Хрватски владари

[Лекизан]

Odakle ti to? Hrvatska država, odnosno kraljevina je ipak postojala. Činjenice za to su ipak prejake i neoborive.

Хрватска држава јесте постојала то је чињеница, али је као краљевина постојала врло мало, цела тема је посвећена управо томе, крени од почетка, односи се на серију "Хрватски краљеви" и ономе што је тамо презентовано.

 

[Zerb]

A gdje su to Srbi dobili ime? Oni Srbi za koje se ispostavilo da nemaju nikakve niti jezične,niti kulturološke niti genetske veze sa lužičkim Srbima? I kakve veze bi sad trebali imati Lužički Srbi sa našim domaćim Srbima, osim imena.

Pokusaj biti ozbiljan.Rekao si da Hrvati ime nisu dobili ovdje pa onda reci gdje..u Iranu,kao provincija Horbat Kana..ili...
Kako su Srbi dobili ime objasnio je otac slavistike Josip Dobrovski.
Kada smo kod luzickih Srba ne znam kada je i ko radio nekakvu genetsku analizu i na osnovu kog uzorka?Kulturoloske i jezicke razlike postoje sto i nije cudno jer smo vijekovima razdvojeni a luzicani trpe nevjerovatne pritiske pa su skoro nestali.Ostalo ih je jedva 60,000 od nekada jake Dervanove Srbije.
Sta danasnji Hrvati imaju sa nekadasnjom Hrvatskom osim imena koje su tako slavni bili i zaboravili pa ih je Starcevic morao podsjecati a Vatikan i germani natjerati da se sjete.

 

[Vaskolik]

A srbi su jelte uvijek znali da su Srbi. Po Hrvatskoj ih nije pravoslavna crkva trebala podječan na to što su. A ovi vaši Srbi katolici štokavci, isto vrlo zaboravni pa su se dali podsjetiti od Starčevića da su Hrvati? Srbi, koji su ime dobili po srednjevjekovnom staležu, po nekim teorijama, ili po nekim drugim kao u DAI-i po roblju imperatora Romeja? Odakle ti da naši Srbi ikakve veze imaju sa Lužičkim Srbima? PŠogledaj si malo haplogrupe, pa si usporedi ima li to ikakve veze, osim sličnosti naziva. Teorija o Srbima koji su naseljavali cijeli potez do sjevera, koji je moravska, a kasnije franačka prekinula je opovrgnuta. Provjeri, ne tražim da vjeruješ na riječ.

 

[krinka5]

Oko čega se ovde raspravlja , oko hrvatskh kraljeva ili oko toga da li su Hrvati postojali ?

 

[Mrkalj]

A srbi su jelte uvijek znali da su Srbi. Po Hrvatskoj ih nije pravoslavna crkva trebala podječan na to što su. A ovi vaši Srbi katolici štokavci, isto vrlo zaboravni pa su se dali podsjetiti od Starčevića da su Hrvati? Srbi, koji su ime dobili po srednjevjekovnom staležu, po nekim teorijama, ili po nekim drugim kao u DAI-i po roblju imperatora Romeja? Odakle ti da naši Srbi ikakve veze imaju sa Lužičkim Srbima? PŠogledaj si malo haplogrupe, pa si usporedi ima li to ikakve veze, osim sličnosti naziva. Teorija o Srbima koji su naseljavali cijeli potez do sjevera, koji je moravska, a kasnije franačka prekinula je opovrgnuta. Provjeri, ne tražim da vjeruješ na riječ.

I ti si s nekog PTSP-a ovde...


"Vaš" Pavle Ritter ne slaže se sa tvojim aluzijama. O tome šire u "Različita imena Srba, pogrešno izvedena od reči ropstvo." ("Varia Syrblorum nomenclatura falso a servitude derivatur"):

I drugo, čini li se to meni dobro da ti istost narodnog imena Srba i Lužičkih Srba držiš pukom slučajnošću?

