Црногорци - Срби или посебан народ

Sto su crnogorci

  • Zaseban narod

    glasova: 1 20,0%
  • Srpska regija

    glasova: 2 40,0%
  • Crvena Hrvatska

    glasova: 2 40,0%
  • Ostalo

    glasova: 0 0,0%

  • Ukupno glasova
    5
Ja sam citirao tvoj tekst :D Procitaj opet.
Idemo dalje ... List "Udar", broj 2, avgust 1935. godine, članak "Za masovni Narodni Front Slobode", odjeljak b) "Položaj Crnogorskog naroda, naše najbliže zadaće i put ka oslobođenju":
 

Prilozi

  • 20220220_183935.jpg
    20220220_183935.jpg
    133 KB · Pregleda: 8
  • 20220220_183952.jpg
    20220220_183952.jpg
    444,7 KB · Pregleda: 8
  • 20220220_184012.jpg
    20220220_184012.jpg
    166,4 KB · Pregleda: 8
Dakle kome nije jasno: Komunistima u CG nije bilo uopste bitan nacionalni identitet, njima je bilo bitno samo vlast i partija.

"Crnogorska nacija" je njima bila samo paravan za neutralisanje srpskog nacionalizma, koji kao ideologija vjekovima stara, jedina imala i ima snagu da ih ruši.

Komunisti po svemu su bili lazni Crnogorci: rusili su crnogorske crkve, ubili su crnogorskog mitropolita, rusili su Njegosevu kapelu, ubili su Krsta Zrnova, rasvlastili su Cetinje, progonili su gusle, iscerali su ljude sa sela, njihovi celnici su svi redom zivjeli u Beogradu do kraja zivota (Jovo Kapicic, Peko Dapcevic itd). Sve su imenovali po Titu, cak promjenili naziv najveceg bulevara u Podgorici "bulevar kralja Nikole" u "bulevar slobode".

Srz ideologije komunizma u CG je bio 1. Globalizam i 2. Autosovinizam (sebemrznja)

Komunisti su bili "poturice" 20. vijeka.

@RickRoss
 
Dakle kome nije jasno: Komunistima u CG nije bilo uopste bitan nacionalni identitet, njima je bilo bitno samo vlast i partija.
Govorimo o tome da li je bilo ljudi u Crnoj Gori između dva svjetska rata koji su sebe smatrali dijelom crnogorske nacije. I jasno vidimo da jeste, iako si ti tvrdio da nije.
Recimo da si u pravu da komunistima nije bio bitan nacionalni identitet. Onda se postavlja pitanje zašto toliko često i radikalno insistiraju na nacionalnom identitetu Crnogoraca kao obespravljene nacije, čak "nesrpske nacije" i zalažu se za pravo crnogorskog naroda na samopredeljenje do otcjepljenja? Zašto komunisti politički "jašu" na crnogorskom nacionalnom pitanju, ako se tada u Crnoj Gori baš niko nije nacionalno osjećao kao Crnogorac?
 
Idemo dalje ... List "Udar", broj 2, avgust 1935. godine, članak "Za masovni Narodni Front Slobode", odjeljak b) "Položaj Crnogorskog naroda, naše najbliže zadaće i put ka oslobođenju":

Pa jesi li svjestan covjece da 99% crnogorskih komunista 1920-1940 su bili Bjelaši 1918. godine?

Savo Fatic, potpredsjednik Podgoricke Skupstine je bio ateista i clan komunisticke partije (1920-1940) i kasnije postaje prvi predsjednik vrhovnog suda Socijalisticke Republike Crne Gore 45' godine.

