Čiji je naš jezik

Кажеш да је потписао далматски да не похрвати Србе.
Речник је чакавског наречја а није ми познато да су се Срби са њим служили.
И каснији речници носе називе илирски, словенски, нигде хрватског имена.

Da ne pohrvati, pobosanči Srbe, da ne posrbi Hrvate,...nazovi to kako god hoćeš...u dalmatinskom imenu video je nešto što može biti sveobuhvatno i najbolje.

Nisam siguran šta ti je tu nejasno. On je po svom poreklu čakavac, tim jezikom je govorio i najbolje ga znao i logično je da je rečnik primarno čakavski i da u komparaciji ima relativno malo kajkavskih i štokavskih reči.
 
Poslednja izmena:
Da ne pohrvati, pobosanči Srbe, da ne posrbi Hrvate,...nazovi to kako god hoćeš.

Nisam siguran šta ti je tu nejasno. On je po svom poreklu čakavac, tim jezikom je govorio i najbolje ga znao i logično je da je rečnik primarno čakavski i da u komparaciji ima relativno malo kajkavskih i štokavskih reči.
Ја не видим логику у овој твојој конструкцији.
Баш из разлога што је чакавски очекивао би човек да га именује хрватским.
 
Ја не видим логику у овој твојој конструкцији.
Баш из разлога што је чакавски очекивао би човек да га именује хрватским.

Prosto je kao pasulj. Govorimo o jeziku koji se govori na prostoru od Jadrana do Drave i Dunava. Jeziku koji ima 4 imena: dalmatinski, hrvatski, bosanski i srpski. Od ta četii imena, izabrao je ono ime koje smatra da je najsveobuhvatnije, najpoznatije i najbolje. A to je dalmatinsko. Nije hrvatsko, niti bosansko, niti srpsko.

Da li je i u kojoj meri fond reči kajkavski, štokavski ili čakavski (a što nije Vrančić niti drugi ljudi tadašnjeg vremena, umeo baš ni razlikovati kao što može današnji jezikoslovac), potpuno je irelevantno; nema nikakvog uticaja na izbor lingvonima. Da se Vrančić rodio i živeo u, primera radi, Smederevu, verovatno bi rečnik bio dominantno štokavski.
 
Uzgred, ja sam upravo kritikovao što to nije posledica razmišljanja, već izmišljanja. Razmišljanje znači da je bio iskorišćen misaoni proces i da je bilo nekih koraka zbog kojih se došlo do toga, a ovde toga nije bilo.

To što si napisao u potpunosti je ekvivalentno sledećoj tvrdi: DAI su izbacili protestanti da napakoste Hrvatima i katolicima. Dakle, falsifikat je primarno protuhrvatski i protukatolički, zato što su njime Srbima poklonjene značajne teritroije, sve do reke Cetine; dakle i Bosna i Hercegovina, kao i Neretljani tj. Makarska krajina. To znači da DAI spada u jedan od prvih „velikosrpskih“ falsifikata, odnosno prvih tragova ideologije Velike Srbije.

Naravno, to što sam napisao u pređašnjoj objavi je čista glupost, ali je rezultat potpuno istog procesa koji si ti ovde predstavio kao razmišljanje. :D

Neverovatno koliko se trudiš da daš neku analogiju, al ti ne ide.
Da ne pohrvati, pobosanči Srbe, da ne posrbi Hrvate,...nazovi to kako god hoćeš...u dalmatinskom imenu video je nešto što može biti sveobuhvatno i najbolje.

Nisam siguran šta ti je tu nejasno. On je po svom poreklu čakavac, tim jezikom je govorio i najbolje ga znao i logično je da je rečnik primarno čakavski i da u komparaciji ima relativno malo kajkavskih i štokavskih reči.
Ajde, odmori malo, pregrejao ti se mozak, pišeš teške nebuloze. Čakavski i štokavski imaju vokabular podudaran u preko 95% reči; ono što ih razlikuje je gramatika.
 
