Хрватски владари

немамо ниједан историјски извор који бележи да је неки угарски краљ након Коломана долазио у Хрватску или Далмацију на крунисање. једини изузетак је Ладислав Напуљски, који се 1403. крунисао у Задру, али не за хрватског краља, него за угарског. церемонију нису водили далматински прелати, него острогонски надбискуп. дакле имамо овакав редослед- Свинимир/Звонимир, Коломан и Ладислав, и то је све. зато је теза о некаквом Угарско-Хрватском Краљевству обична фикција, која се у хрватској литератури одржала због обичаја историчара да повлађују укусу читалаца. али то онда није наука, него белетристика.

:lol: Ma nemoj? :lol: A što ćemo sa kraljem Ladislavom III. kojeg je splitski nadbiskup Bernardin okrunio za hrvatsko-dalmatinskog kralja, a kaločki nadbiskup za ugarskog kralja? :roll:
 
:lol: Ma nemoj? :lol: A što ćemo sa kraljem Ladislavom III. kojeg je splitski nadbiskup Bernardin okrunio za hrvatsko-dalmatinskog kralja, a kaločki nadbiskup za ugarskog kralja? :roll:

ова тврдња би имала смисла да је неким случајем краљ Емерик свог малог сина довео у Сплит, где би га надбискуп Бернард крунисао посебном круном за хрватског и далматинског краља. међутим, то се није десило. ево шта каже Тома Архиђакон:

Cum autem rex Henricus (Emericus) haberet filium paruulum (Ladislaum) cuperetque eum regni successorem habere, uoluit eum se uiuente in regem inungi. Inuitatus autem Bernardus a rege in Hungariam est profectus. Ibique cum aliis prelatis ecclesiarum regni Hungarie qui ad solempnitatem iocunditatis regie confluxerant, regis filium coronauit multisque a rege honoratus muneribus ad ecclesiam suam reuersus est.
http://remacle.org/bloodwolf/historiens/thomasdesplit/histoire11.htm

краљ Емерик је позвао сплитског надбискупа Бернарда у Угарску да заједано са осталим угарским прелатима учествује у крунисању његовог сина Ладислава. и то је све. знамо да је церемонију водио калочки надбискуп Јован (који иначе не крунише краљеве), јер је катедра угарског примаса, острогонског надбискупа, била упражњена. да би крунисање учинио што свечанијим и тако прибавио легитимитет самом чину, он је позвао велики број прелата па се ту нашао и Бернард. да је сплитски надбискуп том приликом имао неку посебно значајну улогу, Тома то не би пропустио да спомене.

дакле, мање хрватске википедија, а више озбиљне историографије z;)
 
:lol: Ma nemoj? :lol: A što ćemo sa kraljem Ladislavom III. kojeg je splitski nadbiskup Bernardin okrunio za hrvatsko-dalmatinskog kralja, a kaločki nadbiskup za ugarskog kralja? :roll:

Gdje si pronašao taj podatak? To sam uspio pronaći samo na hrvatskoj vikipediji a druge neke potvrde nema...a i sumnjam da je tačno, jer se ništa slično ne napominje.

I. Armanda, Splitski nadbiskup i teološki pisac Bernard iz PerugIe, Kulturna baština 37 (2011) 33–48.

Mislim da je to izmišljotina originalno dospjela sa hr.wiki...
 
Poslednja izmena:
Gdje si pronašao taj podatak? To sam uspio pronaći samo na hrvatskoj vikipediji a druge neke potvrde nema...a i sumnjam da je tačno, jer se ništa slično ne napominje.

I. Armanda, Splitski nadbiskup i teološki pisac Bernard iz PerugIe, Kulturna baština 37 (2011) 33–48.

Mislim da je to izmišljotina originalno dospjela sa hr.wiki...

ма то су романтичарске баљезгарије маторог Клаића, који је очигледно за хрватску википедију врхунски ауторитет.
 