Isti komunista Savo Fatic kaze 1918. godine "Mi vise nijesmo Crnogorci, nego Srbi"
 
Govorimo o tome da li je bilo ljudi u Crnoj Gori između dva svjetska rata koji su sebe smatrali dijelom crnogorske nacije. I jasno vidimo da jeste, iako si ti tvrdio da nije.
Recimo da si u pravu da komunistima nije bio bitan nacionalni identitet. Onda se postavlja pitanje zašto toliko često i radikalno insistiraju na nacionalnom identitetu Crnogoraca kao obespravljene nacije, čak "nesrpske nacije" i zalažu se za pravo crnogorskog naroda na samopredeljenje do otcjepljenja? Zašto komunisti politički "jašu" na crnogorskom nacionalnom pitanju, ako se tada u Crnoj Gori baš niko nije nacionalno osjećao kao Crnogorac?
Па мислим да је свима јасно да Црногорци јесу осећали неку врсту специфичности и посебности никад није био осећај унитаран Црногорац= Србијанац , то није било тако унитарно ни код Крајишника нити код Срба из Босне. Али су се сви слагали да припадају српском народу.
Наравно да је било и таквих који су се осећали Црногорцима као што сад имамо мањине које се осећају Црногорцима али не Србима јер нису по вери Срби. То је постојало у време краљ-књаза Николе видљиво у уставу Црне Горе.
На пример Срби из Босне се једино у Србији зову Босанцима тамо у РС кидају главе да их неко назове Босанцем.
Тквих случајева је било и код нас да неко узме презиме Црногорац.
 
Govorimo o tome da li je bilo ljudi u Crnoj Gori između dva svjetska rata koji su sebe smatrali dijelom crnogorske nacije. I jasno vidimo da jeste, iako si ti tvrdio da nije.
Recimo da si u pravu da komunistima nije bio bitan nacionalni identitet. Onda se postavlja pitanje zašto toliko često i radikalno insistiraju na nacionalnom identitetu Crnogoraca kao obespravljene nacije, čak "nesrpske nacije" i zalažu se za pravo crnogorskog naroda na samopredeljenje do otcjepljenja? Zašto komunisti politički "jašu" na crnogorskom nacionalnom pitanju, ako se tada u Crnoj Gori baš niko nije nacionalno osjećao kao Crnogorac?

Objasnio sam da su insistirali na nacionalni identitet Crnogoraca kao nacin unistenja srpskog nacionalizma, koji njima predstavlja prepreku. Zato i ovdje nista ne objasnjavaju oko tog identiteta, prosto ne postoji ideolosko opravdanje za postojanje te nacije osim da bude kontra srpskom nacionalizmu.

Nijednom komunisti nije bio cilj otcijepljenje Crne Gore vec opste jugoslovenska revolucija, za to njihova strategija je bila da unisti srpski nacionalizam i tradiciju kod omladine i sirotinje i da dizu narod sa laznim obecanjima socijalizma.

Komunisti su stvarali crnogorsko nacionalno pitanje, jer komunisticka ideologija je nenacionalna. A crnogorska nacija je anti-nacija.
 
Па мислим да је свима јасно да Црногорци јесу осећали неку врсту специфичности и посебности никад није био осећај унитаран Црногорац= Србијанац , то није било тако унитарно ни код Крајишника нити код Срба из Босне. Али су се сви слагали да припадају српском народу.
Наравно да је било и таквих који су се осећали Црногорцима као што сад имамо мањине које се осећају Црногорцима али не Србима јер нису по вери Срби. То је постојало у време краљ-књаза Николе видљиво у уставу Црне Горе.
На пример Срби из Босне се једино у Србији зову Босанцима тамо у РС кидају главе да их неко назове Босанцем.
Тквих случајева је било и код нас да неко узме презиме Црногорац.
Kakve specifičnosti? Između dva svetska rata su se pojavili ljudi koji su bukvalno tvrdili da su Srbi i Crnogorci različiti narodi.
 
