Грб и застава Србије

Uh gde baš crnoj... :D Ljubičasta je neutralna, a crna je prekid svetlosti. Mogu da se slože u kombinaciji, ali su daleko od bliskog ... Plus i predstavlaju totalno drugačije principe dodatno :D

Ne znam koja bi bila boja kraljevske kuće Srbije jel zna neko možda ?

Гледајући портрете наших владара нешто не могу да видим да су преферирали неку боју посебно.
Генерално гледано љубичаста и пурпурна су краљевске боје, како су ови наши из СПЦ почели интезивно да користе ову пурпурну, чак су и манастире почели да крече у ту боју, онда краљевској породици остаје ова љубичаста.z:lol:
 
Možeš li mi pokazati neku predstavu, da vidim?

Op ne u grbu SRC, već je Vojvodina kao Srpska kneževina imala grb sa dvoglavim crnim orlom SRC kao čuvarom štita.

Она мртвачка глава и коцке како кажеш су хералдичке шарже са симболичким значењем. А ми смо их користили вековима и у свим ратовима и борбама.


Izvorno znaćenje je adamova lobanja na brdu Golgoti i nije nimalo slično savremenom značenju. to je prvoklasni crkveni hrišćanski simbol, zadnji vijek zloupotrijebljen sa izmjenjenim značenjem (SS u Njemačkoj). Neznam da je korišćen vjekovima izvan crkve.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Izvorno znaćenje je adamova lobanja na brdu Golgoti i nije nimalo slično savremenom značenju. to je prvoklasni crkveni hrišćanski simbol, zadnji vijek zloupotrijebljen sa izmjenjenim značenjem (SS u Njemačkoj). Neznam da je korišćen vjekovima izvan crkve.

Како мислиш злоупотребљен. коју симболику су користили Немци, ја мислим да је симболика иста за све.
 
Pa u pravu si u osnovi su istu simboliku koristili i SS trpe, ali je njihovim djelovanjem simbolika promjenjena u simbol užasa, jednako kao i kukasti krst

Да, али мораш узети у обзир да је то рађено логиком Римског Царства за које ти имаш само славопојке, и да је то радио Трећи Рајх или тачније речено Треће Римско Царство и целу историју су напунили злоделима и пуне је још увек и неће престати док код се не остваре њихови циљеви,
 
Moram da pohvalim sve ucesnike ove teme, ovde se zaista konstantno drzi jedan visok nivou rasprave.
Prosto covek uziva citajuci vase komentare.

Jedno veliko Hvala od mene! z:)
Ja malo odskačem jer sam samo inžinjer naučio sav radni vijek da radim sa po 400 polupismenih čobana koji su dolaskom u grad mislili da us na nebu, međutim ostali poštovani sagovornici su profesori i studenti istorije iz civilizovane sredine sa civilizovanim manirima i rječnikom. Ovi moji su se sporazumjevali glasanjem oośś, oś oś oś, trrrpś, guuś i slično koje se nije moglo sistematizovati niukakav rječnik ili jezik. Slažem se s tobom, hvala poštovana gospodo, naročito hvala na ogronmom zananju koje sam stekao tokom razgovora.
 
Poslednja izmena:
Да се ми ипак вратимо хералдици на овој теми, реч је о криновима у нашем грбу.

Ево лепог текста од Николе Гиљена и Јелене Мандић, поменули су доста података везано за крин.
Ljiljan ili beli krin – Bogorodičin cvet kao heraldički simbol država, dinastija i vladara

