Ima li Cincara na Internetu???

  • Začetnik teme Začetnik teme praksis
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
:D Draga Katarina drago mi je što to pitaš, jer izgleda da šlafujemo u mestu oko nebitnih stvari.
Bojim se da kad budemo o tome počeli da govorimo, nekima ima da se diže kosa na glavi.
Ovaj Forum zaista ima privilegiju da bude prvi na kome se Cincari obraćaju javnosti.
To je tako samo zato što je ovo jedini forum na kome ne postoji tema u kojoj se Cincari bezočno blate.

Dragi Dimitraki, osim što cenim tvoj trud i tvoje nastojanje da u svakom trenutku barataš činjenicama, veoma mi se dopada i cenim takođe tvoju srčanost u polemisanju.:)
Polemike su uvek dobro došle kroz kulturan dijalog kakav smatram da na ovom forumu, hvala bogu postoji, ali isto tako se stiče utisak i da smo u jednom trenutku svi, i vi aktivni učesnici i mi pasivni pratioci upali u ćorsokak i da se polemika pomalo pretvorila u ubeđivanje. Lepo si rekao da nećeš da se ubeđuješ, nije ovo pijaca, pa pošto svako ostaje pri svom stavu možda je bolje da se ide dalje. U smislu da se i dalje iznose argumenti, podaci, dokumenti pa ko ZAISTA traga za istinom do nje će i doći.
Uostalom, velika je stvar da počne javno i otvorenije da se govori o Cincarima i da to čine sami Cincari na prvom mestu pa nek se diže kosa kome mora. Možda se nećeš složiti sa mnom ali pomalo su krivi i sami Cincari zbog svog pasivnog stava ili zatvaranja u sopstvene krugove. Ako grešim to je onda zbog neupućenosti pa se izvinjavam. U svakom slučaju treba malo više da se izađe u javnost jer sam sigurna da masa ljudi i ne zna baš ko su Cincari jer nisu imali prilike da ih upoznaju. Na jednom Forumu su čak podvedeni pod temu Vlasi i evi jednog posta sa tog foruma :

"Cincari zapravo i jesu isto sto i Vlasi, s tim sto su svi Cincari Vlasi, ali svi Vlasi nisu Cincari. Cincarima su u nasoj sredini nazivani gradski Vlasi poreklom iz Grcke.

Ono sto je svojevrstan fenomen je to sto su Cincari vazili za neku vrstu gradske aristokratije, a Vlasi za gorstake i cobane iako su isti narod.

Vlasi i jesu tradicionalno planinski gorstaci, ali su u srednjem veku na severnim padinama planine Pind (danasnja tromedja Grcke, Makedonije i Albanije) osnovali grad koji je po velicini bio drugi na Balkanu, odmah posle Carigrada.
Moskopolje je osnovano u 13. veku, ali je najveci prosperitet dozivelo tokom 16, 17. i 18. veka kada je imao oko 60 000 stanovnika. Razvoj Moskopolja je svojevrstan fenomen jer su u to vreme balkanski gradovi bili uglavnom bedne kasabe bez skola i kulturnih ustanova i sa uglavnom turskim stanovnistvom. U vreme najveceg prosperiteta Moskopolja Atina je imala samo 10 000 stanovnika, ali grcki istoricari navode da je tokom mracnog perioda turske vladavine Moskopolje postalo kulturno sediste u kojem su Cincari negovali tekovine grcke kulture i istorije. Cincari po nacionalnom osecanju i jesu bili Grci sto govori i cinjenica da je njihovo najvece gradsko sediste bilo centar grcke kulture za vreme turske vlasti.

Grad se razvio pre svega zahvaljujuci unosnoj trgovini sa Venecijom i Turskom. Moskopolje nazivaju i gradom mermera jer su se u njemu isticale prekrasne mermerne gradjevine uz mnostvo banaka, crkava, a grad je imao i svoju akademiju i stamparije. Za Cincare je Moskopolje vlaski Jerusalim i izgubljeni raj posle cijeg su unistenja Vlasi krenuli u emigraciju.
Moskopolje su unistili albanski pljackaski odredi na celu sa Ali-pasom Janjinskim.Danas su od Moskopolja ostale samo rusevine, a na nesrecu teritorija gde je grad postojao pripala je Albaniji.

Nakon unistenja Moskopolja deo grckih Vlaha je krenuo u emigraciju. Neki su dosli u Srbiju, neki u Habsbursku monarhiju, a neki su se nastanili u grckim gradovima.Tu vlasku dijasporu su cinili uglavnom bogatiji ljudi i intelektualci, dok su siromasniji Vlasi ostali na planinama Pinda, Olimpa i dr. gde su ponovo presli na uzgajanje ovaca. Zbog toga su i danas rastrkani po ruralnim naseobinama u severnoj Grckoj. Vremenom je Vlah u Grckoj postao sinonim za gorstaka i cobana, dok je termin Cincar u balkanskim zemljama postao sinonim za prefinjenost.

U nasoj sredini Cincare su pratile iste predrasude kao i Jevreje iz prostog razloga sto su pripadali bogatijem sloju. Medjutim, Cincari su se lakse asimilovali jer su bili pravoslavci.
Novoj sredini u koju su dosli nije bilo jasno da li su Cincari Rumuni ili Grci jer im je jezik bio romanski, ali su po nacionalnom osecanju bili Grci. U pocetku su pohadjali samo svoje posebne grcke skole koje su sami osnivali. Neki kod nas su ih nastojali podvesti pod Rumune jer su im Grci bili dragi, a Cincare nisu voleli. Mnogi istaknuti intelektualci kod nas su bili potpuno ili barem delimicno poreklom Cincari, ali ako se radi o pozitivnim licnostima njihovo cincarsko poreklo srpska sredina nije rado isticala. S druge strane, osobama koje nisu voleli, Srbi su nalazili cincarske korene i po cukun cukun prababi.

Na posebnu vezu Cincara sa Grcima ukazivao je 1921. godine Jovan Cvijic koji je pisao: "Aromunske oaze Balkanskog poluostrva mogu imati izvestan nacionalno politicki znacaj samo ako ostanu u vezi sa Grcima, u cijoj su blizini i pod cijim su kulturnim uticajem. Rumunska propaganda nije napravila velikih uspeha, ali je ipak grcki uticaj njome unekoliko oslabljen. Pored nje i protiv nje Aromuni se ipak u Makedoniji pretapaju u Grke"(str. 25.)

Za grcke istoricare nema spora oko toga da su Cincari/Vlasi romanizovani Grci. Druge teorije kazu da su to romanizovani Tracani ili izmesani romanizovani Tracani i romanizovani Grci.

