Igra - sastavi priču

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
miris, igra, proleće, oblak, kiša

Veče je bilo čarobno, ja i ona, na odmoru, sami u gaju nekog napuštenog srednje-vekovnog zdanja ovde u Škotskoj. Oduvek sam želeo da vidim ovu zemlju, a ona nije ni mogla, ali pošla je samnom bez obzira što je slepa od rodjenja. Rekla je da je miris najviše privlači.
Stigli smo u pravo vreme što se tiče mirisa. Pozno proleće, toplije nego ikada, kažu. Sve je cvetalo i raslo oko nas, isto kao i moja neočekivana želja za njom sada.
Zagrlio sam je oko struka iznenada, čvrsto. Nije se opirala...
- Želim te - prošaputao sam, oprezno se privijajući uz njeno telo. Ćutala je, kao da je nema, umesto slepa. Znala je kako se osećam i šta želim, pre nego što sam to i sam shvatio. Imala je to nešto što ljudi koji vide, nemaju...
Krenuo sam tiho da pevušim stihove naše omiljene pesme. "Easy", u izvedbi Faith no more-a.
Prihvatila je moj muzikalni predlog, i tiho zazviždala melodiju. Privio sam je sasvim uza sebe, i lagano zanjihao kukovima. Savršeno me je pratila, osećajući svaki moj pokret. Uzdržavao sam se koliko sam mogao, sasvim skoncentrisan na igru. A sudeći po tom vragolastom smešku, koji je sada krasio njeno prelepo lice, to je zabavljalo.
Naslonila mi je glavu na grudi osluškujući moje srce, koje ubrzano radi već neko vreme. Kosa joj je, kao i oduvek, mirisala na cimet. Zagnjurio sam glavu u njene mastilo crne lokne, i poželeo da nikada ne izadjem odatle.
Trenutak kasnije, i čuo sam je kako se kikoće tiho. Da, zabavljalo je moje uzdržavanje. Njena ruka nežno skliznu sa mog ramena, i sasvim sporo krenu niz moje grudi. Nije ni stigla do stomaka, a glava mi se bez moje kontrole podigla i pogled uperio ka zvezdama prekrivenom nebu.
- Šta to imaš tu? - upitala me je tiho i uhvatila me za kaiš. Promumlao sam nešto, ni sam ne znam šta.
Žmureo sam dok sam osluškivao kako mi otkopčava kaiš i pantalone. Kada je spustila šlic, poželeh da je zgrabim i bacim na travu.
- Ne, ne, ne, mili moj. Strpljenja. - Rekla je i nastavila da se kikoće. Blenuo sam u nebo u pokušaju da skrenem misli, dok me je milovala. Osećaj je bio neverovatan.
Pokušavao sam sa svime, od bejzbola do posla. Pogledom sam nehajno dotakao oblak koji je upravo zaklonio mesec. Srebrna mesečina koja nas je obasjavala je nestala, mrkli mrak je nastupio. Sada mi vid ničemu nije služio. Zažmurio sam, i nas dvoje se nadjosmo u istom svetu. Svetu slepe ljubavi, strasti i požude koja nije birala lokaciju na kojoj će se roditi.
Moje ruke same pronadjoše put ka njenim grudima. Nisu se dugo zadržavale tu. Lagano sam je uhvatio za zadnjicu i odigao od zemlje, trenutak kasnije i klečao sam, oprezno je spuštajući na meku travu ispod nas. Ništa nisam video, a opet, ništa nisam ni morao da vidim.
- Budi nežan - prošaputala je i vešto mi spustila pantalone do kolena svojim stopalom. Krv mi se uzburkala, osećao sam vrelinu koja se širila oko nas. Zadigao sam joj suknju, i pomerio gaćice na stranu...
Kiša je pala, oboje smo bili sasvim mokri nakon nekoliko minuta. Shvatio sam to tek nakon što sam doživeo vrhunac. Srećan i zadovoljan što je potrajalo dovoljno dugo da ga i ona dostigne.
Nismo marili za kišu, leškarili smo zagrljeni na travi još neko vreme, pogleda uprtog u zvezde koje su virile iza oblaka...