.http://www.****************/wp-content/uploads/2012/08/Liljan-ili-beli-krin-srednjovekovni-simbol-i-heraldi%C4%8Dko-obele%C4%87je-fleur-de-lis.jpg
.................................
Likovna stilizacija ljiljana često se vezuje za Istok. Međutim, stilizovani cvetovi, kao pojedinačni ukrasi ili u sastavu istočnjačke ornamentike, nisu uvek ljiljani, već češće drugi cvetovi ‐ najčešće iris, potom hrizantema, karanfil i dr. Heraldičkoj stilizaciji krina autori najčešće daju arapsku provinijenciju. Međutim, mnogi izvori ne idu u prilog ovoj teoriji. Najstariji primeri stilizacije krina iz saracensko‐mamelučke tradicije potiču tek iz XII veka, što bi značilo da, u najmanju ruku, nisu stariji od Evropskih. Arapski naziv za heraldički stilizovani krin ‐ faransisija, bez sumnje je vezan za francusko ili firentisko poreklo koje je arapima bilo prva asocijacija na heraldički krin.
..................................
Na Bibliji utemeljena i potom kroz istoriju Crkve nadgrađivana hrišćanska simvolika isticala je ljiljan kao simvol ljubavi, čistote i nevinosti ‐ ukazujući direktno na Bogorodicu i njenu neporočnost, kao i „izabranost“ ‐ Marije među ženama, Izrailja među narodima. U hrišćanskoj ikonografiji ljiljan je prihvaćen kao atribut Svetog Arhangela Gavrila ‐ Blagovesnika koji presvetoj javlja Radosnu vest (Lk 1.26‐38) i predstavlja se sa ljiljanom u ruci.
..................................
U Vizantiji se motiv krina javlja između 1222. i 1254. godine, na novcu Jovana III Duke Vataca. Prema ikonografskim i numizmatičkim izvorima, motiv ljiljana se vezivao za kult Svetog Trifuna. Krin u Vizantiji ipak nikada nije bio simvol u rangu tetravasiliona ili dvoglavog orla.
....................................
Ljiljan se u Srbiji, kao deo vladarskih regalija, javlja i na novcu, od vremena Kralja Dragutina (1276‐1282, tj.1316). Na taj način ljiljan će se javljati i na novcima Kraljeva Vladislava II, Milutina, Stefana Dečanskog, Kralja i Cara Dušana, Kralja i Cara Uroša, Kralja Vukašina, nekih lokalnih gospodara poput Sevasta Stevana i Stefana Musića, Konstantina Balšića, i konačno na novcima Despota Stefana Lazarevića i Đurđa Brankovića.
Na odeždi srpskih vladara prikazanim na freskama ljiljan se takođe retko javlja. Srećemo ga na odori na portretu Kraljice Ane Komnine Duke ‐ žene Kralja Radoslava, u Bogorodičnoj crkvi u studenici, oko 1235 godine. Na svojoj odori ga imaju i sinovi kraljeva Dragutina i Milutina ‐ Vladislav II i Konstantin, na fresci Loza Nemanjića u gračanici. Sredinom XIV veka ljiljan se javlja i na odori jednog nepoznatog vlastelina na fresci iz crkve Svetog Nikole u Staničenju, kao i na portretu Cara Dušana u crkvi Svetog Dimitrija u Pećkoj Patrijaršiji.
...................................
U Ilirskim grbovnicima, osim vezano za Kotromaniće, odnosno Tvrtkoviće, krin se javlja kao heraldički motiv ili parafernalija na grbovima Nemanjića, Careva Dušana i Uroša, Lazarevića i nekih drugih plemića. U literaturi XVII‐XVIII veka, koja se heraldički oslanjala na Ilirske grbovnike, ljiljan se sreće još ređe.
..................................
Prisustvo ljiljana u srpskoj praktičnoj heraldici istog perioda (XVII‐XVIII veka) ‐ u personalnoj i crkvenoj heraldici, izuzetno je retko. Na početku vaskrsa srpske državnosti 1804. godine, na kratko će vaskrsnuti i simvol Bogorodičinog cveta. Stilizovani krin nesimetričnog oblika izvire između štitova sa grbovima Srbije i Trivalije, na pečatu Praviteljstvujuščrg sovjeta serbskog iz 1804./05. godine. Međutim, na grbu Srbije, krin će se naći tek 1882. godine, zahvaljujući istraživanjima Stojana Novakovića. Nažalost, već 1919. godine krinovi su nestali sa grba nove države ‐ Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
...................................
Sa druge strane, krin se relativno rano javlja u srpskim zemljama kao dekorativni element. Možda je najstariji primer te pojave prikaz ljiljana na nadgrobnim pločama u manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Prevlaci, iz IX ili X veka. U Miroslavljevom jevanđelju iz 1180. godine pojavljuju se krinovi u rundelama kao ukrasi na knjižnim zastavicama, kameni stećak iz Lipenovića kod Krupnja, koji se danas nalazi u zbirci Etnografskog muzeja u beogradu, na sebi takođe ima stilizovani krin.
..................................
Međutim, teorije o preuzimanju heraldičkog motiva krina u Srbiji preko same Jelene Anžujske, tj. zahvaljujući njenom braku sa Urošem I, danas su potpuno opovrgnute. Dekorativni krinovi javljaju se u Srbiji već u IX veku, a kao insignije, sudeći prema sfragističkim izvorima, između 1234. i 1243. godine ‐ u svakom slučaju pre Jeleninog dolaska u Srbiju.
.http://www.****************/wp-content/uploads/2012/08/Simboli-liljana-i-belih-krinova-u-heraldici-327x330.jpg
..................................
остало на овој везици:
http://www.****************/2012/08...heraldicki-simbol-drzava-dinastija-i-vladara/
 