Anticka Makedonija je obuhvatala danasnje podrucje severne Grcke gde zive Vlasi pa neke teorije kazu da su to potomci antickih Makedonaca koji su zapravo bili mesavina Grka i Tracana, mada prema grckim istoricarima samo grcko pleme.

Jedna od teorija je da su preci grckih Vlaha postali od romanizovanog trackog plemena Besi sa Rodopa koje je migriralo u Grcku i tu se stopilo sa ostalim romanizovanim stanovnistvom.
Neki dokazuju i svoju teoriju da su grcki Vlasi zapravo helenizovano - romanizovano stanovnistvo koje je migriralo sa zapadne obale Male Azije.

A po drugim teorijama svo romansko stanovnistvo razlicitog porekla se stopilo u jedan konglomerat na osnovu slicnosti u jeziku.

U svakom slucaju najverovatnije mogucnosti je da su grcki Vlasi nastali mesanjem Tracana, Grka i Rimljana ili samo Rimljana i Grka.

Sve do nedavno se malo znalo o trackoj antickoj kulturi pre rimskih osvajanja i romanizacije Tracana. Interesovanje svetske javnosti za Tracane dobro su iskoristili Bugari kada su na njihovoj teritoriji arheolozi iskopali preko 15 000 zlatnih i srebrnih predmeta (nakita, posudja itd.) iz 5. i 6.veka pre nove ere u vreme najveceg uspona trackih kraljeva. Predmeti su izlozeni u mnogim svetskim muzejima kao zastitni znak anticke tracke kulture, a mnostvo turista koje je zahvatila "zlatna groznica" je pohrlilo u Bugarsku.

O tracanskom zlatu

O religiji Tracana-Leksikon religija i mitova drevne Evrope


Ono sto nije sporno je da su se tracka plemena u periodu rimske vlasti romanizovala u Meziji (danasnja Srbija i deo Bugarske) i Dakiji (danasnja Rumunija), dok su se u Trakiji (deo jugoistocnog Balkana izmedju Rodopa i Mramornog mora u Maloj Aziji) za vreme helenizma (4. i 3.vek pre nove ere) helenizovala putem mesanja sa Grcima. Na zapadnoj obali Male Azije Tracani su se i ranije potpuno utopili u brojnije Grke.

Posle, u vreme rimske vlasti (od 2.veka pre nove ere pa kasnije) deo tog helenizovanog stanovnistva Trakije i zapadne obale Male Azije se romanizovalo putem mesanja sa Rimljanima. Tako su vise puta u nekoliko vekova menjali sopstveni identitet i jezik. I to je nije sve. Sa slovenskim nadiranjem od 6-7.veka nove ere, a narocito kasnije deo se slovenizovao i ponovo promenio identitet i jezik.

Kakvo god poreklo imali grcki Vlasi njihov jezik se razlikuje od grckog zbog cega su bili izlozeni pristiscima da ga se odreknu.

U periodu vojne diktature sezdesetih u Grckoj mnogi Vlasi su bili pod zestokim pritiscima, a deca su u skoli kaznjavana i ponizavana zbog toga sto su govorila vlaski. Ta nasilna asimilacija medju nekim Vlasima je stvorila anti grcku frakciju i kontra efekat koji je mozda uticao na usporavanje potpune asimilacije.
"

Izvinjavam se pravom autoru zbog toga što sam ga iskopirala ali mislila sam da je možda korisno da se pojavi i na ovom forumu. Inače taj forum je zamro, niko više ne diskutuje mesecima a i onako je bilo možda samo jedan ili dva ozbiljna učesnika, ostali su blago rečeno lupetali, pa predlažem da svi ipak ostanemo gde jesmo.
Dakle, dajte priliku ljudima da vas upoznaju, da otkriju ko su Cincari, da shvate da su neki ljudi kojima se diče ili im se dive zapravo Cincari koji su nesebično utkali svoj život, znanje i trud u države u kojima žive.
Probudite svest ljudi da postojite.
A inače, ne postoji nijedan razlog da bilo ko blati Cincare na bilo koji način. Osim možda iz čiste zlobe. Zapravo mislim da se stvari u tom smislu ne mogu generalizovati.
Izvinjavam se zbog opširnosti i očekujem i dalje da se piše a i da se razmenjuju informacije.
Armane, pretpostavila sam da nas testiraš sa pesmama, ovaj poslednji muški vokal i pesma mi se jako dopadaju.
LilaCona, mogu li da Vas zamolim da ako pišete na cincarskom i nas koji ne znamo jezik uputite jer se inače sužava krug učesnika koji razumeju pa samim tim i onih koji bi možda nešto rekli a to i nije cilj ovog foruma.

Pozdrav svima!
 
Postovan(a) Gordanaki,
U vasem iscrpnom tekstu izneli ste mnostvo cinjenica koje razotkrivaju vise slojeva iz daleke nam proslosti ( balkanskih prostora i stanovnika) i pazljivom citaocu ovog foruma mogu ponuditi kvalitetne informacije i podatke o poreklu Armanskog naroda ( Cincara kod nas u Srbiji), i njegovom visestrukom doprinosu na razvoj svih segmenata srpskog gradjanskog drustva kroz generacije. O slavnim licnostima pripadnika Armanskog naroda( Cincara)i njihovoj ulozi i doprinosu receno je dosta , te ne bih nista vise dodavala.
U pravu ste kada kazete da sami Cincari (nisu) ne nalaze za shodno da sami o sebi puno govore, odabirajuci ( davno ko zna iz kojih razloga?) da svoje bice sjedine( stope) u nacionalno bice vecinskog
naroda u drzavama u kojima su ( nakon seobe iz svojih prvobitnih stanista) nastavili da zive.Stoji, medjutim i cinjenica da su svi Cincari ( pa i oni koji su se potpuno asimilovali) na neki volsebni nacin uspeli da sacuvaju bar secanje ( memoria, mimesa , sta li, ) na NESTO sto sustinski odredjuje njegovu autohtonost. Cinjenica je da se nakon svih seoba, asimilacija( voljnih i prinudnih), usled svih istorijskih, politickih , drustvenih i inih okolnosti, JEZIK kao jedna od bitnih odrednica sacuvan
je i tim jezikom se savrseno sporazumevaju Armani u Grckoj, Albaniji, Makedoniji, Srbiji, Rumuniji, Bugarskoj.Na ovom jeziku se i danas stvaraju visokokvalitetna knjizevna dela, posebno u poeziji , koju eto, prevodeci je i na jezike velikih naroda, pokusavamo da priblizimo i onima sa kojima zajedno zivimo u Evropi. Primer toga je nedavno objavljena Antologija savremene Armske poezije ( autor je pesnikinja Kira Mantsu- Yorgoveanu koja zivi i radi u Nemackoj) , u izdanju Belgijskog ministarstva za kulturu ( Sekcija za nacionalne manjine)- dvojezicna ( armnski i francuski). U najavi je i osnivanje Udruzenja kniizevnika Armana na nadnacionalnom nivou, kao i PEN klub u okviru medjunarodnog PEN cluba.
Na nasim prostorima je objavljena jedna zbirka poezije pesnika Georgi Vrana ( zivi u Rumuniji) dvojezicno( srpski i armnski). Ovo je tek jedna mala opaska da Cincari nisu samo jedan od najstarijih naroda na Balkanu oko cijeg se porekla pletu razne price , vec narod , iako rasut , prilicno vitalan i jednako vredan kao i u proslosti. I danas Cincari nastavljaju sa svojim tradicionalnim donatorstvom u korist naroda i drzave u kojoj zive ( jedna crkva na Brezovici u novije vreme izgradjena je sredstvima jedne Cincarke iz Beograda). I dakle, nastavljajuci tradiciju integrativnog faktora u drzavama u kojima zive , gradeci drustvo u kome obitavaju, Cincari po svojoj specificnosti mogu umnogome da doprinesu i boljem razumevanju izmedju balkanskih naroda generalno. A njihova teznja za ocuvanjem i negovanjem sopstvene tradicije, obicaja, kulturne bastine i ukljucivanjem u tkivo savremenog drustva moze samo da obogati kulturni diversivitet na ovim prostorima.

