dakle NE MOGU da letim iako to HOĆU I BIRAM,dakle sam si sebe pobio tvrdeći da biramo realnost,
konačno
Čovjek, to je TVOJ izbor već načinjen, manifestovan, odobren. Čovjek nema slobodu izbora, ali Ja nikada i nisam tvrdio suprotno.
Ti, Souzake (šta god), nisi dovoljno osviješćeno Biće u toj projekciji te sebe smatraš onim što si za sebe projektovao.
Odatle, kao ‘čovjek’, nemaš nikakvu slobodu izbora, kao što ni slika na filmskom platnu nema slobodu izbora da postane išta drugo do slika na filmskom platnu.
Eto, gledaš film i poistovijetiš se sa glavnim junakom... on u filmu korača lijevo a ti hoćeš da ideš desno... i pitaš se zašto nemaš slobodu da to izmijeniš? Ustvari ti se i ne pitaš ti zaključuješ da si ti-lik u filmu, programirana biološka mašina... i tu se zaustavljaš.
Da bi izmijenio kretanje tog lika s kojim si se poistovijetio moraš da se vratiš na snimanje.
To je odlika tvog filma koji furaš.
Međutim, ti ne shvataš da si izbor i odluku o karakteru “filma” već donio dok si ga snimao....
...
Ajd’ sad ovako:
Isti junak “filma” ali ovaj put program u kojemu si odobrava ti da u okviru datih (izabranih) informacija stvaraš izbor šta ćeš sa njima i sa tim likom (“čovjekom”) činiti. Te dok gledaš film ti stvaraš odluke... nije li to odlika modernih video igara???
Eto, umjesto da gledaš film u kojemu je sve fiksirano, da bi poletio moraš promijeniti medium; još uvijek u domenu projekcije ali sa znatno izmijenjenoj ulozi naspram nje.
I u jednom i u drugom slučaju ti si Biće koje bira, sada, da bude “čovjek” koji gleda ili učestvuje u filmovima. Izbor ni u jednom niti u drugom slučaju ne donosi “biološka mašina” iz tog filma već Ti, Biće koje sebi projektuje svijet i tijelo u svijetu kao sopstvenu predstavu, projekciju. Ti bi dakle da mijenjaš izbor koji si već izabrao, ne može, ne može jer ne shvataš odakle biraš niti ko si i šta si.
A i kada shvatiš i Ko si i Šta si, tad ćeš najmanje željeti mijenjati svoj izbor. Tad ćeš ga živjeti u potpunom potencijalu kako bi tako proživljenog mogao prevazići i živjeti sve one druge želje koje zahtijevaju sasvim drugačiju postavku projekcije.
Ti dakle biraš svoju realnost, uslove u kojima će se tvoj izbor manifestovati, a kada si svjestan tog procesa dok se izbor manifestuje ti svojim intelektom sudiš o tome da li ti se izbor sviđa ili ne ili pak svjesno prepoznaješ dušu i svoj plan koji stvaraš na višem nivou svjesnosti i odobravaš njenu manifestaciju u radosti življenja.