Да се ми ипак вратимо хералдици на овој теми, реч је о криновима у нашем грбу.

Ево лепог текста од Николе Гиљена и Јелене Мандић, поменули су доста података везано за крин.
Ljiljan ili beli krin – Bogorodičin cvet kao heraldički simbol država, dinastija i vladara

.http://www.****************/wp-content/uploads/2012/08/Liljan-ili-beli-krin-srednjovekovni-simbol-i-heraldi%C4%8Dko-obele%C4%87je-fleur-de-lis.jpg

zapravo se nijesmo ni odmakli jer se heraldika i zasniva na ovoj podjeli društva, ali ipak da se vratimo i jednom i drugom. ovaj crtež pokazuije da heraldički ljiljan zapravo predstavlja zeremonijalno oružje u obliku koplja koje je imalo jedino funkciju predstavljanja najvišeg državnog dostojanstva. Koristilo se zaista na istoku i to od Indije i Indokine do Arabije, hešto kao stabndard vladara.

Na brzinu potražih i evo što nađoh
Baštenski ljiljan koji postoji kao posebna šarža u heraldici


A na adresi
http://annales.info/evrope/behaym/behaym10.htm
niđoh na ove oblike kopalja
francuska koplja

njemačke helebarde

neko oružke runka

sličnost sa heraldičkim ljiljanom je očigledna a sa baštenskim nije i pored najjačeg korišćenja mašte. a to oružle koje sam ranije gledao je još sličnije heraldičkom ljiljanu a načinjeno je kao ćelična čipka i ne vjerujem da je moglo imati ikakvu upotrebnu vrijednost jer sdigurno nebi zadovoljilo uslov čvrstoče
 
Poslednja izmena od moderatora:
http://www.****************/wp-content/uploads/2012/08/Liljan-ili-beli-krin-srednjovekovni-simbol-i-heraldi%C4%8Dko-obele%C4%87je-fleur-de-lis.jpg

SVETA KRV - MEROVINZI

170px-Arms_of_the_Kingdom_of_France_%28Ancien%29.svg.png


Kod Srba se pojavljuje sa kraljem Stefanom Urošem II Milutinom preko Anžujskog Drača.
 
Poslednja izmena:
Nije šija nego vrat. :)

Aко мислиш на текст, само сам пренео слику на којој је и текст, и толико ми је конфузан, ово перуника (ирис) љиљан, а онда "...две круне од перунике (љиљана)" и на крају, "...већ ПЕРУНИКА, цвет бога Перуна,"

Перуника (ирисис), је тотално из другог рода биљака него љиљан?

Florentine-Iris.jpg
Iris.jpg
Madonna-Lily.jpg
Lotus.jpg


frontispiece-c.jpg

Flowers in Heraldry is a combination of the skills of botanical painting and calligraphy. It consists of 24 beautifully coloured pages, and bears the following inscription:

"Begun in the hamlet of Mugswell in the County of Surrey in January 1971 and completed in the village of Lower Kingswood in June 1974. Vera Ibbett, Scripsit."

The work was exhibited at the Scriveners' 6600 Exhibition, London, in 1974. It was then shown in the British Broadcasting Corporations's Thames Television Series "The Craftsman", in various places throughout Great Britain, and ultimately at an exhibition in Edinburgh, Scotland.

The Alcuin Society was extremely fortunate in obtaining first reproduction rights to this masterpiece and published it in 1977. The unnumbered paper bound copies and the loose sheets suitable for framing or binding are available for sale.

Vera Ibbett,
calligrapher & artist

Flowers in Heraldry was compiled, designed, written, illustrated and calligraphed by Vera Ibbett between 1971 and 1974. She started her working life at the age of 14 in a photographic studio whence she progressed to five of London's fashionable photographers as a retouching artist.

A natural progression into commercial art resulted in her studying at the London college of Printing. Subsequently she studied figure drawing and portrait painting under Innes Frip, R. A. at the City and Guilds School of Art, Kensington, and in 1957 began brush lettering under the tuition of William Sharpington (1900 - 1973), one of the great proponents of brush lettering in the style of Trajan's column, for which she won five awards at the school.

To perfect her lettering she attended the Reigate School of Art where, with the help of Anthony Wood, she was coached in calligraphy, winning the annual lay members' prize of the Society of Scribes & Illuminators and was elected to the professional status of Craft Member of that Society, Flowers in Heraldry being her submission piece.

From 1975 to 1986, Vera taught a wide range of subjects at the Reigate School of Art - general letter forms, graphic design, and calligraphy. For the remainder of her life she tackled a head-spinning variety of commissions. To name but a few: the R. A. F.'s hand-lettered Roll of Honour in the chapel at Biggin Hill; the Loyal Address for the Queen's Silver Wedding Anniversary; banquet menus for three lord mayors of London; landscape water colours exhibited in London and later toured the country.

извор: http://www.darvillsrareprints.com/Flowers in Heraldry Vera Ibbett.htm
 
Poslednja izmena od moderatora:
SVETA KRV - MEROVINZI

170px-Arms_of_the_Kingdom_of_France_%28Ancien%29.svg.png


Kod Srba se pojavljuje sa kraljem Stefanom Urošem II Milutinom preko Anžujskog Drača.

Било би најбоље да прочиташ мало овај текст који сам постовао, у њему се тврди да се симбол крина (љиљан) јавља код Срба још у IX веку( игром случаја то је век масовног примања хришћанства од стране Срба) дакле много пре Милутина и Јелене Анжујске, а Дена Брауна можеш да цитираш на алтернативним наукама.
 
Било би најбоље да прочиташ мало овај текст који сам постовао, у њему се тврди да се симбол крина (љиљан) јавља код Срба још у IX веку( игром случаја то је век масовног примања хришћанства од стране Срба) дакле много пре Милутина и Јелене Анжујске, а Дена Брауна можеш да цитираш на алтернативним наукама.

Jel to tačno zato što kaže neki nacionalista ili postoji materijalni dokaz?
Gde je freska iz IX veka? Gde je dokumenti z IX veka? Napisao si i to je tako?

Lepo ti piše tamo - U Vizantiji se motiv krina javlja između 1222. i 1254. godine, na novcu Jovana III Duke Vataca.
Odnosno nakon francusko-nemačkog osvajanja Vizantije.

I piše tamo - Ljiljan se u Srbiji, kao deo vladarskih regalija, javlja i na novcu, od vremena Kralja Dragutina (1276‐1282, tj.1316)

A to što se javlja kao ukras po starim knjigama to je čista biljna ornamentika sa hiljadu trava, lišća i stabala. Nigde nije specijalno uvećan i istaknut.

HuguesCapet_et_Saint_Val%C3%A9ry.jpg

Hugues Capet (939-996)

Filip1_berta_Ludvik_Konstance.jpg

Philippe I de France Capétiens (1052-1108)
 
Poslednja izmena:
Jel to tačno zato što kaže neki nacionalista ili postoji materijalni dokaz?
Gde je freska iz IX veka? Gde je dokumenti z IX veka? Napisao si i to je tako?

Lepo ti piše tamo - U Vizantiji se motiv krina javlja između 1222. i 1254. godine, na novcu Jovana III Duke Vataca.
Odnosno nakon francusko-nemačkog osvajanja Vizantije.