I da ne duzim vise, Gordanaki, oprostite sto sam pisanjem nekoliko opaski na armanskom jeziku izazvala nelagodnost kod ucesnika koji ga ne razumeju. Bilo je reci u pozdravima i recima ohrabrenja Cincarima sa foruma. Ako ponovo napisem nesto na ovom jeziku, dacu i paralelni prevod , ali je to bilo prosto izraz odusevljenja zbog postojanja ovog foruma ( O Cincarima...).
Srdacan pozdrav svim ucesnicima na forumu
S-NA BANEADZA ARMANAMEA SHI TUTS ATSELJ CU CARI BANAMU DEADUN! ( DA NAM ZIVI
ARMANSTVO I SVI ONI SA KOJIMA ZAJEDNO ZIVIMO)
 
Zahvaljujem se ucesnicima foruma,narocito gordanaki,koja je osvetlela poreklo ,jednog naroda i drago mi je da je on jos vitalan i ocuvao jezik.Mnogi od nas imaju nekog od predaka cincara,jer kao sto je receno ,oni su naseljavali ove prostore u srednjem veku i mesali se sa srbima i ostalim narodima,narocito u gradovima.Izgleda da je problem njihove asimilacije ,sto nisu imali svoju drzavu.Ovo je moje misljenje.Pozdrav svima na ovom forumu
 
Razumem Vaše oduševljenje LilaCona u potpunosti, reagovala sam samo zato što sam da kažemo hendikepirana zbog nepoznavanja jezika a osim što sam po prirodi radoznala zainteresovana sam da pratim ovu diskusiju do kraja. Nemam ništa protiv da napišete nešto na cincarskom, pa Dimitraki je i pesmu postavio, ali i sami znate koliko malo njih zna jezik između ostalih i samih Cincara. Nadajmo se da će se stvari u budućnosti promeniti.
Ako napišete paralelno i prevod to može biti i edukativno.
Inače, knjigu "Čuvar reči" ili "Avigljitorlu di zboara" pesnika Georgi Vrana imam ali je još uvek čitam samo na srpskom jer na cincarskom razumem samo malo pojedinih reči. Ali, možda se i to promeni u budućnosti.:)
Veliki pozdrav!
 
Zahvaljujem se ucesnicima foruma,narocito gordanaki,koja je osvetlela poreklo ,jednog naroda i drago mi je da je on jos vitalan i ocuvao jezik.Mnogi od nas imaju nekog od predaka cincara,jer kao sto je receno ,oni su naseljavali ove prostore u srednjem veku i mesali se sa srbima i ostalim narodima,narocito u gradovima.Izgleda da je problem njihove asimilacije ,sto nisu imali svoju drzavu.Ovo je moje misljenje.Pozdrav svima na ovom forumu

Katarina:
Sva napreganja da se shvati poreklo cincara ido do dolaska turaka na balkanu.
NIKO ne ispiuje gde su bili cincari pre tog vremena.
A jedan jezik ne stvara se za par godina..nego mnogo vishe.
Pa ljudi moji dali ste nekada videli neshto originalno od vremena tako nazvane Vizantije? Nekub izlozbu ili knjige?
Znam da ih ima ali..
Ako je Rim bio oko 1000 godina pod uticajem Konstantinopolisa i ako svi ovi danashnji narodi nispu postoljli u ovom vremenu onda se stvarno treba upitati odakle su cincari.
Zar vam ne dolazi dvoumljene da svi mi znamo sve o Egiptu i o Okruznoj Masi kralja a nishta o zivotu i kulturu tako zvanih vizantijca.
Nisam istoricar ali ima mnoge stvari koje mi ne ulaze u glavu zato shto nemaju logiku.

Jer ako su Turci rushili hristijanske crkve i na tim mestima pravil djamije..kako to da su posle dali pravo grcima za otvaranje carigradske patrijarshije.

Ili ako je Kralj Piro iz Epira (centar cincara) imao pod okupacijom juznu Italiju, na kom jeziku se razumevao sa Rimljanima?

Jedan narod koji je autohtoman i mozda najstariji na balkanu, danas se novi narodi pitaju ..ma odakle su doshli.
Dovoljno je da dobro ispitate postanak svih ovih drzava pa cete shvatiti.

Pozdrav svima
 
Nemojte se osecati hendikepiranom , draga Gordanaki , ima leka i za to. Ako imate zelju i malo upornosti, uverena sam da cete za kratko vreme uspeti nadahnute i inspirativne stihove G. Vrane i ostale sjajne pesnike, kao na primer Vangho Dzega, Kira Mantsu i druge, ;da citate izvorno , na cincarskom jeziku , koji prekrasno zvuci, a kada ga razumete,i naucite da ga oslushkujete, donosi vam prastari eho minulih epoha, lepe vibracije, davno utihnulih taloga kolektivnog secanja jednog posebnog naroda.

S-NA BANEADZA DULTSEA LIMBA A STRAPAPANJLOR ( DA NAM ZIVI PREKRASNI JEZIK PREDAKA)
 
Možda je bolje da pre nego što krenemo unazad u daleku prošlost, prvo vidimo šta je bilo u bliskoj sadašnjosti.
Šta je bilo za vreme II svetskog rata i ko je bio Alkibijad Dijamandi?
Kakva je to država bila
Pindski principat na teritoriji Makedonije u talijanskoj okupacionoj zoni?
 
