Meni nije jasno kako ti je ovde promakao jedan logički apsurd. Kažeš:
1) Svaka budala je može proveriti u popisu reči iz Dušanovog zakonika. Ne treba čovek znati baš ništa o istoriji jezika, treba samo prelistati izdanje
2) On je mislio da se neće naći niko da to ide proveriti
Ove dve stvari su u kontradikciji.
Naprotiv, zar ti nije logično da što je lakše proveriti neku tvrdnju i što je više opšte poznato nešto...to je jasnije da osoba lupeta, a na laže?

Naravno, pretpostavljamo da Miloš Kovačević kao obrazovan čovek nije baš toliko retardiran (ono, baš strašno glup čovek) da mu nešto tako besmisleno padne na pamet.
Ako će osoba nešto izmisliti i slagati, neće to učiniti na način koji je vrlo lako opovrgnuti. Takve laži, kada se prave, tiču se opskurnijih i teško proverivih stvari. Izbaci se nešto što je i teško demantovati. Primera radi, da mi jedan čovek kaže kako je Radoslav Katičić rekao njegovoj pokojnoj majici da je uhvatio Maria Grčevića kako spaljuje dokumenta iz Dubrovačkog arhiva u kojima se spominje srpski lingvonim.

To bi bio primer, zato što je tako nešto dosta teško proveriti.
Kako ti nije to što si naveo, doslovno, jasan indikator sam po sebi da se upravo radi o nenamernoj greški (bez obzira na pojedina druga Kovačevićeva lupetanja)?
Miloš Kovačević je, kao i svi velikosrbi- lud. To je mentalni poremećaj.
Javno na TV, a što je dostupno na jednom od njegovih videa-proljeva, rekao da su se Držić i Gundulić nacionalno iskazvali Srbima. Znajući to doba, to može reći samo netko tko je- lud.
Što pokazuje svo ludilo velikosrpskoga svjetonazora, u kom je on na jezičnom polju jedan od najistaknutijih, ali ne jedini.
Npr. lingvist srednje generacije Aleksandar Milanović, očito poludio kao i ostali, piše ovaj tekst:
https://www.politika.rs/sr/clanak/374117/Drustvo/Vukovi-Srbi-svi-i-svuda
Vukovi Srbi, svi i svuda
Većina je komentara ili blesava ili kaotična, no neki su ga argumentirano pokopali:
...................................
Tomislav Hrvatski
Zašto je autor Milanović, uglavnom točno prikazavši Karadžićev tekst u kontekstu slavistike Kopitara, Šafarika i Miklošiča, "zaboravio" navesti da su hrvatski Ilirci (Kukuljević, Mažuranić, Šulek, ..) žestoko odbacili te ranoslavističke konstrukcije ? Zašto nije naveo da je većina austrijskih slavista radila s ciljem da pravoslavce u Austriji jezičnokulturno pokatoliči i odvoji od Rusa, te da je Vuk bio dio toga projekta ? Da je počinio, usvajanjem niza hrvatskih rječničkih i pravopisnih, te gramatičkih oblika, pravi kulturocid nad dotjeranim jezikom građanske klase u Vojvodini i šire (Lazić, Jovan Subotić, Petranović, Stejić, ..) ? Zašto nije naveo da su se osim nekoliko srbokatolika, u 19. i 20. st. svi izvorni katolički, te većina muslimanskih štokavaca očitovali Hrvatima- Ante Starčević, Martić, Jukić, Paško Kazali, Milorad Medini, Bašagić, Supilo, Maretić, Ferdo Šišić, Petar Skok, ..? Ako se manje od 1% štokavskih katoličkih autora izjasnilo da nisu Hrvati-sve je jasno.
kievskaya rusь
Vuka je Karadžić bio neškolovan i samouk, no vrlo darovit i uporan, no iz nekog razloga nije vidio da katolici i muslimani (on u BiH nikada nije bio), srpsko ime smatraju vjerskom pripadnošću. I pravoslavno je stanovništvo to srpsko ime smatralo samo za vjeroispovijest, da bi potom ono prešlo u narodno (etničko) ime. Dokaz tomu su američki popisi balkanskih migranata, koji su vršeni na otoku Ellis kod New Yorka, u tim popisima mnogi su se pravoslavci, prezimena npr. Paspalj, Dubaić, Milošević, Đukić, ili imena kao Jovo, Lazo, Simo, itd., i većina je u rubriku "Race of People" upisana (kako su se izjasnili) kao Hrvati. Dok je u rubrici "Nationality" pisalo Austrougarska. Rubrike "Religion" nije bilo, da je bilo vjerojatno bi se vjerski izjašnjavali kao Srbi.
kievskaya rusь
Srbi nikako da otresu sa sebe kompleks vječne žrtve i kompleks velikog historijskog i bogomdanog naroda. Ovdje se stalno ponavlja kako su Hrvati vještačka nacija sklepana od različitih etnosa. Svaka je nacija sklepana od različitih etnogenetskih grupa, uključujući i srpsku naciju. Etnonim "Srbin" se, već od predosmanskog vremena koristi u samo u vjerskom smislu da označi pravoslavca, pripadnika srpske (nemanjićke) crkve. Tek od 19. stoljeća etnonim pravoslavno pučanstvo u Hrvatskoj i BiH počinje se nacionalno zvati Srbima, do tada je to bila isključivo vjerska odrednica. Katolici (izuzev dubrovačkih i nešto dalmatinskih srbokatolika s kraja 19. stoljeća, uglavnom intelektualci) nikada sebe nisu nazivali Srbima, niti da govore srpskim jezikom, niti su ga od bilo koga ukrali niti pozajmili. Inače, čakavski kojeg (samouki i polupismeni) Karadžić, naziva hrvatskim, čini jednu cjelinu sa štokavskim.
Ili sam Miloš Kovačević:
https://www.politika.rs/sr/clanak/512848/Pogledi/Blacenje-Srbistike
Blaćenje Srbistike
..............................
Коста
@Pajo Patak -- Караџић је Реформом приближио стандардни језик језику Хрвата, јер је то било корисно Бечу. Тзв. "Бечки договор" (1850) између Вука и Хрвата, исписан само хрватском лаитницом, име језика се и не спомиње, а Димитријe Деметeр, један од хрватских потписника, је притом написао да "nam (sic) је u novie vrieme za rukom pošlo književni jezik" Срба и Хрвата тако изједначити да "izvan pismenah" (буквица) међу њима нема "baš nikakove razlike.
Коста
Зар ни Ивић није видео да све што приписује Ковачевићу долази од Вука, а све што је Вук тврдио (Срби сви и свуда) долази од Јозефа Шафарика?!? Зато је Тасовац у праву кад каже да је за србистику стагнација врхунско достигнуће! Да се подсетимо, не само да је Шафарик све штокавце стрпао у Србе, он је и све СЛОВЕНЕ стрпао -- у Србе! И то је човек који је Вуку (и Копитару) био врхунски научник 19. века око питања језика. То још могу донекле и да разумем, али не да неко и данас така мисли!
Dragomir Olujić Oluja
Profesore Kovačeviću, dva pitanja! 1) Kako se zvao jezik na kojem je Splićanin Marko Marulić pisao, doduše latinicom, tri veka pre nego što ga je Vuk Karadžić (prvo stidljivo 1810. i potom 'službeno') 1824. nazvao srpskim i otkada počinje tarapana oko njegovog imena? (I, uzgred, zašto u čuvenom, prelomnom i presudnom Bečkom dogovoru 1850. o „zajedničkom književnom jeziku Južnih Slovena“ nema imena tog jezika?)