Ajde, odmori malo, pregrejao ti se mozak, pišeš teške nebuloze. Čakavski i štokavski imaju vokabular podudaran u preko 95% reči; ono što ih razlikuje je gramatika.

Vrancic1.jpg

Vrancic2.jpg

Vrancic3.jpg


https://hrcak.srce.hr/file/271067
 
Hvala na nepotrerbnoj potvrdi moje tvrdnje.

Rečnik nema mnogo reči. Lepo obeleži sve koje ne mogu da budu i štokavske nego samo čakavske i ako ih ima više od 5%, onda si u pravu.

Ne interesuje me nešto ta tema; ne vidim ni zašto je bitna po ovome o čemu se diskutuje tj. pitanju zašto je Vrančić odabrao od poznata četiri baš dalmatinski glotonim, a što uopšte nema neke veze sa tipom jezika.
 
Moje pitanje je prosto; zašto isključuješ mogućnost da je, prosto, nešto pomešao?

Ili, evo, ako ti se ne sviđa poređenje sa tobom, hajde da napravimo paralelu sa nekom ekvivalentnom ličnošću iz kroatističke javnosti. Evo, uzmimo Maria Grčevića. :)

Za razliku od Kovačevića, koji se eksplicitno ograđuje od toga da se razume u istorijska (pa čak i usko lingvistička) pitanja i koji se nikada time nije uopšte ni bavio, Grčević (iako je evdentno da je kao amaterski istoričar ni trunku bolji od Kovačevića) ne samo da drži predavanja na temi istorije, nego i objavljuje čitava dela. Grčević je uspeo da na gomilu stranica, pod prizvukom naučnog rada, raspreda o porodici Runjanin i njihovom poreklu, a da čovek bukvalno nema ni najmanje predstave ni ko mu je otac, niti deda; dakle, ni najosnovnije podatke. On piše o nekakvim Runjanima koji su možda nekakvi Hrvati, a ne zna da je Josifov deda bio srpski aktivista koji je opisivao i poreklo svoje porodice; ne zna ni za njegove memoare, koji su odavno objavljeni.

To što je Grčević učinio, složićeš se, nemerljivo je strašnije od Kovačevićevog propusta (koji samo usputno, verbalno, pominje jednu informaciju). Je li tako? Iz kog razloga treba izvršiti aboliciju Grčevića i smatrati da je čovek (koji se doslovno bavio istraživačkim poslom) nenamerno pogrešio po pitanju porodice Runjanin, a osuditi ovu Kovačevićevu grešku kao svesnu laž?
To dvoje nema veze.

G. je naveo sve točno o Josifu Runjaninu, a oca je samo spomenuo. Riječ je Josifu, a ne njegovu ocu. I Šenoi je otac bio Nijemac, a on sam Hrvat. Nije u pitanju cijela genealogija, nego mogućnost da se dio srbijanskih Vlaha izjašnjavao Hrvatima, što je i podkrijepljeno iskazima. Tako i Josif Runjanin. Grčević ništa nije pogriješio, unatoč tom što nije profesionalac. Prilog tomu je visoka ocjena knjige od strane Ruske imperatorske akademije, glavne vojne akademije.

K. je samo u teoriji mogao pogriješiti, što nije isključeno, no desetci njegovih iskaza na videima to dovode u pitanje. On laže čim zine. Grčević ima 2-3 videa i u svima govori istinu.
 
To dvoje nema veze.

G. je naveo sve točno o Josifu Runjaninu, a oca je samo spomenuo. Riječ je Josifu, a ne njegovu ocu. I Šenoi je otac bio Nijemac, a on sam Hrvat. Nije u pitanju cijela genealogija, nego mogućnost da se dio srbijanskih Vlaha izjašnjavao Hrvatima, što je i podkrijepljeno iskazima. Tako i Josif Runjanin. Grčević ništa nije pogriješio, unatoč tom što nije profesionalac. Prilog tomu je visoka ocjena knjige od strane Ruske imperatorske akademije, glavne vojne akademije.

