Evlija Čelebija ne definiše Skoplje kao bugarsku zemlju, već samo pominje da u gradu ima bugarskih crkava, pored srpskih. U poglavlju posvećenom zimijskim bogomoljama:
Pogledajte prilog 997594
U čuvenom putopisu iz 1660-ih godina vezano za Skoplje Čelebi veli sledeće:
Tu postoje jermenske, bugarske, srpske i jevrejske bogomolje, a nema franačkih, mađarskih i nemačkih bogomolja. Latina ima podosta, oni svoje verske obrede vrše po srpskim crkvama.
Dakle, samo se kaže da u gradu postoje bugarske crkve...ne kaže da je to bugarska zemlja.
Evlija Dubrovčane zove
Latinima. U teritoriji Srpskog kraljevstva ukoliko ne bi imali svojih hramova, oni bi vršili službu u pravoslavnim. Dakle to bi moglo biti i vrlo konzistentno objašnjenje zašto patrijarka Vasilije Brkić međ' pravoslavne narode pod Turcima ubraja i
Dubrovčane (koji su viđeni da posećuju srpske bogomolje i, verovatno, s dopuštenjem da vrše svoju službu u njima, a što je moglo biti nada / interpretacija da će preći na pravoslavlje), radije nego da se radi o nekim dubrovačkim konvertitima koji su prihvatili pravoslavnu veru.
P. S.
@хан Ацо nemoj mi reći da su i ovo Bugari koristili da kažu da je Skoplje bugarsko, opet preskačući Srbe?
Reč je o br. 10 (iz 1891. godine je). Dotični izvor, priređen od strane Ilariona Ruvarca, počinje od 43. str.