Da li se vreme ubrzalo?

Ovo za mozak nije tema ali mislim da mogu kratko da te navedem na razmislajnje naravno ako si sposoban za to.

Polazis od sveta objekata gde imamo sunce, planete, zemlju.. objekat do objekata. Onda medju tim objektima pojavi se slika koju zoves"mozak" i sada ta slika proizvodi sve one objekte od kojih si posao? :neutral:

Ne znam da li je ovaj sled misli komplikovan ali zapitaj se kako to mozak proizvodi slike ako je i sam slika u svesti subjekta?

I odakle slika sveta od koje si posao, uvrstivsi i mozak u nju, ako je mozak taj koji proizvodi sliku sveta od koje si posao. Kako slika moze prozivoditi i sadrzati slike?

ps. Pod slikama podrazumevam opazaje u svesti koje ti zoves "realnost" .

Imam jedno pitanje u vezi mozga.
Upravo spremam ispit iz fiziologije i kaze da se elaboracija misli nalazi u prefrontalnoj kori a inteligencija u parijeto-okcipito-temporalnoj kori.
E sad,posto je mozak isto samo opazaj u svesti subjekta,gde se onda nalazi inteligencija?
 
Imam jedno pitanje u vezi mozga.
Upravo spremam ispit iz fiziologije i kaze da se elaboracija misli nalazi u prefrontalnoj kori a inteligencija u parijeto-okcipito-temporalnoj kori.
E sad,posto je mozak isto samo opazaj u svesti subjekta,gde se onda nalazi inteligencija?

Objekat ,stvar, moze se nalaziti u prostoru, gde bi imala svoje mesto i pitanje "gde" moglo bi se primeniti na nju?
Medjutim, "inteligencija" nije stvar, vec "sposobnost misljenja" a misljenje je trajanje, akcija,.,,volja. Kao takvo, ono nije prostorno, pa samim tim nema ni svoj polozaj u prostoru niti pitanje "gde" za njega vazi.
Najblizi odgovor , imajuci u vidu ovo sto sam upravo napisao , mogao bi biti: Inteligencija se nalazi u duhu, a duh je transcendentan...stvar po sebi... VOLJA.
Sopenhauer je za intelekt pisao da je on jedna tendencija volje ..."hteti saznati". Ta tendencija volje objektivise se u pojavi kao mozak pri cemu je mozak takodje slika ,potpuno razlicita od te tendecije volje koja je njegova supstancija u transcendentnom. A on je samo slika medju slikama.
Ono sto stvara pojavni svet nije ta jedna slika koju zovemo "mozak" ....vec ono sto je ta slika "po sebi" ili tendecija volje "hteti saznati" a u toj oblasti transcedencije koja je izvan prostora, vaze neka drugacija pravila od biti sadrzioc i biti sadrzan ili biti negde. Supstancija ovoga sveta DUH, nije nigde a opet je svuda... cela pojava izvire iz duha kao skup slika a on sam je nesto potpuno razlicito od slike.

ps. Nemamo mi tu mnogo materjala za razmisljanje... rec "transcendentno" se isprecava na putu saznanja.
Mozemo i kada je mozak u pitanju, kao sto vidis, samo reci sta on nije, a za ono pozitivno znanje ostaje nam ukazivanje na volju. Tim ukazivanjem smo zagazili u oblast "stvari po sebi" ili zemlju po kojoj ne mozemo hodati i vodu po kojoj ne mozemo plivati..kako bi rekao Sopenhauer.
 
Шта дан је пре три века трајао 30 сати, а данас траје 24?

Trajanje se ne moze meriti..ono je intuicija. Tako da tih 30 ili 24 sati ne znace nista. Pogledaj uvodni post... odgvor posle pitanja pisanog crvenim slovima.

Neko desavanje u samoj imanentnoj oblasti duha. U samoj intuiciji trajanja,koja se zivi a ne meri niti se moze meriti ..ucinilo je da imamo taj osecaj ubrzanog vremena.
 