K. je samo u teoriji mogao pogriješiti, što nije isključeno, no desetci njegovih iskaza na videima to dovode u pitanje. On laže čim zine. Grčević ima 2-3 videa i u svima govori istinu.

Evo Grčevićevog citata za primer:
Pojedini srpski autori često spominju da je Josip Runjanin bio »Srbin«. Pod tom pretpostavkom uvršten je i među »znamenite Srbe« na mrežnim stranicama Srpskoga narodnoga vijeća. Kao dokaz da je Runjanin navodno bio »Srbin«, uzima se to što je bio pravoslavac, što je kršten s imenom Josif, i što mu je obitelj bila podrijetlom iz Srbije. Nema podatka o tom da bi Josip Runjanin ikada igdje ikomu rekao ili napisao da je Srbin.
Migracije raških Hrvata i kroatiziranih raških Vlaha mogu se putem toponima i antroponima na prostoru današnje Srbije pratiti sve do Beograda. Oni su se iseljavali i u Bosnu i Hercegovinu i u Habsburšku Monarhiju, gdje su se neki njihovi potomci poput Josipa Runjanina uključili u suvremenu hrvatsku etnogenezu kao pravoslavni Hrvati.


Na stranu potpuno što postoji izvor u kojem se Josif Runjanin izjasnio kao Srbin...Ovo piše Runjaninov deda, inače poznati predstavnik srpskog naroda u Habzburškoj monarhiji:

Runjaninov deda.jpg


Ti ozbiljno stojiš iza toga da Grčević nije golemo pogrešio, predstavljajući srpsko svojatanje Josifa Runjanina čak i kao neosnovano (da ne kažem da je predočio kao maliciozno srpsko svojatanje pravoslavne hrvatske ličnosti)? :ceka:
 
Oprosti- ne znam je li to "zamajavaš" ili si neposoban shvatiti?

Iskaz iz videa je besmislen, i tvoje inzistiranje na njemu je besmisleno.

Tvrdnja da je "nazočan" i- ili čak poglavito- srpska riječ koja se nalazi u Dušanovu zakoniku ozbiljna je javna tvrdnja jednoga od najistaknutijih srpskih lingvista. To je vrlo specifična tvrdnja, vrlo jasna, i svaka ju budala može provjeriti u popisu riječi iz toga zakonika. Ne treba čovjek znati baš ništa o povijesti jezika, treba samo prelistati izdanje.

Kovačević je lagao. Da nije ništa rekao nego neke neodređene stvari, nikom ništa. Nu, on je konkretno rekao za jednu konkretnu riječ u konkretnom tekstu, a što svatko može provjeriti, bez ikakva znanja.

On je mislio da se nitko ne će naći da to ide provjeravati, te njegove pansrpske idiotarije.

Ako to ne vidiš, a vidi i Ray Charles- nema se tu što dodati.

Meni nije jasno kako ti je ovde promakao jedan logički apsurd. Kažeš:
1) Svaka budala je može proveriti u popisu reči iz Dušanovog zakonika. Ne treba čovek znati baš ništa o istoriji jezika, treba samo prelistati izdanje
2) On je mislio da se neće naći niko da to ide proveriti
Ove dve stvari su u kontradikciji.

Naprotiv, zar ti nije logično da što je lakše proveriti neku tvrdnju i što je više opšte poznato nešto...to je jasnije da osoba lupeta, a na laže? :D Naravno, pretpostavljamo da Miloš Kovačević kao obrazovan čovek nije baš toliko retardiran (ono, baš strašno glup čovek) da mu nešto tako besmisleno padne na pamet.

Ako će osoba nešto izmisliti i slagati, neće to učiniti na način koji je vrlo lako opovrgnuti. Takve laži, kada se prave, tiču se opskurnijih i teško proverivih stvari. Izbaci se nešto što je i teško demantovati. Primera radi, da mi jedan čovek kaže kako je Radoslav Katičić rekao njegovoj pokojnoj majici da je uhvatio Maria Grčevića kako spaljuje dokumenta iz Dubrovačkog arhiva u kojima se spominje srpski lingvonim. :) To bi bio primer, zato što je tako nešto dosta teško proveriti.