Pa jesi li svjestan covjece da 99% crnogorskih komunista 1920-1940 su bili Bjelaši 1918. godine?
Ovo nije tačno. Tačno je su komunisti 1918. godine podržali Podgoričku skupštinu i bezuslovno ujedinjenje, ali već naredne 1919. godine počinje nijihova osuda "krvavog beogradskog režima" i ugnjetavanja Crne Gore, a već 1921. godine dr Vukašin Marković se odmeće u šumu i bori za nezavisnu sovjetsku Crnu Goru u Balkanskoj sovjetskoj federaciji.
Savo Fatic, potpredsjednik Podgoricke Skupstine je bio ateista i clan komunisticke partije (1920-1940) i kasnije postaje prvi predsjednik vrhovnog suda Socijalisticke Republike Crne Gore 45' godine.
Savo Fatić je relativno brzo promjenio mišljenje i smatrao je da je Crna Gora u novoj državi obespravljena i nije bio jedini od ujedinitelja koji je bio razočaran ujedinjenjem. Zato je i prijevremeno penzionisan od strane režima 1929. godine u 53 godini života. A šta je zvaničan stav KPJ u Crnoj Gori o crnogorskom nacionalnom pitanju - upravo ti postavljam njihova dokumenta po kojima se vidi da su oni bili i znatno radikalniji u odnosu na crnogorske federaliste koji konačno tridesetih godina XX vijeka usvajaju stav o Crnogorcima kao posebnoj naciji.
Isti komunista Savo Fatic kaze 1918. godine "Mi vise nijesmo Crnogorci, nego Srbi"
A poslije završetka II svjetskog rata je vjerovatno rekao: "Mi više nijesmo Srbi, nego Crnogorci" :mrgreen::hahaha:
 
Ovo nije tačno. Tačno je su komunisti 1918. godine podržali Podgoričku skupštinu i bezuslovno ujedinjenje, ali već naredne 1919. godine počinje nijihova osuda "krvavog beogradskog režima" i ugnjetavanja Crne Gore, a već 1921. godine dr Vukašin Marković se odmeće u šumu i bori za nezavisnu sovjetsku Crnu Goru u Balkanskoj sovjetskoj federaciji.

Kazes nije tacno a slijedecom recenicom potvrdjujes moju tvrdnju. :D

Savo Fatić je relativno brzo promjenio mišljenje i smatrao je da je Crna Gora u novoj državi obespravljena i nije bio jedini od ujedinitelja koji je bio razočaran ujedinjenjem. Zato je i prijevremeno penzionisan od strane režima 1929. godine u 53 godini života. A šta je zvaničan stav KPJ u Crnoj Gori o crnogorskom nacionalnom pitanju - upravo ti postavljam njihova dokumenta po kojima se vidi da su oni bili i znatno radikalniji u odnosu na crnogorske federaliste koji konačno tridesetih godina XX vijeka usvajaju stav o Crnogorcima kao posebnoj naciji.

A poslije završetka II svjetskog rata je vjerovatno rekao: "Mi više nijesmo Srbi, nego Crnogorci" :mrgreen::hahaha:

Nesto bas brzo mjenjate misljenja :D
 
Isti komunista Savo Fatic kaze 1918. godine "Mi vise nijesmo Crnogorci, nego Srbi"
Не улазећи у Савину биографију, заокрете које је правио, та реченица је проституисана по порталу "Аналитика" и иним монтенегринским србофобичним порталима, ваљда као "кључни доказ" раскола српства и црногорства.
И из саме реченица и из контекста и из околности када је речена, а речена је на подгоричкој скупштини 27.11.1918. недвосмислено је јасно да се односи на поданство, том одлуком скупштине престаје постојати краљевина Црна Гора и постаје део краљевине Србије (која ће се и сама интегрисати кроз 4 дана у краљевину СХС). црногорско поданство се мијења српским.
Наравно да је будаласто "тумачити" како то тумаче монтенегрински пајаци да је неко замијенио народност.
По поданству су до те скупштине били Црногорци, од тог момента Срби.
 
