Pojma ti nemaš. Zato se i čudiš.
Krivo je da je "Hrvatska u Jugoslaviju ušla sa Boka Kotorskom, Srěmom sa Zemunom i Petrovaradinom"
1. Hrvatska, za razliku od Srbije, nije država - ni 1914. ni 1918.
2. Srbija je od poražene Austrougarske trěbalo da naslědi većinski srpske teritorije
3. Hrvatska nikako nije mogla uněti Zemun i Petrovaradin u Jugoslaviju jer Hrvatska nije postojala niti je ostvarivala suverenitet na toj teritoriji.
4. U Jugoslaviju Zemun i Petrovaradin nije mogla da unese ni bespravna ad hoc tvorevina tzv. "Država Slovenaca, Hrvata i Srba" jer nije bila ni suverena, ni država, ni međunarodno priznata.
5. Srěm je teritorija koja je Srbiji pripala nakon poběde Antante nad Austrougarskom.
Prema tome, najispravnije je reći da su Zemun i Petrovaradin u Srbiju i Jugoslaviju uněle sile Antante.
A ti, primječujem, prosipaš "znanje".

Da te educiram (dok je navrijeme, da ne ostaneš intelektualno prikraćen). Hrvatskoj je Nagodbom s Ugarskom priznat veći dio prava koja je i ranije uživala, štoviše, neka su joj smanjena, ali čak i onda imala je značajna obilježja državnosti (koja je izgubila tek 1918., ironično, prvi put u svojoj višestoljetnoj povijesti). Iz nagodbe čita se slijedeće:
§ 59 Obzirom na to da su kraljevine Hrvatska i Slavonija
politički narod, imajući
posebni svoj teritorij i u pogledu svojih nutarnjih poslovah
vlastito zakonodavstvo i autonomnu vladu, ustanovljuje se nadalje, da se zastupnici istih kraljevinah tako na zajedničkom saboru kako i u delegaciji mogu služiti i jezikom hrvatskim.
§ 65. Kraljevina Ugarska
priznaje cjelokupnost kraljevinah Hrvatske i Slavonije i nastojat će o tom, da se ova oživotvori. Napose će ona i u buduće uskorivati, da se onaj dio vojne krajine, koji ka kraljevinam Hrvatskoj i Slavoniji
spada, skupa sa vojnimi krajiškim komuniteti sjedini sa spomenutimi kraljevinami u obziru zakonodavstva, uprave i sudstva, i kako je dosada više puta rieč digla, ne će ni u buduće prestati temeljem prava sv. ugarske krune zahtjevati
reinkorporaciju Dalmacije, kao i zahtjevati,
da se Dalmacija pridruži kraljevinam Hrvatskoj i Slavoniji: nu svakako se bude Dalmacija ob uvjetih ove reinkorporacije saslušati imala.
§ 66 U smislu prijašnjeg paragrafa priznavaju se kao teritoriju kraljevina Hrvatske Slavonije i Dalmacije spadajući:
1. Sve ono zemljište, koje sada skupa s gradom i kotarom bakarskim spada županiji riečkoj s izuzećem grada i kotara riečkog...
2. županija zagrebačka sa gradovi...
3. županija varaždinska...
4. županija...
5. ...
6. ...
7. ...
Nadalje sliedeće krajiške pukovnije:
1. Lička
2. Otočka
3. Ogulinska
4. Slunjska
5. Banovačka prva
6. Banovačka druga
7. Varaždinsko-Križevačka
8. Varaždinsko-Gjurgevačka
9. Gradiškanska
10. Brodska
11.
Petrovaradinska
Napokon:
Sadašnja Dalmacija
§ 67 Kraljevina Ugarska privoljuje na to, da se mitnice u
Zemunu, Mitrovici, Rači, Klenaku i Jakovu i donle, dok gore označena cjelokupnost istinom postane, iz sadanje neposredne središnje uprave izluče, te u znak priznanja zemljišne cjelokupnosti podrede
zagrebačkom financijalnom ravnateljstvu.