Objekat ,stvar, moze se nalaziti u prostoru, gde bi imala svoje mesto i pitanje "gde" moglo bi se primeniti na nju?
Medjutim, "inteligencija" nije stvar, vec "sposobnost misljenja" a misljenje je trajanje, akcija,.,,volja. Kao takvo, ono nije prostorno, pa samim tim nema ni svoj polozaj u prostoru niti pitanje "gde" za njega vazi.
Najblizi odgovor , imajuci u vidu ovo sto sam upravo napisao , mogao bi biti: Inteligencija se nalazi u duhu, a duh je transcendentan...stvar po sebi... VOLJA.
Sopenhauer je za intelekt pisao da je on jedna tendencija volje ..."hteti saznati". Ta tendencija volje objektivise se u pojavi kao mozak pri cemu je mozak takodje slika ,potpuno razlicita od te tendecije volje koja je njegova supstancija u transcendentnom. A on je samo slika medju slikama.
Ono sto stvara pojavni svet nije ta jedna slika koju zovemo "mozak" ....vec ono sto je ta slika "po sebi" ili tendecija volje "hteti saznati" a u toj oblasti transcedencije koja je izvan prostora, vaze neka drugacija pravila od biti sadrzioc i biti sadrzan ili biti negde. Supstancija ovoga sveta DUH, nije nigde a opet je svuda... cela pojava izvire iz duha kao skup slika a on sam je nesto potpuno razlicito od slike.

ps. Nemamo mi tu mnogo materjala za razmisljanje... rec "transcendentno" se isprecava na putu saznanja.
Mozemo i kada je mozak u pitanju, kao sto vidis, samo reci sta on nije, a za ono pozitivno znanje ostaje nam ukazivanje na volju. Tim ukazivanjem smo zagazili u oblast "stvari po sebi" ili zemlju po kojoj ne mozemo hodati i vodu po kojoj ne mozemo plivati..kako bi rekao Sopenhauer.

Ok,hvala ti puno :)
Dalje od ovoga ne moze,kao sto si rekao mozemo samo znati sta transcendentno nije.
Mada i ovo puno znaci.
 
Kao kada se neko ko je doteran "do duvara" maši za ono "najace" sto je cuvao u rukavu tako se Ubermasher uhvatio na kraju rasprave za svoj realizam mislieci da ce ukazivanjem na taj apsurd realizma odbraniti svoje pogresne iluzije o vremenu liniji.
Zato da ukratko vratim temu na pravi smer.

Kao sto svako ko se potrudi da razmisli moze uvideti da vreme nije linija, i da se samim tim ne moze meriti niti analizirati na bilo koji nacin, postvice pitanje pa ako nije linija sta je?
E, tu dolazimo do intuicije trajanja. Ma kako vreme bilo izvan saznavanja, izvan analize..ono je REALNOST.!
To sto vreme ne mozemo opazati, niti meriti, niti analizirati ne znaci da ono ne postoji..naprotiv. Niko ne moze negirati vreme..ono je cinjenica svesti. Ali pitanje je kako onda postoji ?Odgvor.. KAO INTUICIJA. Kao svojevrstan osecaj u nama. NEPOSREDNO ISKUSTVO.
Eto, to je dodir sa transcendentnim ..naslucivanje supstancije ovoga sveta ma koliko se to materijalstima ne svidjalo i izgleda bilo nepojmljivo ... objektivni svet izvan svesti opazajuceg subjekta nije objektivan. vec "stvar po sebi" .
A vreme je blisko stvari po sebi. Bergsonova intuicija trajanja i Sopenhauerova volja jesu jedno te isto.
Volja, odnosno negacija volje, je proces koji vjernika približava Bogu. Kad je vjernik dovoljno blizu Bogu on ima uvid u saznanja do koji se ne može doći samo čovjekovim rezonovanjem. Upravo na ovo, na činjenice koje su vjernici spoznali, su se nadovezali filozofi na koje se Oziman poziva. I to je, s jedne strane dobro, a sa druge loše. Dobro je što su i filozofi priznali da postoji transcedentno (Bog) i intuicija (postupak uvida u saznanja direktno od trancedentnog). Loše je što su pomenuti filoofi skrenuli sa puta koji su utabali vjernici i sada plutaju po bespuću, jer ih vodi lažna intuicija da je Bog umro, ili u najmanju ruku da spava, a nijesu u domenu stvarne intuicije, kojom se lako spoznaje da je Bog živ.
 
ozi....dal to zanci da se neko kretanje ubrzalo..ja isto osjecam to odavno naravno..to pominje i david icke takodje...ali bas me zanima..kakav je to fenomen..

Fenomen koji se tice neposrednih cinjenica svesti. Spolja nema kretanja ...vec samo nepokretnih slika.. kretanje je u duhu, imanentno a ne empirisko iskustvo.
U toj oblasti duha, u kojoj ne vaze pravila prostora, samim tim ni analize niti merenja, nesto se desava. To desavanje koje svi primecuju ne moze se registrovati niti izmeriti jer je vreme trajanje nemerljivo (pogledaj uvidni post posle pitanja pisanog crvenim slovima).