I piše tamo - Ljiljan se u Srbiji, kao deo vladarskih regalija, javlja i na novcu, od vremena Kralja Dragutina (1276‐1282, tj.1316)

A to što se javlja kao ukras po starim knjigama to je čista biljna ornamentika sa hiljadu trava, lišća i stabala. Nigde nije specijalno uvećan i istaknut.
Сад сви испадоше националисти изгледа.Имаш текст и имаш и потписане ауторе који кажу да мотив крина постоји на овим просторима још у IX веку.Није ми тешко да поверујем у то јер је крин изгледа општеприхваћен симбол високог статуса и на западу и на истоку, а да си прочитао још неки чланак од истоимених аутора видео би да немају обичај да лупају глупости.Сам текст је јако лепо поткрепљен аргументима иако је кратак за неки озбиљнији рад на ову тему, остаје ти једино да одеш, провериш и лично се увериш:

Sa druge strane, krin se relativno rano javlja u srpskim zemljama kao dekorativni element. Možda je najstariji primer te pojave prikaz ljiljana na nadgrobnim pločama u manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Prevlaci, iz IX ili X veka. U Miroslavljevom jevanđelju iz 1180. godine pojavljuju se krinovi u rundelama kao ukrasi na knjižnim zastavicama, kameni stećak iz Lipenovića kod Krupnja, koji se danas nalazi u zbirci Etnografskog muzeja u beogradu, na sebi takođe ima stilizovani krin.

Dekorativni krinovi javljaju se u Srbiji već u IX veku, a kao insignije, sudeći prema sfragističkim izvorima, između 1234. i 1243. godine ‐ u svakom slučaju pre Jeleninog dolaska u Srbiju.

За Византију кажу:
U Vizantiji se motiv krina javlja između 1222. i 1254. godine, na novcu Jovana III Duke Vataca. Prema ikonografskim i numizmatičkim izvorima, motiv ljiljana se vezivao za kult Svetog Trifuna. Krin u Vizantiji ipak nikada nije bio simvol u rangu tetravasiliona ili dvoglavog orla.

Дакле сматрају да се као инсигније кринови јављају негде тада у Византији али нису постали њен симбол као двоглави орао и огњила, а као декоративни елемент се јављају и раније баш као и у Србији и у Француској, па онда стоји теза да су симбол великог достојанства у целој Европи, па је сад неко прихватио тај симбол као свој заштитни знак,грб као француска династија Капета или њихови наследници Бурбони док код других остаје само декоративни елемент на одорама владара и поједине властела као код Византинаца.
И оно што је битно да се и на западу и на истоку везује за култ Богородице као и код нас Срба:

Na Bibliji utemeljena i potom kroz istoriju Crkve nadgrađivana hrišćanska simvolika isticala je ljiljan kao simvol ljubavi, čistote i nevinosti ‐ ukazujući direktno na Bogorodicu i njenu neporočnost, kao i „izabranost“ ‐ Marije među ženama, Izrailja među narodima. U hrišćanskoj ikonografiji ljiljan je prihvaćen kao atribut Svetog Arhangela Gavrila ‐ Blagovesnika koji presvetoj javlja Radosnu vest (Lk 1.26‐38) i predstavlja se sa ljiljanom u ruci.

I kod Srba je motiv krina čvrsto vezan za Presvetu Bogorodicu. O tome svedoči i odomaćen srpski naziv za krin ili ljiljan ‐ Bogorodični ili Bogorodičin cvet. U manastiru Kurbinovo Bogorodica je prikazana na jednoj fresci u plaštu prekrivenom ljiljanima.


Ево и мишљења господина Ацовића, по многима највећег живог хералдичара у Срба, али мора да је и он националистаz:lol::

Prema Dragomiru Acoviću, pojava heraldičkog krina u Srbiji najpre bi se mogla vezati za Zapadni izvor, odnosno za primanje Kraljevskog blagoslova Stefana prvovenčanog 1217. godine od strane rimskog pape Honorija III : „Valja razmotriti mogućnost da su regalije koje je Stefan Prvovenčani primio iz Rima, bez obzira da li je krunisanja latinskim regalijama bilo, pripadale tipu ljiljanovih regalija koje su na Zapadu u periodu od četiri stotine godina bile pre pravilo nego izuzetak“.
 