Kako ti nije to što si naveo, doslovno, jasan indikator sam po sebi da se upravo radi o nenamernoj greški (bez obzira na pojedina druga Kovačevićeva lupetanja)?
 
Ovo piše Runjaninov deda, inače poznati predstavnik srpskog naroda u Habzburškoj monarhiji:
1687135685555.png
Izvinjavamm se na kratkoj digresiji, ali, kada Runjaninov deda ovo piše - interesantno je s obzirom da upotrebljava slovo ћ?

Koji je izvor ovog dokumenta?

Čuvena kuzminska porodica Runjanin, kako je u svojoj “Autobiografiji” zabeležio protojerej Petar Runjanin (1775 – 1839), potiče iz podrinjskog sela Runjani, blizu Loznice. U burnim istorijskim vihorima i previranjima, selili su se sve do Bosne, Slavonije i Srema, da bi, konačno, jedna njena grana našla utočište u Kuzminu, gde je prota i rođen. Sa ženom Dmitrom (Trumić), najpre učitelj a potom sveštenik, Petar će imati petoro dece. Njihov najstariji sin Ignjatije Runjanin (1798 – 1876), “baumajstor”, nastanivši se u Vinkovcima, u braku sa Sofijom, izrodiće sedmoro dece, među kojima i najstarijeg Josifa.





Avtobiografija Petra Runjanina: (1775.-1839.)​

Front Cover

Petar Runjanin, Nikola Radojčić
Bogoslovski glasnik, 1914 - Serbia - 133 pages
 
Poslednja izmena:
Da se razumemo, ja ovde uopšte ne branim Miloša Kovačevića (daleko bilo; njemu baš istorijske teme nisu jača strana i to mu nije jedina takva greška), odnosno njegov propust. To što je on učinio, neodgovorno je. Ja sam uvek bio najoštriji prema greškama ljudi koji bi trebalo da budu intelektualna elita, makar se i ograđivali da pričaju o temama u koje se ne razumeju. Svaka javno izgovorena reč ima svoju odgovornost i težinu. Tako i vezano za ovo (i profesionalno, akademski, kao i moralno) dužan Kovačević da negde u javnosti kaže gde je tačno pogrešio i šta je ispravna informacija.

Jedini razlog zašto diskutujemo ovde o reči nazočan i njemu jeste zbog motiva i konteksta kako i zašto se to desilo. Odnosno, zbog tvoje tvrdnji da je to što se desilo, navodno, proizvod malicioznog (i poprilično glupog) pokušaja podmetanja nekakvog falsifikata, a u širem spektru zato što tvrdiš da je što je Kovačević učinio na temu da je reč nazočan po Lazi Kostiću iz Dušanovog zakonika, primer elementa (srpske) (ne)kulture kao sklonost svesnom laganju ili izmišljanju stvari. Zbog ovog poslednjeg i cela priča je posebno važna, da ne pokušaš sad nešto relativizovati kako te, eto, zamajavam insistirajući na sitnicama. Posebno u spektru da se još i gore stvari dešavaju npr. Mariu Grčeviću, sa hrvatske strane.

nestanku niza dokumenata iz hrvatskih arhiva u obje Jugoslavije
Posle Kovačevićeve sporne tvrdnje i nazočnosti, mogao bi, da se opet malo vratimo na arhive, pojasniti ovo ovde što si napisao vezano za nestajanje dokumenata iz hrvatskih arhiva u obe Jugoslavije.

Hrobi, jesi li zaboravio da napišeš koju vezano za ovaj tvrdnje oko spiska nestalih dokumenata iz hrvatskih arhiva u obe Juge?
 
Poslednja izmena:
Ako će osoba nešto izmisliti i slagati, neće to učiniti na način koji je vrlo lako opovrgnuti. Takve laži, kada se prave, tiču se opskurnijih i teško proverivih stvari. Izbaci se nešto što je i teško demantovati. Primera radi, da mi jedan čovek kaže kako je Radoslav Katičić rekao njegovoj pokojnoj majici da je uhvatio Maria Grčevića kako spaljuje dokumenta iz Dubrovačkog arhiva u kojima se spominje srpski lingvonim. :) To bi bio primer, zato što je tako nešto dosta teško proveriti.
Pohvaljujem uspešnu analogiju.

