- Poruka
- 13.833
Prije no što odem u krpe, navest ću jednostavno, po 100-ti puta:
1. najveći živući stručnjaci, znalci hrvatskoga, sljedeći su (neki su veliki stručnjaci kao Brozović, Vončina, Kačić, Finka, Bujas ili Ladan pokojni).
Radoslav Katičić, Stjepan Babić, Ivo Pranjković,Eduard Hercigonja, Josip Bratulić, Stjepan Damjanović, Josip Silić, Mislav Ježić, Laszlo Bulscu, August Kovačec, Ranko Matasović, Anica Nazor, Dragica Malić, Branka Tafra, Petar Šimunović, Marinka Šimić, Darija Gabrić-Bagarić, Mateo Žagar, Mirko Peti, Mijo Lončarić, Milan Mihaljević, Marko Tadić, Dubravka Sesar, Marko Samardžija, ..
Njihova su stajališta o hrvatskome jasno objavljena, n.pr., ovdje:
http://www.matica.hr/kolo/374/r/Tema broja: Položaj hrvatskog jezika - jučer, danas, sutra/
Stajališta koja zastupa Snježana Kordić među hrvatskim jezikoslovcima ne zastupa baš nitko. Ni jedna jedina osoba. Ako želite provjeriti gdje je tko, jednostavno potražite bibliografiju tih ljudi, preko googla - koja je nepotpuna, ali daje kakvu-takvu sliku.
Nije ni ona, do pitajboga kakvih avantura i motivacija na privremenome radu u Njemačkoj, poglavito politički motiviranima. Kad je ta opcija propala, i jugoplaneri su j unapustili, ostala je na suhom - ne zbog tobožnje "nannstvenosti" njezinih stajališta, nego zato što je i tzv. međunarodna zajednica slavista, odnjegovanih na kopanju SFRJ, digla ruke od serbokroatizma, i to konačno.
2. Drugo, valja reći da nisu lingvisti ti koji su jače oblikovali jezik u 20. st. i 21., nego često i drugi stručnjaci, a prije svih prevoditelji i književni povjesničari ( Mate Maras, Daniel Bučan, Zdeslav Dukat, Ante Stamać, Mirko Tomasović, Luko Paljetak, ...S. Prosperov Novak, Dubravko Jelčić, Nikica Kolumbić, Rafael Bogišić, Viktor Žmegač, Pavao Pavličić, ..- navodim samo žive auktore- a ne i legende nedavno ili skoro otišle kao Josip Tabak, Mihovil Kombol, Vojmil Rabadan, Zlatko Gorjan, Tomislav Ladan, Vojmir Vinja,... ili Ivo Frangeš, Marin Franićević, ... ).
U BiH, ili u Srbiji i sl. se plasira pogrješna slika o njekim strašnim zadrtim hrvatskim jezičnim nacionalistima nasuprot kojima, navodno, stoje nepokolpeljivi "znanstvenici". A ti su navodni znanstvenici, u svom glavnom stajalištu o nekom zajedničkom dvoimenom jeziku, ne samo u manjini, nego ih doslovno - nema. Kroz halabuku se pokušala progurati Kordićeva, i to od projugoslavenskih publicista i političara (Nenad Popović, Slavko Goldstein, Igor Mandić, Miljenko Jergović i još dvije-tri osobe). To je propalo, i i- to je prava slika stvarnosti, a ne ona koja je ne samo možda željena od njekih, nego i nametana neobaviještenima.
1. najveći živući stručnjaci, znalci hrvatskoga, sljedeći su (neki su veliki stručnjaci kao Brozović, Vončina, Kačić, Finka, Bujas ili Ladan pokojni).
Radoslav Katičić, Stjepan Babić, Ivo Pranjković,Eduard Hercigonja, Josip Bratulić, Stjepan Damjanović, Josip Silić, Mislav Ježić, Laszlo Bulscu, August Kovačec, Ranko Matasović, Anica Nazor, Dragica Malić, Branka Tafra, Petar Šimunović, Marinka Šimić, Darija Gabrić-Bagarić, Mateo Žagar, Mirko Peti, Mijo Lončarić, Milan Mihaljević, Marko Tadić, Dubravka Sesar, Marko Samardžija, ..
Njihova su stajališta o hrvatskome jasno objavljena, n.pr., ovdje:
http://www.matica.hr/kolo/374/r/Tema broja: Položaj hrvatskog jezika - jučer, danas, sutra/
Stajališta koja zastupa Snježana Kordić među hrvatskim jezikoslovcima ne zastupa baš nitko. Ni jedna jedina osoba. Ako želite provjeriti gdje je tko, jednostavno potražite bibliografiju tih ljudi, preko googla - koja je nepotpuna, ali daje kakvu-takvu sliku.
Nije ni ona, do pitajboga kakvih avantura i motivacija na privremenome radu u Njemačkoj, poglavito politički motiviranima. Kad je ta opcija propala, i jugoplaneri su j unapustili, ostala je na suhom - ne zbog tobožnje "nannstvenosti" njezinih stajališta, nego zato što je i tzv. međunarodna zajednica slavista, odnjegovanih na kopanju SFRJ, digla ruke od serbokroatizma, i to konačno.
2. Drugo, valja reći da nisu lingvisti ti koji su jače oblikovali jezik u 20. st. i 21., nego često i drugi stručnjaci, a prije svih prevoditelji i književni povjesničari ( Mate Maras, Daniel Bučan, Zdeslav Dukat, Ante Stamać, Mirko Tomasović, Luko Paljetak, ...S. Prosperov Novak, Dubravko Jelčić, Nikica Kolumbić, Rafael Bogišić, Viktor Žmegač, Pavao Pavličić, ..- navodim samo žive auktore- a ne i legende nedavno ili skoro otišle kao Josip Tabak, Mihovil Kombol, Vojmil Rabadan, Zlatko Gorjan, Tomislav Ladan, Vojmir Vinja,... ili Ivo Frangeš, Marin Franićević, ... ).
U BiH, ili u Srbiji i sl. se plasira pogrješna slika o njekim strašnim zadrtim hrvatskim jezičnim nacionalistima nasuprot kojima, navodno, stoje nepokolpeljivi "znanstvenici". A ti su navodni znanstvenici, u svom glavnom stajalištu o nekom zajedničkom dvoimenom jeziku, ne samo u manjini, nego ih doslovno - nema. Kroz halabuku se pokušala progurati Kordićeva, i to od projugoslavenskih publicista i političara (Nenad Popović, Slavko Goldstein, Igor Mandić, Miljenko Jergović i još dvije-tri osobe). To je propalo, i i- to je prava slika stvarnosti, a ne ona koja je ne samo možda željena od njekih, nego i nametana neobaviještenima.
Poslednja izmena: