Čiji je naš jezik

[Bogun2]

Ovakve teme su prilično "versatilne", tiču se i književnosti i lingvistike i politike i istorije i kulture, tako da ima smisla što je ova otvorena ovde.

 

[Konstantin Veliki]

Ах, тај Дубровник, око његових штива никако да се договоре људи кому припадају.
А да је штокавска јесте, од најранијих споменика народнога језика се види да су говорили исти језик као и Срби.

To Hrvati drugacije vide, a i tesko ces njih ubediti.

 

[sakatilo1]

To Hrvati drugacije vide, a i tesko ces njih ubediti.

kod nih je po sistemu:Što je babi milo to joj s ei snilo...

 

[osvetnik_zgb]

Jezik je naravno hrvatski sto potvrdjuje Pavao Vitezović u svojem povijesnom djelu iz 18. stoljeca "Ozivjela Hrvatska". Tvrdi kako se Hrvatska prostire na podrucju Srbije. Posto je pisao daleko prije pojave nacionalizma mozemo zakljuciti da je u pravu.

 

[Mrkalj]

Jezik je naravno hrvatski sto potvrdjuje Pavao Vitezović u svojem povijesnom djelu iz 18. stoljeca "Ozivjela Hrvatska". Tvrdi kako se Hrvatska prostire na podrucju Srbije. Posto je pisao daleko prije pojave nacionalizma mozemo zakljuciti da je u pravu.

Možemo zaključiti da mu je biskup Slovinja i Hrvatske sa stolicom u slovinjskom Zagrebu naložio da sastavi načertanije za pohrvaćenje Slovinja. Na opasku o odsustvu "nacionalizma" mogu reći samo ars longa vita brevis - Croatia Rediviva poznata je i kao Hrvatikansko načertanije.

Integralni prekucani tekst na mojem blogu od 13. maja o.g:
http://forum.krstarica.com/entry.php/36984-Croatia-Rediviva

 

[HamzaHumo]

Dabome da je jezik i hrvatski i srpski--isti jezik.

Ali ovi iz Zagorja i sa Korcule ne govore niti hrvatski niti srpski, govore neki strani jezik. Tolko mogu da potvrdim.

 

[robert v.]

Dabome da je jezik i hrvatski i srpski--isti jezik.

Ali ovi iz Zagorja i sa Korcule ne govore niti hrvatski niti srpski, govore neki strani jezik. Tolko mogu da potvrdim.

Ustvari, ti sa Korčule i iz Zagorja govore hrvatski. Hrvatski književni jezik je u stvari srpski. Oko toga se i svađamo.

 

[Bogun2]

Ustvari, ti sa Korčule i iz Zagorja govore hrvatski. Hrvatski književni jezik je u stvari srpski. Oko toga se i svađamo.

A na koji način odgovoriti na teze da je pravi srpski jezik zapravo nekadašnji jezik Kruševca, a danas istočne Srbije?

 

[Mrkalj]

A na koji način odgovoriti na teze da je pravi srpski jezik zapravo nekadašnji jezik Kruševca, a danas istočne Srbije?

Ja ti savetujem da na nečije ad hoc budalaštine i ne odgovaraš.

 

[Bogun2]

Ja ti savetujem da na nečije ad hoc budalaštine i ne odgovaraš.

Za tu široku novoštokavsku bafer-zonu između Srba i Hrvata koja je dala osnovu za savremeni standardni jezik oba naroda, karakteristično je međusobno nacionalno osporavanje i tvrdnje da "pravi" pripadnici suprotne nacije žive negde drugde. Sa svih strana. Sa naše strane, naravno, govorimo kako su to sve Srbi, a koji su promenom vere menjali i nacionalnost kao gaće (zaboravljajući da na tom području postoje i izvorni katolici, kao i hrišćanska masa u Bosni za koju je veliko pitanje da li je uopšte bila srpsko-pravoslavna), a da su pravi Hrvati izvan te zone. Hrvati, opet naravno, za Srbe iz te zone govore da su u pitanju slovenizovani Vlasi koji su pod uticajem SPC primili srpski identitet (naša priča, ali izvrnuta u ogledalu), a da su "pravi Srbi" izvan te zone. Sa bošnjačke i novo-crnogorske strane, ta masa nije izvorno ni srpska ni hrvatska, već predstavlja starosedelačku, ilirsku masu koja je slovenizovana i koja je u zavisnosti da li je pravoslavna ili katolička, danas srpska ili hrvatska i osporavaju srpstvo/hrvatstvo oboma.

Rezultat neodgovaranja i neobaziranja na te "budalaštine" je dobro poznat: svako tera svoje, utemeljuje se u svoje rovove i razvija se mržnja koja s vremena na vreme eksplodira u rat, ubistva i progone, tako da ne mislim da je ignorisanje (ne sa naše, nego sa svih strana) dobra opcija.

 

[robert v.]

