Da li je moguci bolji svet?

Šopenhauer pravi vezu između morala i negacije volje, tako da je njihova osnova ista - spoznaja iste volje u svim bićima i negaciji te volje, s obzirom na količinu patnje za koje je odgovorna, što on u jednom momentu i naziva ljubavlju prema drugima kao najvišim moralnim dobrom:

"The common source for both moral goodness and negation of the will is the recognition of one’s innermost self in all beings. The morally good person already “makes less of a distinction than is usually made between himself and others” (Werke 2: 439/WWR 1, 399), and the highest moral goodness belongs to the person who attains a “pure … unselfish love of others". The person who exhibits this kind of selflessness can undergo a transition to will-lessness: someone takes over also the sufferings that originally fall to the lot of others … [H]e now identifies his own lot with that of mankind in general; but this is a hard lot, namely that of striving, suffering, and dying. Therefore, whoever … wills for himself no other lot than that of mankind in general, can no longer will even this for any length of time. Clinging to life and its pleasures must now soon yield, and make way for a universal resignation; consequently, there will come about the negation of the will. (Werke 3: 696/WWR 2, 606–7; translation slightly modified)."

Ko je nekada preuzeo patnju drugih bića na sebe, patnju koji poništava individuu, patnju bića koje ni ne poznaje, koja ga se lično ne tiču, toliko vremenski ili prostorno udaljena da ne mogu kao imati nikakve veze sa njim, može da nasluti o kakvoj vrsti patnje se radi, koja dovodi do potpune motivacione rezignacije i mogućnosti negacije volje, sasecanja patnje na samom njenom izvoru:

"It accords with this that the presence of a desire to be without individualistic desires appears anomalous and can be revealed only in the exceptional circumstances Schopenhauer mentions — reflection on overwhelming suffering, receptivity to tragic drama, saintly concern for the world that extinguishes concern for individual wellbeing, encounter with a saintly person or an imaginative attempt to identify with what they would experience. In these circumstances we glimpse what for Schopenhauer must be a truth, that beyond willing their own individual well-being, and beyond willing even the well-being of all individuals equally, human beings also will release from that kind of willing altogether, indeed release from individuality as such."

Izvor: What’s so good about negation of the will? Schopenhauer and the problem of the summum bonum, Christopher Janaway

Iako u formi izgleda slično, koliko se god trudim, ne mogu da zamislim da ovo dolazi sa tog mesta:

Наравно, ово су само маштарије, које се о гомилу задриглу у храну и размножавање разбијају као јаје о зид.
А иритантно је што та гомила мисли да сви жуде за њиховим циљевима, за њиховим вредностима и за њиховим светом.
 
Poslednja izmena:
Pa kome je dobro u ovaj svijet kad nikad Niko nije zadovoljan ovim I sada nego se postojeci moment uvijek projektuje u bolju verziju Sto vodi Ka konstantno nezadovoljstvo I kolektivnu psihozu

Очигледно је да су скоро сви незадовољни овим садашњим Светом који није још обелодањен.

Његово обелодањивање, довешће до Краја Света (краја илузије), овако устројеног човечанства.

* * *
БЕЛЕШКЕ О КРАЈУ СВЕТА - Рене Генон


"Они који буду искушавани обесхрабрењем морају знати да ништа од свега што је извршено у овом поретку ствари не може бити никада изгубљено; морају знати да хаос, грешке и тама могу само привидно и тренутно тријумфовати; морају знати да сви делимични и пролазни поремећаји нужно учествују у успостављању велике, тоталне равнотеже и да ништа не може коначно превладати моћ истине."


.. уколико неко није ускраћен схватања најдубљег поредка реалности, може се рећи да је истина да "крај света" никад није и не може бити ништа друго него крај илузије.

(одломак из књиге "Владавина квантитета и знаци времена")
 
Где сам написао да сви "треба да помру колективно". Сви ће помрети иовако свиђало се то теби или не. За само 100 година, све што је данас живо, биће мртво.
Написао сам да је апсурдна та жеља оних коју су се већ затекли овде, за репродукцијом, за стварањем а онда опстанком нових нараштаја. Као да у томе има неке велике битности.
Као да сви треба да теже том циљу, нико се не питајући зашто?



А до тада сви на своје радне задатке, јел тако?

Sve sto je danas zivo bice mrtvo, ali ce nesto sto danas "nije zivo" biti zivo. Mi znamo da ce nase telo da umre, ali ne znamo nista o metafizici naseg konacnog postojanja. Mozda cemo nastaviti da postoji u nekoj drugoj formi, ali to mozemo samo da nagadjamo. Ni sam nikada nisam zagovarao besomucno stancanje dece ciji je cilj prokreacija iskljucivo, ali nije ni poenta u tome da citav ljudski rod prestane da postoji, jer bi to bilo podjednako sumanuto.
 