 

[Tandoori Masala]

A srbi su jelte uvijek znali da su Srbi. Po Hrvatskoj ih nije pravoslavna crkva trebala podječan na to što su. A ovi vaši Srbi katolici štokavci, isto vrlo zaboravni pa su se dali podsjetiti od Starčevića da su Hrvati? Srbi, koji su ime dobili po srednjevjekovnom staležu, po nekim teorijama, ili po nekim drugim kao u DAI-i po roblju imperatora Romeja? Odakle ti da naši Srbi ikakve veze imaju sa Lužičkim Srbima? PŠogledaj si malo haplogrupe, pa si usporedi ima li to ikakve veze, osim sličnosti naziva. Teorija o Srbima koji su naseljavali cijeli potez do sjevera, koji je moravska, a kasnije franačka prekinula je opovrgnuta. Provjeri, ne tražim da vjeruješ na riječ.

Srbi i Hrvati su Turci.

 

[Vaskolik]

I ti si s nekog PTSP-a ovde...


"Vaš" Pavle Ritter ne slaže se sa tvojim aluzijama. O tome šire u "Različita imena Srba, pogrešno izvedena od reči ropstvo." ("Varia Syrblorum nomenclatura falso a servitude derivatur"):

I drugo, čini li se to meni dobro da ti istost narodnog imena Srba i Lužičkih Srba držiš pukom slučajnošću?

Taj Pavle Riter, vidi i Srbe, pa i Bugare kao Hrvate. No, i ja se slažem da se Srbe ne treba izvoditi iz servitudije. Što se tiče sličnosti sa Srbima u Lužicama, može biti slučajno, a može biti i namjerno. No, kulturološki, jezično i po haplogrupama naši Srbi i ovi gore nemaju veze jedni sa drugima. Jedina istost je u imenu.

 

[Mrkalj]

Taj Pavle Riter, vidi i Srbe, pa i Bugare kao Hrvate. No, i ja se slažem da se Srbe ne treba izvoditi iz servitudije. Što se tiče sličnosti sa Srbima u Lužicama, može biti slučajno, a može biti i namjerno. No, kulturološki, jezično i po haplogrupama naši Srbi i ovi gore nemaju veze jedni sa drugima. Jedina istost je u imenu.

1. Kod Rittera je bitno iskoristiti informacije kojih nema u drugim izvorima i kritički ih obraditi. On je insajder, visokorangirani svećenik koji ima širi pristup arhivskoj građi rimokatoličke crkve nego ma koji svetovni istoričar. To treba crpeti iz njegovih radova kao i radova drugih rimokatoličkih svećenika. U tom smislu, Velika Hrvatska, "oživljena" je politički program, koji je svoju materijalitzaciju doživeo kroz ilirski pokret. Da, u knjizi o Srbiji, on Hrvate vidi kao deo Srba, a tu knjigu piše po narudžbi srpskog grofa, ali se kod takvih dela gleda ono što nije produkt lake mašte nego ono što dolazi iz postojećih vrela.

2. Na osnovu čega se slažeš da Srbe ne traba izvoditi iz ropstva?

3. Haplogrupe nemaju direktne veze sa narodima i jezicima.

 

[krinka5]

Taj Pavle Riter, vidi i Srbe, pa i Bugare kao Hrvate. No, i ja se slažem da se Srbe ne treba izvoditi iz servitudije. Što se tiče sličnosti sa Srbima u Lužicama, može biti slučajno, a može biti i namjerno. No, kulturološki, jezično i po haplogrupama naši Srbi i ovi gore nemaju veze jedni sa drugima. Jedina istost je u imenu.

Valjda iznerviran zbog običnih baljezgarija tvog sagovornika (Zerba) i ti si počeo pisati budalašine.

 

[Лекизан]

S mitomanijom je nemoguće raspravljati, ne možeš ti mitomaniju pobiti, nemoguće, ona je neracionalna, to je stanje svijesti, zacementirano. Mitomaniji se možeš samo smijati i rugati joj se.

Значи у праву смо што ти се ругамо и смејемо твојим википедијским одвалама, лепо је то знати мупирани.
Мада ја мислим да ти залазиш у домен психијатрије, а митоманију си већ одавно превазишао.Жалосно али истинито.

 

[Zerb]

Impozantan spisak kraljeva,slavno hrvatsko ime a nigdje ni za lijeka nema nekakve bracne veze sa drugim dvorom a to je nekada bila osnova diplomatije.Hrvatski kraljevi su postojali tacno koliko i danas postoje drzave koje nemaju ambasadore ili bar konzule.