Pozdrav Cincarima. Ja sam iz istocne Srbije, prvi put se srecem sa vasim divnim i srodnim jezikom, bilo mi je zanimljivo da citam recenice na armanskom i slusam vase pesme, osecala sam se kao kad recimo- sa znanjem srpskog citam slovenacke tekstove. Oko vlaskog jezika u istocnoj Srbiji i armanskog postoje nepotrebna sporenja, negde su ih cak izjednacavali u lingvistici. Mislim da je lingvisticka magla konacno rasterana, tj. uplitanje politike u lingvisticka pitanja. Naime, vlaski jezik u istocnoj Srbiji i armanski su razliciti jezici. Zbog straha od rumunske dominacije, previdela se jednostavna cinjenica. Vlasi u istocnoj Srbiji dele sa na dve velike jezicke grupe- banatsku i oltensku. To su dijalekti rumunskog sa savremenim pozajmljenicama iz srpskog, dok je armanski poseban jezik. Kako ce se nase jezicko pitanje resiti, ostaje otvoreno. Vama zelim puno uspeha! Sto se izuzetnih ljudi cincarskog porekla tice, i Sterija i Pekic su sasvim dovoljni. Na rumunskoj Wikipediji postoji spisak reci trackog porekla u rumunskom jeziku, to je zanimljivo, jer sam i u ovim kratkim odlomcima na vasem jeziku prepoznala neke od njih, a postoji i knjiga jednog bugarskog autora o trackoj kulturi, izvanredna je, kad se podsetim tacnog naslova preporucicu je onima koji tragaju za svojim korenima. Ne vidim da bi to nekome trebalo smetati, sve dok na ovom napacenom Balkanu imamo razumevanja jedni za druge i posle svih ovih nesrecnih ratova, zivimo u miru i toleranciji razlicitosti medju sobom. Zar ne bi bilo zastrasujuce da smo svi isti?
 
Evo malo podataka o Alkibijadu Dijamandiju. Cela priča je zanimljiva, jer ukazuje na samu volju ljudi koji su živeli u to vreme da imaju svoju kakvu takvu državu. Politički kontekst je naravno priča za sebe. I može da podleže svakoj kritici. Ipak ostaje činjenica da u ime te države nisu počinjeni nikakvi zločini, i da su čak šta više u samoj vlasti učestvovali neki od pripadnika jevrejskog naroda. Još je interesantnije to da su danas najglasniji Grci upravo sinovi i unuci potpisnika dole navedenog Manofesta.

Diamandi was born in Samarina (at over 1,600 metres, the village situated at the highest altitude in Greece) to a family of wealthy Aromanian merchants. After attending the Romanian primary school in Samarina, he studied at the Greek Lyceum in Thessaloniki (at that time still part of the Ottoman Empire) and on the eve of the Balkan Wars in 1912 he left (as many other Vlachs of Greece) for Romania, where he enrolled at the Commercial Academy (Academia Comercială) in Bucharest, and graduated from it. As Romania entered World War I in 1916, Diamandi volunteered for military service, briefly serving as officer.

It is not clear whether he was discharged from the Romanian Army or rather dispatched by the Romanians to Albania where, under the Italian and French tutelage (see Birth of Albania), he became in 1918 co-founder of the short-lived Republic of Korytsá (Korçë in Albanian, Curceaua in Aromanian, Corizza in Italian language), which was supposed, under the makeshift name of the 'Republic of Pindus' to be the first autonomous state of the Vlachs of Epirus. While in Albania, Diamandi befriended the Albanian political figure Fan S. Noli, whose political ideals he shared.

After the withdrawal of the Italians, he sought refuge for a while at Sarandë in Albania, from where he fled to Rome - where he become involved with Benito Mussolini's Fascist political movement. He contacted the Romanian Legation and was issued a Romanian passport, with which he was able to travel to Greece. According to the Greek author Stavros Anthemides, Diamandi was 'pardoned' by the Greek authorities in 1927 for his resistance to Greek authorities.


[edit] The Athens years
Shortly after the presumed amnesty, he arrived in Athens as the "vice president of the National Petroleum Company of Romania", as an oil importer. This was coupled with importing lumber from Romania to Greece and some other business ventures. He rented a flat in the fashionable Kolonaki district, and frequented the bars and cafes of Piraeus, where he was involved in a brawl with a Greek navy captain. During the squabble, Diamandi was wounded by a bottle flung in his direction by his adversary, and the resulting scar was used to identify him later on when he was on the run.

Diamandi frequently traveled to Rhodes (which was at the time an Italian possession), managing to attract the attention of the Greek Counter-intelligence Services. It is widely assumed that the Greek government was aware that Diamandi was an undercover Romanian agent who was trying to incite the Aromanians against the Greek state. During Ioannis Metaxas's regime, Diamandi was served with an expulsion order, but he managed to avoid being forced out and conrinued his activities.


[edit] Experiments in statehood: The "Autonomous State of Pindus"
Main article: Principality of Pindus
See also: Axis Occupation of Greece
When the Greco-Italian War started, at the end of October 1940, Diamandi was already in Konitsa on the Albanian-Greek border. The invading Italians offered him the rank of Commandatore, and he served as translator and assistant to the Italian Chief of Staff General Alfredo Guzzoni. After Italy's initial defeat, Diamandi was forced to seek refuge in Tirana (at that time under Italian rule) and re-entered Greece with the Italian armies five months later in the spring of 1941.


The Italian press of the time, jubilant on the advance into Greek EpirusThis time he went on to form the so-called "Autonomous State of the Pindus" (Αυτόνομον Κράτος της Πίνδου) or "Autonomous Vlach State" (Αυτόνομον Βλαχικόν Κράτος) in the territory of Epirus, Thessaly and parts of Macedonia, which was supposed to constitute a "Vlach Homeland". He started self-styling himself Principe and sketched the outlook of the "Principality of Pindus" for the Vlach region. Diamandi's deputy and right-hand was the Larissa-based lawyer Nicola Matushi, while the third in the hierarchy of the nascent state was Rapoutikas Vassilis. The model for the Vlach state were the Swiss cantons, united into a confederation - which meant, in this case, the "Principality".

In June 1941, Diamandi found himself in Grevena and then he went to Metsovo, where he founded the "Party of the Kοutso-Vlach Community" (Κόμμα Κοινότητας Κουτσοβλάχων) which was part of the "Union of Romanian Communities" (Ένωσις Ρουμανικών Κοινοτήτων). A "Vlach Parliament" was summoned in Trikala, but no laws were adopted - since the Parliament was mostly for show; the Italians were not keen on sharing power in the region. Nevertheless, the parliament did issue a series of local regulations aimed at restricting the use of the Greek language in favour of Aromanian. It also carried out Dimanadi's wish to have the town and village entry signs in Greek replaced with new ones in Aromanian and Italian. Thus, Metsovo became Aminciu in Aromanian and Mincio in Italian, Nympheon became Nevesca and Nevesa, Samarina was made into Santa Maria etc.