Od postavljenog pitanja na temi: "DA li je moguć bolji svet" (naravno da jeste), još veće je pitanje kako sa ovim lažima i nezadovoljstvom uopšte ovakav Svet postoji.

To je pitanje bez odgovora, dok svi na njega ne odgovre neće biti "Kraja Sveta" - kraja iluzije
 
Mene i dalje zanima kako se negacija volje zamišlja iz manijakalnog prezira, demonstriranog ovde, umesto bukvalnog suprotnog, kako kaže Šopenhauer, kreator koncepta?

Не каже то Шопенхауер, него тај његов јадни тумач, који је очито покушао да Шопенхаурову филзофију укалупи у своју малу главу.

Тај тумач декламује баналну причу о свеопштој љубави, разумевању, помагању, коју просипају лицемери. А довољно је да им се скине брњица коју им је натакао закон, па да демонстрирају ту своју свеопшту "љубав".

Као да се Шопенхауер тиме бавио, лицемерним изразима о миру у свету и слично, и као да се у томе састоји негација воље.
 
Не каже то Шопенхауер


Gore stoji bukvalni izvod iz Šopenhauerovog dela, pod citatom je, nemoguće da si toliko licemeran, bukvalno nemoguće:

"The common source for both moral goodness and negation of the will is the recognition of one’s innermost self in all beings. The morally good person already “makes less of a distinction than is usually made between himself and others” (Werke 2: 439/WWR 1, 399) and the highest moral goodness belongs to the person who attains a “pure … unselfish love of others".

Šopenhauer kaže da negacije volje ne može biti moralno delanje u tom smislu, jer ne postoji količina moralne akcije koja može umanjiti količinu patnje, zato je konačno rešenje negacije volje u samoj osnovi patnje, tj sveta.

Ti ljude zamišljaš kao krdo stoke koga treba sterilisati, i to je tvoj plan koji će dovesti do negacije volje, a to ni promil ne dodiruje empatiju sa patnjom koja nadilazi individuu, što je temelj negacije volje, i njena spona sa najvišim moralom.
 
Ko je nekada preuzeo patnju drugih bića na sebe, patnju koji poništava individuu, patnju bića koje ni ne poznaje, koja ga se lično ne tiču, toliko vremenski ili prostorno udaljena da ne mogu kao imati nikakve veze sa njim, može da nasluti o kakvoj vrsti patnje se radi, koja dovodi do potpune motivacione rezignacije i mogućnosti negacije volje, sasecanja patnje na samom njenom izvoru:

Ovo je tako moja baba koja gleda Kasandru i preuzima njenu patnju iz daleke Španije (ne smem ni da joj kažem da je to zapravo venecuelanska serija)


Šta znam, mislim da je moguć i da bi trebalo da bude. Kad se već zavaravamo, daj da nam bude lepo
 
Gore stoji bukvalni izvod iz Šopenhauerovog dela, pod citatom je, nemoguće da si toliko licemeran, bukvalno nemoguće:

"The common source for both moral goodness and negation of the will is the recognition of one’s innermost self in all beings. The morally good person already “makes less of a distinction than is usually made between himself and others” (Werke 2: 439/WWR 1, 399) and the highest moral goodness belongs to the person who attains a “pure … unselfish love of others".

Šopenhauer kaže da negacije volje ne može biti moralno delanje u tom smislu, jer ne postoji količina moralne akcije koja može umanjiti količinu patnje, zato je konačno rešenje negacije volje u samoj osnovi patnje, tj sveta.

Ti ljude zamišljaš kao krdo stoke koga treba sterilisati, i to je tvoj plan koji će dovesti do negacije volje, a to ni promil ne dodiruje empatiju sa patnjom koja nadilazi individuu, što je temelj negacije volje, i njena spona sa najvišim moralom.

У патњу спада и задовољство, а то је оно што ти тумачи филозофије не могу укалупити у своју главу.

У "Дамапада", да би се досегло ослобођење, препоручује се раскидање двоструког ланца Добра и Зла. Да бисмо могли прихватити како je и само Добро једна запрека, за то смо исувише духовно ретардирани. Што значи да нећемо бити ослобођени.

Emil Sioran
 
Šopenhauer pravi vezu između morala i negacije volje,
Ako želite da saznate nešto više o volji kao filozofskom pojmu u prebogatoj frazeologiji antičke filozofije onda, umesto "crnjaka" Šopija, pročitajte, to su do sada, ono što sam mislim neka se još ne računa, najbolje interpretacije samog tog pojma, od Pohlenza (L`uomo grece, str. 396. i, naravno, str. 399. i dalje). Želite li razjašnjenje svega toga ?
 