 

[Mrkalj]

Prodajem kamenje: kompletna dinastija Trpimirovića.

 

[Mrkalj]

Stoga, valja zaključiti: lik vladara na tome reljefu ne predstavlja izravno ni Krista iz evanđeoskoga mita, niti nekoga kralja iz realne povijesne zbilje. Naravno, parabola o Kraljevstvu nebeskom, kao i ostale Kristove prispodobe, ima alegorijsko značenje pa u tom smislu posredno govori o Kristu. Naposljetku, dospjevši u 13. st. na prvotnu dispoziciju u parapetu krsnoga zdenca u Splitu, lik vladara na pluteju mogao je poslužiti i kao lik Krista, o čemu je utemeljeno raspravljala I. Prijatelj-Pavičić. No, prvotno, u 11. st., zamišljen je i modeliran zacijelo kao lik vladara u prizoru iz rečene parabole. Štoviše, čini se da to nije jedini slučaj neke Kristove prispodobe primijenjene u kristološkim temama na ogradama svetišta. Naime, G. C. Menis pretpostavlja da reljef na pluteju iz Barbana također predstavlja Kristovu parabolu, onu o Neplodnoj smokvi. (Lk 13, 6–9).
_____________________

а сад питање за милијун долара: што би нетко избрисао натпис изнад рељефа и свитак у писаревим рукама, кад то не врјеђа богоштовану кршћанску природу самог призора.. осим ако тај нетко у 19. стољећу није канио знанственој и политичкој јавности тај лик у камену представити хрватским краљем

Imamo i nastavak iz štemajzla istog GOTSKOG auktora. Sve sam Trpimirović do Trpimirovića.

Jedan od dvaju sačuvanih pluteja iz crkve sv. Nediljice u Zadru s narativnim ciklusom biblijskih prizora.

Jedan od dvaju sačuvanih pluteja iz crkve sv. Nediljice u Zadru s narativnim ciklusom biblijskih prizora - "Bekstvo u Egipat".

Drugi od dvaju sačuvanih pluteja iz crkve sv. Nediljice u Zadru s narativnim ciklusom biblijskih prizora - "Rođenje Kristovo".

 

[Лекизан]

Ја бих да наручим један камен да ставим у двориште, наравно да ми урезбаре и адекватно писмо од пре 1000 година.
Треба ми да се хвалим, а ко зна можда некад и оснујем династију па да имају камен темељац да се на њега позову.
Унапред захвалан.

 

[zlatko01]

Са којим династијама су хрватске краљевске династије биле орођене?

 

[Mrkalj]

Са којим династијама су хрватске краљевске династије биле орођене?

Ma, nema toga kod njih. Kod njih je kao u Bibliji: Avram rodi Isaka; Isak rodi Jakova; Jakov rodi Judu . Vidiš da su im i prikazi vladara biblijski.

 

[zlatko01]

Svi su izgleda na spavanju, prijatan san zelim svim forumasima

 

[zlatko01]

Izgleda da sam zakucao poslednji ekser u mrtvacki kovceg sa pitanjem o dinastijama

 

[Лекизан]

Са којим династијама су хрватске краљевске династије биле орођене?

Постоји само једна хрватска династија Трпимировића која није била краљевска, врло мало се зна о њима.
Зато је краљ био Дмитар Свинимир I Загорац који нема везе са Трпимировићима али је био орођен са угарском династијом Арпадовића тако што је оженио Јелену ћерку краља Беле, и највероватније због тога добио на управу Славонију, данашње Загорје у проширеном саставу.
Његовом смрћу његова жена Јелена даје круну свом брату Ладиславу, али хрватска властела доводи на власт Стјепана Трпимировића који убрзо умире, па они бирају између себе једног властелина Петра да им буде вођа, кога Коломан, Ладислављев син, побеђује на Гвозду и прикључује Хрватску Угарској.
Онај Томислав од Савоје не знам са киме је био орођен.

 

[zlatko01]

Ocekivao sam mnogo opsirnije o dinastijama

 

[Сребрена]

Ma, nema toga kod njih. Kod njih je kao u Bibliji: Avram rodi Isaka; Isak rodi Jakova; Jakov rodi Judu . Vidiš da su im i prikazi vladara biblijski.

