Ima li smisla živeti, ako ćemo umreti?

aко си уопште сигурaн дa се твоје стaње може нaзвaти aнксиозношћу пре него депресијом, јер су то две рaзличите ствaри

Pa moje stanje je kombinacija depresije i anksioznosti..imam sve simptome veceg ili manjeg inteziteta i jednog i drugog. Ti si imala slicne probleme pa si ih resila?
 
Тешко питање. Јер су узроци по правилу несвесни, давно заборављени, механизми формирани у раном детињству. А чак и да их откријеш то их не уклања. Ето, ја имам неке бесмислене фобије од неких ситуација а које су ми родитељи наметнули у раном детињству васпитавајући ме у истима Ја то знам, немам шта да откривам, сећам се времена када су и како настајале те моје реакције..па опет оне се покрећу пред окидачима упркос том мом знању


Nisi pokusavao da rasformiras te u detinjstvu usadjene mehanizme? Jeste da je na njihovoj strani inercija i mnoge godine ali na tvojoj strani je osvescenost i koncetracija. Pa onda ako postoji neka tehnika da se covek usmeri ka rasformiranju tih obrazaca kao sto je Nasdaq pricala imalo bi smisla pokusati...

Ja sam pokusavao sve nesto na svoju ruku i nije urodilo plodom...sad me drug savetuje da idem na psihoanalizu u koju imam 0 poverenja al eto vidim da je njemu pomoglo pa ne znam sta da mislim a i vec sam postao krajnje ocajan..
 
Jok! Може? А шта је то бог до сад исправио?

Mislis da bi ziveo da Bog ne kontrolise neke stvari?

- - - - - - - - - -

A inače:Arijanina Univerzalna Ljubav,kao bivšem hipiku (i učeniku Zaratustrez:mrgreen:)
daleko mi je prihvatljivija od negiranja te velike ljubavi...Ko negira nek ne pljuje prema vetru...z;)

:heart: :zaljubljena:
 
На питање одговараш питањем? Ја се и даље питам: шта је то бог исправио? Живот?? Хахаха...живот?...по Божијој: СВИ морамо умрети! Ала га је оправио!?? :manikir:

Ispravio je mnogo toga dok se ti nisi jos rodio :aha:

i ispravice jos mnogo toga...
Pogotovo to, necemo vise umirati..

1 Korincanima 15:26 "A poslednji neprijatelj koji će se uništiti bit će SMRT."
 
Poslednja izmena:
A bezuslovno davanje je sta? O kakvom davanju je rec kad se radi o necem izvan svesnosti?

Objasnio sam to čak i u prethodnim postovima.

Izvan Svjesnosti ne postoji NE-Svjesnost. Ako bi postojala NE-Svjesnost onda bi to bilo isto kao kada bismo rekli da izvan postojanja postoji NE-postojanje. (Može se desiti da se pažnja bića iz Svjesnosti-o-Sebi-'čovjeku' prenese na prostor, prostor bez objekata...tada doživljavamo Svjesnost PRAZNINE, dakle Svjesnost bez prostornih koordinata, koje određujemo pozicijom objekata u toj praznini. Tada doživljavamo trajanja u Svjesnosti LIMBA.)

'IZVAN' Svjesnosti postoji samo SVIJEST.

Bezuslovno davanje u apsolutu, stoga i u Znanju-o-Sebi-apsolutu, u SVIJESTI je otvorenost svih individualnih Znanja-o-Sebi svakom drugom postojećem Znanju-o-Sebi... što ih sve zajedno postavlja u JEDNO, apsolutno JEDNO koje u svakom individualnom Znanju-o-Sebi iz tog JEDNOG sada, upravo zbog te bezuslovnosti davanja Sebe (otvorenosti) sadrže cjelinu ili sve-što-jeste u Sebi. Zato svako individualno JEDNO podjednako jeste apsolut. Zato se to JEDNO, apsolut, simultano i s potpunim 'pravom' doživljava individualnim, ličnim Ja, kao sadržiocem svega-što-jeste u Sebi i Cjelinom ili Jastvom, bezličnim Ja, kao sadržiocem svega-što-jeste u Sebi.