[edit] A Vlach Manifesto in occupied Greece
On March 1, 1942, Diamandi issued an ample Manifesto which was published in the local press and republished by Stavros Anthemides in 1997 (in his book on the Vlachs of Greece; see bibliography). The Manifesto was co-signed by leading Vlach intellectuals such as:

the lawyer Nicola Matushi
Prof. Dimas Tioutras
the lawyer Vasilakis Georgios
the physician Dr. Frangkos Georgios
the teacher A. Beca
the businessman Gachi Papas
the physician Dr. Nikos Mitsibouna
Prof. Dim. Hatzigogou
the lawyer A. Kalometros
the engineer Niko Teleionis
Vasilis Tsiotzios
Prof. Kosta Nicoleskou
Prof. Toli Pasta
Dim. Tahas
Prof. Stefanos Kotsios
Prof. G. Kontoinani
Dr. Kaloera
Prof. Toli Hatzi
Giovani Mertzios of Neveska (whose son Nik. Merztios, in a twist of history, is a well known pro-Greek Vlach author of Greece)
Pericli Papas
Prof. Virgiliu Balamace (related to Nick Balamace, currently the Secretary of the 'Society Farsarotul' in the United States)
ing. S. Pelekis
K. Pitouli
the lawyer Toli Hatzis
Dim. Barba
Two Vlachs of Albania and Bulgaria, Vasilis Vartolis and the Samarina born writer Ziko Araias, known also as Zicu Araia also endorsed the Manifesto. In Romania, it was co-signed by the Veria-born George Murnu, a professor at the University of Bucharest. Diamandi travelled to Bucharest shortly after he met Murnu, and together they attended a meeting with the then Leader (Conducător) of Romania Marshal Ion Antonescu, and the Foreign Minister Mihai Antonescu. The status of the Principality of Pindos was discussed.

One option favoured by Diamandi was to put the Principality under the sovereignty of the Romanian Crown (as an associated "free state"). Diamandi, as a Prince, would then have the right to attend the Consilii de Coroană ("Crown Councils"), which were to be held in Bucharest or in the Transylvanian Alps mountain spa and ski resort of Sinaia. Another option was to link the principality to the ruling Italian House of Savoy. None of these options was to be realised.


[edit] Refuge in Romania
Towards the second year of the Italian occupation, guerilla actions broke out in the area, between the Greek Resistance supported by the Allied Forces and the Italo-German side. The chaos that ensued drove Diamandi to leave (either that or he was ordered back) to Romania. Diamandi was arrested by the Rumanian police on February 21, 1948. He died in the Prefecture of Police in Bucuresti some month later.

After Dimandi's abdication a baron of Hungarian-Aromanian descent named Gyula Cseszneky was proclaimed Prince of the Pindus as Julius I, but neither Prince Julius, nor his brother Michael ever set foot on the territory of the state - nevertheless, some Aromanian leaders governed in their name.

Matoussi escaped, first to Athens than to Romania too, while Rapoutikas was shot dead by one of the Greek factions involved in guerilla activities just outside Larissa {the Greeks then tied his corpse on the back a donkey and paraded him through the Vlach villages of the Pindus - this was intended in order to scare the local populace and as a final proof that the Pindus Principality had reached its end).
 
[edit] Mysterious Diamandi's incomplete life story
There are many gaps in the biography of the secretive Prince Diamandi, and he is scarcely mentioned in most of the few books that deal with the period). According the to the German scholar Dr. Thede Kahl (see bibliography), Diamandi was for a while Kingdom of Romania's Consul in the Albanian port Vlorë just opposite across the strait of the Italian town of Otranto. The Greek historians usually avoid mentioning him altogether, while other scholars who give vague reference to him (such as Lena Divani or Mark Mazower) make sure that they clearly distance themselves from Diamandi hence bestowing upon him apelatives like "extremist" and "shameful", failing to bring to the surface new data or impartial information as to the personality of Diamandi.

Alkiviadis Diamandi is given mention in 1995 by the British author Tim Salmon in his book about the Vlachs of Greece (see bibliography) as follows:

A pro-Mussolini teacher called Dhiamantis who returned to Samarina during the Occupation and tried to set up a fascist Vlach state the Principality of Pindus. It is possible that the idea of autonomy struck a chord in some nationalistic Vlach breasts but they certainly were not the collaborators he accused them of being.
The author finds the precedents of Diamandi's movement in the Vlachs' desire of separateness, which he sees as a sign of "strength". Other pasages of his book emphasize this aspect as well.

He writes:

Up to the 1920s the Vlakholoi - the Vlach clan as it were- had been so strong that the government could not really interfere with them. There had been Romanian schools (financed from Romania from around the Treaty of Berlin in 1881 which forced the Turks to cede Thessaly to Greece, drawing the frontier through Metsovo and thus dividing the Greek Vlachdom in Yannina, Thessaloniki and Grevena up until 1940. In fact, there was one in Samarina itself.

[edit] Vlach Legionnaires and Iron Guardists
There are today few references to Diamandi and his Roman Legion in the Greek media. Yet recently there seems to be a revived interest in this obscure period of Vlach history. The English Professor Clogg recently published an article for the daily newspaper Kathimerini, sheding light on this issue. The following is a fragment of it, with the permission of the author:[1] (Saturday, September 8th, 2005):

Just before Christmas 1944, as the Dekemvriana raged in Athens, the Germans called for Greek-speaking volunteers from among these Iron Guardists for a mission to Greece. Three Greek-speaking Vlach volunteers were dispatched to Guntramsdorf near Vienna. Here they were billeted with 11 Vlachs who had retreated from Greece alongside the German forces. These 11 may well have been involved with the Vlach Roman Legion, created by the Italians in Thessaly and Epirus.

The 14 were then trained for the mission by an Oberleutnant Prinz and a Lieutenant Lorre. This lasted for less than three weeks and involved the use of machine guns, automatic pistols and pistols, along with camouflage and sabotage techniques, including the use of time fuses and booby traps. Two of the party were sent to Murau for training as wireless operators. The entire group was trained for parachute landings, although in the turmoil of the rapidly disintegrating Third Reich they never completed a practice jump.

The mission team was initially scheduled to be parachuted into Greece on the night of January 30-31, 1945, when there was a full moon, but the flight was called off due to bad weather. A fortnight later, however, on February 13, the party was hauled out of a cinema and told they would be flying that night. They were given last-minute instructions by Lieutenant Lorre.

