Хрвати у Првом светском рату

ZAKLJUČAK

Hrvatski narod je pre početka I. svetskog rata bio u jednom od dva dela Austrougarske carevine; u Ugarskom delu, gde su bili potčinjeni Mađarima, i gde su im bila uskračivana prava na jezik i narodnost.

Hrvatski narod je ušao u prvi svetski rat sa svojim odredom domobranstva, protiv suverene i međunarodno priznate Kraljevine Srbije, koja ni na jedan način nije ugrožavala hrvatski narod.

Pre samog kraja rata 1918. godine, kada se već moglo slutiti da će Austrougarska Carevina biti poražena, većina je hrvatskih vojnika, hrvatskih "...boraca – čini se – došla do zaključka da je bolje biti živi kukavica negoli mrtav junak...", jer "...čak ni najintelektualniji niži časnik nije imao jasan pojam domovine kojoj bi bio odan".

Po završetku I. svetskog rata hrvatski narod bio je među poraženim narodima, ali to neće uticati negativno na njega u kasnijem periodu. Naprotiv! Hrvatski će se narod (zajedno sa Slovencima i Srbima van Kraljevine Srbije) priključiti Kraljevini Srbiji, da bi u njoj mogao saćuvati hrvatski identitet i hrvatski jezik koji je bio ugrožen nakon raspada Austrougarske Carevine.
"Prva jugoslavenska država bila prije hrvatski nego srpski izbor".
"Danas sve upućuje na to da je Jugoslavija bila neizbježiva etapa prema hrvatskoj suverenoj državi".

Hrvati su dakle stupanjem u Kraljevinu Srbiju prvo očuvali svoj identitet, a kasnije kao konačni cilj, osnovali svoju suverenu državu, koju do tada nikada nisu imali. A za uzvrat, Srbima vratili lepo to genocidom u drugom svetskom ratu.



Hvala na literaturi. Pošalji još nešto ako imaš...

Tipičan primjer kako iz korektnoga teksta,to jest literature,kao gotov proizvod izađe srpska mitomanija.

Gdje si u literaturi zaključio da su Hrvati živjeli samo u ugarskom dijelu carevine?
Gdje si zaključio da je bio samo odred hrvatskoga domobranstva?

A tek ova rečenica: Pre samoga kraja rata 1995 godine kada se već moglo slutiti da će RSK biti poražena, većina je srpskih vojnika, ...boraca – čini se – došla do zaključka da je bolje biti živi kukavica negoli mrtav junak...", jer "...čak ni najintelektualniji niži oficir nije imao jasan pojam domovine kojoj bi bio odan".

Pa tek ova:
Po završetku I. svetskog rata slovenski narod bio je među poraženim narodima, ali to neće uticati negativno na njega u kasnijem periodu. Naprotiv! slovenski će se narod (zajedno sa Hrvatima i Srbima van Kraljevine Srbije) priključiti Kraljevini Srbiji, da bi u njoj mogao saćuvati slovenski identitet i slovenski jezik koji je bio ugrožen nakon raspada Austrougarske Carevine.


Daj mi neki izvor,dokumenat,tekst o hrvatskom stupanju u Kraljevinu Srbiju sem srpske mitomanije? :worth:

Da ne dužim mnogo po pitanju hrvatsko srpskoga obračuna koji se morao dogoditi,kao Hrvati mnogo bi više voljeli da je uslijedio te 1918 nego 70-ak godina poslje.
Kada niste uspjeli 90-ih sa tenkovima,topovima,migovima protiv kalašnjikova,zolja sasvim sigurno bi ste još gore prošli te 1918 godine da ste pokušali povući "vekovne srpske granice".


ps,kakvo priklljučenje Kraljevini Srbiji i kakav hrvatski jezik u AU kada se svo vrijeme negira na ovome forumu?
 
Poslednja izmena:
Tipičan primjer kako iz korektnoga teksta,to jest literature,kao gotov proizvod izađe srpska mitomanija.

Gdje si u literaturi zaključio da su Hrvati živjeli samo u ugarskom dijelu carevine?
Gdje si zaključio da je bio samo odred hrvatskoga domobranstva?

A tek ova rečenica: Pre samoga kraja rata 1995 godine kada se već moglo slutiti da će RSK biti poražena, većina je srpskih vojnika, ...boraca – čini se – došla do zaključka da je bolje biti živi kukavica negoli mrtav junak...", jer "...čak ni najintelektualniji niži oficir nije imao jasan pojam domovine kojoj bi bio odan".

Pa tek ova:
Po završetku I. svetskog rata slovenski narod bio je među poraženim narodima, ali to neće uticati negativno na njega u kasnijem periodu. Naprotiv! slovenski će se narod (zajedno sa Hrvatima i Srbima van Kraljevine Srbije) priključiti Kraljevini Srbiji, da bi u njoj mogao saćuvati slovenski identitet i slovenski jezik koji je bio ugrožen nakon raspada Austrougarske Carevine.


Daj mi neki izvor,dokumenat,tekst o hrvatskom stupanju u Kraljevinu Srbiju sem srpske mitomanije? :worth:

Da ne dužim mnogo po pitanju hrvatsko srpskoga obračuna koji se morao dogoditi,kao Hrvati mnogo bi više voljeli da je uslijedio te 1918 nego 70-ak godina poslje.
Kada niste uspjeli 90-ih sa tenkovima,topovima,migovima protiv kalašnjikova,zolja sasvim sigurno bi ste još gore prošli te 1918 godine da ste pokušali povući "vekovne srpske granice".


ps,kakvo priklljučenje Kraljevini Srbiji i kakav hrvatski jezik u AU kada se svo vrijeme negira na ovome forumu?

Još jednom pročitaj tekst koji si mi poslao, pa onda pročitaj tekst koji sam ja napisao, pa mi se onda javi ponovo.
 
То кад напишу чланак на хрватској википедији или сниме епизоду тв календара о томе онда ће ти пренети запажања.

1918 године већина Хрвата је била за уједињење са Србијом у заједничку државу, чак и Стјепан Радић.

Било је и оних Хрвата Јелачићеваца који су били против али су брзо савладани јер су били малобројни, познат је инцидент са њима у Загребу.
 
Voleo bih da Mupi objasni sa kojim oruzanim snagama bi se Hrvati obracunali sa Srbima 1918 godine, sta ih je to sprecavalo?

Ма нијесу ни у сред Загреба могли одржавати јавни ред и мир, а камоли да се бакљају са Србима.

Ја би лично волио да су оно што су урадили 1941. урадили 1841. године.:cool: Да су покушали потаманити Србе у Војној Крајини. Мислим да им не би пало на памет ни мрко погледати Србима још бар за сљедећи стотину година.

- - - - - - - - - -

1918 године већина Хрвата је била за уједињење са Србијом у заједничку државу, чак и Стјепан Радић.

Извини али ово није тачно ни за Србе а камоли за Хрвате.
Стипе Радић је већ почетком 1919. године скупио 150 000 потписа против заједничке државе, а то ти у оно вријеме дође као легитиман став једно 98% Хрвата. Обраћао се на све стране сљедећи пар година, тако да је 1924. год. причао пред Коминтерном...
 
Да Лички али 1918 године, када Хрвати немају излаза, Радић је за заједничку државу, касније мења став када је опасност прошла.

Колико знам ти потписи које је скупљао нису били против заједничке државе већ да се по будућем уставу држава уреди на федеративном принципу, можда чак и република да буде, али није био против заједничке државе.
 
Радић је увијек био против заједничке државе. Касније промјена његовог става није у том смислу значила ништа, него је он процјенио да на други начин море добити више. У стварности његов став је од првог дана био "Хрватска - па макар и око Загреба!".

И то је сасвим легитиман став. На исти начин на који су то хтјели Словаци... ствар је ту готово иста - независна Словачка држава, чешка хегемонија, чехословачки априлски рат и оснивање неовизне државе Словачке....
Све је то легитимно.
Оно што није легитимно је масовно тамањење Срба. И Словаци су били у истој прилици да тамане Чехе... Нијесам сигуран да је иједан Чех убијен само зато што је Чех. А Словаци су то могли, исто ко и Хрвати.
 
Извини али ово није тачно ни за Србе а камоли за Хрвате.
Стипе Радић је већ почетком 1919. године скупио 150 000 потписа против заједничке државе, а то ти у оно вријеме дође као легитиман став једно 98% Хрвата. Обраћао се на све стране сљедећи пар година, тако да је 1924. год. причао пред Коминтерном...