PS. Uf, pardon, ipak si zeznuo. Katičić uhvatio Grčevića : Poljak uhvatio Srbina. Ne ide.
 
Evo još malo Grčevića:
Nema podatka o tom da bi Josip Runjanin ikada igdje ikomu rekaoili napisao da je Srbin. S druge strane, više toga nedvojbeno upućuje na to da je sam sebe smatrao Hrvatom. Tu svoju etničku samoidentifikaciju mogao je usvojiti kao časnik u Vojnoj krajini, u kojoj je vojnički suživot »na braniku Hrvatske« pogodovao oblikovanju svijesti o hrvatskom zajedništvu tamošnjih pravoslavaca i katolika, no moguće je ito, vidjeli smo, da su već njegovi predci iz Srbije u Hrvatsku došli kaonositelji etnonima Hrvat.

Zapiso o Josifu Runjaninu u bečkom ratnom arhivu:
ArhivBec1.jpg

ArhivBec2.jpg


Među jezicima koje je Runjanin govorio su nemački i srpski, pa onda slabije italijanski i francuski i nešto malo latinskog.

Pitam se šta primer Grčevića sa Runjaninom svedoči o Grčevićevoj kulturi. 🤔 @Urvan Hroboatos Da li ovo znači da, pošto govorimo o lupetanju i kulturnoj aproprijaciji koja se tolikim razmerama u neznanju graniči sa pravim falsifikatom, ovo znači da je Grčević zapravo Srbin koji je zalutao među Hrvate?
 
Poslednja izmena:
Evo Grčevićevog citata za primer:
Pojedini srpski autori često spominju da je Josip Runjanin bio »Srbin«. Pod tom pretpostavkom uvršten je i među »znamenite Srbe« na mrežnim stranicama Srpskoga narodnoga vijeća. Kao dokaz da je Runjanin navodno bio »Srbin«, uzima se to što je bio pravoslavac, što je kršten s imenom Josif, i što mu je obitelj bila podrijetlom iz Srbije. Nema podatka o tom da bi Josip Runjanin ikada igdje ikomu rekao ili napisao da je Srbin.
Migracije raških Hrvata i kroatiziranih raških Vlaha mogu se putem toponima i antroponima na prostoru današnje Srbije pratiti sve do Beograda. Oni su se iseljavali i u Bosnu i Hercegovinu i u Habsburšku Monarhiju, gdje su se neki njihovi potomci poput Josipa Runjanina uključili u suvremenu hrvatsku etnogenezu kao pravoslavni Hrvati.


Na stranu potpuno što postoji izvor u kojem se Josif Runjanin izjasnio kao Srbin...Ovo piše Runjaninov deda, inače poznati predstavnik srpskog naroda u Habzburškoj monarhiji:

Pogledajte prilog 1362998

Ti ozbiljno stojiš iza toga da Grčević nije golemo pogrešio, predstavljajući srpsko svojatanje Josifa Runjanina čak i kao neosnovano (da ne kažem da je predočio kao maliciozno srpsko svojatanje pravoslavne hrvatske ličnosti)? :ceka:
Može pisati djeda što hoće, Josip Runjanin se nije izjašnjavao kao Srbin. Grčević ne da nije golemo pogriješio.On uopće nije pogriješio.

Runjanin nije rekao da mu je jezik srpski, nego su to upisali njemački pisari (iako i u to dvojim, vjerojatno, ako je službeno, pisalo da mu je jezik dvoimena imena). A da je i rekao, u modernije doba se zbivalo da se ime mijenja, ne samo pod utjecajem popisivača, nego u javnim osobnim iskazima. Tako se Ivo Andrić pisao do oko 30 Hrvat, a kasnije Srbin. Hrvatski preporoditelji, po svim kriterijima Hrvati, jezik su zvali uglavnom ilirski, nekad hrvatsko-srbski, a naravno kasnije najčešće hrvatski.

Tako je Vinko Pacel, jedan od podpisnika Bečkog dogovora iz 1850., napisao gramatička djela:

Vinko Pacel, Slovnica jezika hrvatskoga ili srbskoga. Zagreb, 1860.

Vinko Pacel, Oblici književne hrvaštine. Karlovac, 1865.
 
Poslednja izmena:
Usput oko imena.

Prvo, Mehmed Spaho, vođa Jugoslavenske muslimanske organizacije u 1. Jugoslaviji, nije se nacionalno izjašnjavao (za razliku od pripadnika njegove stranke u Skupštini), a u osobnim iskazima jezik je uvijek zvao hrvatskim (v. Hadžijahić: Od tradicije do identiteta, Sarajevo, 1974.)

Drugo, u popisu sjeverne Hrvatske 1890., na hrvatskom (ne govorim o njemačkom tekstu), ponuđeno je hrvatski ili srpski. Moglo se jedno, drugo ili oboje. U izvornom obliku koji je kasnije objedinjen u hrvatski ili srbski, 369.000 pravoslavaca navodi da im je materinski jezik srbski, 192.531 da im je to - hrvatski.

Znači li to da je skoro 200.000 pravoslavaca u sjevernoj Hrvatskoj, 1890., bilo "zapravo" Hrvatima? Jer to je već u nacionalnom dobu, na pragu 20. stoljeća.

Može se svašta kalkulirati, no očito je da to nije presudno.

https://hrcak.srce.hr/18625
 
Meni nije jasno kako ti je ovde promakao jedan logički apsurd. Kažeš:
1) Svaka budala je može proveriti u popisu reči iz Dušanovog zakonika. Ne treba čovek znati baš ništa o istoriji jezika, treba samo prelistati izdanje
2) On je mislio da se neće naći niko da to ide proveriti
Ove dve stvari su u kontradikciji.

Naprotiv, zar ti nije logično da što je lakše proveriti neku tvrdnju i što je više opšte poznato nešto...to je jasnije da osoba lupeta, a na laže? :D Naravno, pretpostavljamo da Miloš Kovačević kao obrazovan čovek nije baš toliko retardiran (ono, baš strašno glup čovek) da mu nešto tako besmisleno padne na pamet.

Ako će osoba nešto izmisliti i slagati, neće to učiniti na način koji je vrlo lako opovrgnuti. Takve laži, kada se prave, tiču se opskurnijih i teško proverivih stvari. Izbaci se nešto što je i teško demantovati. Primera radi, da mi jedan čovek kaže kako je Radoslav Katičić rekao njegovoj pokojnoj majici da je uhvatio Maria Grčevića kako spaljuje dokumenta iz Dubrovačkog arhiva u kojima se spominje srpski lingvonim. :) To bi bio primer, zato što je tako nešto dosta teško proveriti.

Kako ti nije to što si naveo, doslovno, jasan indikator sam po sebi da se upravo radi o nenamernoj greški (bez obzira na pojedina druga Kovačevićeva lupetanja)?
Miloš Kovačević je, kao i svi velikosrbi- lud. To je mentalni poremećaj.
Javno na TV, a što je dostupno na jednom od njegovih videa-proljeva, rekao da su se Držić i Gundulić nacionalno iskazvali Srbima. Znajući to doba, to može reći samo netko tko je- lud.

Što pokazuje svo ludilo velikosrpskoga svjetonazora, u kom je on na jezičnom polju jedan od najistaknutijih, ali ne jedini.