Не улазећи у Савину биографију, заокрете које је правио, та реченица је проституисана по порталу "Аналитика" и иним монтенегринским србофобичним порталима, ваљда као "кључни доказ" раскола српства и црногорства.
И из саме реченица и из контекста и из околности када је речена, а речена је на подгоричкој скупштини 27.11.1918. недвосмислено је јасно да се односи на поданство, том одлуком скупштине престаје постојати краљевина Црна Гора и постаје део краљевине Србије (која ће се и сама интегрисати кроз 4 дана у краљевину СХС). црногорско поданство се мијења српским.
Наравно да је будаласто "тумачити" како то тумаче монтенегрински пајаци да је неко замијенио народност.
По поданству су до те скупштине били Црногорци, од тог момента Срби.

Naravno. Fatic je mislio na nacin "od danas mi vise nijesmo Crnogorci, nego samo Srbi".

Fatic je primjer prvih komunista u Crnoj Gori je bolna tacka za montenegrine, koji su u svojoj sustini nista drugo do goli komunisti.

Evo primjera svijezije komunisticke propagande u Crnoj Gori :D

 
Osnivac komunisticke partije u Crnoj Gori je Jovan Tomasevic, crmnicanin i bjelaš, protivnik kralja Nikole.

Nakon 2. svjetskog rata njegova rodna kuca je pretvorena u muzej, nekoliko skola nosi njegovo ime i ima svoju ulicu i spomenik u centru Podgorice.


Ovaj covjek, koji je bio nista drugo nego agent komunisticke partije u Beogradu, koji je godinama pljuvao po kralju Nikoli, i pobjegao u francusku 1916. godine, je dobio muzej, ulice, spomenike. A Krsto Zrnov, koji je bio istinski srpski i crnogorski rodoljub, nema nista u Crnoj Gori.
 
Poslednja izmena:
Kazes nije tacno a slijedecom recenicom potvrdjujes moju tvrdnju. :D
Pa pazi šta si napisao: "99% crnogorskih komunista 1920-1940 su bili Bjelaši 1918. godine?" Evo opet da ponovim, nije tačno to što si napisao :) U čitavom tom periodu dolazi do podmlađivanja i u partiju ulaze lica koji te 1918. godine nisu bila politički aktivna zbog godina, a njihovi očevi su bili na obijema stranama ili su bili neutralni u tom sukobu iz 1918. godine. A da ne spominjem da je partija poslije 1924. godine zvanično zauzela stav da ujedinjenje nije bilo progresivni čin i da je Crna Gora njime bila nacionalno obespravljena. To nije negdje rečeno pa eto, niko to više nije spominjao. Naprotiv, postoji sijaset svjedočanstava da partija drži čvrsto taj stav od 1924. do 1941. godine (čak i prije 1924. godine, ali ne tako eksplicitan). Oni su na tome stalno i često insistirali, to im je postala praktično "mantra" tokom tog perioda. Prema tome ako je i bilo bjelaša u KPJ u Crnoj Gori, oni su poslije 1924. godine "pozelenjeli".
 

Prilozi

  • 20220220_202555.jpg
    20220220_202555.jpg
    468,6 KB · Pregleda: 10
Poslednja izmena:
Naravno. Fatic je mislio na nacin "od danas mi vise nijesmo Crnogorci, nego samo Srbi".

Fatic je primjer prvih komunista u Crnoj Gori je bolna tacka za montenegrine, koji su u svojoj sustini nista drugo do goli komunisti.

Evo primjera svijezije komunisticke propagande u Crnoj Gori :D


Dođe žena i kaže da u Crnoj Gori ruska kulturna baština nije bila u skladu sa tradicijom crnogorskog društva.

Mrtva 'ladna.