Izgleda da ti je ovo promaklo:


Na kraju postavimo pitanje: jesu li Hrvati »odglumili« jugoslavenstvo koje im je bilo potrebno kao sredstvo za ostvarenje nacionalnoga cilja? Objektivno da, no subjektivno se vjerojatno radilo o složenoj sociopsihološkoj pojavi racionalizacije kao jedne od tehnike samoopravdanja. Hrvati su sami sebe »uvjerili« da su Jugoslaveni, kako bi im postupci bili u skladu s uvjerenjima, a ne nekim prizemnim interesom.

Budući će razvoj pokazati da je Jugoslavija za Hrvate i za Srbe bila interesna zajednica. Hrvatima je Jugoslavija bila potrebna da bi u njoj sačuvali Hrvatsku, Srbima da bi proširili Kraljevinu Srbiju. Na kraju će kao i uvijek odlučiti odnos moći. Na »kraju povijesti«, početkom devedesetih godina prošlog stoljeća bit će uspostavljeno stanje u kojem će se Hrvati i Srbi protegnuti do granica svoje moći.

Danas sve upućuje na to da je Jugoslavija bila neizbježiva etapa prema hrvatskoj suverenoj državi. Ona je Hrvatima bila samo izlaz za nuždu, predah potreban za sabiranje naci¬onalnih energija koje bi u novim okolnostima – u nekom novom duhu vremena, novim konstelacijama – bile dostatne za konačno stizanje na cilj, a to je suverena država.
http://www.matica.hr/hr/429/Prvi svjetski rat i hrvatsko jugoslavenstvo/
 
Радић је увијек био против заједничке државе. Касније промјена његовог става није у том смислу значила ништа, него је он процјенио да на други начин море добити више. У стварности његов став је од првог дана био "Хрватска - па макар и око Загреба!".
Прихватање заједничке државе је био Радићев политички потез 1918 јер је и он видео да ће тако Хрвати добити највише, у свим осталим случајевима губе све, међутим када је уједињење и практично било проглашено он мења плочу, отуда оне његове "гуске у магли" и мада су се пре уједињења и српски и хрватски и словеначки представници сложили да ће будућа држава бити унитарна монархија, Радић сада захтева федералну републику, па ће касније када га уведу у власт остати само федералиста.

И не Радић није прихватао Хрватску око Загреба већ само што већу Хрватску, а то је могао остварити само у новокомпонованој Југославији коју ће поступно разбијати.
 

Ja to ozbiljno.

Ovo je jako dobro napisano:

"Prvi nacionalni pokret čiji je cilj bio samostalna nacionalna država na ovom području razvio se među Grcima u Otomanskom Carstvu već početkom 19. stoljeća, a završio je uspostavom njezine neovisnosti 1830. godine. Slijedili su ih Srbi u istoj državi koji su započeli borbu za samostalnu nacionalnu državu već 1804. godine, a državnost su postupno stjecali od 1815. do 1878. godine. Hrvati koji su živjeli u Austro-Ugarskoj Monarhiji svoj su nacionalni pokret započeli nešto kasnije – tridesetih godina 19. stoljeća, a stvaranje moderne nacionalne države protegnulo se duboko u 20. stoljeće".
http://www.azoo.hr/images/izdanja/manjine/04.html

Sada te pitam kako je moguče da se stvaranje moderne nacionalne države Hrvata protegnulo duboko u 20. stoleće? Ja inače ne znam koja je to država Hrvatska bila pre toga, jer ovde se napominje "moderne", ako možeš da mi objasniš.
 
Mupi. jako mi se sviđa kako pokušavaš da prisvojiš prvo Srijem pa onda Vojvodinu ovim tekstovima a drsiš se kada neko spomene da Dalmacija nema nikakve veze s ovdašnjom 'rvatskom.

Citiraj mi dio u kojem ja nešto prisvajam.

- - - - - - - - - -

Voleo bih da Mupi objasni sa kojim oruzanim snagama bi se Hrvati obracunali sa Srbima 1918 godine, sta ih je to sprecavalo?

Pretpostavljam da ti logika nalaže kako je puni veći nesrazmjer u naoružanju bio 1991 nego 1918 između Hrvata i Srba.
Isto tako nevjerujen da bi crnogorci ili muslimani iz Prijedora,Kozarca kidisali na Hrvatsku kao što su to činili 1991 godine.

- - - - - - - - - -

То кад напишу чланак на хрватској википедији или сниме епизоду тв календара о томе онда ће ти пренети запажања.

1918 године већина Хрвата је била за уједињење са Србијом у заједничку државу, чак и Стјепан Радић.

Било је и оних Хрвата Јелачићеваца који су били против али су брзо савладани јер су били малобројни, познат је инцидент са њима у Загребу.

Ti si daleko najsmješniji lik na ovom forumu. :hahaha:

na sjednici Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu, Stjepan Radić održao je povijesni govor protiv bezuvjetnog ujedinjenja Države Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom na kraju kojeg je rekao poznatu rečenicu: “Ne srljajte kao guske u maglu”.

Radić je na sjednici Središnjeg odbora Narodnog vijeća od 23. studenoga 1918. godine podnio prijedlog da se zajednička država uredi kao savezna država u kojoj bi vrhovnu vlast imala tri regenta, srpski prijestolonasljednik, hrvatski ban i predsjednik slovenskog Narodnog sveta.
Sljedećega dana, 24. studenoga 1918. godine, na još jednoj sjednici Središnjega odbora Narodnog vijeća SHS drži govor i suprotstavlja se centralističko-hegemonističkom načinu ujedinjenja južnoslavenskih zemalja. Radić tada izriče proročansku opomenu.
“Upozoravam, da se ljuto varate, ako mislite, da se ovako samovoljno može prijeći preko tisuću i više godina hrvatske povijesti i hrvatske državnosti… Mi Hrvati za to nismo.Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška stavljati svoj rođeni narod pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po svojoj gospodarskoj voljici bez naroda i proti narodu.Ako to ne vjerujete, dao vam Bog svima proživjeti toliko – to ne će biti dugo – da vidite, kako će hrvatski narod u svojoj republikanskoj i čovječanskoj svijesti vas odpuhnuti baš u času, kad ćete misliti, da se je narod smirio, a vi da ste ga dobro zajašili. Živjela republika! Živjela Hrvatska,”,

- - - - - - - - - -

Ма нијесу ни у сред Загреба могли одржавати јавни ред и мир, а камоли да се бакљају са Србима.

Ја би лично волио да су оно што су урадили 1941. урадили 1841. године.:cool: Да су покушали потаманити Србе у Војној Крајини. Мислим да им не би пало на памет ни мрко погледати Србима још бар за сљедећи стотину година.
.
Zašto bi Hrvati udarili na Srbe 1841 godine?
 
Прихватање заједничке државе је био Радићев политички потез 1918 јер је и он видео да ће тако Хрвати добити највише, у свим осталим случајевима губе све, међутим када је уједињење и практично било проглашено он мења плочу, отуда оне његове "гуске у магли" и мада су се пре уједињења и српски и хрватски и словеначки представници сложили да ће будућа држава бити унитарна монархија, Радић сада захтева федералну републику, па ће касније када га уведу у власт остати само федералиста.

И не Радић није прихватао Хрватску око Загреба већ само што већу Хрватску, а то је могао остварити само у новокомпонованој Југославији коју ће поступно разбијати.

Može neki link na dogovor o unitarnoj monarhiji?
 
Ja to ozbiljno.

Ovo je jako dobro napisano:

"Prvi nacionalni pokret čiji je cilj bio samostalna nacionalna država na ovom području razvio se među Grcima u Otomanskom Carstvu već početkom 19. stoljeća, a završio je uspostavom njezine neovisnosti 1830. godine. Slijedili su ih Srbi u istoj državi koji su započeli borbu za samostalnu nacionalnu državu već 1804. godine, a državnost su postupno stjecali od 1815. do 1878. godine. Hrvati koji su živjeli u Austro-Ugarskoj Monarhiji svoj su nacionalni pokret započeli nešto kasnije – tridesetih godina 19. stoljeća, a stvaranje moderne nacionalne države protegnulo se duboko u 20. stoljeće".
http://www.azoo.hr/images/izdanja/manjine/04.html

Sada te pitam kako je moguče da se stvaranje moderne nacionalne države Hrvata protegnulo duboko u 20. stoleće? Ja inače ne znam koja je to država Hrvatska bila pre toga, jer ovde se napominje "moderne", ako možeš da mi objasniš.

