Хрвати у Првом светском рату

[умпахпах]

Део текста "Сузе и руже Немице Лујзе".
Политика 29 септембар 1991 год. Богосав Марјановић

 

[Пилипенда]

u Hrvatskoj samo Hrvati mogu biti politički narod.

Само и једино Хрвати. Тако је било вијековима. Уз један сасвим малени, једва помена вриједан изузетак – врховни владар је вазда био туђин. Али ко да забрани сллбодном и сувереном политичком народу да слободном вољон изабере и туђина? Па то је управо врхунац слободе, зар не?

 

[Garavi Krajišnik]

Само и једино Хрвати. Тако је било вијековима. Уз један сасвим малени, једва помена вриједан изузетак – врховни владар је вазда био туђин. Али ко да забрани сллбодном и сувереном политичком народу да слободном вољон изабере и туђина? Па то је управо врхунац слободе, зар не?

Заиста,не разумијем ненормалну вољу за толиком жељом за доказивањем нечег што је толико пута оспорено,оповргнуто,на крају крајева,силом прилика и изврнуто руглу,некад оправдано а некада не,али констатно се успињати "устврдити" да у ствари јајна ћелија оплођује сперматозоид је несувисло са стране природне логике...елем...код њих (екс "нас") и то може....ето какви смо "ми Срби"...цццццццц ...

 

[mupi]

Само и једино Хрвати. Тако је било вијековима. Уз један сасвим малени, једва помена вриједан изузетак – врховни владар је вазда био туђин. Али ко да забрани сллбодном и сувереном политичком народу да слободном вољон изабере и туђина? Па то је управо врхунац слободе, зар не?

Volio bih da mi srpska mitomanija odgovori:
Karlo 5. je bio istodobno car njemačke i kralj španjolske

Tko je tu porobljen, a tko slobodan i suveren,španci ili njemci

ps,kako ćete to razumijeti kada ste u to vrijeme turska provincija,daleko od evropskih zbivanja,ovaj stupanj razvoja ste preskočili

 

[mupi]

Заиста,не разумијем ненормалну вољу за толиком жељом за доказивањем нечег што је толико пута оспорено,оповргнуто,на крају крајева,силом прилика и изврнуто руглу,некад оправдано а некада не,али констатно се успињати "устврдити" да у ствари јајна ћелија оплођује сперматозоид је несувисло са стране природне логике...елем...код њих (екс "нас") и то може....ето какви смо "ми Срби"...цццццццц ...

Politička, kulturna i društvena djelatnost Zrinskih i Frankopana u Hrvatskoj
Prof. dr. sc. Géza Pálffy
Institut za povijest Mađarske akademije znanosti Budimpešta, Mađarska

Zrinski koji su bili hrvatskoga podrijetla, zahvaljujući životnom putu, službama, posjedima i obiteljskim poznanstvima Nikole IV.,izrasli su od uglednih hrvatskih velikaša kakvi su bili do 1560. u odlučujuće članove političke elite i međunarodne aristokracije, ne samo Ugarskog-Hrvatskog Kraljevstva, već i Habsburške Monarhije. S jedne strane, nekadašnji kapetan hrvatske lake konjice od 1542., najprije je postao hrvatsko-slavonski ban,potom od jeseni 1557. godine postaje sudac visokih sudova, kraljevski rizničar (lat tavernicorum regalium magister ), a od 1563. godine do svoje smrti istodobno je obnašao funkciju glavnog kapetana Sigeta i generala podunavskog okruga
Dok je na prvoj funkciji Nikola Zrinski prvenstveno bio predstavnik vojnih tijela bečke vlade, dvorskog Vojnog vijeća, kao general okruga osnažio je pravno ustrojstvo vojnih redova Ugarskog-Hrvatskog Kraljevstva. To znači da je Zrinski tada istodobno bio u zajedničkoj vojnoj službi bečkog dvora i ugarske staleške elite. Zahvaljujući takvom specifičnom položaju, u velikoj je mjeri upravljao tada graničnom obranom između Balatona i Drave.
S druge strane, obnašajući vojne funkcije Nikola Zrinski nije branio samo južnu Ugarsku i štajersko-austrijska područja u zaleđu, nego i svoje posjede. Iako se nije odrekao obiteljskih posjeda, zbog sve prisutnije osmanlijske opasnosti Nikola Zrinski obiteljsko je sjedište premjestio na zaštićenija ugarska područja, sjeverno od rijeke Drave. Iz nove privatne rezidencije, međimurskog Čakovca u županiji Zala,koja je bila izbačeni vladarski obrambeni štit Sigeta, Nikola je istodobno mogao nadzirati svoje slavonske i hrvatske posjede, ustrojivši i dobru povezanost sa Štajerskom. Štoviše, Zrinski su zauzimanjem Međimurja, uz obitelji Batthyány,Bánffy, Nádasdy i Széchy, sredinom 16. stoljeća postali jedan od najvećih zemljoposjednika na području Ugarskog-Hrvatskog Kraljevstva. Istodobno, velikaš koji je junački poginuo za zajedničku hrvatsko-ugarsku domovinu, tijekom dva desetljeća ne samo da je postao jedan od najuglednijih aristokrata Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva, nego je kao takav prepoznat i u višenacionalnoj aristokraciji Habsburške Monarhije.To je potvrđeno kupnjom palače u Freyung u Beču, sjedištu Monarhije,Zahvaljujući obiteljskim vezama, obitelj Zrinski istodobno je postala jedna od ključnih obitelji kako u Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu, tako i u Habsburškoj Monarhiji.