Npr. lingvist srednje generacije Aleksandar Milanović, očito poludio kao i ostali, piše ovaj tekst:
https://www.politika.rs/sr/clanak/374117/Drustvo/Vukovi-Srbi-svi-i-svuda

Vukovi Srbi, svi i svuda​


Većina je komentara ili blesava ili kaotična, no neki su ga argumentirano pokopali:
...................................
Tomislav Hrvatski

Zašto je autor Milanović, uglavnom točno prikazavši Karadžićev tekst u kontekstu slavistike Kopitara, Šafarika i Miklošiča, "zaboravio" navesti da su hrvatski Ilirci (Kukuljević, Mažuranić, Šulek, ..) žestoko odbacili te ranoslavističke konstrukcije ? Zašto nije naveo da je većina austrijskih slavista radila s ciljem da pravoslavce u Austriji jezičnokulturno pokatoliči i odvoji od Rusa, te da je Vuk bio dio toga projekta ? Da je počinio, usvajanjem niza hrvatskih rječničkih i pravopisnih, te gramatičkih oblika, pravi kulturocid nad dotjeranim jezikom građanske klase u Vojvodini i šire (Lazić, Jovan Subotić, Petranović, Stejić, ..) ? Zašto nije naveo da su se osim nekoliko srbokatolika, u 19. i 20. st. svi izvorni katolički, te većina muslimanskih štokavaca očitovali Hrvatima- Ante Starčević, Martić, Jukić, Paško Kazali, Milorad Medini, Bašagić, Supilo, Maretić, Ferdo Šišić, Petar Skok, ..? Ako se manje od 1% štokavskih katoličkih autora izjasnilo da nisu Hrvati-sve je jasno.

kievskaya rusь

Vuka je Karadžić bio neškolovan i samouk, no vrlo darovit i uporan, no iz nekog razloga nije vidio da katolici i muslimani (on u BiH nikada nije bio), srpsko ime smatraju vjerskom pripadnošću. I pravoslavno je stanovništvo to srpsko ime smatralo samo za vjeroispovijest, da bi potom ono prešlo u narodno (etničko) ime. Dokaz tomu su američki popisi balkanskih migranata, koji su vršeni na otoku Ellis kod New Yorka, u tim popisima mnogi su se pravoslavci, prezimena npr. Paspalj, Dubaić, Milošević, Đukić, ili imena kao Jovo, Lazo, Simo, itd., i većina je u rubriku "Race of People" upisana (kako su se izjasnili) kao Hrvati. Dok je u rubrici "Nationality" pisalo Austrougarska. Rubrike "Religion" nije bilo, da je bilo vjerojatno bi se vjerski izjašnjavali kao Srbi.

kievskaya rusь

Srbi nikako da otresu sa sebe kompleks vječne žrtve i kompleks velikog historijskog i bogomdanog naroda. Ovdje se stalno ponavlja kako su Hrvati vještačka nacija sklepana od različitih etnosa. Svaka je nacija sklepana od različitih etnogenetskih grupa, uključujući i srpsku naciju. Etnonim "Srbin" se, već od predosmanskog vremena koristi u samo u vjerskom smislu da označi pravoslavca, pripadnika srpske (nemanjićke) crkve. Tek od 19. stoljeća etnonim pravoslavno pučanstvo u Hrvatskoj i BiH počinje se nacionalno zvati Srbima, do tada je to bila isključivo vjerska odrednica. Katolici (izuzev dubrovačkih i nešto dalmatinskih srbokatolika s kraja 19. stoljeća, uglavnom intelektualci) nikada sebe nisu nazivali Srbima, niti da govore srpskim jezikom, niti su ga od bilo koga ukrali niti pozajmili. Inače, čakavski kojeg (samouki i polupismeni) Karadžić, naziva hrvatskim, čini jednu cjelinu sa štokavskim.

Ili sam Miloš Kovačević: https://www.politika.rs/sr/clanak/512848/Pogledi/Blacenje-Srbistike

Blaćenje Srbistike​

..............................


Коста

@Pajo Patak -- Караџић је Реформом приближио стандардни језик језику Хрвата, јер је то било корисно Бечу. Тзв. "Бечки договор" (1850) између Вука и Хрвата, исписан само хрватском лаитницом, име језика се и не спомиње, а Димитријe Деметeр, један од хрватских потписника, је притом написао да "nam (sic) је u novie vrieme za rukom pošlo književni jezik" Срба и Хрвата тако изједначити да "izvan pismenah" (буквица) међу њима нема "baš nikakove razlike.