Ja i Jastvo su JEDNO, apsolut, upravo zbog bezuslovnosti davanja, zbog takozvane 'LJUBAVI'.
 
Појам "љубав" сам за себе не значи ништа. Мораш уз њега додати "према чему". Љубав према животињама, људима, било чему...... али нечега мора бити.

Ljubav o kojoj ti govoriš nije ono što se pod pojmom LJUBAV mislilo u prvom smislu. Ti govoriš o svom uskom, uslovljenom otvaranju prema nečemu što tebi godi, što 'ide' uz čitav splet tvojih NE-svjesnih normi koje zadovoljavaš... a to nema veze sa 'bezuslovnim davanjem' Sebe svemu postojećem. Ti uistinu govoriš o tvojoj privrženosti prema nečemu a ne o samom Principu kojeg nazivamo LJUBAV. U bibliji se LJUBAV koristi kao pojam za Princip a ja sam vam dao njegovo čisto izvorno značenje: BEZUSLOVNO DAVANJE. Dakle jedino što bezuslovno možeš da daješ jesi 'TI', dakle jedino bezuslovno možeš da daješ SEBE. Ne možeš da daješ LJUBAV, LJUBAV se ne daje. LJUBAV je Fantom koji se uzdiže iz akcije tvoje nesebičnosti. U drugim riječima, u projekciji je ne možeš vidjeti sve dok je svojom akcijom bezuslovnog davanja (Sebe) ne uzdigneš u svoju Svjesnost.

LJUBAV dakle, ne može biti 'prema nečemu'... ne možeš je davati, ti je možeš doživjeti svojim bezuslovnim davanjem 'NEČEMU'. LJUBAV JESTE.
 
Poslednja izmena:
Objasnio sam to čak i u prethodnim postovima.

Izvan Svjesnosti ne postoji NE-Svjesnost. Ako bi postojala NE-Svjesnost onda bi to bilo isto kao kada bismo rekli da izvan postojanja postoji NE-postojanje. (Može se desiti da se pažnja bića iz Svjesnosti-o-Sebi-'čovjeku' prenese na prostor, prostor bez objekata...tada doživljavamo Svjesnost PRAZNINE, dakle Svjesnost bez prostornih koordinata, koje određujemo pozicijom objekata u toj praznini. Tada doživljavamo trajanja u Svjesnosti LIMBA.)

'IZVAN' Svjesnosti postoji samo SVIJEST.

Bezuslovno davanje u apsolutu, stoga i u Znanju-o-Sebi-apsolutu, u SVIJESTI je otvorenost svih individualnih Znanja-o-Sebi svakom drugom postojećem Znanju-o-Sebi... što ih sve zajedno postavlja u JEDNO, apsolutno JEDNO koje u svakom individualnom Znanju-o-Sebi iz tog JEDNOG sada, upravo zbog te bezuslovnosti davanja Sebe (otvorenosti) sadrže cjelinu ili sve-što-jeste u Sebi. Zato svako individualno JEDNO podjednako jeste apsolut. Zato se to JEDNO, apsolut, simultano i s potpunim 'pravom' doživljava individualnim, ličnim Ja, kao sadržiocem svega-što-jeste u Sebi i Cjelinom ili Jastvom, bezličnim Ja, kao sadržiocem svega-što-jeste u Sebi.

Ja i Jastvo su JEDNO, apsolut, upravo zbog bezuslovnosti davanja, zbog takozvane 'LJUBAVI'.

To je problem terminologije jer meni rec NE oznacava samo izvan mogucnosti saznanja a ne i neko nepostojanje u celini.
 
To je problem terminologije jer meni rec NE oznacava samo izvan mogucnosti saznanja a ne i neko nepostojanje u celini.

'NE' na početku bilo koje riječi je uvijek prefiks kojim naglašavamo negaciju onog što u toj riječi a iza njega slijedi.
Stoga, kada za nešto kažeš da je 'IZVAN' Svjesnosti s tim negiraš njegovo prisusto tj. postojanje u toj Svjesnosti. To samim tim može da podrazumijeva da to nešto što negiraš i ne postoji izvan te Svjesnosti, a što znamo da nije istina.