http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j...BsVEb2Xo43t7z1w&bvm=bv.88528373,d.d24&cad=rja

 

[veseli dabar]

Volio bih da mi srpska mitomanija odgovori:
Karlo 5. je bio istodobno car njemačke i kralj španjolske

Tko je tu porobljen, a tko slobodan i suveren,španci ili njemci

ps,kako ćete to razumijeti kada ste u to vrijeme turska provincija,daleko od evropskih zbivanja,ovaj stupanj razvoja ste preskočili

Sve što se događalo u vrijeme dok su na teritoriji tada nepostojeće Srbije vijekovima postojali samo sandžaci i pašaluci, to se ne računa.

Jer ne mogu Hrvati biti u boljem položaju nego Srbi. Ako i jesu bili u boljem položaju to su ionako samo pokatoličeni Srbi.

 

[Garavi Krajišnik]

Volio bih da mi srpska mitomanija odgovori:
Karlo 5. je bio istodobno car njemačke i kralj španjolske

Tko je tu porobljen, a tko slobodan i suveren,španci ili njemci

ps,kako ćete to razumijeti kada ste u to vrijeme turska provincija,daleko od evropskih zbivanja,ovaj stupanj razvoja ste preskočili

Karlo V je sve te "kraljevsko-carske pogodnosti" dobio putem porodičnog nasljeđivanja.
Jedino što si ovdje u pravu je to da smo taj dio evropske historije direktno takoreći preskočili,zato što smo silom prilika isključeno,odnosno okupirani.
No,ipak,ako je Karlo V preko oca i majke naslijedio,pazi naslijedio pravo na španski prijesto,a preko djeda Nijemca,Maksimilijana I, i pravo na prijesto Svetog rimskog carstva njemačkog naroda,ne vidim kakve krvne veze imaju "hrvatski kraljevi" sa kasnijim vladarskim porodicama koje su upravljale teritorijom današnje Hrvatske,tada u sklopu ugarskog Kraljevstva? Ili jednostavno,Hrvati nisu u savez donijeli nasljednu krunu iza koje stoji neka preostala kraljevska porodica koja bi toj kruni dala i kakav-takav kredibilitet,nego su porobljeni ili okupirani od strane Ugara.Španci i Nijemci su u to vrijeme imali nezavisne države a nakon formalne proklamacije legalne nasljednosti,nastavili normalan život pod novim suverenom,bez ikakvog nasilja.Legalno.Ovi ovdje "navodno dobrovoljno" predadoše vlast,krunu i zemlju i bez ikakve nade i garancije da će se ikada više pojaviti hrvatsko krvno znce kod budućih vladara njihove im domovine,sada tvrde kako su oni u kontinuitetu imali državotvornost? Kakvu i s kim od vaših na čelu? Pa veću državotvornost i pravo na to je imao Crni čovjek,hehehe,sa sjedištem u Subotici.Naš čo'ek i ni manje ni više Car.Pa kakav takav.Gdje je Hrvat u Habsburzima na vlasti,recimo?

 

[mupi]

Karlo V je sve te "kraljevsko-carske pogodnosti" dobio putem porodičnog nasljeđivanja.
Jedino što si ovdje u pravu je to da smo taj dio evropske historije direktno takoreći preskočili,zato što smo silom prilika isključeno,odnosno okupirani.
No,ipak,ako je Karlo V preko oca i majke naslijedio,pazi naslijedio pravo na španski prijesto,a preko djeda Nijemca,Maksimilijana I, i pravo na prijesto Svetog rimskog carstva njemačkog naroda,ne vidim kakve krvne veze imaju "hrvatski kraljevi" sa kasnijim vladarskim porodicama koje su upravljale teritorijom današnje Hrvatske,tada u sklopu ugarskog Kraljevstva? Ili jednostavno,Hrvati nisu u savez donijeli nasljednu krunu iza koje stoji neka preostala kraljevska porodica koja bi toj kruni dala i kakav-takav kredibilitet,nego su porobljeni ili okupirani od strane Ugara.Španci i Nijemci su u to vrijeme imali nezavisne države a nakon formalne proklamacije legalne nasljednosti,nastavili normalan život pod novim suverenom,bez ikakvog nasilja.Legalno.Ovi ovdje "navodno dobrovoljno" predadoše vlast,krunu i zemlju i bez ikakve nade i garancije da će se ikada više pojaviti hrvatsko krvno znce kod budućih vladara njihove im domovine,sada tvrde kako su oni u kontinuitetu imali državotvornost? Kakvu i s kim od vaših na čelu? Pa veću državotvornost i pravo na to je imao Crni čovjek,hehehe,sa sjedištem u Subotici.Naš čo'ek i ni manje ni više Car.Pa kakav takav.Gdje je Hrvat u Habsburzima na vlasti,recimo?

Kompleksi su zajebana stvar,sve ovo što ti predbacuješ za Hrvate da nije bilo,u stvarnosti se dogodilo.