As they subsequently told their British interrogators, the mission was given £700 in pounds sterling and dollar bills, along with 50 gold sovereigns. Two radio transmitters, with appropriate codes, two light machine guns, two automatic pistols, together with explosives, detonators, fuses and timing mechanisms were packed into four containers which were to be dropped with them. The party was dressed in civilian clothes for they were not part of any military unit, neither German or Romanian, and each member was given a revolver before embarking on a Junkers 52 at Wiener Neustadt airfield base.

Their mission was to radio information three times a week on the political situation in Greece, with particular reference to EAM/ELAS; on the strength and location of British forces; and on the strength and popularity of the Greek government and of the forces at its disposal. Through intrigue and propaganda they were to foment civil strife and bad blood wherever possible. At a later stage, they were to sabotage roads and bridges. They would be supplied by parachute drops. It was intended that some members of the mission should, if possible, actually join ELAS. They were given no contacts in Greece and no arrangements were made for their evacuation. Instead, bizarrely, they were told to await the return of German forces to Greece. Presumably in their internment camps they had been so cut off from accurate information that they had little idea as to how badly the war was going for the Germans.

Upon parachuting into Greece at 3 a.m. on February 14, the party, as often happened with such missions, was widely scattered. A group of seven was unable to link up with the other members of the team. Nor were they able to recover the crates containing their supplies, which appear to have been collected by local villagers. The seven soon became aware of the hopelessness of their situation and decided to embark on the perilous journey from the Peloponnese overland to Romania.

They did not get very far before being captured. They had been dropped near Kerpini. After lying up for a day, they gradually made their way northward, via Valtesinikon, Karvouni and Kato Klitoria to Kalavryta, which they reached at midday on February 17. Here they took the train to Diakopton, where they arrived on the evening of the same day. That same evening, two members of the party went into a kafeneio in Diakopton where they made the mistake of offering a gold sovereign in payment. The cafe owner was unable to offer change for such a valuable coin, whereupon they proffered a dollar bill. They seemingly had no Greek money with them. Their behavior aroused suspicion and they were arrested by two members of the Greek armed forces. The arrested men revealed where the other five members of the party were staying. One of the members of the second group was also arrested on February 17 in hiding in Dafni, while there were reports of another member being held captive in Kalivia. Yet another member of this second group had parachuted into a tree and was reported to have been captured in Mouria.

A top secret account of their abortive mission is contained in a report compiled in Corinth on February 20, 1945, by a British officer, Captain P.M. Gardner. He took part in the interrogation of the leader of the party, Ion Adanucu, and of one of the wireless operators, George Varduli. The other members are listed as George Geagea, the deputy leader; Vasile Ciunga; Nicolae Anagnosta, the second wireless operator; Achile Gulea; Anton Janculi; Miltiadi Zeana; George and Vasile Dica (presumably related, perhaps brothers); Panaiot Simu; Sterie Cutova; Naum Colimitra and Spiru Hasioti. This mission party, which may not have been the only one despatched to Greece at the time, was launched two months to the day before Vienna was liberated by Soviet troops. The subsequent fate of the party is not clear. Were they repatriated to Romania? Here their fate in a country where the Communists, bitterly hostile to the Iron Guard, were remorselessly tightening their grip would have been harsh, just as it would have been had they found themselves in Russian-occupied Vienna. Did they disappear into the sea of displaced persons in a Europe freed from Nazi tyranny? Or did they, like a number of Iron Guardists, end up in Francisco Franco's Spain or in South America?

It has also been supposed that Diamandi ended up with them in hiding in the abovementioned locations and subsequently assumed another identity.
 
[edit] From medieval Thessalian Wallachia to Diamandi's 'Principality': an outline of Vlach secessionist trends in Greece
It has to be said that Diamandi never enjoyed 'good reviews' from the historians. Quite the contrary. Labeled as extremist and collaborationist, he is often presented as being an 'aberration'. Yet these scholars often forget that the history of the Vlachs in Greece is in itself a long struggle for achieving own statehood and separatness. Diamandi is not the odd exception but the rule. In fact, he based his secessionist doctrine on this long tradition of Vlach rebellion and penchant for separatness and secession.

As their Latin language to which they stubbornly clung for two thousand years shows, the Vlachs are a live proof of the presence of these Roman conquerors in Greece. As Tom Winnifrith points out, having conquered for good 'Greece' (in fact the Greek city sates) already at 146 B.C. the Roman legions settled their own kind in the strategic locations and along Via Egnatia. The Greek state ceased to exist as such. Greece was restored in its lesser version only at 1831.

The Vlachs were for the first time incorporated in Greece only at 1881 when Thessaly was offered to Greece by the Great Powers shortly after the Treaty of Berlin. The bulk of the Vlachs became part of the Greek state as recently as 1913 after Epirus and parts of Macedonia became part of Greece after the Treaty of Bucharest. Since the times of the Byzantine Empire, the Vlachs revolted permanently and did not stand the foreign rule. The Byzantine historian Kekaumenos writes about revolt of Vlachs of Thessaly in 1066 under their chieftain Verivoi. Niketas Honiatis describes a Great Wallachia comprising Thessaly, as opposed to other two "Wallachias" quoted by Frantzes: Little Wallachia in Acarnania and Aetolia, and an Upper Wallachia in Epirus. The existence of these free entities is confirmed by the Western chronicles Geoffroy de Villehardouin, Henri de Valenciennes, Robert de Clary, and by those who wrote about the rebellion of the Vlachs of the Chaemus (Chalcidice) Peninsula, 1196 A.D.

As the Greek historian John Koliopoulos points out, when Thessaly became to be part of Greece at 1881, the bulk of the Vlachs of this province petitioned the Great Powers of the time to be let to stay within the boundaries of the Ottoman Empire where they thought they enjoyed more freedom of movement.


[edit] Terminology
The Legion Diamandi had gathered under his leadership made reference to the Roman Empire's Legio V Macedonica. Chosen for the common belief that Legions were the factors behind the modern-day Romance languages and Latin Europe, the name particularly enhanced the connection with Romania - as the Vth Legion had spent time in both Macedonia province and Dacia - and presumably complimented Italian Fascism and its claim to Imperial dominance).
The names of the main institutions and of the Principality itself were given in Greek and, were possible, Romanian. Reference in Aromanian was not available.

