Može, ali ne mora da znači ... Uzmimo za primer da dobijemo volju da učimo, ali ne donesemo takvu odluku - odemo na provod, i u tom konkretnom slučaju ta volja se ne pretvori u energiju - učenje ... Volju, lično, doživljavam na isti način kao Platon Ljubav, ili Aristotel svoga Pokretača ... Ona se pretvori u energiju samo onda ako kada joj um to dozvoli ... Zamislimo volju, možda je to u današnje vreme i najbolji primer, kao Google-a..Uzmimo za primer da smo dobili volju da nešto uradimo/definišemo i to želimo da uskladimo sa iskustvom i znanjem drugih ... U Google upišemo odgovarajuću reč, izraz, i on nam, za tren, izbaci hiljade najrazličitijih pojmova povezanih sa našom željom... Onda se pojavi volja u nama šta otvoriti, ali mi, naš um, na pobudu intuicije, odluči šta ćemo da otvorimo i sprovedemo našu volju u akciju ... Dakle, iz tog primera to proizilazi, vlja obitava u intuciju, unutrašnjem zrenju duše, ona u tom svom svetu spava i ne boli je glava sve dok je ne čačnemo, to je taj Google u nama ... Zanimljivo je, kada smo već kod Googlea, kako je on nastao - milioni ljuda su hteli da podele svoje znanje i iskustvo sa drugim kako bi to svoje znanje i iskustvo oplemenili znanjem i iskustvom drugih ... Kako je nastala, šta je uzrok,volja i sama intuicija - taj naš Google? Postoje samo dva logička zaključka: nastala je kao plod nekakvog iskustva (empirike, što bi dokazalo da se mi neprestano rađamo kao ljudi) ili na osnovu obrazovanja - našu dušu, a u njoj je sve, neko, nekada i negde obrazuje ... To nam i savest potvrđuje -uvek osetimo grižu savesti ako donesemo nekakvu odluku koja je u suprotnosti sa voljom naše intuicije ...