Zvonimir je bio oženjen Jelenom Lijepom, sestrom ugarskoga kralja Ladislava. Imao je sina Radovana, koji je umro mlad. Kako nije ostavio nasljednika, Hrvati su iz samostana doveli Krešimirova sinovca Stjepana II. (1089.-1091.)Nakon stjepanove smrti u Hrvatskoj su izbili neredi. Udovica Jelena, dio velikaša i dalmatinski gradovi su nastojali da hrvatski vladar postane ugarski kralj Ladislav prema navodnom baštinskom pravu.


Nije lako kad preskočiš neki period u razvoju poslje sve to nadoknaditi.
Zašto su Ugari dozvolili da im vladaju francuzi ili litavci poljaci? Kakva je u to vrijeme bila razlika između hrvata i ugara dok su vladali Jagelovići ili Anžuvinci?

Anžuvinci su francuska dinastija, mlađa loza francuske kraljevske dinastije Capet, osnovana u 13. stoljeću. Naziva se drugom dinastijom Anžuvinaca, kako bi se razlikovala od prethodne koja je također upravljala grofovijom Anjou. Isprva su članovi dinastije bili vladari na Siciliji (do 1282.), a potom u Napuljskom Kraljevstvu. Rodbinskim vezama povezali su se s hrvatsko-ugarskom dinastijom Arpadovića, čiju krunu su nasljedili nakon gašenja te dinastije 1301. godine. Prvi Anžuvinac na hrvatsko-ugarskom prijestolju bio je Karlo I. Robert (1301.-1342.), kojega je na prijestolje doveo hrvatski ban Pavao I. Šubić Bribirski. Od Hrvata je dobio povjerenje, ali se u Ugarskoj morao boriti još 20 godina da bi ga priznali. Njegov nasljednik je Ludovik I. Anžuvinac, njegov sin.
Anžuvinci su vladali Hrvatsko-Ugarskom od 1301. do 1386.
U doba najveće moći dinastija Anžuvinaca vladala je Poljskom, Hrvatskom i Ugarskom, južnom Italijom, Provansom, dijelovima Albanije i u nekoliko francuskih grofovija

Jagelovići su poljsko-litavska dinastija, ogranak litavske dinastije Gediminida, koja je vladala Litvom od početka 14. stoljeća. Dinastija je u 2. polovici istog stoljeća stekla kraljevsku vlast nad Poljskom (1386.–1572.), a poslije su proširili vlast i nad Ugarskom i Hrvatskom (1440.–1444. i 1490.–1526.) te Češkom (1471.–1526.).

 

[Garavi Krajišnik]

U redu i da uzmemo to što ti tvrdiš,opet,kakvu krvnu vezu i osnovu imaju Anžuvinci i Jagelovići sa Hrvatima,odnosno,Hrvati preko "svog dijela prijestola" s njima?

- - - - - - - - - -

Ipak,ozbiljno,ne bismo trebali na ovoj temi toliko razglabati o srednjem vijeku...ovo nije tema za to.Ja se izvinjavam zbog toga.

 

[вук са Авале]

Kompleksi su zajebana stvar,sve ovo što ti predbacuješ za Hrvate da nije bilo,u stvarnosti se dogodilo.

Zvonimir je bio oženjen Jelenom Lijepom, sestrom ugarskoga kralja Ladislava. Imao je sina Radovana, koji je umro mlad. Kako nije ostavio nasljednika, Hrvati su iz samostana doveli Krešimirova sinovca Stjepana II. (1089.-1091.)Nakon stjepanove smrti u Hrvatskoj su izbili neredi. Udovica Jelena, dio velikaša i dalmatinski gradovi su nastojali da hrvatski vladar postane ugarski kralj Ladislav prema navodnom baštinskom pravu.


Nije lako kad preskočiš neki period u razvoju poslje sve to nadoknaditi.
Zašto su Ugari dozvolili da im vladaju francuzi ili litavci poljaci? Kakva je u to vrijeme bila razlika između hrvata i ugara dok su vladali Jagelovići ili Anžuvinci?

Anžuvinci su francuska dinastija, mlađa loza francuske kraljevske dinastije Capet, osnovana u 13. stoljeću. Naziva se drugom dinastijom Anžuvinaca, kako bi se razlikovala od prethodne koja je također upravljala grofovijom Anjou. Isprva su članovi dinastije bili vladari na Siciliji (do 1282.), a potom u Napuljskom Kraljevstvu. Rodbinskim vezama povezali su se s hrvatsko-ugarskom dinastijom Arpadovića, čiju krunu su nasljedili nakon gašenja te dinastije 1301. godine. Prvi Anžuvinac na hrvatsko-ugarskom prijestolju bio je Karlo I. Robert (1301.-1342.), kojega je na prijestolje doveo hrvatski ban Pavao I. Šubić Bribirski. Od Hrvata je dobio povjerenje, ali se u Ugarskoj morao boriti još 20 godina da bi ga priznali. Njegov nasljednik je Ludovik I. Anžuvinac, njegov sin.
Anžuvinci su vladali Hrvatsko-Ugarskom od 1301. do 1386.
U doba najveće moći dinastija Anžuvinaca vladala je Poljskom, Hrvatskom i Ugarskom, južnom Italijom, Provansom, dijelovima Albanije i u nekoliko francuskih grofovija

Jagelovići su poljsko-litavska dinastija, ogranak litavske dinastije Gediminida, koja je vladala Litvom od početka 14. stoljeća. Dinastija je u 2. polovici istog stoljeća stekla kraljevsku vlast nad Poljskom (1386.–1572.), a poslije su proširili vlast i nad Ugarskom i Hrvatskom (1440.–1444. i 1490.–1526.) te Češkom (1471.–1526.).