Kada naučiš što su karakteristike države ,vrati se na temu :bye:

Možda da ti Svetozar Pribičević pomogne što je karakter države po francuskom profesoru ustavnoga prava Hauriou :bye:


 
Poslednja izmena:
Kada naučiš što su karakteristike države ,vrati se na temu :bye:

Možda da ti Svetozar Pribičević pomogne što je karakter države po francuskom profesoru ustavnoga prava Hauriou :bye:



Ako sam te dobro shvatio, po literaturi koju si poslao: Hrvati nisu imali svoje države sve od 1102. godine do "...stvaranja moderne nacionalne države koje se protegnulo duboko u 20. stoljeće". Te daleke 1102. godine, Hrvati pridružili su se Mađarima u zajedničkoj državi, gde "...su mađarski kraljevi postali također i hrvatskim kraljevima, a hrvatski je ban postao kraljevskim namjestnikom...".



Mnogo smo se mi udaljili od teme. Pa ću zato da te pitam ponovo:

Kako je moguče da se stvaranje moderne nacionalne države Hrvata protegnulo duboko u 20. stoleće?
 
Ti si daleko najsmješniji lik na ovom forumu. :hahaha:
na sjednici Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu, Stjepan Radić održao je povijesni govor protiv bezuvjetnog ujedinjenja Države Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom na kraju kojeg je rekao poznatu rečenicu: “Ne srljajte kao guske u maglu”.
Radić je na sjednici Središnjeg odbora Narodnog vijeća od 23. studenoga 1918. godine
То је зато што из тебе просто исијава глупост.
Лако је било Радићу 23. децембра да говори о "гускама у магли" када је пре тога 1.децембра већ проглашено уједињење а 20. децембра формирана и прва влада и он сам тада био гуска.
Može neki link na dogovor o unitarnoj monarhiji?
http://sr.wikipedia.org/sr/Крфска_декларација
 
Kad vidim kako neki pricaju o hrvatstvu Raguze ili Histrie prije 1918, skontam ustvari da kad Hrvati ne bi bili katolici, tesko da bi se za njih znalo a i drzava bi im bila malo oko Zagreba, ovako su hrvatizirali sva katolicka juznoslovenska plemena Balkana...Volio bih da ih zamiislim kao pravoslavne ili muslimane, sumnjam da bi opstali...

Ovde možeš da saznaš nešto više o tome kako su svi katolici postali Hrvati: http://forum.krstarica.com/showthre...atolički-kongres-1900-u-Zagrebu-(informacije)
 
Zašto bi Hrvati udarili na Srbe 1841 godine?

Зато што су у то вријеме почимали проблеми између Срба и Хрвата. Тако да би то најбоље било ријешено одма у почетку. Овако се отегло и никоме није доњело добра. А и са моје српске стране, боље би било за нас у Крајини да се десило тад.
 
Прихватање заједничке државе је био Радићев политички потез 1918 јер је и он видео да ће тако Хрвати добити највише, у свим осталим случајевима губе све, међутим када је уједињење и практично било проглашено он мења плочу, отуда оне његове "гуске у магли" и мада су се пре уједињења и српски и хрватски и словеначки представници сложили да ће будућа држава бити унитарна монархија, Радић сада захтева федералну републику, па ће касније када га уведу у власт остати само федералиста.

И не Радић није прихватао Хрватску око Загреба већ само што већу Хрватску, а то је могао остварити само у новокомпонованој Југославији коју ће поступно разбијати.

То је био тренутак у историји кад су Хрвати хтјели своју, неовисну, хрватску државу. И требало им је то дати. Они јесу ушли у југославију да се заштите док невријеме прође, ал чим је прошло они су хтјели ван. Није то уопште компликовано.

Ако је 2% Хрвата (нека је и 5 или 10%) и било свим срцем за "југославију" и заједницу са Србима, то ништа не значи у суштини. И дио Хрвата који јест био за то, он је увијек био тих и склањао се пред налетима дивљине.
 
То је био тренутак у историји кад су Хрвати хтјели своју, неовисну, хрватску државу. И требало им је то дати. Они јесу ушли у југославију да се заштите док невријеме прође, ал чим је прошло они су хтјели ван. Није то уопште компликовано.

Ако је 2% Хрвата (нека је и 5 или 10%) и било свим срцем за "југославију" и заједницу са Србима, то ништа не значи у суштини. И дио Хрвата који јест био за то, он је увијек био тих и склањао се пред налетима дивљине.
Na kraju se ispostavilo da su Hrvati pobednici i u ratu i u miru, a da je Srbija porazena strana i to ipak najvise zahvaljujuci svojoj ,,eliti"
 

Back
Top