No, sada kada smo i to doveli do nekog prihvatljivog kompromisa, objasnio sam takođe da ono što je izvan Svjesnosti može biti, postojati, jedino u SVIJESTI, kao apsolut.

Ali Svjesnost kao pojava... je stanje koje ima svoje nivoe, te bi se onda preciznije moglo reći da izvan jednog-nižeg individualnog nivoa Svjesnosti postoje drugi-Viši nivoi individualnih Svjesnosti sve do krune svih Svjesnosti; Svjesnosti univerzuma koji u sebi sadrži sve ostale niže Svjesnosti. Dakle, svi nivoi Svjesnosti su dio cjeline Svjesnosti koju nazivamo univerzum. Jedino SVIJEST jeste 'izvan' te cjeline. Tačnije, Svijest nije sadržana u univerzumu iz prostog razloga što univerzum nije apsolutno JEDNO iz svakog svog činioca, dakle univerzum nije sadržan u svim Znanjima-o-Sebi koja u Sebi sadrži. Stoga, samo univerzum je apsolutan ali sva ostala Znanja-o-sebi (individualna Ja) u njemu, NISU.

Dakle, moje prethodno objašnjenje je iziskivalo kristalizaciju termina koji koristiš-koristimo.
 
Pa moje stanje je kombinacija depresije i anksioznosti..imam sve simptome veceg ili manjeg inteziteta i jednog i drugog. Ti si imala slicne probleme pa si ih resila?

да. само је мене то спопало као цунами без икакве "најаве", само сам завршила у ургентном, јер сам мислила да имам срчни удар или нешто слично, јер је тело потпуно отказало од страха који га је дословно паралисао без икаквог конкретног разлога

после сам почела сам да се едукујем на ту тему, прво схватила да је то социјално прихватљива ствар (пошто се много људи плаши да ће полудети, а то јелте није прихватљиво. напротив, нећеш полудети, ја сам у тим тренуцима била разумнија него икад, много разумнија од људи који су се нашли поред мене и чије су маске нормалности тад спале), и да много више људи има проблем са тиме него што се зна. сада је пуно боље, подношљиво и далеко ређе. моја метода је десензибилизација, неопирање и проживљавање страха када се деси.

након свог мог истраживања које је опширно и детаљно јер не волим да нешто не знам ако већ постоји силна литература, закључак је да су таква стања последица неиспуњене духовне потребе (имаш телесне потребе, које ако не испуниш, доживећеш фрустрацију, али телесне потребе немају ту снагу и лако се каналишу, јелте, ако је нечега данашња култура препуна - то је метода за задовољавање телесних потреба; неиспуњене духовне потребе су много горе, јер могу дословце да те паралишу док не добију своје, то је по мом мишљењу (а и мишљењу многих које сам читала) узрок сваке депресије и анксиозности)

духовне потребе су потребе за смислом и значењем. потребе животне силе да се испољи на потпуно другачији начин него тренутно.

ако те занима још, ја могу да ти оставим све линкове који би ти користили?
 
Poslednja izmena:
'NE' na početku bilo koje riječi je uvijek prefiks kojim naglašavamo negaciju onog što u toj riječi a iza njega slijedi.
Stoga, kada za nešto kažeš da je 'IZVAN' Svjesnosti s tim negiraš njegovo prisusto tj. postojanje u toj Svjesnosti. To samim tim može da podrazumijeva da to nešto što negiraš i ne postoji izvan te Svjesnosti, a što znamo da nije istina.

No, sada kada smo i to doveli do nekog prihvatljivog kompromisa, objasnio sam takođe da ono što je izvan Svjesnosti može biti, postojati, jedino u SVIJESTI, kao apsolut.

Ali Svjesnost kao pojava... je stanje koje ima svoje nivoe, te bi se onda preciznije moglo reći da izvan jednog-nižeg individualnog nivoa Svjesnosti postoje drugi-Viši nivoi individualnih Svjesnosti sve do krune svih Svjesnosti; Svjesnosti univerzuma koji u sebi sadrži sve ostale niže Svjesnosti. Dakle, svi nivoi Svjesnosti su dio cjeline Svjesnosti koju nazivamo univerzum. Jedino SVIJEST jeste 'izvan' te cjeline. Tačnije, Svijest nije sadržana u univerzumu iz prostog razloga što univerzum nije apsolutno JEDNO iz svakog svog činioca, dakle univerzum nije sadržan u svim Znanjima-o-Sebi koja u Sebi sadrži. Stoga, samo univerzum je apsolutan ali sva ostala Znanja-o-sebi (individualna Ja) u njemu, NISU.