Ти си .ебани идиот. Нема другог објашњења.
Ово мантрање ''српска митоманија'', ''српске гусле'', прoглашавање оног превода Душановог законика на руски старосрпским оригиналом, ''лепљење'' ових текстова са домољубних сајтова...

Ипак, ово је ствар модерације. Да се одржи неки ниво дискусије...а не сваки кретен да ''лепи'' неке идиотлуке по ПДФ-у.


Мислим, кретену , је си ли чуо када за Вешелењијеву заверу?

 

[mupi]

Ти си .ебани идиот. Нема другог објашњења.
Ово мантрање ''српска митоманија'', ''српске гусле'', прoглашавање оног превода Душановог законика на руски старосрпским оригиналом, ''лепљење'' ових текстова са домољубних сајтова...

Ипак, ово је ствар модерације. Да се одржи неки ниво дискусије...а не сваки кретен да ''лепи'' неке идиотлуке по ПДФ-у.


Мислим, кретену , је си ли чуо када за Вешелењијеву заверу?

Ništa čudno što vam je povijest mitomanija kada su vam ovo argumenti u raspravi.

 

[вук са Авале]

Ništa čudno što vam je povijest mitomanija kada su vam ovo argumenti u raspravi.

'' Аргументи'', ''митоманија''...

Је л' вас у школи уче о Вешелењијевој завери?
У мађарским се учи.

 

[vučko]

Ništa čudno što vam je povijest mitomanija kada su vam ovo argumenti u raspravi.

Mupi, zašto ti ne napišeš kakva je bila uloga hrvatskih vojnika u I. svetskom ratu? Ali literaturu molim.

 

[mupi]

Mupi, zašto ti ne napišeš kakva je bila uloga hrvatskih vojnika u I. svetskom ratu? Ali literaturu molim.

Zašto ti preskačeš temu?

Tamnu stranu Marsa

http://www.matica.hr/hr/429/

 

[osvetnik_zgb]

Gledaj dragoje,nemam ja sta objasnjavati niti se osjecam odgovornim ni voljnim.Hvala.Misljenje o seriji sam rekao i to je to.

Borojevic je pravoslavac,srpskog podrijetla.Nema spora,ali ga njegove zasluge cine puno vecim Hrvatom nego Srbinom,krvna zrnca su relativna stvar.Ako Thierry Henry moze biti Francuz moze i Borojevic Hrvat.

Hedervary je uredivao izborne okruge i izborni red za Sabor na nacin da prikaze sto vise madarona i Srba nego Hrvata,nisu Srbi svjesno ucestvovali u tome vjerojatno,nije tu bilo zle krvi.

Za zlocine-ne znam,posalji fino mail u produkciju.Nemam volje ni zelje se natezati.

Borojević se samo deklarirao kao Hrvat. Jeli bio Srbin je nešto posve drugo, no u pismima i drugim izvorima od njega ima dosta djelova gdje piše "ja, kao Hrvat" i slično.

Meni je osobno najbolji vojskovođa iz tog vremena general Sarkotić koji je dobio titulu barun od Lovćena.

 

[osvetnik_zgb]

Nedavno je bio dokumentarac o jednom Rusu koji je tražio korijene svojega djeda. Taj djed mu je bio Hrvat iz Zagreba koji je bio mobiliziran u A-U vojsci i pao u zrobljeništvo u Rusiji. Kada je počela Oktobarska revolucija pušten je iz zatvora i nastavio živjeti u Sibiru gdje je osnovao obitelj. Jedan kratak i zanimljiv dokumentarac koji bih preporučio svima a mogu pogledati ovdje.

 

[Petar BSK]

Уф да се вратимо мало у назад. Хрвати превише потенцирају некакву унију са Мађарима. Доказано је да је Pacta Conventa ( документ о наводном склапању уније угарске и хрватске круне) обичан фалсификат из познијег периода. Значи, за разлику од неких других унија не постоји никаква основа да је то била унија две државе. То је једноставно била додатна титула за угарског краља ( који је узгред носио и титулу краља Србије ! ). Не постоји ни круна као реликвија, нити било какав други симбол власти. Глупо је уопште причати о некаквој хрватској "суверености" у оквиру Угарске. Није имала статус као рецимо Влашка која је била вазална држава или Српска деспотовина. То је обична крунска земља и ништа друго.

 

[osvetnik_zgb]

Уф да се вратимо мало у назад. Хрвати превише потенцирају некакву унију са Мађарима. Доказано је да је Pacta Conventa ( документ о наводном склапању уније угарске и хрватске круне) обичан фалсификат из познијег периода. Значи, за разлику од неких других унија не постоји никаква основа да је то била унија две државе. То је једноставно била додатна титула за угарског краља ( који је узгред носио и титулу краља Србије ! ). Не постоји ни круна као реликвија, нити било какав други симбол власти. Глупо је уопште причати о некаквој хрватској "суверености" у оквиру Угарске. Није имала статус као рецимо Влашка која је била вазална држава или Српска деспотовина. То је обична крунска земља и ништа друго.

