Što se tiče naroda sam narod nit je imao pojma kosu vladari niti ga je to puno zanimalo budući je bio opterećen preživljavanjem. valadre nije interesovalo kime včadaju jedinoih je interesovalo da pokupe što više para kako bi platili vojsku kojom bi osvajali nove zemlje. To je slika srednjeg vijeka i malo se što tu može dodati. sami narodi nijesu imali niti grbove niti zastave, a siguran sam da su im bilo koji bili samo znaci bijede i zla i ne vjerujem da su ičiji grb naročito voljeli, čak sam siguran da bi, u slučaju danalete na nekog od njih nemoćnog ili uspokojenog u nekoj livadi pored nekog puta pokupili sve sa njega a njegovu lešinu dali zvjerima i paščadima da je iźedu. Tu posoji jedna posebna stvar s agrbovima.Kad koristišnečiji grb ti tad iskazuješ svoje pretenzije na vlasništvo pod tim grbom. Zgodno je viđeti na adresi
http://www.heraldique-europeenne.org/Accueil.htm kadpotražiš grb Venecije viđećeš tamo grbove zemalja sa slovenske obale Jadrana na koje Venecija polažepravo kao na svoje zemlje. Zanimljivo je dasu grbovi isti kao što ih znamo s tim da su boje promjenjene (inače u venecijanskoj heraldici vrlo čest običaj). Ne vidim tazlog zašto planeri srpskih elita u okviru Austrijskog drugog Svetog Rimskog Carsta ne bi iskazali svoje pretenzije na prijesto Vizantije usvajanjem grba Vizantije s izmjenjenim bojama, ako imamo na umu da se zemlja kojom su vladali Nemanjići bilaSrbija da je ona jedno vrijeme imala i status carevine, dasu Srbi kao najkulturnija, vojno brojno i kulturno elita balkanskih zemalja naročito balkanskih Slovena, a takođeimajući na umu dase tome nijesu protivili austrijski carevi a i drugi iz hršćanskog svijeta, onda je to se u redu. Ali tad ne treba trašiti nekakve magijske veze nardoa Srba sa tim grbom smišljati smiješne priče i veze sa nekakvom odisejevom suknjicom, budalaste veze sa znakovima na robi kineskinja i neznam kakvim sve budalaštinama. To sve nema veye. Grb je znak vladara, danas je grb znak vršioca vlasti, prije XI vijeka grbovi nijesu potojali. Danas se može (uostalom to se moglo vazda) bilo kojoj šarži dati bilo koje značenje i simbolično značenje i da se nikom ne kriva. Tako da ne smetaju uopšte ognjila u grbu Srbije, tako da s ona mogu tumačiti kao slova S azbučna i predatavljati bilo koju krilaticu izvedenu iz njih i dasev to bude legitimno kao bilo koji drugi izbor. Čak se može napraviti nacionalni konkurs danarod daje prijedloge tumačenja ili da od predloženih tumačenja izabere jedno. Sve je to mogućei sve je to izvodljivo i ništa ne bi bilo bez legitimnosti. Mada meni lično sve to liči na sitničavo insistiranje na beznačajnim sitnicama. Grb treba jednostano prihvatiti ovakav kakav je jer je prihvaćen ne samo od državnih autoriteta i naroda veći od međunarodne zajednice, a iskreno rečeno zaista lijepo izgleda. Tumačenja ostavimo za djecu koja učeo simbolima svoje domovine i ubijeđen sam da će ona, vrlo brzo, neopterećena politikom, i svim ostalim stvarima i iz čiste dječije nevinosti i prostodšnosti, kao vođeni božijom promišlju, dati najduhovitije, najtačnije, najistinskije rješenje.
...