Коста

Зар ни Ивић није видео да све што приписује Ковачевићу долази од Вука, а све што је Вук тврдио (Срби сви и свуда) долази од Јозефа Шафарика?!? Зато је Тасовац у праву кад каже да је за србистику стагнација врхунско достигнуће! Да се подсетимо, не само да је Шафарик све штокавце стрпао у Србе, он је и све СЛОВЕНЕ стрпао -- у Србе! И то је човек који је Вуку (и Копитару) био врхунски научник 19. века око питања језика. То још могу донекле и да разумем, али не да неко и данас така мисли!

Dragomir Olujić Oluja

Profesore Kovačeviću, dva pitanja! 1) Kako se zvao jezik na kojem je Splićanin Marko Marulić pisao, doduše latinicom, tri veka pre nego što ga je Vuk Karadžić (prvo stidljivo 1810. i potom 'službeno') 1824. nazvao srpskim i otkada počinje tarapana oko njegovog imena? (I, uzgred, zašto u čuvenom, prelomnom i presudnom Bečkom dogovoru 1850. o „zajedničkom književnom jeziku Južnih Slovena“ nema imena tog jezika?)
 
Poslednja izmena:
O, nije mi ovo bilo rečeno samo jednom. 😂
А је л? Значи ништа од муштулука... :lol:

Ne slažem se. Po mom mišljenju može se krenuti isključivo od temelja, zato što se bez temelja cela piramida urušava. Ako kreneš od vrha, samo si okrznuo stvar koja se posle može relativizovati ili čak odbaciti u celosti, baš iz razloga što je preskočeno sve ispos. Ako se krene od vrha, onda je to bukvalno uslov posao, zato što ostavlja maksimalni prostor za manipulacije. Svako može reći nešto tipa da ima „drugačije vrednovanje izvora“, ili može ovako kao Hrobi početi sa piše o nekakvim mentalitetskim razlikama Hrvata i Srba, a što je sve bežanje od suočavanja sa činjenicama, odnosno prikrivanje Nemanja nikakvog odgovora, pa ni stava uopšte, iza navodne relativizacije o drugačijem viđenju.

Ne, jedini ispravan korak je poći od minucioznih detalja i samih temelja. Jer to onda maksimalno sužava prostor drugoj strani u raspravi da napravi čak i milimetarski pomak na polju ikakve mahinacije. Kada se stvari svedu na elementarni nivo i kada govorimo o suočavanju sa sirovom dokazivim (i dokazanim) činjenicama, nestaju i temelji i cela priča se urušava sama u sebe kao kula od karata. Jerbo biva ogoljena i suočena sa istinom, a to je da je pojedinačno drveće koje sačinjava šumu...lažno. Na to, prosto ne postoji nikakav odgovor. To je ono što bi rekli Englezi, pravi conversation stopper.

To kažem ne tek tako, neko i nakon dosta iskustva kojim je rečeno baš na ovom (pot)forumu i empirijski potvrđeno. :)
То с пирамидом ми није било добро поређење. Кад сам поменуо врх пирамиде и мислио сам на најважније, на суштинско, након ког се све урушава. Може се то сликовито представити као поткопавање темеља, ок, свакако нисам мислио ни на какве минуциозне детаље, само на суштину која све детаље обесмишљава кад се она разоткрије.
Добро, сто људи, сто ћуди. Мој лични избор је да рецимо о кроатистици уопће не расправљам озбиљно (што није тешко примијетити :lol:) и рођени је у праву кад често каже да се само спрдам или пискарам бурлеске. Тачно тако. Нису завриједили озбиљну расправу јер им та конструкција пати од помањкања елементарне логике коју правим питањем поцијепа и неписмен сељак и радознало дијете. Тек кад то некако скрпе у макар привидан смисао, тек онда ћемо расправљати. До тада само спрдња или мук. Наравно, нити тврдим да само тако треба нити да је то најбоље, то је тек само мој избор.
 
Poslednja izmena:

Back
Top