Dakle, moje prethodno objašnjenje je iziskivalo kristalizaciju termina koji koristiš-koristimo.
 
'NE' na početku bilo koje riječi je uvijek prefiks kojim naglašavamo negaciju onog što u toj riječi a iza njega slijedi.
Stoga, kada za nešto kažeš da je 'IZVAN' Svjesnosti s tim negiraš njegovo prisusto tj. postojanje u toj Svjesnosti. To samim tim može da podrazumijeva da to nešto što negiraš i ne postoji izvan te Svjesnosti, a što znamo da nije istina.

No, sada kada smo i to doveli do nekog prihvatljivog kompromisa, objasnio sam takođe da ono što je izvan Svjesnosti može biti, postojati, jedino u SVIJESTI, kao apsolut.

Ali Svjesnost kao pojava... je stanje koje ima svoje nivoe, te bi se onda preciznije moglo reći da izvan jednog-nižeg individualnog nivoa Svjesnosti postoje drugi-Viši nivoi individualnih Svjesnosti sve do krune svih Svjesnosti; Svjesnosti univerzuma koji u sebi sadrži sve ostale niže Svjesnosti. Dakle, svi nivoi Svjesnosti su dio cjeline Svjesnosti koju nazivamo univerzum. Jedino SVIJEST jeste 'izvan' te cjeline. Tačnije, Svijest nije sadržana u univerzumu iz prostog razloga što univerzum nije apsolutno JEDNO iz svakog svog činioca, dakle univerzum nije sadržan u svim Znanjima-o-Sebi koja u Sebi sadrži. Stoga, samo univerzum je apsolutan ali sva ostala Znanja-o-sebi (individualna Ja) u njemu, NISU.

Dakle, moje prethodno objašnjenje je iziskivalo kristalizaciju termina koji koristiš-koristimo.

Negira se razum, cula, um, percepcija a ne svest koja nije ni bila u racunici. Znaci ono sto zoves svesnost a sto mnogi zovu svest nestaje a ostaje supstancija koju ti zoves svest koja ne poznaje suprotnosti stoga je i Apsolutna.
Znaci dogovorite se oko termina.

Ono sto je kod tebe svesnost kod ozimana je svest, ono sto je kod tebe svest kod njega je volja, trajanje
 
Negira se razum, cula, um, percepcija a ne svest koja nije ni bila u racunici. Znaci ono sto zoves svesnost a sto mnogi zovu svest nestaje a ostaje supstancija koju ti zoves svest koja ne poznaje suprotnosti stoga je i Apsolutna.
Znaci dogovorite se oko termina.

Ono sto je kod tebe svesnost kod ozimana je svest, ono sto je kod tebe svest kod njega je volja, trajanje

Немој ме молим те упоређивати са овим ЈА КОЈИ ЈЕСАМ. Видиш и сам колики је проблем објаснити некоме Локову идеалност секундарних квалитета...о Барклијевој корелативности и да не говоримо.
Та знања непојамљива су многима када им се изнесу, образложе ..нацртају.

А да они сами дођу до њих.... апсолутно је немогуће.

Тако да немој подражавати уобразиљу овог ЈА КОЈИ ЈЕСАМ.

Он још иза свих ових његових парада празних појмова у основи није још схватио да боје рецимо нису на спољашњим предметима.
Он није стигао ни до Локових секундарних квалитета.
 
Negira se razum, cula, um, percepcija a ne svest koja nije ni bila u racunici. Znaci ono sto zoves svesnost a sto mnogi zovu svest nestaje a ostaje supstancija koju ti zoves svest koja ne poznaje suprotnosti stoga je i Apsolutna.



Kada bih prihvatio da takve riječi predstavljaju istinit opis stvari... ja bih lagao i tebe i SEBE. Ja to ne mogu, jer ZNAM kako stvari JESU.