Ljubav, mržnja, bol, zatvaranje, lek
 
Znate li da KIŠA ili način na koji doživljavamo kišu definiše naše karakterne crte? Tihi smireni ljudi vole duge ravnomjerne kiše. Ja sam nestrpljiva, eruptivna, nagla, kad gorim-gorim i kad živim-živim. Zato mi valjda prijaju jedino ljetni pljuskovi. MIRIS čistog ozona koji se pojavljuje nakon takvih kiša, blijedi prikaz duge na ulici koja je umrljana benzinom i sjajne sunčeve zrake mogu definisati stanje duše nakon svakog eruptivnog pražnjenja. Život je da se živi, to je moj moto. Nemojte me pogrešno shvatiti, ne osuđujem ja nijeme posmatrače koji čuvaju snagu i ljubav, da se ne potroše, treba im valjda zaliha za starost. Ne osuđujem ja nikog, ali nisam tog kova. Život je IGRA koju mnogi odigraju na rezervnoj klupi, ali sve je to manje više stvar ličnog izbora. Međutim, ne mogu gledajući takve ljude da se ne upitam: "Da li sam mogla bolje i više?" Zato ja ne volim duge kiše u rano PROLJEĆE, svaki OBLAK koji se navuče nad moju glavu podsjeća me na nestvarno i daleko.
 
Misao, iskra, morska pjena, vidik, dolina


Rodila se u mojoj glavi. Misao, kao iskra, brza, zapaljiva. Pomislih da podignem svu ustedjevinu sa racuna, da iskukam par dana odmora i otisnem se na putesestvije. Daleko i uzbudljivo. Vec sam mogla da zamislim nase osmehe preko citavih lica u trenutku susreta. Zatim nastavak tog budalastog smejurenja u pauzama izmedju poljubaca. Sveza romansa nekom posmatracu sa strane uvek mora delovati pomalo luckasto, glupavo, cak. Nije ni cudo sto su u starom Rimu zaljubljene zatvarali kao ludake u celije. Dok ih ne prodje, dok ne ozdrave. Znala sam da nece biti iznenadjen previse, naglasio mi je pre par dana da prosto nekako ocekuje da cu se pojaviti. Procitao me, pomislila sam sa osmehom. Cudna stvar je zudnja, ume da opije kao kakvo vino. Nisam znala je li to moja uobrazilja ili sam lakocom zaljubljene carobnice neosetno presla kilometre, ali videla sam ga pravo pred sobom, kako me rasirenih ruku i zacakljenog pogleda docekuje. Iza njega morska pena k'o cista postelja cekala je da nas ugosti. Vidik iz snova, on, more i ja. Trgla sam se iz sna, ipak, namerno odlazuci casove sladostrasca za javu. Ipak, jos mnogo planina i toliko jos dolina prostiralo se izmedju nasih tela i njihovog spajanja.
Neke price su ipak mnogo lepse kada se zaista dogode, te cu o tome otom potom... :D


glagol, strah, klizavo, vatra, klupko
 
Poslednja izmena:
Mrzeti, glagol koji je svima i vise nego poznat, danas mi se uvukao u misli. Osetila sam strah. Da nisam postala jedna od onih bezosecajnih bica koja svima zeli zlo, ona koja svima ostavlja klizav put ne bi li se oni spotakli i pali u beskrajnu vatru njihovih dusa i misli, koja ostavlja ljude u lavirintu bez klupka, jedine nade da se iz njega vrate zivi, koja podmece nogu najblizima zbog sopstvenih nedostataka i nesposobnosti prihvatanja... Ne zelim da budem takva.