Postoje dva sveta ...jedan je iluzoran sastavljen iz slika opazaja ili predstava. Drugi je njegova supstancija...ili duh koji je dostupan samo neposrednom iskustvu...VOLJA.
Ta dva sveta su neodvojiva. Slike se izdvajaju iz volje kao virovi u reci. Kao sto ne mozes odvojiti vir od reke tako ne mozes sliku od njene osnove...volje ili duha.
Prilikom razmisljanja o pitanju ove teme moras imati na umu pravi realan svet ..ili DUH a ne pojavu. Desavanja u duhu uticu na osecaj ubrzanja vremena.
To ubrzanje postaje toliko upadljivo da se skoro ne moze ignorisati. A to pitanje je izvan domasaja naucnog metoda. tako da ne ocekuj ovakvu vest u novinama i televiziji..Prepusteni smo sami sebi i trazenju odgvora u filozofiji koja, kao sto vidis, odgvora ima.
 
Upravo. Sećam se kada sam bila mala a moji kažu kako vreme leti, ni ne okreneš se a već kraj meseca, a meni nije bilo jasno, pošto mi je dan trajao i trajao. I monasi stare, a i otkad su crkve, manastiri, mesta kojima se veruje u pitanjima nauke.

Pitanje prirode vremena nije pitanje nauke vec filozofije.
Sta je vreme odgovor ti moze dati filozofija a ne nauka.
A monasi su samo primer a ne dokaz te tvrdnje. Kao dokaz imas celu Bergsonovu filozofiju i celu filozofiju vremena uopste ako te zanima..ali posto nisi procitala ni uvodni post ocito te ne zanima. A sa svojom naukom potrazi odgovarajuci podforum. Ni ja na podforumu prirodne nauke ne nastupam sa ukazivanjem na apsurd tretiranja vremena kao linije, na apsurd realizma kao aksioma od kojih polazite , ili na dokazanu problematicnost sudova proisteklih iz naucnog metoda zakljucivnaja . Ne ! Takva pitanja nisu u oblasti naucnog metoda.
Isto tako, ako nisi primetila ovo je forum filozofija ...oblast ljudskog misljenja, ma kako ti to sablaznjivo zvucalo , mnogo naprednija od prostog sledjenja sirovog materijalizma i pozitivizma.
 
Pitanje prirode vremena nije pitanje nauke vec filozofije.
Sta je vreme odgovor ti moze dati filozofija a ne nauka.
A monasi su samo primer a ne dokaz te tvrdnje. Kao dokaz imas celu Bergsonovu filozofiju i celu filozofiju vremena uopste ako te zanima..ali posto nisi procitala ni uvodni post ocito te ne zanima. A sa svojom naukom potrazi odgovarajuci podforum. Ni ja na podforumu prirodne nauke ne nastupam sa ukazivanjem na apsurd tretiranja vremena kao linije, na apsurd realizma kao aksioma od kojih polazite , ili na dokazanu problematicnost sudova proisteklih iz naucnog metoda zakljucivnaja . Ne ! Takva pitanja nisu u oblasti naucnog metoda.
Isto tako, ako nisi primetila ovo je forum filozofija ...oblast ljudskog misljenja, ma kako ti to sablaznjivo zvucalo , mnogo naprednija od prostog sledjenja sirovog materijalizma i pozitivizma.

неки су открили себе...
озиман друге у себи...
 
E omladino draga.Da ste ziveli u vremenu bez kompa,mob.tel. cak i fiksnih,bez kafica i splavova,isli na faks busom,ugovarali sl.sastanke po 5 dana unapred ,sedeli sa drustvom uz gitaru na keju,slusali Santanu ,Hendrixa,vreme bi bilo laganica.Novi ritam zivota Vas drzi u zabludi,trosi svaki atom snage,sami zadajete sebi sto vise obaveza,ne stizete,vreme leti,uvek kasnite,ne pomerajte sat nije on u pitanju.
 
na jednom mestu sam procitao da se "vreme ubrzava" i da je razlog Fotonski pojas cijem se maksimumu valjda blizimo.

a od 1967 u SI sitemu sekunda se valjda vise ne definise u donosu na kretanje zemlje, sunca...., a 97. su dodali jos ono na 0 *K.
evo:

http://sr.wikipedia.org/sr/Секунда

i

http://sr.wikipedia.org/sr/Атомски_сат

pa mozda bi tako nekako moglo da se vidi da li se nesto menja ili ne

a i ako se nesto promeni u pogledu zemlje i sunca nije se vreme ubrzalo nego se mi brze krecemo valjda je tako ispravno i zapravo

e sad ima ona teorija relativiteta, aosolutnog vremena, prostora,.... pa bi mogli i tu da filozofiramo i da nesto menjamo...
 
