Mnogo ozbiljniju opasnost po novu državu predstavljala je činjenica da nije međunarodno priznata, što su pokušale iskoristiti neke susjedne države kako bi se teritorijalno proširile na njenu štetu. U tome je najviše uspjeha imala
Italija, koja je nakon potapanja bojnog broda
Viribus Unitis i praktičke neutralizacije bivše austro-ugarske flote u
Puli, iskoristila slabost nove države i bez većeg otpora okupirala Istru, Rijeku,
Trst,
Slovensko primorje i velike dijelove
Dalmacije - teritorije koje su joj imale pripasti po
londonskom ugovoru kao nagrada za stupanje u rat na strani
Antante.
Istovremeno su izbili oružani sukobi s
austrijskim trupama koje su nastojale preuzeti vlast u
Mariboru i drugim dijelovima Slovenije, dok su mađarske snage slično pokušale učiniti u
Prekomurju i
Međimurju.