:lol:
 
Ovo nije tačno. Tačno je su komunisti 1918. godine podržali Podgoričku skupštinu i bezuslovno ujedinjenje, ali već naredne 1919. godine počinje nijihova osuda "krvavog beogradskog režima" i ugnjetavanja Crne Gore, a već 1921. godine dr Vukašin Marković se odmeće u šumu i bori za nezavisnu sovjetsku Crnu Goru u Balkanskoj sovjetskoj federaciji.

Savo Fatić je relativno brzo promjenio mišljenje i smatrao je da je Crna Gora u novoj državi obespravljena i nije bio jedini od ujedinitelja koji je bio razočaran ujedinjenjem. Zato je i prijevremeno penzionisan od strane režima 1929. godine u 53 godini života. A šta je zvaničan stav KPJ u Crnoj Gori o crnogorskom nacionalnom pitanju - upravo ti postavljam njihova dokumenta po kojima se vidi da su oni bili i znatno radikalniji u odnosu na crnogorske federaliste koji konačno tridesetih godina XX vijeka usvajaju stav o Crnogorcima kao posebnoj naciji.

A poslije završetka II svjetskog rata je vjerovatno rekao: "Mi više nijesmo Srbi, nego Crnogorci" :mrgreen::hahaha:
Casino, Koji je tvoj stav o Krstu Popoviću?
 
Ovo nije tačno. Tačno je su komunisti 1918. godine podržali Podgoričku skupštinu i bezuslovno ujedinjenje, ali već naredne 1919. godine počinje nijihova osuda "krvavog beogradskog režima" i ugnjetavanja Crne Gore, a već 1921. godine dr Vukašin Marković se odmeće u šumu i bori za nezavisnu sovjetsku Crnu Goru u Balkanskoj sovjetskoj federaciji.
Ma ovo su ti besmisleni komentari. 'Tačno je, ali posle su kritikovali vlast i stanje u državi'. I Jaša Tomić i vojvođanski političari su masovno kritikovali, novu državu i politiku, daleko više nego što su to radili Crnogorci.

Ne smeju se nikako takve stvari posmatrati mehanički crno-belo, na taj način. To ti je kao da uzmeš šta rade 2001. godine razne ličnosti koje su kritikovale stanje u državi, prozivale i Koštunicu i Đinđića, pljuvali zbog korupcije, nedostatka lustracija, štaviše i kohabitacije sa kriminalnim sektorom, itd...a ranije se borili da dođe do pobede DOS-a, i sad neko iz toga izvuče iz konteksta i predstavi ih kao nekakve slobićevce; kako su oni promenili navodno svoje mišljenje i već zažaili što su skinuli Miloševića. Nesporna je činjenica da je nezadovoljstvo bilo vrlo značajno; da nije ne bi komunisti bili među prvima i u Beogradu i mnogim srpskim gradovima; sve to treba posmatrati u kontekstu zbivanja posle 1918. godine.

P. S. I jeste u izvesnom smislu tragedija (u neku ruku) kako je ta država nastala. Bez obzira na to što se neki ne slažu oko pojedinosti i tumačenja nekih događaja, mislim da možemo doći do toga da je to danas skoro pa koncenzus na prostoru cele bivše SFRJ. Ali to nije striktno samo crnogorska tragedija.
 
Casino, Koji je tvoj stav o Krstu Popoviću?
Ja lično ga vidim kao pozitivnu ličnost u periodu balkanskih ratova, I svjetskog rata, Božićne pobune i perioda do izbijanja II svjetskog rata. U toku II svjetskog rata ga ne mogu okarakterisati kao pozitivnu ličnost jer je sarađivao sa italijanskim okupatorom. Ipak, uprkos tog nedvosmislenog istorijskog suda koji ne možemo izmjeniti ili uljepšati, bio je kolaboracionista, ipak je i tada kod njega bilo nekih pozitivnih stvari kad sagledamo šta su radile ostale zaraćene strane. Krstova djeca su bila u partizanima, jedan sin mu je poginuo na Sutjesci, drugi proglašen za narodnog heroja, svoj pokret je poslije kapitulacije Italije uključio u NOVJ, ali on nije htio da odstupi od svojih antikomunističkih uvjerenja i tako je poginuo.
Život nije crno-bijeli film pa tako ne mogu ni Krsta olako okarakterisati. Ipak kolaboracija u II svjetskom ratu baca dosta crnu sijenku na njegovu cijelu sliku.
 
Jesi li to to upravo razotkrio privatni identitet forumaša?
Не већ да је личнот била и форумаш. Мислим да је то најкажљивији и најтајнији део каријере за овим информацијама трага ДБ , УДБА и ко зна ко већ.
 
Ja lično ga vidim kao pozitivnu ličnost u periodu balkanskih ratova, I svjetskog rata, Božićne pobune i perioda do izbijanja II svjetskog rata. U toku II svjetskog rata ga ne mogu okarakterisati kao pozitivnu ličnost jer je sarađivao sa italijanskim okupatorom. Ipak, uprkos tog nedvosmislenog istorijskog suda koji ne možemo izmjeniti ili uljepšati, bio je kolaboracionista, ipak je i tada kod njega bilo nekih pozitivnih stvari kad sagledamo šta su radile ostale zaraćene strane. Krstova djeca su bila u partizanima, jedan sin mu je poginuo na Sutjesci, drugi proglašen za narodnog heroja, svoj pokret je poslije kapitulacije Italije uključio u NOVJ, ali on nije htio da odstupi od svojih antikomunističkih uvjerenja i tako je poginuo.
Život nije crno-bijeli film pa tako ne mogu ni Krsta olako okarakterisati. Ipak kolaboracija u II svjetskom ratu baca dosta crnu sijenku na njegovu cijelu sliku.

Neki ljud smatraju da dva različita vida kolaboracije treba jasno razdvojiti i tako da imenujemo kolaboratore i kolaboracioniste. Jedno bi bili ideološki saveznici koji dele stavove okupatora i proaktivno učestvuju da bi im pripomogli, a drugo bi bili hajde da kažemo nesrećni prolaznici koji su preuzeli neku poziciju iz nužde, da zaštite svoje ljude ili urade šta je moguće u datom trenutku.

Kao što i sam kažeš; život nije crno-beli stoga je nemoguće i tako deliti na pozitivno i negativno. Sve stvari treba posmatrati u nekom svom kontekstu, zbog čega i nije moguće poistovećivati, primera radi, Nedića i Ljotića.

Ne bih se složio sa tvojom ocenom delimično jerbo jedna stvar je nedvosmisleno jasna; Krsto Zrnov Popović apsolutno nije bio pristalica nacifašističke ideologije; mislim da nikome nije uopšte ni palo na pamet da mu to pripiše. Za razliku od nekih, nije čak primio ni neke jače uticaje ideoloških smernica i ciljeva Sila Osovine. Ne samo to, nego Popović se čak i najdirektnije ogradio od Ivanovića i Drljevića i ostale ekipe, odbivši da uopšte prizna te ljude Petrovdanskog sabora sa Cetinja.

Tako da po mom mišljenju to pozitivno/negativno se uvek mora staviti u kontekst ZA KOGA i ZAŠTO; inače ne predstavlja istorijsko stanovište, već zapravo političko mišljenje. Iz navedenih razloga kritika Krsta kao nekoga ko bi zbog nekih svojih poteza narušavao antifašističko nasleđe u Crnoj Gori, po mom sudu, ne stoji.

P. S. Da li se Krsti pripisuju neki možda specifični zločini počinjeni od strane krilaša za vreme Drugog svetskog rata?
 
Zašto si tako besan i negativan rođače? Zašto se ljutiš? Zašto ne možeš argumentima da me osporiš već koristiš samo teške reči? Evo vidiš koliko se guslar trudi. Ne ide mu, ali čovek se baš zdao i svaka mu čast. Šta ti nudiš?