Sama Pacta Conventa se možda i nije dogodila, da je Hrvatska bila u personalnoj uniji sa mađarskom to je bilo svakako bilo (dakle bili su povezani kao Kanada i britanija danas). Potvrđeno je mnogim dokumentima kao primjerice u Hrvatsko-Ugarskoj nagodbi 1848., Jelačićevim dekretima, pa zatim Centingradskim Saborom iz 1527. gdje je Sabor neovisno od Mađarskog parlamenta izabrala kralja itd. Na kraju krajeva kraljevi iz dinastije Arpadovića su se posebno krunili za hrvatskog kralja, a posebno za mađarskog kralja.

S druge strane to što pišeš vrijedi za Srbiju jer u cijeloj svojoj pre-modernoj povijesti nije imala svoju skupštinu.

 

[vučko]

Zašto ti preskačeš temu?
Tamnu stranu Marsa
http://www.matica.hr/hr/429/

Mupi, kada sam rekao da mi napišeš kakvu ulogu su imali Hrvati u I. svetskom ratu, mislio sam da mi ti napišeš neke činjenice, zaključke iz neke literature, a ne da ja moram da čitam sve. Dobro, mogu i to kada ti nećeš. Šta možemo da vidimo iz literature koju si nam dostavio – eto da ja obavim tvoj posao. Mislim da je najbolje da ulogu Hrvata, hrvatskih vojnika i hrvatske zemlje, odnosno teritorije u kojima žive Hrvati u I. svetskom ratu podelim na tri dela, tri perioda:
- period pre početka I. svetskog rata
- I. svetski rat
- period posle I. svetskog rata


PERIOD PRE POČETKA I. SVETSKOG RATA

"S obzirom na to da su se hrvatske zemlje nalazile u Austro-Ugarskoj, potrebno je ukratko podsjetiti na upravnu i vojnu organiziranost te zajednice dviju država. Austrijski dio te državne zajednice (s glavnim gradom Bečom) imao je službeni naziv Kraljevine i zemlje zastupane u Carevinskom vijeću, a kolokvijalno je zvan i imenom Cislajtanija. Ugarski dio te državne zajednice (s glavnim gradom Budimpeštom) imao je službeni naziv Zemlje krune svetog Stjepana, a kolokvijalno je zvan i imenom Translajtanija.
U Cislajtaniji se nalazilo 15 zemalja, koje su imale svoje zemaljske parlamente i zemaljske vlade. Bile su to ove zemlje (i njihovi glavni gradovi): Austrijska Šleska (Opava), Austrijsko primorje (Trst), Bukovina (Černovci), Češka (Prag), Dalmacija (Zadar), Donja Austrija (Beč), Galicija (Lavov), Gornja Austrija (Linz), Koruška (Klagenfurt), Kranjska (Ljubljana), Moravska (Brno), Salzburg (Salzburg), Štajerska (Graz), Tirol (Innsbruck) i Vorarlberg (Bregenz). U Translajtaniji su se nalazile dvije zemlje: Ugarska (Budimpešta), Hrvatska i Slavonija (Zagreb) i jedno zasebno upravno područje: Rijeka s okolicom (Rijeka). Bosna i Hercegovina (s glavnim gradom Sarajevom) nalazile su se pod zajedničkom austrougarskom upravom.
Austrougarska vojska sastojala se od Zajedničke vojske (njemački zvane: Gemeinsame Armee), koju su činili ročnici, i od tri domobranstva: austrijskog (njemački zvanog: Landwehr), ugarskog (mađarski zvanog: Honvédség) i hrvatsko-slavonskog (zvanog: hrvatski domobrani)".
http://www.matica.hr/hr/429/Svijet u stvarnosti svoje prve globalne zaraćenosti/

"Iako su temeljem povijesnog prava bili priznat narod, Hrvati su u Austro-Ugarskoj Monarhiji zbog nedostatka moći bili u podređenom položaju.
Hrvati će osobito teško podnositi stalno kršenje Nagodbe kada je riječ o uporabi hrvatskoga jezika i nacionalnih simbola. Te kao i mnoge druge simboličke geste snažno će frustrirati naš narod i bitno utjecati na oblikovanje stajališta. Evo nekoliko primjera:
Ante Starčević će već kao dijete početi »mrziti Austriju« gledajući Filipa Baričevića, kojem su odsječene obje ruke jer je graničarima pisao pritužbe na više vlasti.
Prilikom posjeta Franje Josipa Zagrebu 1895. godine po peronu i pred kolodvorom bilo je posuto nekoliko vagona šljunka s Rakoškoga polja kraj Budimpešte (gdje su se nekoć birali mađarski kraljevi) da car pri izlasku iz »vlaka najprije stupi na mađarsku zemlju«. (Studenti koji su tom prigodom prosvjedovali bili su istjerani iz Hrvatske, što je budimpeštanski A Nap popratio apelom na njihove roditelje, braću i sestre da i oni to dragovoljno učine jer »za Mađare bila bi najveće sreća da i narodnosti i Hrvati svi lijepo otputuju u svijet a ova cijela zemlja da ostane Mađarima«.)
Na glas o žrtvama u nemirima u Banskoj Hrvatskoj 1903. godine 30 zastupnika iz Dalmatinskog sabora i Carevinskog vijeća uputilo se u Beč caru, no on ih je odbio primiti jer da nije u skladu s originalnim španjolskim dvorskim ceremonijalom.
Te godine saborski zastupnik prof. dr. Fran Vrbanić ne može na zagrebačkom kolodvoru kupiti kartu za Rijeku jer postoji »samo Fiume kao željeznička postaja«.
Simbolički čini podčinjavanja osobito su važni za mobilizaciju »malog čovjeka«. Borba protiv »mađarskog jezika na željeznici« kao i za svoje a »protiv tuđinskih barjaka« u desetljećima pred Prvi svjetski rat, po Josipu Horvatu, postaje »gotovo isključiv sadržaj politike, jer to je jedino područje gdje i najširi slojevi naroda mogu izraziti svoje političko osjećanje i dati izraza svojemu negodovnju«.
http://www.matica.hr/hr/429/Prvi svjetski rat i hrvatsko jugoslavenstvo/

