Nisam dugo navraćao na ovaj forum, pa moram iskreno reći da sam ugodno iznenađen razinom razgovora koja se vodi.
Ne moramo se složiti ni oko čega, ali se možemo pristojno razgovarati.
Što se tiče same serije, meni je to točno kako je i opisano, na razini populističkih National Geografic (više nego BBC) serijala.
Po meni, previše romansijerskih intervencija, i imam dojam da su malo "prikratili" znanstvene komentare. Previše je nepoznanica iz tog vremena, iako su ti faktografski nedostatci mogli biti i više "pjesnički" interpretirani, obzirom da je Burić sklon tome.
Sve u svemu, ne loš iskorak.
No, naravno, ne bi niti jedan razgovor na takvu temu mogao završiti da se ne spomenu standardne teme, pa ću samo kratko se ubaciti.
Slavene, ovo smo davno pretresli, razlika je u tome da je Srbija bila po ustavu građanska država, a Hrvatska (kao i većina bivših SFRJ republika) koncipirane kao nacionalne države, no dobro je ponoviti za mlade snage:
....
1. U srpskom ustavu stoji da je ona drzava Srba i svih ostalih koji u njoj zive. Ovo je samo preformulisanje 2006. godine odredbe iz staroga ustava iz 1990. u kojem je pisalo da je Republika Srbija drzava svih njenih gradjana.
2. Hrvatski ustav nema takav pristup. Hrvatska stanovnistvo dijeli na dvije kategorije, te ima dva pristupa:
a) hrvatski narod, cija je ona nacionalna drzava (sto ce reci drzava svih Hrvata na planeti, gdje god zivjeli - u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Australiji ili Argentini)
b) nacionalne manjine (Srbi, Madjari, Italijani, itd...), cija je Hrvatska drzava
Srbija nije organizovana na taj nacin, do te mjere kao Hrvatska, kao nacionalna drzava. U gradjanskom drustvu nema konstitutivnih i nekonstitutivnih naroda, te tako nema ni u Srbiji ili Crnoj Gori, dok ih u Bosni i Hercegovini ima 3, a u Hrvatskoj 1.
dobro si to predočio, da ne kažem objasnio....
No, ovdje je jedno sada drugo pitanje. Ustav bi trebalo da odrazava odredjeno istorijsko nasljedje, pogotovo onaj tip ustava koji se oslanja na istoriju, a takav je tip upravo hrvatski ustav. U Hrvatskoj postoji preko 100 godina istorije hrvatsko-srpske jednakosti; od 1867. do 1990. godine. To jedino nije bio slucaj sa tekovinama NDH, a njih iz vrlo zdravorazumnih razloga, ne mozemo i necemo priznati. Godine 1990. prekinuta je jedna stogodisnja tradicija, a veliki je problem sto se kod Hrvata to izgleda nikako ne razumije. No, prekid sa tradicijom nije nikakav problem, za razliku od hrvatskoga, srpski i recimo bosansko-hercegovacki ustavi su drugog tipa, nemajuci takve nacional-romanticarske preambule.
Bosna i Hercegovina od pocetka svoje ustavnosti, odnosno pravne regulative, od 1879. godine do dana danasnjega, funkcionise na principu konstitutivnosti Srba, Muslimana i Hrvata, s tim sto su Muslimani i Srbi danas zamijenili mjesto, i sto se ovi prvi zovu Bosnjacima danas.
Ako mozes da mi napravis pravnu analizu svih srpskih (racunajuci ako naravno tu i osmanske) dokumenata od 1815. godine do danasnjega dana i da dokazes da se ima makar jedan jedini izolovani primjer koji bi pokazao da je Srbija bila istog nacionalnog istorijsko-pravno razvitka kao Hrvatska i BiH, te da se pominju Srbi i X, Y,..., skidam ti kapu.
No, tako neceg nema; jedini narod koji je gradio Srbiju su Srbi. Nigdje nema niti rijeci o jednakoscu Srba i Hrvata ili Srba i Bugara ili tako neceg.
Ovdje se sa ovim boldanim ne bih baš složio, odnosno ne vidim razloga da se to uzima kao prekid 100-godišnje tradicije.
Kao prvo, Ustav iz 1974. je odredio da je SR Hrvatska bila nacionalna država hrvatskog naroda, svi ostali su bili manjine koliko god se to nekome činilo blasfemično. To tamo tako piše, samo treba znati čitati.
I još nešto, kako to da je u pravnoj tekovini BiH ostao Muslimanski (Bošnjački) narod a u Srbiji nije? Da upotrijebim tvoje riječi: zar su Muslimani (Bošnjaci) više gradili Bosnu nego Srbiju?