Није скроз тачно : Аврам роди Исака, па Исак роди Аврама. Онда Аврам роди Исака, па Исак роди Аврама и ороди се са Тунгом. Затим Аврам роди Исака, потом Исак роди Аврама и тај се ожени Бугом.

Зато је краљ био Дмитар Свинимир I Загорац који нема везе са Трпимировићима али је био орођен са угарском династијом Арпадовића тако што је оженио Јелену ћерку краља Беле, и највероватније због тога добио на управу Славонију, данашње Загорје у проширеном саставу.

Ту остаје само спорно да ли је био "краљ" и да ли је имао везе са будућим Хрватима.

И те "Беле" кад погледаш уназад, први је напр.био влашке крви (копиле воводе Вазула и паганке)http://sr.wikipedia.org/sr/Бела_I ,а његов савременик, први угарски краљ Стефан/Иштван (у паганству Вајк) током крунисања није носио "круну Св.Стефана" (вековима касније сковану) него капу (типа камилавке) са извезеним старословенским словима:

Фотографију капе- капуљаче Иштвана, односно Св.Стефана, првог краља "Угорја", објавио је др Чобор Бела ( Czobor Bela, 1852-1904 ) у књизи "MAGYARORSZÁG TÖRTÉNETI EMLÉKEI AZ 1896. ÉVI EZREDÉVES ORSZÁGOS KIÁLLÍTÁSON", доступну у целини на мрежи на линку
http://mek.niif.hu/00900/00941/html/doc/c100756.htm
http://hu.wikipedia.org/wiki/Czobor_Béla

пост 474
http://forum.krstarica.com/showthread.php/432630-Сербски-времеплов/page19?p=24117261#post24117261

 

[Mrkalj]

Implikacije...

iliti

Kako je kruna sa ostrogotskog prikaza Hristove parabole o okrutnom dužniku postala "starohrvatska kruna"
​

Starohrvatska kruna




[TABLE="width: 304"]
[TR]
[TD="class: thumbimage"]

[/TD]
[TD][/TD]
[TD="class: thumbimage"]

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD] Tradicionalni prikaz starohrvatske krune[/TD]
[TD][/TD]
[TD] Moderni prikaz starohrvatske krune[/TD]
[/TR]
[/TABLE]


Starohrvatska kruna, često nazivana i Tomislavova kruna ili Zvonimirova kruna pojam je koji, osim fizičke krune, označava i virtualnu krunu i Hrvatsko Kraljevstvo u državnopravnom smislu. Osobito se počeo koristiti u 19. stoljeću za buđenja hrvatske nacionalne svijesti.
Sadržaj

• 1 Rani srednji vijek
  • 1.1 Prikaz hrvatske krune
  • 1.2 Pitanje Tomislavove krunidbe
  • 1.3 Krunidba Stjepana Držislava
  • 1.4 Zvonimirova krunidba
• 2 Hrvatska kruna u Hrvatsko-Ugarskoj državi
• 3 19. stoljeće
• 4 Tisuću godina Hrvatskog kraljevstva
• 5 Drugi svjetski rat
• 6 Od Drugog svjetskog rata do danas
• 7 Vanjske poveznice
• 8 Izvori