 

[vučko]

I. SVETSKI RAT

"Patnje i stradanja vojske u okolnostima toga svjetskoga rata poticali su mnoge vojnike u svim vojskama na neposluh, bjegove i pobune. To je vojničko nezadovoljstvo bilo osobito vidljivo u redovima austrougarske vojske. Pojedini pripadnici te vojske iz hrvatskoga naroda, kad bi tijekom 1918. dolazili na kraći dopust, ne bi se, nakon isteka tog dopusta, vraćali u svoje postrojbe, nego su ostajali u svojem zavičaju, krijući se po poljima i šumama, po čemu su ih i nazivali imenom zeleni kadar.
U austrougarskoj ratnoj mornarici (njemački zvanoj Kaiserliche und königliche Kriegsmarina) izbilo je nekoliko pobuna, od kojih su najpoznatije one u Puli, Šibeniku i u Boki kotorskoj. Pobuna u Boki kotorskoj, u kojoj se nalazilo najviše austrougarskih ratnih brodova, trajala je tri dana: od 1. do 3. veljače 1918. U njoj je sudjelovalo više od 400 mornara. Nakon sloma te pobune izvedena su pred izvanredni mornarički sud četrdesetorica najaktivnijih pobunjenika, kojima je suđeno po brzom postupku. Četvorica od njih (1 Čeh i 3 Hrvata), okrivljena kao vođe pobune, osuđena su na smrt bez prava žalbe i već 11. veljače bila strijeljana".

"Među tim generalima, Hrvatima, osobiti su bili poznati Svetozar Boroević, Stjepan Sarkotić, Milan Emil Uzelac, Antun Lipovšćak, Stjepan Ljubičić, Luka Šnjarić, Mihovil Mihaljević... Boroević je imao najviši generalski čin: čin feldmaršala.
http://www.matica.hr/hr/429/Svijet u stvarnosti svoje prve globalne zaraćenosti/

Светозар Боројевић од Бојне, (нем. Svetozar Boroević von Bojna; 13. децембар 1856, Уметић, Банија, Војна крајина, Аустријско царство – 23. мај 1920, Клагенфурт, Република Аустрија) био је фелдмаршал аустроугарске војске, један од најистакнутијих аустријских војсковођа, угарски (мађарски) племић (од 1905) са предикатом „од Бојна"[1], и правом да буде произведен у мађарског барона (од 1917), рођен у српској православној породици[2]… Уочи Првог светског рата Франковци, следбеници Јосипа Франка, антисрпски расположени Хрвати, разорили надгробни споменик родитеља Светозара Боројевића, на православном гробљу у Петрињи [7].
http://sr.wikipedia.org/sr/Светозар_Боројевић

"Sljedeća zaprjeka u rekonstruiranju hrvatskih pogleda na Veliki rat »odozdo« leži u nedostatku izvora. Prije svega, oko dvije trećine mobiliziranih vojnika bilo je potpuno nepismeno, dakle bez mogućnosti da ostavi trajniji izvještaj o vlastitim doživljajima. Osim toga, nijedan projekt tzv. usmene povijesti na temu Velikoga rata nikada nije bio pokrenut. Jasno, sačuvan je poveći broj privatnih pisama, ali ona još nisu dostupna za sustavno proučavanje, a i znatan ih je dio bio napisan standardnim formulaičnim jezikom polupismenih.
Sve u svemu, u ovom trenutku svoje nalaze upućeni smo zasnovati na četrdesetak monografski objavljenih autobiografija (sjećanja i dnevnika) izravnih ratnih sudionika, uglavnom nižih časnika ali i nekoliko dočasnika te jednoga mornara.
Napokon, prijeđimo na pitanje kakva to slika rata »odozdo« proizlazi iz navedenih autobiografija? Što se tiče motivacijskoga sklopa hrvatskih vojnika uopće, može se reći da je odgovarao uobičajenoj europskoj mješavini koja je obuhvaćala mnoštvo elemenata, od voljnoga pristanka do stroge discipline, ali uz odskakanja u zastupljenosti pojedinih sastavnica. Kao prvo, čak ni najintelektualniji niži časnik nije imao jasan pojam domovine kojoj bi bio odan. Pripadajući nedualističkim narodima, neki od njih priželjkivali su preustroj, neki pak potpuni raspad Dvojne Monarhije. Više autobiografa uvažavalo je njezine obrambene mogućnosti protiv srpske, ruske i – posebice – talijanske ekspanzije. Štoviše, čak i neki od onih nižih časnika koji su inače mrzili Habsburgovce znali su se ustrajno boriti zbog osjećaja osobne časti.
Što se tiče one statističke, nepismene većine, po svem sudeći bila je u najvećoj mjeri apolitička, pri čem se njezini pripadnici nisu poimali kao građani moderne države, već kao vladarevi podanici, vezani položenom prisegom, a možda još i više spomenutim tradicijskim pojmom osobne časti, vjerojatno stečenim posvemašnjom uronjenošću u usmenu, epsku kulturu, proizvod desetaka naraštaja što su svoje opasne živote proveli na nekoj vrsti vojničke granice.
Promišljajući uvijek iznova izbor između »borbe ili bijega«, do druge polovice 1918. većina je boraca – čini se – došla do zaključka da je bolje biti živi kukavica negoli mrtav junak, pri čem je »kukavica« ovdje značilo sve osim borbe do posljednjega daha.
http://www.matica.hr/hr/429/Veliki rat »odozdo« u hrvatskim autobiografijama /

