Čiji je naš jezik

Pečat ako je pravi, niti je pronađen u Srbiji, a Stroimira ima dva u ono vrijeme, jedan u Srbiji drugi u Češkoj.
S tim da je poznato da je češki primio darove iz Bizanta, ali je brzo bio svrgnu i pobjegao u Njemačku jer je podržao njemačke popove umjesto učenike Ćirila i Metoda.
Vjerojatnije je da je on odnio pečat i neko blago sa sobom i tako se pečat našao u Njemačkoj, nego da je iz Srbije jer iz tog perioda nije nađeno ništa od Srba, ni zapis ni kamen na kamenu, a ni grob.
 
Nije lažnjak. Ne bi se onda prikazivao u muzejima po Srbiji.
Jedini "dokaz" postojanja države u Srba da bude u Srbiji proglašen lažnjakom, teško.
Tako se i godinama pričalo kako su Srbi imali svoj novac još u 10.st., iako nije objašnjeno što Jovan Vladimir ima sa Srbima, da bi sve ispalo kao vješta namještaljka za Srbe koji su očajno kupovali sve što je mogao biti neki dokaz da nisu živjeli u pećinama. Kad ono....
 
Pečat ako je pravi, niti je pronađen u Srbiji, a Stroimira ima dva u ono vrijeme, jedan u Srbiji drugi u Češkoj.
S tim da je poznato da je češki primio darove iz Bizanta, ali je brzo bio svrgnu i pobjegao u Njemačku jer je podržao njemačke popove umjesto učenike Ćirila i Metoda.
Vjerojatnije je da je on odnio pečat i neko blago sa sobom i tako se pečat našao u Njemačkoj, nego da je iz Srbije jer iz tog perioda nije nađeno ništa od Srba, ni zapis ni kamen na kamenu, a ni grob.
Nisam čuo kustosa muzeja da to govori. Na kom minutu se to čuje, ili gdje na članku o Strojimiru mogu to da pročitam?

Jedini "dokaz" postojanja države u Srba da bude u Srbiji proglašen lažnjakom, teško.
Tako se i godinama pričalo kako su Srbi imali svoj novac još u 10.st., iako nije objašnjeno što Jovan Vladimir ima sa Srbima, da bi sve ispalo kao vješta namještaljka za Srbe koji su očajno kupovali sve što je mogao biti neki dokaz da nisu živjeli u pećinama. Kad ono....
Pa nije se pričalo. Barem ne na taj način u krugovima u kojima treba da se priča. To što se priča po ulici nije priča. Tražila se verifikacija autentičnosti, i znala se procedura. S tim što nisu izgleda svi novčići završili taj proces.
 
Nisam čuo kustosa muzeja da to govori. Na kom minutu se to čuje, ili gdje na članku o Strojimiru mogu to da pročitam?
Što? U Srbiji se tvrdi i da je književnost iz Hrvatske srpska pa nećemo obraćati pažnju na svakakve gluposti od tamo.
Stroimir iz Srbije je završio kao zarobljenik i Bugarskoj iz koje se nije vratio. Sve to ima samo zapisano u tri rečenice kod Porfirogeneta jer nema materijalnih dokaza za njih u Srbiji.
 
Pa nije se pričalo. Barem ne na taj način u krugovima u kojima treba da se priča. To što se priča po ulici nije priča. Tražila se verifikacija autentičnosti, i znala se procedura. S tim što nisu izgleda svi novčići završili taj proces.
Novci su službeno proglašeni falsifikatima, bilo je priznanja trgovine lažnjacima i ljudi koji su njima trgovali dobili višegodišnje kazne.
Pečat je isto mutnog porijekla kao novčići, navodno postoji analiza koja nikada nije objavljena i ušutjelo se oko tog pečata u Srbiji.
 
Što? U Srbiji se tvrdi i da je književnost iz Hrvatske srpska pa nećemo obraćati pažnju na svakakve gluposti od tamo.
Stroimir iz Srbije je završio kao zarobljenik i Bugarskoj iz koje se nije vratio. Sve to ima samo zapisano u tri rečenice kod Porfirogeneta jer nema materijalnih dokaza za njih u Srbiji.
Ne znam koje su to gluposti. Prvi put za to čujem. I ovo mi je novina. Znači muzeji i istoričari iz Srbije kroje zavjeru oko Strojimirovog pečata? Može li se negdje više pročitati na internetu o toj zavjeri? Pošto vidim da svi članci, pa i oni na engleskom, su pokupili istu priču.

Novci su službeno proglašeni falsifikatima, bilo je priznanja trgovine lažnjacima i ljudi koji su njima trgovali dobili višegodišnje kazne.
Pečat je isto mutnog porijekla kao novčići, navodno postoji analiza koja nikada nije objavljena i ušutjelo se oko tog pečata u Srbiji.
Navodno postoji? Znači sakrivena? Da li može da se otkopa nekako? Želimo i mi da je pročitamo. Nije fer da samo ti znaš toliko oko mutnog porijekla u toj analizi.
 