Poreklo heraldičkog ljiljana u Francuskoj

445px-Chlodwigs_taufe.jpg


415px-Clovis_recevant_la_fleur_de_lys_-_XVe_si%C3%A8cle.jpg


Hlodoveh (Hlodovek, Klodvig, Hlodvig, Klovis, Klodovek) (466-511) je bio franački kralj iz dinastije Merovinga. Hlodoveh se odlučuje na mudar diplomatski potez proglašavajući sebe kraljem Franaka i Rimljana. Dobivši na takav način životne garancije, želja Rimljana za daljnjom borbom se našla dovoljno oslabljena da Klodvig ostvari definitivnu pobedu kod Soissonsa nad Sijagrijem 486. godine i tu godinu istorija uzima za početak franačke države. Nedugo potom ovaj posljednji general u zapadnoj Evropi je pogubljen. Krstio se 496. u Remsu i otad se svi francuski kraljevi krunisani u Remsu. Postao je prvi kralj svih Franaka i poznat je kao varvarski kralj zapadne Evrope, koji postaje hrišćanin i time osniva prvu dinastiju hrišćanskih kraljeva zapadne Evrope.

Time je francuska kraljevska loza dobila primat hrišćanskog kraljevanja sa simbolom ljiljanom - Vera, Nada, Ljubav.

214px-Fleur_de_lys_%28or%29.svg.png
 
Poreklo heraldičkog ljiljana u Francuskoj

Hlodoveh (Hlodovek, Klodvig, Hlodvig, Klovis, Klodovek) (466-511) je bio franački kralj iz dinastije Merovinga. Hlodoveh se odlučuje na mudar diplomatski potez proglašavajući sebe kraljem Franaka i Rimljana. Dobivši na takav način životne garancije, želja Rimljana za daljnjom borbom se našla dovoljno oslabljena da Klodvig ostvari definitivnu pobedu kod Soissonsa nad Sijagrijem 486. godine i tu godinu istorija uzima za početak franačke države. Nedugo potom ovaj posljednji general u zapadnoj Evropi je pogubljen. Krstio se 496. u Remsu i otad se svi francuski kraljevi krunisani u Remsu. Postao je prvi kralj svih Franaka i poznat je kao varvarski kralj zapadne Evrope, koji postaje hrišćanin i time osniva prvu dinastiju hrišćanskih kraljeva zapadne Evrope.

Time je francuska kraljevska loza dobila primat hrišćanskog kraljevanja sa simbolom ljiljanom - Vera, Nada, Ljubav.
Не видим ја да се овде говори о пореклу љиљана у Француској, тиме што се франачки краљ покрстио не даје му за право да користи љиљан ексклузивно, нити га је само он користио.
Уз то љиљан није симбол целокупног хришћанства, то је крст, љиљан је симбол само Богородице.
Зна се да је култ Богородице био веома јак у Француској.
Према овоме Клодовик би требало да има крст као знамење а не крин.
Да не улазим у то да се хералдика јавља доста после Клодовика и да је он могао да има љиљан једино као декоравни орнамент.
То што су га касније цртали са криновима на штиту, значи да је крин већ дата био главни симбол франачких владара па није ни чудо, а вероватно су му крин и доделили касније.
 
Poslednja izmena:
Lepo ti piše tamo - U Vizantiji se motiv krina javlja između 1222. i 1254. godine, na novcu Jovana III Duke Vataca.
Odnosno nakon francusko-nemačkog osvajanja Vizantije.

није тачно. хералдички мотив који се зове fleur-de-lis, а вероватно погрешно препознаје (јер није у питању ботаничко име, него хералдичко) као крин/љиљан или перуника/ирис у Византији се јавља много пре него су га француски краљеви Луј VII и Филип II узели за свој грб. међу западну аристократију стигао је са Истока још за време Каролиншког царства. с обзиром да се увек представљао на нечем што је имало везе са светим, узвишеним и драгоценим, добио је сакрално значење па се најпре јавља на регалијама француских краљева, њиховим печатима, накиту и одећи, а тек касније и у грбу. име fleur-de-lis је хералдички термин, који са ботаником нема никакве везе, како што нема везе ни са легендама и причама којим су касније објашњавали његов настанак. о томе смо већ дискутовали на теми:

http://forum.krstarica.com/showthre...ава-Србије?p=22878803&viewfull=1#post22878803

HuguesCapet_et_Saint_Val%C3%A9ry.jpg

Hugues Capet (939-996)

Description: Hugues Capet et Saint Valéry. (Saint Valéy apparaissant à Hugues Capet) Contained in quatrefoil frame.
Date: XVe siècle
Source: Grandes Chroniques de France. conservé à la Bibliothèque Nationale de France
Auteur: anonimous
http://fr.wikipedia.org/wiki/Fichier:HuguesCapet_et_Saint_Valéry.jpg