- - - - - - - - - -

PERIOD POSLE I. SVETSKOG RATA

"Iako su temeljem povijesnog prava bili priznat narod, Hrvati su u Austro-Ugarskoj Monarhiji zbog nedostatka moći bili u podređenom položaju. U vremenu bujanja naci­onalnih ego­izama kakvo je bilo prije rata podređeni položaj pro­izvodi­o je kod Hrvata strah za opstankom, koji je iznjedri­o originalno »rješenje« posve nepoznato u dotadašnjoj političkoj povijesti: očuvati državnost i naci­onalni identitet vlastitim otuđenjem u novom državnom entitetu i naci­onalnom identitetu: Jugoslaviji i jugoslavenstvu.
Politika vladajućih postala je tako za Hrvate potisni čimbenik iz Monarhije i tjerala ih na traženje novog položaja, poput onoga o kojem je pisa­o Miroslav Krleža:
»‘Narodno jedinstvo’ javlja se ka­o iluzi­onističko pojačanje ko­efici­enta sigurnosti, ono se pretvara u jedan kvantitativni pojam na crti mnogobrojnih tradicija ilirskih, jugoslavjanskih, četrdesetosmaških. Magnet srpskog državnog stroja otvara romantične pijemonteške perspektive novih političkih izgleda na Balkanu, a od panike pred svojom vlastitom političkom (hrvatskom) ništavnošću srpska se Država, iz Austrijske perspektive, pričinja u glavama toplim domaćim krovom«.
Što je Hrvate privlačilo Srbima? Na prvome mjestu to je dojam njihove uspješnosti. Srbi su, na­ime, tijekom 19. stoljeća pa do Prvoga svjetskog rata etapno ostvarivali sve svoje naci­onalne ciljeve. Pred sam rat, 1912/13. oni su pobjednici u balkanskim ratovima. (Pobjeda nad Turcima izazvala je oduševljene manifestacije po dalmatinskim gradovima u prilog Srbiji.)
Marjanović piše: »Ni hrvatski ni srpski di­o naroda nije i ne može da bude potpun narod, potpuno narod, potpuno svoj i potpuno moderan narod. Srbi bez kulturne primorske zone ne mogu da uđu posve u kulturnu e­uropsku zajednicu, a Hrvati bez nezavisnosti ne mogu da budu potpuno samostalan i obezbijeđen slavenski narod — i jedni i drugi zbog pozicije i prilika u kojima se nalaze. Hrvatska bez oslona na istoku ne može da se razvije«.
Budući da nema nacije bez naci­onalne mitologije, pred rat se intenzivno radilo na njezinu oblikovanju. Polazeći od toga da Hrvati i Slovenci ka­o »polunarodi« s lirskim osobinama nemaju za to pogodne »priče«, jugoslavenska se mitologija nastojala izvesti iz srpske epske pjesme. Na tome je osobito radi­o Ivan Meštrović, čije se skulpture (Kosovski ciklus) i arhitektonski nacrti (Vidovdanski hram) tematski i izražajno vezuju uz srpsku srednjovjekovnu mitologiju posredovanu deseteračkom epskom pjesmom.

A što je s objektima ka­o što je to bila Hrvatska? Za nas ni jedan ishod nije sam po sebi mora­o biti povoljan. Dapače! U slučaju pobjede Monarhija bi povećala moć te bi vjerojatno još više suzila prava manjih naroda. Da je izgubila rat, a ostala cjelovita, ne bi imala razloga mijenjati predratnu politiku ugnjetavanja. Jedino je poraz pruža­o malim narodima priliku za emancipaciju. No to je bilo samo te­oretski. Za Hrvatsku, zbog ge­opolitičkog položaja i nedostatka moći, poraz Monarhije u ambijentu »prvoga svjetskog mira«, koji je bitno obilježavala želja za revanšom, znači­o je doslovno smrtnu opasnost. Na­ime, pobjedničko premoćno okruženje moglo ju je jednostavno raskomadati i izbrisati sa zemljopisne karte. Za to su već bile obavljene predradnje, ka­o što je potpisivanje Londonskog ugovora u travnju 1915. godine, na temelju kojega je Italija napustila Trojni savez i pristupila Antanti, koja joj je ka­o nagradu nakon rata ustupila najveći di­o hrvatskog prostora na jadranskoj obali. S hrvatskim etničkim i povijesnim prostorom bilo je predviđeno i namirivanje Srbije, koja je zbog požrtvovnosti u ratu uživala velik ugled među Saveznicima. »Ostatak ostataka« Hrvatske bi­o bi više kompenzacijsko područje u ge­opolitičkim kombinacijama nego prostor na kojem bi se mogla organizirati funkci­onalna država. Uostalom Hrvatska u okviru »triju kajkavskih županija« bila je daleko najgore rješenje.
Budući razvoj – vojni slom Monarhije, ulazak talijanske i srpske vojske u hrvatske prostore, anarhija u zemlji – potvrdi­o je da bi se, bez izlaska iz poražene Austro-Ugarske i ujedinjenja s pobjedničkom Srbijom, Hrvatska našla u situ­aciji na koju se misli kad se kaže »ja­o pobijeđenima«. Za razliku od Hrvata Srbi su u izvrsnom položaju. Oni imaju svoju Kraljevinu sa sigurnom perspektivom da se nakon pobjedničkog rata »za­okruži« ka­o »dovršena« država u posve zadovoljavajućim granicama. Stoga je prva jugoslavenska država bila prije hrvatski nego srpski izbor.