Novci su službeno proglašeni falsifikatima, bilo je priznanja trgovine lažnjacima i ljudi koji su njima trgovali dobili višegodišnje kazne.
Pečat je isto mutnog porijekla kao novčići, navodno postoji analiza koja nikada nije objavljena i ušutjelo se oko tog pečata u Srbiji.
Na tu priču sam i ja naletia sad jel to bilo na temi o tom pečatu ili nekoj drugoj ne pamtim.
 
Ne znam koje su to gluposti. Prvi put za to čujem. I ovo mi je novina. Znači muzeji i istoričari iz Srbije kroje zavjeru oko Strojimirovog pečata? Može li se negdje više pročitati na internetu o toj zavjeri? Pošto vidim da svi članci, pa i oni na engleskom, su pokupili istu priču.
Doslovno to, već su po pečatu dali grb Srbiji prije Nemanjića.
Čitaj crnu kroniku u vezi toga.
 
Jel to netko vidio? Srbija je puna mitova koji se pozivaju na nešto što nitko nije vidio.
Pa ti si pomenuo tu analizu? Nema Srbija nikakve veze sa tvojim mitovima. Priviđaju ti se stvari.

Doslovno to, već su po pečatu dali grb Srbiji prije Nemanjića.
Čitaj crnu kroniku u vezi toga.
Ne razumijem ovo. Jednostavno tražim izvor za ono što si izneo. Do sad se nije pojavio ni jedan.
 
Pa ti si pomenuo tu analizu? Nema Srbija nikakve veze sa tvojim mitovima. Priviđaju ti se stvari
Se ti zezaš? Sam si postavio video kustosice i da su prošli analizu. Nisam gledao daj snimak.
Povukao sam paralelu da se danas masa stvari uzima zdravo za gotovo i kao od pamtivijeka, a sve vuče korijen od tvrdnji određenih ljudi prije 100-200 godina koji se pozivaju na navodno nešto što nitko drugi nije vidio.
 
Se ti zezaš? Sam si postavio video kustosice i da su prošli analizu. Nisam gledao daj snimak.
Povukao sam paralelu da se danas masa stvari uzima zdravo za gotovo i kao od pamtivijeka, a sve vuče korijen od tvrdnji određenih ljudi prije 100-200 godina koji se pozivaju na navodno nešto što nitko drugi nije vidio.
Kakve ovo veze ima sa uzimanjem zdravo za gotovo. Nisu ovo nikakve skrivene analize. Ovdje je sve javno. Ti si pomenuo neku koja se čuva u tajnosti.
 
Opet nalećem na ovaj detalj za koji naravno nemam nikakvu validnu povrdu, al ako ništa drugo napisano dolazi od stranog stručnjaka pa ne bi bilo zgorega podilit njegovo mišljenje iz ovog znanstvenog rada - Karpatski Hrvati


"U 9. stoljeću karpatski Hrvati počeli su prihvaćati kršćanstvo pod utjecajem Velike Moravske i Bugarske. Moguće je da su slavenski prosvjetitelji Ćirilo i Metod uspostavili kršćanstvo u Zakarpatju, a jezik njihovog prijevoda Biblije bio je tadašnji hrvatski jezik, kako je sugerirao S. Pap. Rotonde iz devetog stoljeća poznate su u zakarpatskim zemljama: u Mihajlovcima, Horianima kod Užhoroda i u Krasnim nad Hornádom kod Košica. Mađarski grkokatolički biskup Hajdudoroža, I. Timko, vjerovao je da kršćanstvo u tim zemljama postoji već u 7.-8. stoljeću. Legenda o svetom Ivanu, iz dokumenta iz 1032. godine, govori o svecu koji je živio u regiji Nova Ves na Spišu, u dolini poznatoj kao Dolina svetog Ivana.
 
Što? U Srbiji se tvrdi i da je književnost iz Hrvatske srpska pa nećemo obraćati pažnju na svakakve gluposti od tamo.
Stroimir iz Srbije je završio kao zarobljenik i Bugarskoj iz koje se nije vratio. Sve to ima samo zapisano u tri rečenice kod Porfirogeneta jer nema materijalnih dokaza za njih u Srbiji.
Kako se Strojimir nije vratio!? Jao, nemoj molim te o dokazima, ne teraj me na mračnu stranu, pa da tvoje norme primenim na srednjevekovnu Hrvatsku...
 
Poslednja izmena:

Народна библиотека Србије набавила стару и ретку књигу Крста Мазаровића​

Narodna biblioteka Srbije nabavila staru i retku knjigu Krsta Mazarovića
Народна библиотека Србије набавила стару и ретку књигу Крста Мазаровића - Copyright Тан‌југ/Министарство културе.
Аутор: Тан‌југ
/09/2025

Народна библиотека Србије набавила је стару и ретку књигу Крста Мазаровића "Победничка врлина или цена славе у презиру смрти непобедиве перашке нације...". (Цристофоро Mazarovich: Валор трионфанте оверо preggio ди глориа нел dispreggio della морте dell интреоида назионе перастина...), саопштили су из Министарства културе.