Pa ja sam držao jezičke priručnike u rukama i prelistavao ih, u iščekivanju da ti to nečim pružiš potporu i ništa.
Tako da izgleda da nema samo što nema veze sa istorijom, već nema ni sa srpskim jezikom uopšte. :zstidljivko:
Ukoliko smatraš da mi je svijet 'mali', ti si slobodan da proširiš primjerima...
Треба ли да постоји приручник који ће да објашњава да владар који влада Србијом не мора да буде по дифолту српски владар, да то двоје не мора да буде исто!
Навео сам неколико примера, имаш између осталих и "српског" канцелара Хитлера, "српског" цара Фрању Јосифа, а ако се вратимо даље у прошлост испливаће "српски" краљ Карло VI и званично са титулом краља Србије.z:)
Pa to nema nikakve veze jedno sa drugim. z:shock:
To je kao što ovi dukljanomontenegrini ponavljaju da su u Crnoj Gori Srbi smijenili Turke, odnosno da je kao što je jedno vrijeme bila pod turskom okupacijom, tako i pod srpskom.
Babe i žabe... :zblesav:
То има везе једно са другим једино зато јер ни једно ни друго није тачно.Указах на разлику већ.
 
Треба ли да постоји приручник који ће да објашњава да владар који влада Србијом не мора да буде по дифолту српски владар, да то двоје не мора да буде исто!
Навео сам неколико примера, имаш између осталих и "српског" канцелара Хитлера, "српског" цара Фрању Јосифа, а ако се вратимо даље у прошлост испливаће "српски" краљ Карло VI и званично са титулом краља Србије.z:)

Ne mora, ali dobro kao što rekoh to može biti tvoja lična interpretacija koju ne dijele drugi. :zcool:

Pa Karlo VI i jeste bio zaista srpski kralj (u narodu podomaćeno poznat kao Dragutin II).

То има везе једно са другим једино зато јер ни једно ни друго није тачно.Указах на разлику већ.

E baš zbog toga pomenuti Karlo VI jeste (i) hrvatski i srpski kralj - li Sulejman Veličanstveni nije (isti) sultan...

P. S. Da li je to što je Rajić napisao u svojoj istoriji glavu o inostranim hrvatskim kraljevima i u kakvom smislu nejasno bilo kome (glava koja ide odmah poslije one o domaćim hrvatskim kraljevima).

S-II-1101b-034.jpg
 
Poslednja izmena:
Ma kakvi hrvatski kraljevi ... vi još verujete u bajke :)

takvo nešto ne postoji. kad bi postojali hrvatski kraljevi, ne bi onda u svakom dokumentarcu na History Channel-u bilo "pretpostavlja se da je bio ovo... da je bio ono... da je vladao tad i tad... ALI NEMA PISANIH TRAGOVA ILI DOKUMENATA O TOME". eto, toliko vam o vašim kraljevima.

hrvatski kraljevi? smešno... ajd dosta više lupetanja o tome
 
S obzirom da su mnogi tražili ovdje karte srednjovjekovnih arhidijeceza, postavljam mapu uređenja u Evropi iz Vestermanovog atlasa:

Prvo.jpg

Drugo.jpg


S obzirom da se područje koje nas posebno interesuje nalazi na pregibu, primoran sam dostaviti posebno fotku napravljenu kamerom za nj:

DSC03345.jpg


A za nešto detaljnije (sa pojedinačnim episkopijama), pokupih ovu kartu sa Vikipedije; nažalost to je samo mali djelić i nemam predstave odakle čitava karta; bilo bi vrlo interesantno doći do nje.


Da dodam isto nešto dosta traženo na temi...karta saborne hrišćanske Crkve prije doseljavanja Slovena, sa rasporedom nadležnosti apostolskih centara i područjima sa izraženim dejstvom jeresi:

romana450.jpg
 
МОНАРХИСТИЧКИ ТРОЈНИ САВЕЗ (пољско-угарско-хрватски)
споразум о разумевању и заједничкој сарадњи

једна круна је (историјски) лажна и (правно) непостојећа. погоди која :D
Ne zelim da u to poverujem, pa o cemu mi sve vreme diskutujemo
 
Na pluteju nije ni Krist ni hrvatski vladar!

Za razliku od ranijih uvjerenja u hrvatskoj historiografiji da se na reljefu splitskog baptisterija nalazi Krist ili pak kralj Zvonimir ili Petar Krešimir IV., Vežić podrobnom ikonološkom i usporednom stilskom analizom reljefa dokazuje da se zapravo radi o liku vladara iz biblijske Prispodobe o okrutnom dužniku

U novom broju Radova Instituta povijesti umjetnosti iz Zagreba, koji bi trebao izaći do kraja svibnja, uvršten je članak docenta dr. Pavuše Vežića s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zadru, Plutej s likom vladara iz krstionice u Splitu. U njemu je riječ o poznatom artefaktu hrvatske srednjovjekovne umjetnosti s prikazom vladara na tronu i njegova podanika u proskinezi, koji je u 11. stoljeću bio dio ograde svetišta neke crkve, da bi u 13. stoljeću dospio u parapet splitskog krsnog zdenca. Zbog ikonografski zanimljivog sadržaj reljefa, plutej je za generacije naših uglednih povijesničara umjetnosti postao intepretacijski izazov.