 

[vučko]

Na kraju postavimo pitanje: jesu li Hrvati »odglumili« jugoslavenstvo koje im je bilo potrebno kao sredstvo za ostvarenje nacionalnoga cilja? Objektivno da, no subjektivno se vjerojatno radilo o složenoj sociopsihološkoj pojavi racionalizacije kao jedne od tehnike samoopravdanja. Hrvati su sami sebe »uvjerili« da su Jugoslaveni, kako bi im postupci bili u skladu s uvjerenjima, a ne nekim prizemnim interesom.

Budući će razvoj pokazati da je Jugoslavija za Hrvate i za Srbe bila interesna zajednica. Hrvatima je Jugoslavija bila potrebna da bi u njoj sačuvali Hrvatsku, Srbima da bi proširili Kraljevinu Srbiju. Na kraju će kao i uvijek odlučiti odnos moći. Na »kraju povijesti«, početkom devedesetih godina prošlog stoljeća bit će uspostavljeno stanje u kojem će se Hrvati i Srbi protegnuti do granica svoje moći.

Danas sve upućuje na to da je Jugoslavija bila neizbježiva etapa prema hrvatskoj suverenoj državi. Ona je Hrvatima bila samo izlaz za nuždu, predah potreban za sabiranje naci¬onalnih energija koje bi u novim okolnostima – u nekom novom duhu vremena, novim konstelacijama – bile dostatne za konačno stizanje na cilj, a to je suverena država.
http://www.matica.hr/hr/429/Prvi svjetski rat i hrvatsko jugoslavenstvo/

 

[vučko]

ZAKLJUČAK

Hrvatski narod je pre početka I. svetskog rata bio u jednom od dva dela Austrougarske carevine; u Ugarskom delu, gde su bili potčinjeni Mađarima, i gde su im bila uskračivana prava na jezik i narodnost.

Hrvatski narod je ušao u prvi svetski rat sa svojim odredom domobranstva, protiv suverene i međunarodno priznate Kraljevine Srbije, koja ni na jedan način nije ugrožavala hrvatski narod.

Pre samog kraja rata 1918. godine, kada se već moglo slutiti da će Austrougarska Carevina biti poražena, većina je hrvatskih vojnika, hrvatskih "...boraca – čini se – došla do zaključka da je bolje biti živi kukavica negoli mrtav junak...", jer "...čak ni najintelektualniji niži časnik nije imao jasan pojam domovine kojoj bi bio odan".

Po završetku I. svetskog rata hrvatski narod bio je među poraženim narodima, ali to neće uticati negativno na njega u kasnijem periodu. Naprotiv! Hrvatski će se narod (zajedno sa Slovencima i Srbima van Kraljevine Srbije) priključiti Kraljevini Srbiji, da bi u njoj mogao saćuvati hrvatski identitet i hrvatski jezik koji je bio ugrožen nakon raspada Austrougarske Carevine.
"Prva jugoslavenska država bila prije hrvatski nego srpski izbor".
"Danas sve upućuje na to da je Jugoslavija bila neizbježiva etapa prema hrvatskoj suverenoj državi".

Hrvati su dakle stupanjem u Kraljevinu Srbiju prvo očuvali svoj identitet, a kasnije kao konačni cilj, osnovali svoju suverenu državu, koju do tada nikada nisu imali. A za uzvrat, Srbima vratili lepo to genocidom u drugom svetskom ratu.



Hvala na literaturi. Pošalji još nešto ako imaš...

 

[zlatko01]

koliko iznose gubici Hrvata, da li postoje podaci

 

[Garavi Krajišnik]

Zaključak,Vučko,je da su Hrvati "pametno",preko Srba,u laganom zatišju izborili se za preduslove za dobijanje oblika državnosti,i danas imaju državu.Gubitke,realno nisu ni brojali,koliko se možeizvući iz zaključka.Kod njih je izgleda bio bitniji,najbitniji krajnji cilj.Tu su ispali tvrdokorniji i od samih Šćipetara...Najbanalniji primjer u državotvornoj međunarodnoj politici,kako opravdati frazu cilj opravdava žrtve (ako su tuđe,tim bolje).

 

[Лички гусар]

koliko iznose gubici Hrvata, da li postoje podaci

Око 130-135 000 војника (од тог броја готово пола на Србији). 13. загребачки корпус и 42. дивизија су имали огромне губитке.