[edit] Bibliography
Evangelos Averof-Tositsas, Η πολιτική πλευρά του κουτσοβλαχικού ζητήματος ["The political aspects of the Aromanian question"], Trikala reprint 1992 (1st edition Athens 1948), p. 94
Stauros A. Papagiannis, Τα παιδιά της λύκαινας. Οι ‘επίγονοι’ της 5ης Ρωμαϊκής Λεγεώνας κατά την διάρκεια της Κατοχής 1941-1944 ["Wolf children. The ‘descendants’ of the 5th Roman Legion during the occupation 1941-1944"], Athens, 1998
Anthemidis, Axilleas, The Vlachs of Greece. Thessaloniki: Malliaris 1998 (Greek).
Tim Salmon, Unwritten Places, Athens Lycabettus Press, 1995 (see p.149 and 215)
T. J. Winnifrith, The Vlachs: The History of a Balkan People, Palgrave Macmillan, 1987
Kahl, Thede, Ethnizität und räumliche Verteilung der Aromunen in Südosteuropa, Münstersche geographische Arbeiten, 43, Münster 1999. ISBN 3-9803935-7-7 (see pp. 55-56 on Diamandi)
Koliopoulos, John, Greece: The Modern Sequel, Hurst 2001
Herakles & the Swastika: Greek Volunteers in the German Police, Army and & SS 1943-1945, New York 2000
 
POŠLA ZA CINCARA

A što si se namickala
Kad si pošla za Cincara?
U Cincara seda brada,
Ti si, ćerko, vrlo mlada!
U Cincara bela kika,
A u tebe tesna pika!


Vuk Stefanović Karadžić

:D:D:D

Elem..pitanje je dali ima cincara na internet.
E aj da vidimo dali se cincarska pesma cuje i na ledenim polovima..
Malo sale na nas racun..
Evo linka za skidanja
http://rapidshare.com/files/76232322/piguin-arman.WMV.html
Tezak je samo 3,5mega..
Pa ko voli nek izvoli

Puno pozdrava i dobro se pripremite za novu godinu..
Mozda ce Deda Mraz ove godine i nama cincarima doneti poklon: - Jednu malu drzavu..

He..he..
Pozdrav svima
 
Ima Cincara na internetu...ja sam jedna od njih ...Rodjena sam u Beogradu, ali poreklo mi je iz Kruseva...Govorim i citam cincarski jezik ... Cak je u realizaciji i odrzavanje seminara ucenja Cincarskog....Postoji udruzenje u Beogradu Lunjina,Zmaja od Nocaja 5, okupljanja su svakog drugog cetvrtka u mesecu...Svako ko je zainteresovan je dobro dosao :)

Драго ми је рођако. Мада, ја сам Србин, осећам као Србин и мислим као Србин и част ми је бити Србин.Међутим, с друге стране поносан сам што имам цинцарске крви у себи.Антина, ако си уопште Цинцарка из мог ника ћеш видети зашто имам цинцарске крви. Никад нисам искористио прилику да научим цинцарски, мада сам јој читавог живота био у крилима, загрљају,наручју, до пре десет година, када је заувек напустила овај свет. Била је искрени Хришћанин,Православац, свакодневно се молила пред иконом св.Николе и својом вером и вољом ме је увек надахњивала.И никад се нисам стидео оног цинцарског што по баки носим у себи, мада се никад нисам осећао Цинцаром. Међутим, како сам старији тако је и моја жеља да се одужим Цинцарима, једном од најстаријих народа у Европи, све јача ако ни због чега а оно због некога кога сам упамтио као најискреније биће које сам срео. И та жеља се одједном претворила у пакао кад сам прелистао галерију сајта Луњина. О, каквог ли горког разочарења.Уживајући у фотографијама Цинцара у народним ношњама(баш као на бакиним избледелим сликама) на дну галерије очекивало ме је запрепашћење. И уопште ме не чуди што сензационалисти и они који врло мало знају о Цинцарима злоупотребљавају и експлоатишу термин Балкански Хазари. Да. Ако неко може да ми одговори који је разлог стављања Давидове звезде у дну галерије и ко је створио онакав симбол на коме почивају крстови освестиће ме.
Основно, Цинцари немају никакве, ама баш никакве везе са Јеврејима, не зато што имам нешто против Јевреја него што је потпуно бесмислено користити јеврејске атрибуте за један Православни народ. Фамилија моје баке није имала ниједног Јеврејина у породици и у мојим жилама не тече јеврејска крв нити је цинцарски језик који је тако милозвучно говорила и који ме у мислима увек подсећа на најстарији народ на Балкану икад мени личио на било какав ашкенази дијалект.
Хвала на позиву сестро, велика ми је жеља да научим цинцарски језик али већ се назидала огромна препрека између мене, Цинцара и цинцарског језика и све док не видим оригиналан симбол Армања и док ми ствари не буду јасније у смислу јесам ли ја једном својом четвртином Јеврејин или Цинцар имаћете једног Цинцара мање у својим редовима а мислим да мојој браћи значи макар и моја четвртина коју носим у себи.
Поносан што сам Србин, не стидим се цинцарског порекла!
 
................Уживајући у фотографијама Цинцара у народним ношњама(баш као на бакиним избледелим сликама) на дну галерије очекивало ме је запрепашћење. И уопште ме не чуди што сензационалисти и они који врло мало знају о Цинцарима злоупотребљавају и експлоатишу термин Балкански Хазари. Да. Ако неко може да ми одговори који је разлог стављања Давидове звезде у дну галерије и ко је створио онакав симбол на коме почивају крстови освестиће ме.
.............

Mene pravoslavnog hrišćanina Davidova zvezda podseća isključivo na Davida, na Stari Zavet, na 10 Božijih zapovesti. To je onaj isti jevrejski car David čiji se Psalmi sabrani u Psaltir već skoro 1000 godina neprekidno čitaju na izust u isposnici Sv. Save u Kareji, na Sv. Gori, onako kako je to zapovedio sam Sv. Sava u Karejskom tipiku.

"Dejstvo Psaltira je sasvim neposredno. Nema čoveka, koji čitajući Psalme ne oseti, da se to govori baš njemu lično, rešavajući zagonetke njegovog života, objavljuju njegove tajne i strahovanja i trzaji i mučenja i nadanja. Niti ima druge knjige u svetu, koja je svojom iskrenošću i otvorenošću veći utuk svakom licemerstvu i farisejstvu."

Episkop Nikolaj Velimirović

Cincari su planinski ljudi, a na planini, svi to znaju, važe strogi, ali pravični zakoni.
 
Mene pravoslavnog hrišćanina Davidova zvezda podseća isključivo na Davida, na Stari Zavet, na 10 Božijih zapovesti. To je onaj isti jevrejski car David čiji se Psalmi sabrani u Psaltir već skoro 1000 godina neprekidno čitaju na izust u isposnici Sv. Save u Kareji, na Sv. Gori, onako kako je to zapovedio sam Sv. Sava u Karejskom tipiku.