Filip1_berta_Ludvik_Konstance.jpg

Philippe I de France Capétiens (1052-1108)

Description: Česky: Filip I. s manželkou Bertou Holandskou a dětmi Ludvíkem Vi a Konstancií
Date: 14th century
Source: http://www.histoire-fr.com/images/philippe_I_berthe.gif
Author: Anonymous
http://en.wikipedia.org/wiki/File:Filip1_berta_Ludvik_Konstance.jpg

илустрације су настале неколико векова после смрти поменутих владара, кад се fleur-de-lis већ усталио као грб француских краљева.

... I kod Srba je motiv krina čvrsto vezan za Presvetu Bogorodicu. O tome svedoči i odomaćen srpski naziv za krin ili ljiljan ‐ Bogorodični ili Bogorodičin cvet. U manastiru Kurbinovo Bogorodica je prikazana na jednoj fresci u plaštu prekrivenom ljiljanima.

ево тих фресака из Курбинова (с краја 12. века)- Богородица седи на престолу, који је прекривен платном са извеженим златним и плавим криновима:


Ево и мишљења господина Ацовића, по многима највећег живог хералдичара у Срба, али мора да је и он националиста z:lol::

Prema Dragomiru Acoviću, pojava heraldičkog krina u Srbiji najpre bi se mogla vezati za Zapadni izvor, odnosno za primanje Kraljevskog blagoslova Stefana prvovenčanog 1217. godine od strane rimskog pape Honorija III: „Valja razmotriti mogućnost da su regalije koje je Stefan Prvovenčani primio iz Rima, bez obzira da li je krunisanja latinskim regalijama bilo, pripadale tipu ljiljanovih regalija koje su na Zapadu u periodu od četiri stotine godina bile pre pravilo nego izuzetak“.

Ацовићев закључак је сасвим исправан- fleur-de-lis као владарско знамење у Србију стиже са краљевским регалијама које су Стефану Првовенчаном послате из Рима.

Не видим ја да се овде говори о пореклу љиљана у Француској, тиме што се франачки краљ покрстио не даје му за право да користи љиљан ексклузивно, нити га је само он користио. Уз то љиљан није симбол целокупног хришћанства, то је крст, љиљан је симбол само Богородице. Зна се да је култ Богородице био веома јак у Француској.
Према овоме Клодовик би требало да има крст као знамење а не крин. Да не улазим у то да се хералдика јавља доста после Клодовика и да је он могао да има љиљан једино као декоравни орнамент. То што су га касније цртали са криновима на штиту, значи да је крин већ дата био главни симбол франачких владара па није ни чудо, а вероватно су му крин и доделили касније.

ма какав Хлодовех и fleur-de-lis :roll: у питању је средњовековна легенда по којој су се три жабе са његовог грба (?!) божјим чудом након крштења претвориле у три златна љиљана. историјски извори говоре нешто сасвим друго- fleur-de-lis код француских краљева јавља се тек у другој половини 12. и почетком 13. века- за владавине Луја VII (на регалијама и печатима) и његовог наследника Филипа II (који их први ставља на владарски банер током Трећег крсташког рата, у ком је сам учествовао). сасвим је извесно да се као мотив најпре јавља на владарској одећи, одакле је касније пренет на штит/грб.
 
Poslednja izmena od moderatora:
ево тих фресака из Курбинова (с краја 12. века)- Богородица седи на престолу, који је прекривен платном са извеженим златним и плавим криновима:




Ацовићев закључак је сасвим исправан- fleur-de-lis као владарско знамење у Србију стиже са краљевским регалијама које су Стефану Првовенчаном послате из Рима.

Ovo je nesto sasvim drugo, ovo nije fleur-de-lis, samo bi neki voleli da to jeste. OVDE IMA PO 5 LISTOVA. Ovo nije - Vera, Nada, Ljubav ili u ime Oca (1) i Sina (2) i Svetog Duha (3), Amin. Sveto trojstvo a ne Sveto petorstvo.

220px-Papal_Tiara_with_silver_gems_pearls.jpg
 
Poslednja izmena:

Back
Top