Rani srednji vijek

Prikaz hrvatske krune

Splitska krstionica s okrunjenim likom


U Splitu, u bivšem Jupiterovu hramu, a potom krstionici sv. Ivana nalazi se kameni krsni zdenac sastavljen od desetak ukrašenih kamenih ploča. Na jednom od njih, ponešto oštećenom, koji je prethodno služio kao oltarna pregrada, nalazi se reljef s pleternom ornametikom i prikazom triju osoba. Među njima ističe se čovjek sa širokim plaštem i krunom na glavi. Sjedi na prijestolju bez naslonjača, u lijevoj ruci drži kraljevsku jabuku, a u desnoj križ. S njegove desne strane u stojećem je stavu prikazan dostojanstvenik odjeven pripasanom tunikom, a pod njegovim nogama potrbuške ispruženi podanik s rukama koje se sklapaju u prošnju. Uz predromaničku plošnost likova, tu je i velika slobodna ploha. Procijenjeno je da je ova oltarna pregrada s kraja 11. stoljeća, a pretpostavlja se da je iz Solina.
Najveći poticaj romantičarskom tumačenju ovog reljefa dao je 1879. Ivan Kukuljević Sakcinski u radu o kralju Tomislavu.[SUP][1][/SUP] On opisuje izgled same ploče, te zaključuje da je na njoj zasigurno prikazan hrvatski vladar i da je kruna kojom je okrunjen "kruna hrvatska". Nadalje, Kukuljević primjećuje da kruna s reljefa sliči bizantskoj kruni kakva se vidi na prikazima cara Justinijana, s time što kruna s reljefa ima na vrhu tri križa, što je pak bila značajka franačkih kruna. U odnosu na bugarsku krunu, ova je viša i bogatije urešena. Ovakvu se tumačenju usprotivio don Frane Bulić, koji je 1888. iznio svoje mišljenje da je osoba na prijestolju zapravo prikaz Isusa Krista.
Prigodom proslava tisućite obljetnice hrvatskoga kraljevstva održao je Ljubo Karaman predavanje koje je kasnije i objavljeno, a u kojem je ispitao i Kukuljevićevu i Bulićevu tezu, te zaključio da je na reljefu prikazan hrvatski kralj, a da kruna ima oblik koji su imale krune hrvatskih kraljeva. Po njemu, kruna s reljefa sliči krunama franačkih vladara iz doba karolinga.
Vjekoslav Klaić daje naslutiti kako misli da bi vladar s reljefa mogao biti kralj Tomislav, naslovljujući čak i članak o tom reljefu "Kruna kralja Tomislava".[SUP][2][/SUP] Valja razumijeti ovo njegovo razmišljanje u okviru proslava tisućite obljetnice hrvatskog kraljevstva čiji je vrhunac bio 1925. godine. Takvu će se tumačenju usprotiviti kasniji povjesničari.
Pitanje Tomislavove krunidbe

Oton Iveković: Krunidba kralja Tomislava


Klaić se, poput ranije Kukuljevića Sakcinskog, obilno služi Ljetopisom popa Dukljanina u kojem se govori o krunidbi nekog vladara kojega već Kukuljević, bez argumenata, poistovjećuje s Tomislavom, premda hrvatska redakcija Ljetopisa daje tome kralju ime Budimir. I za Klaića je Tomislav prvi hrvatski kralj čija je krunidba svečano izvršena na Duvanjskom polju.[SUP][3][/SUP] Ferdo Šišić drži da se Tomislav najkasnije 925. sam proglasio kraljem, povodeći se pritom primjerom bugarskog cara Simeona. Ovaj Tomislavov novi naslov potvrdio mu je i papa Ivan X., koji mu se u pismu iz 925. obraća upravo s naslovom „kralj“ (lat. rex), a ne više „knez“ (lat. dux). Naime, u katalogu splitskih nadbiskupa stoji: „Nadbiskup Ivan bio je godine 914. u doba kneza Tomislava“ (lat. Tomislao duce). U pismu pape Ivana X., namijenjenom dalmatinskom svećenstvu, samom Tomislavu i zahumskom knezu Mihovilu Viševiću stoji: „U vrijeme presvetog pape Ivana, dok je u pokrajini Hrvata i u krajevima Dalmacije bio konzul kralj Tomislav“ (lat. consultatu peragente in provincia Chroatorum et Dalmatiarum finibus Tomislao rege). Šišić također misli da nije nemoguće da je papa Tomislavu poslao i krunu s ostalim kraljevskim znacima, no nikakvih vijesti o njegovoj krunidbi.[SUP][4][/SUP]
Nada Klaić, na temelju opsežnih istraživanja hrvatskog srednjovjekovlja, te razdoblja kralja Tomislava, pobija mišljenje starije hrvatske historiografije o Tomislavovoj krunidbi na Duvanjskom polju, te ističe da sama činjenica što mu papa Ivan X. u pismu daje naslov rex ne mora značiti i da je ovaj hrvatski vladar doista bio i službeno okrunjen.[SUP][5][/SUP] Neven Budak slaže se s ovim mišljenjem, te misli da je bila riječ o nastavku podizanja ugleda hrvatskih vladara koje je započelo davanjem naslova "princeps" Muncimiru. Rast Tomislavova ugleda bio je potaknut njegovim uspjesima u borbama protiv Bugara i Mađara. Premda, prema Budaku, nije bilo formalne krunidbe, on drži da se Hrvatsku otada može nazivati kraljevinom, jer su se i Tomislavovi nasljednici nazivali kraljevima, a i ustroj državnog uređenja odgovarao je ustroju kakav je bio uobičajen u kraljevinama. Ivo Goldstein također dokazuje da se u Tomislavovu slučaju ne može govoriti ni o kakvoj krunidbi te da je prvi ovjenčani hrvatski kralj Stjepan Držislav, a prvi formalno okrunjeni kralj tek Zvonimir.[SUP][6][/SUP]
Krunidba Stjepana Držislava