У патњу спада и задовољство, а то је оно што ти тумачи филозофије не могу укалупити у своју главу.


Dobro, i? Tvoji odgovori su kao reakcije na key words, mimo konteksta, mimo svega, uz maksimalno neuvažavanje truda sagovornika.

Niko ne negira da je patnja ništa drugo do nezadovoljena volja, i zato je krajnji cilj negacije te volje, zbog koje su uopšte patnja i zadovoljstvo, kao dve strane istog novčića, mogući.

Šopenhauer i kaže da negacije volje ne može biti moralno delanje u tom smislu, jer ne postoji količina moralne akcije koja može umanjiti količinu patnje, zato je konačno rešenje negacije volje u samoj osnovi patnje, tj sveta. Ali on ipak, po svojim rečima, zadržava termin moralno dobro, zbog prakse, iako ona u kontekstu negacije volje ne znači bukvalno dobro, koje može biti samo druga strana zla.

Tako negacija volje ni ne može proisteći iz tvog egomanijakalnog prezira prema čovečanstvu - krdu stoke, nego iz nečega skroz drugačijeg.
 
A evo i povodom moralnog delovanja ne kao negacije volje, već samo u svrhu ublažavanja patnje, šta se od toga "dobija":

"Samo to da je patnja ublažena za toliko, ali osim toga, ništa. Ako to za tebe nema koristi, i zaista ti ne znači ništa, onda zapravo nisi ni želeo da daš, već pre da izvršiš transakciju: u tom slučaju si prevaren za sopstveni novac. Ali, ako ti je važno da čovek pod teretom volje pati manje, u tom slučaju si dostigao vrhunac; ono što dobijaš iz toga je da on pati manje, i u tome vidiš tačno koliko tvoje davanje nagrađuje samo sebe."

 
A evo i povodom moralnog delovanja ne kao negacije volje, već samo u svrhu ublažavanja patnje, šta se od toga "dobija":

"Samo to da je patnja ublažena za toliko, ali osim toga, ništa. Ako to za tebe nema koristi, i zaista ti ne znači ništa, onda zapravo nisi ni želeo da daš, već pre da izvršiš transakciju: u tom slučaju si prevaren za sopstveni novac. Ali, ako ti je važno da čovek pod teretom volje pati manje, u tom slučaju si dostigao vrhunac; ono što dobijaš iz toga je da on pati manje, i u tome vidiš tačno koliko tvoje davanje nagrađuje samo sebe."

Sačuvaj svoje pravo da misliš, jer bolje je i misliti pogrešno nego ne misliti uopšte“- Hipatija
 
Када се говори о оваквим темама, опстанак света, опстанак човечанства у будућности, узима се као аксиом. Као нешто што се подразумева.
Осигурати опстанак човечанства ва вјеки вјеков. То је веооома битно. Ултимативни циљ!

А зашто би било важно да свет опстане?

Свет треба нестати.
Моје решење "бољег света" јесте да се апсолутно прекине са размножавањем, са стварањем потомства, са пуњењем пакла новим становницима. Они који су се у паклу затекли требају престати да раде и да оних неколико година, или деценија, до смрти посвете припреми за исту.

По инерцији, ставновништо би се тако смањивало, а затечена средства била би довољна да преостали становници живе. На тај начин би убрзо човечанство нестало, а сама та атмосфера би довела до резигнације, до уздизања свести, и негације воље.

Наравно, ово су само маштарије, које се о гомилу задриглу у храну и размножавање разбијају као јаје о зид.
А иритантно је што та гомила мисли да сви жуде за њиховим циљевима, за њиховим вредностима и за њиховим светом.
Pobogu gospodine, čemu ovako turoban i depresivan pogled na svet i život?! Život je nešto prelepo a ovaj svet je pun potencijala da ostvarimo svoje iskonske želje i živimo u ljubavi i blagostanju! Recite mi iskreno, da li ste nevini? Na osnovu ovog posta, samo se može zaključiti da ste ili nevini te otud, sasvim logično, ogorčeni na čitav svet ili pak niste ali vučete nekakve traume iz prošlih veza,prijateljstava itd te ste isto ogorčeni i besni na sve i svakog. U svakom slučaju Preporučila bih vam POD HITNO jednog psihijatra i to dobrog! I razvedrite se malo, osmeh na lice! :)
 
schopenhauer-is-one-hell-of-a-drug_c_7182740.jpg
 

Back
Top