Intuicija

lepa basna ali bih je sačuvao za pričanje deci u obdaništu ili za laku noć gde i pripada
da budemo sinovi božiji ili bogovi,koje od ta dva? i kog boga tačno pošto ih ''ima'' koliko hoćeš?
jeste,ama baš sve,JA ništa ne ''biram'' nego to čini moj mozak/um/svest/refleksi/inteligencija umesto mene
a inače nemam nikakvo verovanje,nemam sposobnost verovanja,ne verujem ni u šta

Како не верујеш ни у шта?
Кад ето верујеш да си паметан
Имаш ли неки доказ за то?
 
Kako napraviti razliku između intuicije i misli na bazi predrasuda? Npr. meni se nikako ne dopada naš komšija. Muž me ubeđuje da je čovek ok, ali meni se ne dopada. napominjem da vrlo retko osetim takav osećaj... takođe napominjem da sam jednom utripovala takvu glupost (i drugaricu ubedila u isto) da bih kasnije shvatila da sam baš preterala... Zato i ne verujem da mi je razvijena intuicija...
Nema nacina jer bi onda intuicija bila deo realnog sveta sto svakako nije. Intuicija se manifestuje kroz emocije, a nije emocija. Intuicija je uvek mesavina svega sa dodatkom vanculne percepcije jace ili slabije izrazene. Intuiciju treba odvojiti od drugih nesvesnih iskustava koja nam stizu nevezano od emocija. Onih koji govore o osnovama razumevanja, a ne o konkretnim dogadjajima i osecajima.
 
haha
e pa grešiš
ne verujem no MISLIM,smatram da sam pametan
opet,zavisi kako za šta dakako i to je subjektivno
msm GENERALNO sam glup ko kuras ko i svi ljudi ali što se tiče neki stvari..
 
Mislim da je ovde ideja da ako zamisliš nešto, i ako čvrsto veruješ u to, i ako si lično ubeđen da si to zaista i postigao, onda je to to.
Uključujući i to da letiš kao Supermen, i da nisi dobio šamar koji si dobio. Što je lepo u neku ruku, iskreno skidam kapu ljudima koji imaju tu mogućnost. Ili misle da imaju. (što mu opet dođe na isto kao i da je zaista imaju)

U skladu je sa onim što sam uvek govorio, da je svaki čovek srećan tačno onoliko koliko on misli da jeste. Ni manje ni više.

Ne, ne radi se ovde o promeni ugla gledanja. O tome da nešto obojiš kako
ti odgovara i fantaziraš o tome da imaš nešto što zapravo nemaš.

Ideja je da igraš igricu. Igrica se zove Život, tvoj Život. I ti u toj igrici prelaziš
nivoe. Na svakom nivou te čekaju nove opcije/mogućnosti. Kažu ti da, što
si sposobniji, vredniji, pametniji, to ćeš brže nivoe prelaziti i više opcija
zabavnih imati. Mada, na kraju te čeka smrt. Na kom nivou i u kom momentu,
ne zna se.
Ko može da bude normalan i srećan dok takvu igricu igra?
Niko.
Može neko sebe samo dovoljno dobro da slaže i da umisli da jeste srećan.

A onda neko kaže. Stanite ljudi, što to igrate? Opcije sve u vama su oduvek.
I nove možete da stvarate. Ja to mogu i svi vi to možete.
A ljudi kažu.
Jbt, ovaj je lud. :confused:
Daj da ga razapnemo na krst, da nam decu ne pokvari.
Ili
Spalimo na lomači, za primer.
 
Ne radi se ovde o svesnoj promeni ugla gledanja. Niko ne može da kaže sebi "e od danas ću da verujem da je crno zapravo belo", i da to tek tako klikne. Čovek mora zaista da poveruje da je crno zapravo belo, da bi crno video kao belo, a mene interesuje proces koji do toga dovede. Naravno, sad bi pažljiv čitalac pitao "a ko tebi garantuje da je belo belo, a ne zapravo crno", a ja bih se pozvao na kolektivno iskustvo - ako većina društva ima tu iluziju i rado je deli, onda je najsigurnije prihvatiti je i biti pri vrhu Gausove raspodele. Oni koji završe na okrajcima iste nažalost spavaju u Lazi Lazareviću, a realno nema svrhe nekoga ubeđivati da nije Napoleon - ako čovek veruje da jeste, onda jeste... šta je tu sporno? :lol:
 
Ne, ne radi se ovde o promeni ugla gledanja. O tome da nešto obojiš kako
ti odgovara i fantaziraš o tome da imaš nešto što zapravo nemaš.

Ideja je da igraš igricu. Igrica se zove Život, tvoj Život. I ti u toj igrici prelaziš
nivoe. Na svakom nivou te čekaju nove opcije/mogućnosti. Kažu ti da, što
si sposobniji, vredniji, pametniji, to ćeš brže nivoe prelaziti i više opcija
zabavnih imati. Mada, na kraju te čeka smrt. Na kom nivou i u kom momentu,
ne zna se.
Ko može da bude normalan i srećan dok takvu igricu igra?
Niko.
Može neko sebe samo dovoljno dobro da slaže i da umisli da jeste srećan.

A onda neko kaže. Stanite ljudi, što to igrate? Opcije sve u vama su oduvek.
I nove možete da stvarate. Ja to mogu i svi vi to možete.
A ljudi kažu.
Jbt, ovaj je lud. :confused:
Daj da ga razapnemo na krst, da nam decu ne pokvari.
Ili
Spalimo na lomači, za primer.

kakve opcije?
 
Intuitivno svi znamo da ovo oko nas nije normalno, ali se pravimo ludi da ne
završimo u lazi?

Kome je u interesu da nas održi u tom stanju?

- - - - - - - - - -


Ček polako, ti još nisi počeo igricu da igraš. :lol: To je odgovor za Sizu.
Ti još uvek gledaš film. A u filmu nema opcija. Samo se odmotava
navijeno.
 
Rekao si da nemaš mogućnost izbora. Dakle posmatraš svoj život
kao namotanu filmsku traku koja se pred tvojim očima odmotava.

Što li se onda to tvojim životom naziva..:dontunderstand:
 
ne samo ja,niki nema
zato što svačiji život upravo to i jeste
to što sam svestan toga,i to što si ti (tobože) svesna da je sve zaebancija i igrica,me/te ne čini uzvišenom ili oslobodjenom tog i takvog matriksa i stanja stvari,odrasti

jer ga ja živim,svakako nije MOJ u pravom smislu jer sam ja samo puki posmatrač i slično al svjd
 
A ko je tebe ovlastio da govoriš u moje ime i ime drugih?
Identifikovao si se sa ulogom nemoćnog posmatrača i sada bi i druge
da ubediš da su u toji istoj ulozi. Što to radiš?
Kada bi zaista mogao da budeš samo posmatrač, bez identifikacije,
bar neko vreme, onda bi se rodio, pa bi odrastao...

A ja ću da odrastem, ne brini. :zaljubljena:

Čuj, živi čovek ne živeći. Svašta...
 
misliš reinkarnaciju
c c c ne barataš baš najbolje šarlatanskim maloumnim pojmovima :ljutko:

Kažem inkarnaciju.
Svaki put kad ponovo inklarniraš doživš re-inkarnaciju.

- - - - - - - - - -

misliš reinkarnaciju
c c c ne barataš baš najbolje šarlatanskim maloumnim pojmovima :ljutko:

Kažem inkarnaciju.
Svaki put kad ponovo inkarniraš doživš re-inkarnaciju.
 

Back
Top