Stjepan Držislav (969.-997.) naslijedio je vlast svoga oca Mihajla Krešimira II. koji je uspio stabilizirati stanje u zemlji nakon ubojstva kralja Miroslava. Stjepan Držislav bio je u izuzetno dobrim odnosima s Bizantom koji mu daje upravu nad bizantskom Dalmacijom, te mu šalje znakove kraljevske vlasti. Tako bi vladar s reljefa mogao biti Stjepan Držislav, a kruna bi bila ona što ju je primio do Bizanta.
Zvonimirova krunidba

Krunidba kralja Zvonimira, nepoznati autor, 1611.


Kralj Zvonimir (1075.[SUP][7][/SUP] - 1089.) bio je ban svoga prethodnika kralja Petra Krešimira IV. (1058.-1075.) koji je pristao uz reformni pokret u Crkvi, a protiv cara Henrika IV. Zvonimir je nastavio takvu politiku, te je pristao uz papu Grgura VII. i vladao kao njegov vazal. Već 1076. papa zauzvrat šalje izaslanika opata Gebizona koji je 8. listopada 1076. ili 1075. u Solinu, u crkvi sv. Petra i Mojsija (današnji arheološki lokalitet "Šuplja crkva") okrunio kralja Zvonimira krunom poslanom od pape te mu predao žezlo, mač i zastavu u znak kraljevske časti. Prilikom krunidbe, u krunidbenoj zavjernici - prisezi, kralj Zvonimir papi daruje samostan sv. Grgura u Vrani, u kojem se, između ostalog, nalaze i "dvije zlatne krune dragim kamenjem ukrašene".[SUP][8][/SUP] Dakle, osim Zvonimirove, postojale su još dvije, još starije, hrvatske kraljevske krune.
Moguće je da oltarna pregrada ugrađena u krstionicu splitske crkve sv. Ivana zapravo potječe iz Solina, pa bi hrvatski vladar prikazan na reljefu mogao biti kralj Zvonimir, a kruna ona što ju je poslao papa Grgur VII. Nakon toga više nema spomena krunidbe nekog hrvatskog vladara. Postoje naznake da je kraljevske znakove, pa tako i Zvonimirovu krunu, u vremenu anarhije nakon smrti Stjepana II. najvjerojatnije čuvao splitski nadbiskup, a nakon toga vranski prior.

 

[Mrkalj]