Misao...Kaseta...Jaje...Slika....Soljica....Aparat
 
Misao...Kaseta...Jaje...Slika....Soljica....Aparat

Stara kaseta rage-a je hvatala prasinu pored stola za kompijuter,tamo ispod njega,nasla je trazeni mir.Kopao sam po nosu,na momenat sam pomislio kako bi trulo bilo da me neko posmatra i prekinuo sam sa tom sjajnom rekreacijom.Sta raditi danas?Ko jaje jajetu, dani su bili slicni.Bio sam bez velikh planova.Bez velikih ciljeva,bez ciljeva uopste.U mozgu je postajala slika bubnja za loto iz kojeg treba da iskoci loptica na kojoj pise nesto slicno textu na kolacicima sudbine,mala reanimacija u slucaju smrti mojih ideja.Iz solje za kafu zjapila je praznina.Slika poslednjeg gutljaja ,tuzna slika koja paralise momenat i ostavlja mashti prilike za pocetni udarac.Keva mi javlja da je Dzoni, moj pas, mesavina dalmatinca i ko zna cega pobegao i nije se vratio.Odlicno,mislim se u sebi.Slobodan je.Ipak resen da ga potrazim, skrojio sam plan u kom se ja vozim na bicikli po kraju,slusam neki zmju i bacam oci levo desno trazeci ga.Sranje!!Sinoc sam se tucao sa Draganom i dok smo napuseni vijali orgazme neki pametnjakovic mi je izduvao zadnju gumu na bajsu.Lepa secanja.Odlucio sam se ipak za setnju.Ulica siwa.Ljudi sivi.Kisa.Veliki aparat nas sve odrzava u zivotu.Svi su na stend baj.Misao se kotrljala i kotrljalaaaaaa.......

kazna,bekstvo,utisci,daljinski upravljac,predgradje.....
 
Nekim čudom mu je po kazni oduzet daljinski upravljač. Njegova lišenost utisaka je dugo prolazila neopaženo. Godinama nije primetio da je zaboravio na bekstvo. I ne, ovo se nije dogodilo u predgradju.


zeleno
oluk
vukovi
iskriviti
ugao
 
Kada sednem sklupčana u ugao nekadašnje tatine sobe, gasi se zeleno svetlo ka meni.Stani. Ne prilazi. Ne primam, ni žive ni mrtve, u svoje ćutanje. Ne vredi ti ni da se penješ uz oluk (ti znaš, koliko mene, to obično, raduje), ne vredi ni da me očešljaš, pre bi te vukovi pustili da im priđeš, nego ja. Ugašeno je zeleno svetlo, pokvareno je za tebe, bolje idi na neko drugo mesto, džaba čekaš, grehota, nekog drugog ćeš, možda, nasmejati. Zato - beži! Ostavljaj me na miru.
Kako si samo mogao, baš sve, toliko pomešati i iskriviti, u svojoj glavi? Kao nisi predpostavio, ni naslutio, ni setio se šta ti je Ciganka videla u kartama, kao glup si, kao nisi znao - da tebe čekam?
Odlazi sada. To što se ja i dalje smeškam, pričam kao da se nije ništa desilo, ne znači ama baš ništa. Zakasnio si. Možda si zbog teškog kaputa, sporije hodao, pa nisi stigao na vreme, hajde reci to, pokušaj da me nasmeješ, smejaću se. Odlazi.

- zauvek
- neprekidaj
- pokucaj
- Meksiko
- pivo
 
Ne bismo se ti i ja voleli zauvek. Naprotiv... Znajući tebe i sebe malo manje, rekla bih da bi jutarnja glina bila interesantnija... Uvek različita, a jutra još uvek čuvamo... Pokucaj perom, otvaram sigurno. I tako, kažem ti, pili bismo pivo, svratili do Meksika, išli u šume... Ne prekidaj čaroliju... Daj mi još deset minuta...


obući
koliba
ljuštura
ljubičasto
kvaka
 
Nije ni malo važno, šta ću, večeras ,obući. Da li će to biti pidžama ili ona raskošna haljina koja se preliva iz plave u ljubičasto pa u crno.Nije važno ni mesto. To može biti moja koliba u šumi, o kojoj sam ti, već toliko pričala ili moja ljuštura mršavice, sa licem deteta. Nije važno ni u koliko sati, ja i onako nemam satove, ne volim da čujem ono tik-tak tik-tak, odbrojavanje.
Znam samo, pronaćićeš me, sigurno, snagom svoje ljubavi...čuće se, ne, ne znam kakav će to zvuk biti,
kada popusti kvaka, na vratima, koja vode u dušu nepomenljive, a koju si ti, još odavno, lopovski i nežno, otključao.