Vidiš, postoje dva aspekta Sebe-postojanja u kojima Biće ne poznaje suprotnosti: to su univerzalni UM i apsolut. Suprotnosti se rađaju tek u raz-UMU. Razum je polarizator onoga-što-jeste. Znači nije u pitanju samo kako stvari nazivamo nego kako realnost jednog aspekta postojanja jeste. To, po sebi, određuje kako pišem i šta pričam i kakvim pojmovima to objašnjavam.


Ono sto je kod tebe svesnost kod ozimana je svest, ono sto je kod tebe svest kod njega je volja, trajanje

A ja opet, po stoti put kažem: SVIJEST je JEDNA, ODRAZapsoluta koji je samo svojstvo apsoluta i kao takva neponovljiva je čak i na nivou univerzuma. Stoga, to Znanje, istina o tome-što-jeste, se ne može prijeći i reći da je oziman i drugi koji koriste riječ 'Svijest' u pravu postavljajući je čak i kao svojstvo čovjekovog Duha. Kad je riječ o volji, onda opet, biće NIJE volja, Biće se služi voljom koja je njegov nerazdvojivi mehanizam kojim usmjerava svoju pažnju, interesovanje, a s tim i poziciju u kojoj se centrira. Dakle, samo ovih par riječi predstavljaju toliko različitosti u shvatanju da nije moguće prijeći preko njih i reći da je svejedno kakvu riječ koristiš. U principu, riječima ukazujemo na nešto, te stoga riječi i nisu istine o tome nečemu ali ako neko ukazuje na nešto što sam po sebi nije iskusio onda on laže... ili u najboljem slučaju 'mašta'. Ja govorim iz iskustva te zato i mogu da shvatim kada neko govori o nekom aspektu postojanja jer znam na što želi ukazati, jer to na što on želi ukazati ja sam već iskusio povratkom u samu suštinu. Taj 'mali' faktor, taj povratak pažnje na suštinu, na apsolut, je toliko mali da se okom ne može vidjeti, razumu je zanemarljiv, ali je toliko veliki Biću da u njemu stoji sva 'različitost' kada o njemu-POSTOJANJU govorimo.

Ovo nije nadmetanje 'ko je u pravu' nego kristalisanje pojmova neposrednim Znanjima.
 
Kada bih prihvatio da takve riječi predstavljaju istinit opis stvari... ja bih lagao i tebe i SEBE. Ja to ne mogu, jer ZNAM kako stvari JESU.

Vidiš, postoje dva aspekta Sebe-postojanja u kojima Biće ne poznaje suprotnosti: to su univerzalni UM i apsolut. Suprotnosti se rađaju tek u raz-UMU. Razum je polarizator onoga-što-jeste. Znači nije u pitanju samo kako stvari nazivamo nego kako realnost jednog aspekta postojanja jeste. To, po sebi, određuje kako pišem i šta pričam i kakvim pojmovima to objašnjavam.

Aha. Себе, себи апсолут , биће, Раз - ум. Ра - ЗУМ! итд.итд.

Хајде пусти мало празне појмове и одгoвори конкректно.

Да ли су боје на предметима око нас?
 
да. само је мене то спопало као цунами без икакве "најаве", само сам завршила у ургентном, јер сам мислила да имам срчни удар или нешто слично, јер је тело потпуно отказало од страха који га је дословно паралисао без икаквог конкретног разлога

после сам почела сам да се едукујем на ту тему, прво схватила да је то социјално прихватљива ствар (пошто се много људи плаши да ће полудети, а то јелте није прихватљиво. напротив, нећеш полудети, ја сам у тим тренуцима била разумнија него икад, много разумнија од људи који су се нашли поред мене и чије су маске нормалности тад спале), и да много више људи има проблем са тиме него што се зна. сада је пуно боље, подношљиво и далеко ређе. моја метода је десензибилизација, неопирање и проживљавање страха када се деси.