Tisuću godina Hrvatskog kraljevstva
Iako su pripreme počele još 1914., tijekom 1925. godine na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine (u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji) održavale su se svečanosti prigodom tisućite obljetnice hrvatskoga kraljevstva, potaknute upravo prvim spomenom naslova "kralj" za Tomislava u papinu pismu. Tada je i govor o starohrvatskoj kruni, u prvom redu o kruni kralja Tomislava, dobio na simboličnoj važnosti. Godine 1925. prikaz te krune u zlatotisku resio je Zbornik kralja Tomislava. Tom su krunom bili okrunjeni i svi hrvatski kraljevi iz vremena postojanja hrvatske ranosrednjovjekovne kraljevine prikazani na plakatu tiskanom uz tisućitu obljetnicu Hrvatskoga Kraljevstva. Prikaz sličnih kruna izveden je na nekim zastavama Hrvatskog sokola izrađenih i posvećenih tijekom dvadesetih godina. Istom je krunom okrunjen i grb na zastavi koju je Hrvatski radiša godine 1928. poklonio Hrvatskoj bratskoj zajednici u Pittsburghu.[SUP][12][/SUP]
Kada se godine 1934. obilježavala 250. godišnjica postavljanja kipa Majke Božje Bistričke i maloga Isusa na oltar crkve u Mariji Bistrici i zavjetnog hodočašća Zagrepčana u to svetište, pojavila se ideja o izradi novih kruna za kip. To je ubrzo i ostvareno.[SUP][13][/SUP] Dne 7. srpnja 1935., tek dva mjeseca nakon izbora za beogradsku Narodnu skupštinu i u doba jačanja antihrvatskoga nasilja, zagrebački nadbiskup Antun Bauer i njegov koadjutor Alojzije Stepinac u Mariji Bistrici predvodili su svečanost krunidbe kipa Majke Božje Bistričke krunom hrvatskih kraljeva, koju nazivaju "krunom Tomislavovom i krunom Zvonimirovom".
U velebnoj svečanosti sudjelovali su brojni svećenici i velik broj vjernika, osobito Zagrepčana koji su pješice došli do Marije Bistrice. U tome slavlju osobito se istaknuo tadašnji zagrebački nadbiskup koadjutor Alojzije Stepinac. Kruna ima oblik one s reljefa iz Splita, a njome je okrunjen Marijin kip, kao i lik maloga Isusa u njezinu naručju. Slika ovog kipa s tom starohrvatskom krunom bit će potom prisutna u mnogim domovima hrvatskih obitelji, posebice od proslave 13. stoljeća kršćanstva u Hrvata 1984.
Drugi svjetski rat

Tomislav II, formalno hrvatski kralj 1941.-1943.