- potraga
- sedam
- psi
- diskretno
- bosonoga
 
Trcala je neprestano i mlatarala rukama dok je govorila. Imala je izrazenu mimiku.Ta devojcica je snazno zelela da odraste. Kada je napunila sedam godina resila je da krene u potragu za nemogucim...trazila je apsolutno! Vremenom se potraga za apsolutnim pretvorila u potragu za apsurdnim...Cak je iskukala i psa tragaca, obucenog za njuskanje po naredbi. U pocetku je nista nije razumeo, ali vreme je postalo kisno i mirisi su bili izrazajniji. Jednoga dana ju je sasvim neprimetno, diskretno doveo do starog, prirodom sakrivanog bunara, u kojem je jos bilo vode. Zajedno su se propeli i zagledali. U odrazu nije bilo njih, vec samo parce neba i delic oblaka...
Bosonaga i njen ker...bili su mali i mladi..trazili su i nisu nalazili...trazili su i spotakli se o gral duse...

etericno ulje
misticni cvet
kapija
kovano gvozdje
terakota
 
Vatra i dim su pokuljali iz vulkanskog grotla , pravo na seoce u podnozju. U tom trenutku debela devojcica, plave kose i svetlih ociju sedela je i gledala film iz tridesetih godina , kada su dame jos nosile mrezaste rukavice i cipku. Devojcica je prozdirala cokoladni musli, takvom brzinom da bi slucajni prolaznik pomislio da se mozda takmici sa brzinom zvuka, i nije obracala paznju na upozoravajuce potrese............... Kamen je goreo, devojcica vristala, shvatila je da nema kud, da je gotovo, smrt je dosla po nju. Poslednja misao njenog polurastopljenog mozga je bila: "Umrecu nevina".
 
Časlav je upravo kupio nov krevet, verovatno zato sto je stari juce bacio kroz prozor. Nisam ga pitala zašto kupuje odmah novi, jer znam da ne voli da vodi ljubav u liftu, za razliku od mene...uh, sada kada se setim kako me dobro protresao u avionu poslednji put...
Sleteli smo. Jastuce na kome sam sedela bilo je mokro.

cipele,
tastarura,
flomaster,
radijator,
dzigerica
 
Cipele su mi smrdele gore od nogu,je-bote provedoh u njima vec 20 sati...Tastatura nije radila pa sam nacrtao imaginarnu flomasterom i pokusao da kuckam na njoj.Nakon 4 sata kuckanja prijela mi se dzigerica pa sam je izvadio iz sebe i pripremio,to jest,zagrejao na radijatoru..

trol
masta
hronika
casopis
masno
 
Alo bre rodjače, polako! Kud si navro bre, nazad u red pa čekaj ko i ostali što čekaju!
Ša je bre trolu jedan?! Misliš da si nešto drugačiji samo zato što si u nekoj gvoždjari nabacio tone masnog tkiva!? Zato što si ćelav i imaš kajlu oko vrata, zato što furaš trenerku marke Dijadora a za pasom nosiš utoku!? Marš u red stoko jedna inače ću tako da ti se nayebem keve da će o tome novine pisati! Ma neka ti proradi mašta seljoberu jedan! Kad te smestim u korito neka ti keva čita časopise i crne hronike za laku noć i dobro jutro smradu debeli! Nemaš pojma na koga si udario dijabolo ispaljena...

Rakovica
autobus
foka
pismo
suze
 
@malo parce pizze - prvo ne smes (nije logicki ispravno reci ne mozes,ja te ne mogu naterati,ali da ne dubimo) da kazes da sam glup,jer time vredjas sopstvenu personu koristeci tako neprikladan recnik,a takodje i moju jer me nipodostavas i donosis zakljucke bez trunke razmisljanja.To sto su moji afiniteti prema hrani ovih dana jako iskazani,to je iz prostog razloga sto imam puno obaveza,a ne moze se raditi na prazan stomak,kako kaze nas narod,jelte?

Dalje,ja imam 26 (citaj - dvadeset i sest) godina i diplomu magistra nisam stekao iskazivanjem svoje nezrelosti i gluposti (zato je delimicno iskazujem ovde,ipak je mnogo velikih knjizevnika reklo da smo mi svi ustvari duboko u sebi UVEK deca),nego sam ucinio isto "preskakanjem" godina,to jest davanja vise ispita u ispitnom roku...

Stoga ako zelis da donosis takve komentare,malo se bolje raspitaj o osobi koju ocrnjujes,jer su tvoje ponasanje i komentar stvarno "za medalju"!
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top