Nekritička čitanja

U trenutku kada je hrvatska državnost neupitna, nije potrebno inzistirati na argumentima koji su bliski nekakvu mitološkom odnosu prema spomeničkom naslijeđu - veli Pavuša VežićŠtoviše, kod nekih je autora dominantno tumačen kao stvarni prizor iz povijesnice hrvatskih kraljeva, pa je od 19. stoljeća na ovamo, a u interesu afirmacije nacionalne baštine, nerijetko bio nekritički čitan, zbog čega je zauzimao amblematsko "opće mjesto" u bogatoj riznici svekolikih hrvatskih kulturnih pa i političkih mitova. Slično kao i onaj o dolasku Hrvata na ove prostore u "stoljeću sedmom", koji se tek dokazima multidisciplinarne grupe istaknutih medievista okupljenih na pripremi izložbe Hrvati i Karolinzi definitivno premjestio dva stoljeća kasnije. Što, dakako, nije prošlo bez ozbiljnih otpora u određenim arheološkim krugovima, pa i optužbi za namjerno iskrivljavanje činjenica i povijesni revizionizam.
Za razliku, dakle, od ranijih uvjerenja u hrvatskoj historiografiji da lik vladara na reljefu splitskog baptisterija prikazuje Krista kao Spasitelja (F. Bulić, L.Jelić) ili pak hrvatskog kralja kao Pravednoga vladara (I. Kukuljević-Sakcinski, M. Abramić i Lj. Karaman), odnosno novijih tumačenja po kojima se radi o prikazu kralja Zvonimira (J. Belamarić, T. Marasović) to jest Petra Krešimira IV. (I. Fisković), Vežić podrobnom ikonološkom i usporednom stilskom analizom reljefa dokazuje da se zapravo radi o liku vladara iz biblijske Prispodobe o okrutnom dužniku, na što je još 1973. godine upozorio ugledni beogradski povijesničar umjetnosti Svetozar Radojčić. Usto, Vežić podržava pretpostavku E. Dyggvea iz 1951. godine da je plutej nekada bio dio ograde svetišta u bazilici sv. Petra i Mojsija u Solinu.

Ništa svjetovno

- Na plutejima se redovito još od ranokršćanskog razdoblja pa kroz srednji vijek pojavljuju kršćanski simboli (križ, kanatros, lozica, ribe i sl.) koji interpretirani ukazuju na osobu Isusa Krista – objašnjava dr. Vežić. - Ako su u pitanju figuralne teme onda su to određene teme iz Evanđelja koje govore o Kristovom životu. Nisu mi poznati primjeri gdje bi se na ogradi svetišta ili pregradi kora nalazile teme iz svjetovnog života. Iz te, rekao bih, zakonitosti crkvene umjetnosti pretpostavljam da je i u ovom slučaju riječ o Kristološkoj temi i to iz Matejeva Evanđelja koja govori o Okrutnome dužniku.
Tema po Vežiću predstavlja parabolu Kristove priče o kraljevstvu nebeskome koje Isus uspoređuje sa kraljevstvom na zemlji kojeg, pak, simbolizira zemaljski vladar. Umjetnik ga prikazuje s krunom i križem, u duhu ikonografije svoga vremena. Ispod njega leži sluga koji moli vladara da mu oprosti dugove što se izrijekom spominje u Evanđelju, ali se ne spominje treći lik prikazan na pluteju uspravno do vladara, upozorava Vežić. On je međutim implicitno sadržan u samoj radnji na koju parabola ukazuje. Vežić ga tumači kao lik pisara s dvora zaduženog za evidenciju dugova na što upućuje slabo vidljivi (zapravo naknado izradirani) tragovi rotulusa na grudima pisara.
- Kad su u pitanju biblijski prizori u crkvenoj umjetnosti uopće, važna je doslovnost u prevođenju literalnog sadržaja u likovni zapis kako bi biblijski sadržaj bio shvatljiv neukom vjerniku. Ukoliko ta doslovnost ne bi bila sačuvana onda je, naravno, moguća kriva religiozna i teološka intepretacija pojedinog sadržaja. Zbog toga mi se čini da je ta doslovnost bila kanon u likovnim umjetnostima tokom cijelog kršćanskog razdoblja – nastavlja Vežić potkrepljujući svoju tezu usporednom stilskom i ikonografskom analizom pluteja splitskog baptisterija s plutejima iz 11. stoljeća u ranosrednjovjekovnim crkvama Sv. Nediljici i Sv. Lovre u Zadru.
- Niz naših historičara još od 19. stoljeća pokušava interpretirati plutej ograde svetišta, vjerojatno iz tzv. krunidbene bazilike Sv. Petra i Mojsija u Solinu, kao plutej s likom hrvatskog vladara. U kontekstu 19. stoljeća, kada je bilo itekako potrebno afirmirati nacionalnu kulturu, takva je pomisao bila potpuno logična. No danas s odmakom od stoljeća, u trenutku kada je hrvatska državnost neupitna, nije potrebno inzistirati na argumentima koji su bliski nekakvom mitološkom odnosu prema spomeničkom nasljeđu. Mislim da možemo s dovoljno znanstvene kritičnost pristupiti analizi toj vrlo važnoj umjetnini te iz rakursa crkvene likovne umjetnosti sagledati plutej i prepoznati elemente iz Evanđelja.