Kolajna krune kralja Zvonimira, odlikovanje NDH


Rimskim ugovorima, osim predaje teritorija, NDH na čelu s Antom Pavelićem uredila je i međudržavne odnose s Kraljevinom Italijom. Predviđeno je da NDH postane Kraljevina Hrvatska, koja će personalnom unijom biti vezana s Italijom. 18. svibnja 1941. na ceremoniji u Kvirinalskoj palači Ante Pavelić s nekoliko hrvatskih izaslanika je tražio od talijanskoga kralja Viktora Emanuela III. da odredi jednog člana savojske dinastije za hrvatskog kralja. On je izabrao talijanskog princa Aimonea te mu je ponuđena hrvatska kraljevska kruna prema Zakonskoj odredbi o Zvonimirovoj kruni.[SUP][14][/SUP] Prije Rimskih ugovora Poglavnik je bila institucija koja je označavala državni suverenitet, a kasnije to svojstvo prelazi na Zvonimirovu krunu. Kruna je bila oblika zlatnoga vijenca spletenog od trolista s hrvatskim pleterom na koji je bio pričvršćen nešto veći križ,[SUP][15][/SUP] te mu je predana zajedno sa zlatnom jabukom.[SUP][15][/SUP] Pri primanju "krune" uzeo je ime Tomislav II., kao spomen na prvoga hrvatskog kralja Tomislava.[SUP][16][/SUP] Krunidba je predviđena u Tomislavgradu, ali je Aimone odbio otići u Hrvatsku zbog krize oko "Dalmatinskoga pitanja". Tomislav II. osjećao je da Dalmacija nikada ne može biti talijanska zemlja i da su Rimski ugovori neprijatelj hrvatsko-talijanskom izmirenju.[SUP][17][/SUP] Jedan od ostalih razloga zašto nije došao u Hrvatsku bila je ugroženost njegove osobne sigurnosti.[SUP][18][/SUP] Nikada nije imao stvarnu vlast za vladavine ustaške Vlade, koja je njegovu titulu kralja pretvorila samo u neznatan simbol nekadašnjega hrvatskog kraljevstva. Iako Aimone nikad nije stupio na hrvatsko tlo, on je temeljem Rimskih ugovora formalno postao hrvatski kralj s imenom Tomislav II. od Hrvatske, a NDH je službeno postala Kraljevina Hrvatska.[SUP][15][/SUP] Tomislav II. je abdicirao 20. kolovoza 1943. Kraljevina Italija bezuvjetno kapitulira 8. rujna 1943., nakon čega je Ante Pavelić (nakon konzultacija s Njemačkom) sljedeći dan stavio izvan snage Rimske ugovore.
Tijekom NDH, jedno od najviših odlikovanja bio je Red krune kralja Zvonimira, a postojalo je i odličje Kolajna krune kralja Zvonimira. I neka druga odličja su imala nosila prikaz Zvonimirove krune. Zastava Lakog prijevoznog zdruga, hrvatske postrojbe u sastavu talijanske vojske na istočnoj bojišnici, nosila je Zvonimirovu krunu iznad hrvatskog grba. Propašću NDH 1945., kruna je nestala iz uporabe.
Od Drugog svjetskog rata do danas
Kralj Tomislav na konjaničkom spomeniku Roberta Frangeša-Mihanovića, koji je izrađen 1935. godine i danas resi srce Zagreba, okrunjen je sličnom krunom. Iako otkriven tek nakon Drugog svjetskog rata, 1947. godine, lik toga spomenika ubrzo je po izradi objavljivan u različitim publikacijama i na razglednici izdanoj u korist njegova podizanja. Također su izrađene i značke različitih veličina na kojima je bila prikazana samo glava kralja Tomislava u reljefu, a i istovjetni brončani reljef manjih izmjera.[SUP][19][/SUP]
Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj 1990. godine, ponovno u ikonografiju ulazi prikaz starohrvatske krune. Ponovno češće korištenje te krune povezano je s Domovinskim ratom, kada su je na svoje znakove stavile neke postrojbe Hrvatske vojske i Hrvatskoga vijeća obrane. Poslije je ona prisutna u grbovima dalmatinskih gradova povezanih s hrvatskim kraljevima, kao i u grbovima Šibensko-kninske županije i Splitsko-dalmatinske županije. Time se htjelo naglasiti da se upravo na njihovu području nalazila kolijevka hrvatske države i da su upravo tamo stolovali hrvatski kraljevi. Nakon Domovinskog rata prisutna je i u grbu Knina kao grada u kojem je stolovao kralj Zvonimir. U BiH se nalazi na grbu Tomislavgrada, podsjećajući na legendarnu Tomislavovu krunidbu na Duvanjskom polju. Usto, prikaz splitskog reljefa s likom hrvatskog vladara nalazi se i na novčanici od 500 kuna.
Povodom snimanja dokumentarno-igrane serije HRT-a Hrvatski kraljevi, po prvi put je vjerno rekonstruirana starohrvatska kruna, koja se pojavljuje u seriji.[SUP][20][/SUP][SUP][21][/SUP] Unatoč njezinoj razmjernoj čestoj uporabi, starohrvatska kruna ipak se ne može smatrati općeprihvaćenim nacionalnim simbolom, koji bi stajao uz bok hrvatskom grbu, zastavi i pleteru.

• 
  
  
  Moderni prikaz starohrvatske krune
  
  
  
• 
  
  
  Starohrvatska kruna na grbu Šibensko-kninske županije
  
  
  
• 
  
  
  Starohrvatska kruna na grbu Tomislavgrada
  
  
  
• 
  
  
  Starohrvatska kruna na grbu Knina
  
  
  
• 
  
  
  Starohrvatska kruna na grbu Splitsko-dalmatinske županije
  
  
  
• 
  
  
  Starohrvatska kruna na grbu Biograda
  
  

OrionST-ov Avatar.

 

[Statler and Waldorf]

тзв. ''Звонимирова круна'' је неправилна хералдичка фигура, а сви грбови који је садрже - мањкави су (имају озбиљан недостатак). чак и да занемаримо спорно порекло и значење самог мотива са рељефа, треба имати на уму да први грбови настају тек у 12. веку, због чега се у штиту не би смели наћи елементе из предхералдичког доба. тим пре што грбови нису музејски каталог са историјским артефактима, него начин да се речником симбола изразе одређене идеје кроз стилизоване форме. дакле, не постоји шаржа Звонимирова круна, Душанова круна и сл. постоји само круна, чији је облик давно нашао свој хералдички стандард (обично са флеронима или криновима). историјске круне се могу сместити изнад, а никако унутар самог штита. толико о томе.

 

[vučko]

Da li Porfirogenit piše nešto o hrvatskim kraljevima? Ipak je on živeo u 10 veku i koliko toliko dobro poznavao događaje na tom prostoru.