"Dejstvo Psaltira je sasvim neposredno. Nema čoveka, koji čitajući Psalme ne oseti, da se to govori baš njemu lično, rešavajući zagonetke njegovog života, objavljuju njegove tajne i strahovanja i trzaji i mučenja i nadanja. Niti ima druge knjige u svetu, koja je svojom iskrenošću i otvorenošću veći utuk svakom licemerstvu i farisejstvu."

Episkop Nikolaj Velimirović

Cincari su planinski ljudi, a na planini, svi to znaju, važe strogi, ali pravični zakoni.

Мени Давидова звезда не значи много а и Стари завет понекад доживљавам као поуку, у највећем броју случајева, какав човек не треба да буде(наравно не мислим на 10 Божјих заповести него на многобројне личности Старог завета чије примере не желим да следим) мада не желим да се уплићем у овај проблем јер ћу тиме негирати себе као Хришћанина.
Мало ми је непријатно што сам прилично брзоплето реаговао на присуство Давидове звезде јер као човек чији је национални идентитет Србин потпуно неправедно нисам посветио дубљу пажњу Цинцарима, њиховом наслеђу, обичајима,традицији и о тим питањима имао сам само базичне информације, онолико колико ме је интересовало моје цинцарско порекло(реч Цинцар никад нисам доживљавао увредљиво мада у основи реч се често користила да би означила циције што Цинцари колективно ни у ком случају нису).Упркос томе, никад није касно да почнете са откривањем дела својих корена које носите у себи па сам добио велику жељу да откријем и тај други идентитет који је чучао у мени читавог живота. Ево какав сам одговор добио када сам се обратио компетентној личности која ми је разбила све илузије о присуству давидове звезде(какво олакшање).Мислим да уједно никад нисам прочитао ни бољи коментар о пореклу Цинцара/Армања у тако мало речи чега сам одувек био свестан.
Цитирам:

Što se tiče Davidove zvezde i ostalih simbola, na žalost, na potpuno ste
pogrešnom tragu.
Ti simboli govore nešto drugo, i nose snažnu poruku u sebi.

Evropska kultura vuče svoje korene iz hrišćanstva koje opet proističe iz
judaizma. Ideje o moralu i religiji, proističu iz judaističkog hrišćanstva
koje je vremenom evoluiralo u svojoj doktrini do te mere da se kasnije
potpuno suprotstavilo judaizmu. To je paradoks hrišćanstva, ali rano
hrišćanstvo, kroz svoju formu gradjevina svakako prožima i judaizam, što se
najbolje vidi na ranohrišćanskim bazilikama, posebno onim koje su podizane
na teritoriji Istočnog Rimskog Carstva. To ovde nije slučaj, jer se ne radi
o tako staroj crkvi, ali je crkva sa ovim simbolima gradjena prema takvom
graditeljskom uzoru koji spaja ono sto je danas nespojivo Davidovu zvezdu i
Hristov krst. Ovakva umetnička forma prvenstveno govori o moralnim i verskim
vrednostima prvih Hrišćana. A govori i to kada su Cincari primili veru.
Grad-polis je nestao ali ne potpuno jer se ideje o polisu oživljavaju na
planinskom selu. Formira se seosko plemstvo uz trgovinu koja je opet na
početnom stadijumu i manufakturu koja ne izlazi iz okvira većeg sela. Dok
velika carstva /Rim, Persija i Skitsko Carstvo/ šire svoj uticaj i moć
osvajajući nova tržišta, Arman Makedoni odlaze u planine gde nastavljaju da
žive po principima sreće koji je za njih oličen kroz malu zajednicu - seoski
polis. To je razdoblje kada na političku i ekonomsku pozornicu sveta stupa
jedan novi narod nastao na helenistickim tekovinama a na rimskom tlu uz
snažan osećaj vere koje pruža rano hrišćanstvo - rec je o Cincarima. Oni
nisu stvorili ni jednu novu misao, ali su postojeće uobličili u jedan
potpuno novi stil. Kada gledate cincarske crkve možete samo da kažete da
ljudi koji su gradili ovakve grajevine, bez obzira koliko su to novog
naučili ili poprimili iz drugih sredina, nisu ništa staro zaboravili. Sfera
mišljenja našeg relativno malog naroda koji sebe naziva Arman Makedonima
ostaje i prepoznavaće se uvek preko gradjevina kojima su izgradjivali i
svoje običaje, stavove, verovanja i navike. Možda, običan (laik) posmatrač
neće uočiti spoj praizvora svesmisla oličenog u Suncu i oka koje gleda i
simbolizuje jednog Boga.
Svoje sumnje naravno možete da i odagnate odlaskom kod najbližeg obrazovanog
pravoslavnog sveštenika, koji će vam potvrditi ono što ste i sami rekli da
se radi o "verskoj aristrokratiji" (ovo je naravno nonsens, samo pravim
paralelu sa vašim osećajem pripadnosti jednom plemenitom narodu), odnosno o
narodu koji primio hrišćanstvo na njegovom samom izvoru.

Dakle, naravno da nema govora o kako ste vi naveli "izgubljenom Davidovom
plemenu". Cincari upoznati sa svojom istorijom vrlo su dobro svesni svog
porekla. Uvek bili pravoslavci, i uvek će ostati pravoslavci. I tako će uvek
i biti zahvaljujući strogom ranohrićanskom moralu i religiji koju
praktikuju.

Е, сад постоји основа да се дубље укључим у откривање својих цинцарских корена.Желим да најпре добро научим језик Армања и молим све оне који могу да ми помогну у томе да ме упуте на неки речник и граматику армањског јер живим далеко од Београда а и не верујем да језик могу да научим похађајући курс једанпут месечно.Енглески сам научио потпуно сам и биле су потребне године, мада врло ми је тешко да мислим на енглеском јер нисам живео у том језичком подручју. Не знам како би било са цинцарским.Свестан сам да је неопходна стална вербална комуникација да би се овладало једним језиком а уколико тешко мислим на неком језику који није матерњи онда моје знање није потпуно а мени је циљ да цинцарским којим су говорили и говоре моји рођаци у Македонији и Грчкој овладам у потпуности. Но, треба само учинити први корак. Наравно не бих се задовољио само учењем језика него и проучавањем свих поља културе, историје итд. И сматрам да би компетенти људи могли да се потруде да се цинцарска култура много чешће третира. Приметио сам да је чланак у НИН-у побудио интересовање за Цинцаре а и они цинцарског порекла који нису ни сањали о томе добили су жељу и прилику да открију део себе. Нормално је да ћу увек остати Србин али ми нико не може забранити да помало(или једнако) будем и Цинцар;).

Поздрављам све Цинцаре,нарочито фамилију Дабижа и Курте!!!!!!!! Поносан што сам Србин и Цинцар!!!!:D
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top