DHKSpY6.jpg


7D7DuXb.jpg


IqNYUxD.jpg


Langobardska umetnost. Datira se između 737 i 744.
 
Sam sebe diskreditira. Osramotio se čovjek na kraju emisije.

Treba imati posebnu vrstu kucnog odgoja i jos posebniju vrstu motivacije za izjave kao sto je takva.

Како вас двојица несумњиво имате беспријекорно митлеуропско кућно васпитање и не пада вам на памет да се срамотите или дикредитирате, имам за вас један приједлог.
Узмите било коју епизоду те серије и пажљиво је погледајте. Обратите пажњу на изговорено и „ударите рецку” када год чујете нешто као:
– Докумената о томе нема, али се може претпоставити...
– Не зна се поуздано, али се сматра...
– Највјеројатније је...
– Зацијело је...
– По свој прилици...
– Мада о томе нема записа...
и сл.​
па нас обавијестите колико сте рецки накупили.

Такође, обратите пажњу и на оне дијелове са 7 хрватских тежака па нам објасните на основу чега је реконструиран језик којим они говоре у серији.
 
Како вас двојица несумњиво имате беспријекорно митлеуропско кућно васпитање и не пада вам на памет да се срамотите или дикредитирате, имам за вас један приједлог.
Узмите било коју епизоду те серије и пажљиво је погледајте. Обратите пажњу на изговорено и „ударите рецку” када год чујете нешто као:
– Докумената о томе нема, али се може претпоставити...
– Не зна се поуздано, али се сматра...
– Највјеројатније је...
– Зацијело је...
– По свој прилици...
– Мада о томе нема записа...
и сл.​
па нас обавијестите колико сте рецки накупили.

Такође, обратите пажњу и на оне дијелове са 7 хрватских тежака па нам објасните на основу чега је реконструиран језик којим они говоре у серији.

Jezik 7 težaka je sasvim sigurno u drugom ili trecem planu.Mislilo se docarati tezinu zivota ranosrednjovjekovnog covjeka uopce.Ovo su mogli biti i seljaci u Srbiji ili Madarskoj.Koliko ja znam o jezicima,slavenski jezici su se formirali razmjerno kasno i nije ih moguce pouzdano rekonstruirati-ali to naprosto nije u fokusu.Recimo,ja nagadam da su govorili neku varijantu cakavskog ili ikavskog stokavskog..

A sto se tice manjka povijesnih izvora,zar to nije korektno ako narator stavi ogradu?Jer izvora je opcenito malo za cijelu Europu,najvise za Franacku i Bizant a mi ostali skupljamo mrvice.To ne znaci da povijesti nije bilo,nego da su izvori oskudni.Sve se uglavnom svodi na DAI,Tomu Arhidakona,franacke anale i jos par izvora.

Primjenjujuci tvoju logiku i Srbi bi mogli vrlo vjerojatno,naprosto otpisati vecinu svoje ranosrednjovjekovne povijesti.Jer bi sve,ali bas sve moralo biti crno na bijelo,sto je upravo nemoguce.
 

Back
Top