvitka govora začetke ikavizma možemo tražiti u bosanskome zapadnom govoru. Mnogi su autori kasnije prihvatili Belićeve navode iznesene u ovome radu te svoja daljnja istraživanja temeljili na istima.

Kajkavsko narječje izmišljaju Vuk i rani slavist

Da li sam veruješ u ovo što tvrdiš? Ili i ti misiš da je to u stvari poseban kajkavski jezik kao što tvrdi autor ovog teksta?

1. Kajkavski jezik je originalni i autentični jezik Kajkavskoga naroda
2. Kajkavski je Srednjoevropski i Slavénski jezík na šteromu se spominaju i pišu Kajkavci vre prek jezero let. 1
3. Kajkavski narod se nahaja vu području kotero se denes imenuje “severna Hrvatska”
4. Kajkavski jezik je bil književni jezik na području srednjovekovne Kajkavske države vse do sredine 19. stoletja
5. Kajkavskoga jezika korumpirani hrvatski establishment denes ne prizna za jezika
6. Če se denes spominate Kajkavski v Zagrebu, vekšina ljudja Vas nebu razmela, i pitali Vas budu jel ste z “Slovenije”?
7. Istina je da Kajkavci jesu originalno z Slovenja – Slovenskoga orsaga
8. Kajkavski književni jezik je mednarodno priznati. Njegov jezični ISO 639-3 kod je kjv.
9. Na Kajkavskomu književnemu jeziku ga je pono tiskaneh knjig od 16. do 19. stoletja v Nacionalneh Bibliotekaj Srednje Evrope, za razliku od mlajšega hrvatskoga novoštokavskoga jezika
10. Kajkavski narod se stoprav pred 150 let začel vučiti denešnjega novoštokavskega jezika. Od unda je prek jezične kolonizacije pono škode napravljeno Kajkavskomu jeziku i narodu

https://kajkavski-jezik.eu/

 

[Mej bregami]

@Mej bregami
Da li može jedna stručna konsultacija: da li je ovo uopšte neki kajkavski dijalekt (možda međugorski?) ili neko pokušava da tako predstavlja neki slovenačko-hrvatski?

https://kajkavski-jezik.eu/

To gore je zagorski kajkavski, ekavski, koji je najčešći, iako je i on još podijeljen na razlicite govore unutar sebe. Kajkavski kod mene u Sesvetskom Prigorju je iekavski, postoji još i ikavski, mislim u Turopolju, za koji se smatra da su njegovi govornici došli iz Like sklanjajući se pred Turcima.

Neg daj reči, jel ti nejgda i spiš?

 

[Urvan Hroboatos]

To gore je zagorski kajkavski, ekavski, koji je najčešći, iako je i on još podijeljen na razlicite govore unutar sebe. Kajkavski kod mene u Sesvetskom Prigorju je iekavski, postoji još i ikavski, mislim u Turopolju, za koji se smatra da su njegovi govornici došli iz Like sklanjajući se pred Turcima.

Neg daj reči, jel ti nejgda i spiš?

ništa, lupetanja.

Ovo je i prijedlog zakona o hrvatskom jeziku koji će ići u Saboru, a onda i sve svjetske normizacijske institucije:

Hrvatski jezik obuhvaća suvremeni nadregionalni hrvatski standardni jezik (koji se tradicionalno zove i hrvatskim književnim jezikom i hrvatskim jezikom) u svim svojim funkcionalnim stilovima, jezik cjelokupne književne baštine na hrvatskom jeziku, kao i hrvatska narječja (čakavsko, kajkavsko i štokavsko) i njihove idiome te idiome kojima se služi dio Hrvata u inozemstvu, poput bunjevačkih i bokeljskih govora, moliškohrvatskoga, gradišćanskohrvatskoga ili karaševskohrvatskoga jezika.

 

[Q. in perpetuum hibernum]

moliškohrvatskoga, gradišćanskohrvatskoga ili karaševskohrvatskoga jezika.

Tačno se vidi ta nacionalistička preopterećenost.

Samo CTRL+F da vidiš koliko se puta u samom pasusu pominje hrvat-. Ja sam izbrojao 10.