Baš zato što nema argumenata i ide na argumentum ad hominem. Ne iznenađuj se; to stalno radi.
 
Ma ovo su ti besmisleni komentari. 'Tačno je, ali posle su kritikovali vlast i stanje u državi'. I Jaša Tomić i vojvođanski političari su masovno kritikovali, novu državu i politiku, daleko više nego što su to radili Crnogorci.

Ne smeju se nikako takve stvari posmatrati mehanički crno-belo, na taj način. To ti je kao da uzmeš šta rade 2001. godine razne ličnosti koje su kritikovale stanje u državi, prozivale i Koštunicu i Đinđića, pljuvali zbog korupcije, nedostatka lustracija, štaviše i kohabitacije sa kriminalnim sektorom, itd...a ranije se borili da dođe do pobede DOS-a, i sad neko iz toga izvuče iz konteksta i predstavi ih kao nekakve slobićevce; kako su oni promenili navodno svoje mišljenje i već zažaili što su skinuli Miloševića. Nesporna je činjenica da je nezadovoljstvo bilo vrlo značajno; da nije ne bi komunisti bili među prvima i u Beogradu i mnogim srpskim gradovima; sve to treba posmatrati u kontekstu zbivanja posle 1918. godine.

P. S. I jeste u izvesnom smislu tragedija (u neku ruku) kako je ta država nastala. Bez obzira na to što se neki ne slažu oko pojedinosti i tumačenja nekih događaja, mislim da možemo doći do toga da je to danas skoro pa koncenzus na prostoru cele bivše SFRJ. Ali to nije striktno samo crnogorska tragedija.
Nije tu u pitanju samo kritika režima, već i novi pogled na uređenje države. Već 1921. godine Vukašin Marković se zalaže za federativno uređenje Jugoslavije gdje bi Crna Gora bila federativna jedinica. A za to će se zalagati i Jovan Tomašević 1923. godine. Znači promjena gledišta i programa.
 

Prilozi

  • 20220220_210417.jpg
    20220220_210417.jpg
    382,6 KB · Pregleda: 8
  • 20220220_210335.jpg
    20220220_210335.jpg
    131,5 KB · Pregleda: 8
Pa pazi šta si napisao: "99% crnogorskih komunista 1920-1940 su bili Bjelaši 1918. godine?" Evo opet da ponovim, nije tačno to što si napisao :) U čitavom tom periodu dolazi do podmlađivanja i u partiju ulaze lica koji te 1918. godine nisu bila politički aktivna zbog godina, a njihovi očevi su bili na obijema stranama ili su bili neutralni u tom sukobu iz 1918. godine. A da ne spominjem da je partija poslije 1924. godine zvanično zauzela stav da ujedinjenje nije bilo progresivni čin i da je Crna Gora njime bila nacionalno obespravljena. To nije negdje rečeno pa eto, niko to više nije spominjao. Naprotiv, postoji sijaset svjedočanstava da partija drži čvrsto taj stav od 1924. do 1941. godine (čak i prije 1924. godine, ali ne tako eksplicitan). Oni su na tome stalno i često insistirali, to im je postala praktično "mantra" tokom tog perioda. Prema tome ako je i bilo bjelaša u KPJ u Crnoj Gori, oni su poslije 1924. godine "pozelenjeli".

Nijesi razumio. Vecina bjelasa u CG 1918. godine postaju poslije komunisti.

KPJ nikad nije mogao da se "pozeleni" jer uopste nijesu trazili nezavisnu niti tradicionalnu, monarhisticku Crnu Goru, vec komunisticku Jugoslaviju.

Komunisti poslije zabrane njihove partije 1921.g. pokusavaju da šuruju sa Zelenasima (CFS), i to je sve.

41-45 komunisti su neprijatelji Zelenasa i ubiju Krsta Zrnova i Jovana Plamenca.
 

Back
Top