Poslednja izmena:
„Година је 2056. Путеви неких старих лица, са именима попут наших, су се укрстили. Ко је кривац – случај или нужност? Сусрет их је збунио. Они ћутаху и гледаху у даљину…

Кад би могли нешто да нам пошаљу, шта би то било?

Можда опомена да између свака два дана имамо само коначан број дана и да то морамо знати при сваком издаху.
Или охрабрење да између свака два тренутка имамо бесконачно много тренутака и да за Пут никад није касно.“
 
Zamislimo da se recimo sutra svo kretanje na zemlji ubrza proporcionalno hiljadu puta. Znaci zemlja da se okrece hiljadu puta brze oko sunca. Opruga u casovnicima takodje proporcionalno toliko puta brze.
Mi cemo biti svesni da nesto ne štima. Imacemo osecaj da se vreme ubrzalo. Da dan brze protice.
Ali , obrati paznju, ona cuvena jednacina nece se nimalo promeniti kao da se ama bas nista nije dogodilo.
I dalje ce jedinica vremena biti 86 400..ti deo tog hiljadu ili miljardu puta ubrzanog zemljinog kretanja oko sunca a odnos izmedju njega i dela koji je napravila kazaljaka na casovniku bice potpuno isti..neizmenjen. Znači, merenje ce pokazati da se nista nije promenilo ? PA KAKO JE TO MOGUCE kada se sve ubrzalo hiljadu puta? Tako, jer nikada nismo ni merili vreme, vec samo prostor. Vreme se ne moze meriti ono je intuicija.

Evo teme izvađene iz prašine. Malo skinemo prašinu i paučinu pa nastavimo.

Um definiše pojmove, pa tako i ono što će se smatrati vremenom. Vreme kao apsolutna kategorija ne postoji niti kao nešto samo za sebe - KRAJ. Ono je naš doživljaj, osećaj, intuicija.

Ali u ovome citiranom ima i jedna greška i nije bitno ko je njen autor. U filozofiji nema autoriteta koji će nešto nametnuti što se ne može u samom umu proveriti i verovati samo zato što je neko autoritet.

Ako bi se SVI procesi ubrzali hiljadu puta oni bi se odvijali u istoj proporciji. Ali već sama pretpostavka nameće da se vreme shvati kao linija. Ja tvrdim da je vreme količina izvršenih procesa. To je vreme koje um registruje i koje jedino može da definiše i pojmovno označi kao vreme. Vreme samo za sebe ne postoji niti se može zamisliti.

A gde je greška? Pa ako se procesi ubrzaju 1000 puta, ubrzaće se i misaoni procesi tako da ubrzanje ne bismo mogli da primetimo. Jedino možemo da primetimo ako se poremeti proporcija procesa našega uma u odnosu na okretanje zemlje oko sunca. Odnosno, ako procesi uma uspore. Ali svako usporavanje procesa uma je individualno. Nema razloga da procesi uma na globalnom nivou uspore, a da ni jedni drugi procesi koji se odvijaju u instrumentima za merenje vremena (proporcija u trajanju procesa) ne uspore.

Razvijanjem mozga povećava se broj sinapsi, njihova dužina i vreme izvršavanja misaonih proecsa, pa je i doživljaj vremena drugačiji. Mnogo šta postaje rutina svakodnevice što skraćuje utisak perioda svesnosti. Kada nema angažovanja, nema ni procesa, pa ni konstatacije vremena količinom procesa. Jer se mnogi procesi izvršavaju rutinski podsvesno pa se svesno registruje manja količina procesa.

Eto vam odgovora pa se j.....
 
Мени се чини да је много неспоразумā, изазвано самом именицом `вријеме` пошто су људи, можда подсвјесно, навикли да именице замисле. Прикладнија именица би била ВРЕМЕНОСТ.
Код оваквих тема, камен спотицања могу бити језичке конструкције и представе сугерисане истима.

`Да ли се временост убрзала` звучи бесмислено и без расправе, док се овако морамо помучити да бисмо увидјели апсурд.
 

Back
Top