Књига је објављена у Венецији 1718. годинена италијанском језику а посвећена је грофу Сави Владисављевићу, што јој даје додатну важност за нашу културу.

Аутор књиге је бокељски писац и хроничар Крсто (Крило) Мазаровић (1680– 1725), који је живео у периоду највећег културног успона Пераста.

358844_tan2025-09-1811595923-7_orig.jpg

Тан‌југ/Министарство културе

Био је поморац, писац, сакупљач народних песама и аутор биографије породице Мазаровића. У његовом делу које описује победу Перашана над пиратима код Драче 1716. године а у којој је и сам аутор учествовао, отелотворује се витешко-литерарни уметнички идеал епохе.

Књига је сачувана у врло малом броју примерака. Према стручним подацима готово да је уопште нема у каталозима већих европских библиотека.

358846_tan2025-09-1811595982-3_orig.jpg

Тан‌југ/Министарство културе

"Ова набавка представља не само презентацију и промоцију старе и ретке књиге као културног наслеђа од посебног интереса за Републику Србију, већ се њом даје и пример сакупљања вредних предмета од историјског, културног и уметничког значаја за нашу земљу који су, стицајем околности, били непознати или се за њих знало, али су били дуго изван домашаја домаћих стручњака и љубитеља старе књиге, као и институција културе Републике Србије", поручују из Министарства културе.
https://www.euronews.rs/kultura/akt...a-nabavila-retku-knjigu-krsta-mazarovica/vest
 
8. Šenoa je pisao romane na hrvatskom dok srpskih romana na srpskom, modernom,nije ni bilo

Шеноа је први роман написао 1871. године. Када га нађемо у оригиналном издању пре адаптације, разликује се од савременог додатно посрбљеног хрватског само мало ближе него Милован Видаковић од савременог српског који је писао 60 година пре Аугуста.

10. Karadžić je uzeo za temelj jezika govorni jezik, dok su Hrvati književni jezik stilizirali od 15.do 19. stoljeća ne imajući nikakve veze sa Srbima, koje u kulturnom pogledu nisu ni poznavali do 19. stoljeća

Шта су они то стилизирали, хајде ми нађи хрватску стилизацију на штокавском у 18. веку…

16. Vuk je uzimao i dobar komad hrvatske poezije i prodavao pod srpskim imenom. Točno je da je to manjina njegovih zbirku.
У којој његовој збирци има икаква хрватска поезија?
 
Ovo je izvod iz djela srpskoga pisca Milovana Vidakovića, ogledan primjer slavenosrpskoga jezika u vrlo čitanoga srpskoga pisca toga doba. Radi se o romanu "Ljubomir u Elisijumu", 1814., a mi smo preslovili malen dio da se na latinici vidi kako je taj jezični tip izgledao. Nismo imali sve odgovarajuće grafeme, pa je tekst na latinici uvelike, no ne i u cijelosti pretočen. Dodali smo (j) gdje se po svoj prilici čitao po uzusima onoga vremena. Rabili smo uobičajene oznake za razne tipove i,j i y, a jer i jor nismo mogli napisati drugačije nego apostrofom. Jat je napisan kao e s kvačicom.

"Ja po moemu razsuždeniju za obščee dobro našego naroda nahodim' da my pišemo Serbski, da nas' ves' narod' naš razumě, a da naš' staryj (j)ezyk' Slavenskij, koi nam' vověki u cerkovny kniga osta(j)e, ostavimo za Bogoslove, i za něka tokmo na učenna i vysoki lica otnoset'ase se děla; da ga vziramo kao naš' Svjaščennyj (j)ezik', i dičimose s' nim', kao greci naši s' Elinskim'. Da (j)e Slavenskiy naš' (j)ezik' bogato rěčiv', i pravilen'; da (j)e u izraženijami sladak', něžan' i silan', to (j)e istina: i da my iz' něga, kao iz istočnika lěpy rěčij uzimati i naš' Serbskij (j)ezyk popravljati možemo, to nam' nitko ne brani; ne uzimamo bo iz' čužeg' (j)ezyka, no opet' iz' našego. No da my knige na němu za prosveščenie našego naroda pišemo, vidi mi se ne razumno zahtevan'e: nismo my turcy, da ne možemo, i ne směmo, na našem' (j)ezyku pisati knige, no da se deržimo drugog' (j)ezyka u tomu, kao što se oni Aravijskog' derže, zato i (j)esu onako prosvěščeni!"



vidakovic-1814.png


August Šenoa: Zlatarovo zlato, 1871,

senoa-zlatarovo-zlato.png


Glede naravnoga razvoja hrvatskoga, prikaz jezika oca hrvatskoga jezikoslovlja Bartola Kašića, u tiskanom dijelu Biblije, 2000. sadanjom grafijom, a dovršenom 1633.
https://archive.org/details/kasic

kasiv.png
 

Back
Top