након свог мог истраживања које је опширно и детаљно јер не волим да нешто не знам ако већ постоји силна литература, закључак је да су таква стања последица неиспуњене духовне потребе (имаш телесне потребе, које ако не испуниш, доживећеш фрустрацију, али телесне потребе немају ту снагу и лако се каналишу, јелте, ако је нечега данашња култура препуна - то је метода за задовољавање телесних потреба; неиспуњене духовне потребе су много горе, јер могу дословце да те паралишу док не добију своје, то је по мом мишљењу (а и мишљењу многих које сам читала) узрок сваке депресије и анксиозности)

духовне потребе су потребе за смислом и значењем. потребе животне силе да се испољи на потпуно другачији начин него тренутно.

ако те занима још, ја могу да ти оставим све линкове који би ти користили?
Mada nema nicek loseg ni u tome sto neko poludi (sta god to znacilo)Ja sam evo na primer zavrsio u Lazi jer sam odlepio :) Odnosno nisam se ponasao onako kako drugi misle da je normalno.I sta imam od toga ? Pa jos jedno iskustvo vise ;) Sta u opste i znaci normalno? Po mojem vidjenju to je ono sto vecina radi i kako funkcionise i prema tome oni koji se izdvajaju spadaju u manjinu i njima nisu normalni.To jeste stanje i Duha i Tela i Uma.Ukoliko zelis da se preporodis da se tako izjasnim ,moras to zeleti celim svojim bicem.Napraviti pozitivne promene u svom zivotu,Misliti pozitivno,osecati se pozitivno i telo ce se takodje preporoditi.I u pravu si sa strahovima se treba suocavati.Moras shvatiti da je stanje u kome se trenutno nalazis samo to ustvari trenutno.A tu smo da bi prolazili kroz razna iskustva i kroz njih spoznavali sebe kao bice.Ljubav je jaca od svega,pruzi je drugima i bice ti uzvracena.To ti je kao kada mazis psa ili macku ti je pruzas i osecas se ispunjeno u sebi,dakle Ljubav se daje ona se ne trazi.
Od mene za rabindrant123 i Nasdaq /hug
 
Aj jedna tema, davno nisam..... a, naravno, deprimirajuća.

Rekoše neki mudri ljudi da je sve prolazno, da je sve moralo postati, tako će sve jednog dana i nestati, mi svakako hoćemo, ali pitanje je hoće li naš trag, svedočenje našeg postojanja nestati, reklo bi se da hoće prosto..... jer će i planeta Zemlja već nestati.....

Podelila bih pitanje na dva dela:

1. Šta je svest i kako je osećate? Da li se osećate kao unutar tela, ili ste to telo vi?

2. Pošto ćemo svakako umreti, i pošto svaki trag koji ostavimo za sobom u vremenu, večnosti (nazovite to kako hoćete) nije trenutak vredan pomena, ma bili N. Tesla, šta bi onda uistinu bila svrha našeg života ovde? Zatim, vezano za prethodnu rečenicu, ako baš i postoji neka velika, nejasna, neshvatljiva svrha, ima li svrha svrhe, ako joj mi sami ne možemo posvedočiti?

Logički sam došla do zaključka da svakako umiremo, te da zaista imamo ovih 70-ak, neko manje, neko više..... godina na raspolaganju da nam bude lepo..... to je pomalo tužna, ali opet oslobađajuća ideja, jer smiruje.

P. S. Meni ne smetaju ni religijski obojeni odgovori, ali nisam sigurna za modove.....

Ček da se vratim na uvodni post.
Nema svrhe. Možeš se slobodno ubiti.
Jedina svrha i smisao su oni koji mi sami odredimo.
Ali mi i ne živimo zato što imamo saznanje o svrsi i smislu, već po nagonu. Da nemamo taj nagon, đoku bi naša vrsta opstala.
 
Aha. Себе, себи апсолут , биће, Раз - ум. Ра - ЗУМ! итд.итд.

Хајде пусти мало празне појмове и одгoвори конкректно.

Да ли су боје на предметима око нас?



Ti stvarno nemaš granica... Prvo, za razliku od tebe, ja se čitav ovaj životni vijek bavim slikarstvom, to mi je 'profesija'... comprende???

Pa šta bi ti rekao: da li to ja nalazim boje, na predmetima, na paleti ili u SEBI?

Tja... cccc(?)


D O K L E ?
:)
 
Poslednja izmena:

Back
Top