Za tu široku novoštokavsku bafer-zonu između Srba i Hrvata koja je dala osnovu za savremeni standardni jezik oba naroda, karakteristično je međusobno nacionalno osporavanje i tvrdnje da "pravi" pripadnici suprotne nacije žive negde drugde. Sa svih strana. Sa naše strane, naravno, govorimo kako su to sve Srbi, a koji su promenom vere menjali i nacionalnost kao gaće (zaboravljajući da na tom području postoje i izvorni katolici, kao i hrišćanska masa u Bosni za koju je veliko pitanje da li je uopšte bila srpsko-pravoslavna), a da su pravi Hrvati izvan te zone. Hrvati, opet naravno, za Srbe iz te zone govore da su u pitanju slovenizovani Vlasi koji su pod uticajem SPC primili srpski identitet (naša priča, ali izvrnuta u ogledalu), a da su "pravi Srbi" izvan te zone. Sa bošnjačke i novo-crnogorske strane, ta masa nije izvorno ni srpska ni hrvatska, već predstavlja starosedelačku, ilirsku masu koja je slovenizovana i koja je u zavisnosti da li je pravoslavna ili katolička, danas srpska ili hrvatska i osporavaju srpstvo/hrvatstvo oboma.

Rezultat neodgovaranja i neobaziranja na te "budalaštine" je dobro poznat: svako tera svoje, utemeljuje se u svoje rovove i razvija se mržnja koja s vremena na vreme eksplodira u rat, ubistva i progone, tako da ne mislim da je ignorisanje (ne sa naše, nego sa svih strana) dobra opcija.

Karta rasprostiranja istočnohercegovačkog narečja se dobro poklapa sa prostorom na kome se većina stanovništva izjašnjava kao Srbi. Pošto je istočnohercegovački uzet kao osnov standardnog hrvatskog jezika ne vidim razlog da taj jezik ne definišem kao srpski.
Ne slažem se ni s tvojom tezom ta je ta masa stanovništva bila nacionalno nedefinisana. Mislim da se može tvrditi da je imala visoko razvijenu nacionalnu svest. Iznošenje različitih teorija o pripadnosti jezika nekoj drugoj strani sem srpskoj ne čini te teorije istinitima. Gledajući prema stanju stvari i nazivu narečja svi smo mi, bar oni koji su rođeni u okviru zajednice kojoj je istočnohercegovačko narečje matično, Hercegovci, i trebali bi se zalagati za slobodnu nezavisnu Veliku Hercegovinu od Zagreba do Podgorice.
Nismo ratovali zbog jezika.

 

[Bogun2]

To je tačno, i u Hrvatskoj se mapa istočnohercegovačkog narečja gotovo poklapa sa mapom RSK. Ja ne govorim o tome da taj jezik ne možemo nazvati srpskim, nego kažem da nije baš u redu da se ponašamo kao da su argumenti kristalno jasno na našoj strani, kada se radi o tesnoj prevazi, ako prevaga uopšte i postoji. Sa ove mape se isto tako vidi da istočnohercegovačko narečje nije maternji govor većine Srba, pa ako govor manjine Srba može biti uzet za osnovu standardnog jezika Srba, zbog čega govor manjine Hrvata ne bi mogao biti uzet za standardni jezik Hrvata? Da razjasnim odmah, ja ovde ne zastupam hrvatsku tezu (daleko od toga!) i nema potrebe da mi se predočavaju dobro poznati argumenti koje koristimo u raspravama sa hrvatskim internet-ratnicima i po polemičkoj literaturi. Samo kažem da nam se svaki (uslovno) šovinizam može vratiti kao povratna sprega. Na primer, ta mapa je zastarela. Današnje istočnohercegovačko područje u Hrvatskoj naseljavaju Hrvati, a ne Srbi, dok se i samo narečje širenjem standardnog jezika geografski raširilo, a u sred Srbije se na jezik Vuka Karadžića gleda kao na nešto tuđe i na ijekavicu ispod oka.

 

[robert v.]

To je tačno, i u Hrvatskoj se mapa istočnohercegovačkog narečja gotovo poklapa sa mapom RSK. Ja ne govorim o tome da taj jezik ne možemo nazvati srpskim, nego kažem da nije baš u redu da se ponašamo kao da su argumenti kristalno jasno na našoj strani, kada se radi o tesnoj prevazi, ako prevaga uopšte i postoji. Sa ove mape se isto tako vidi da istočnohercegovačko narečje nije maternji govor većine Srba, pa ako govor manjine Srba može biti uzet za osnovu standardnog jezika Srba, zbog čega govor manjine Hrvata ne bi mogao biti uzet za standardni jezik Hrvata? Da razjasnim odmah, ja ovde ne zastupam hrvatsku tezu (daleko od toga!) i nema potrebe da mi se predočavaju dobro poznati argumenti koje koristimo u raspravama sa hrvatskim internet-ratnicima i po polemičkoj literaturi. Samo kažem da nam se svaki (uslovno) šovinizam može vratiti kao povratna sprega. Na primer, ta mapa je zastarela. Današnje istočnohercegovačko područje u Hrvatskoj naseljavaju Hrvati, a ne Srbi, dok se i samo narečje širenjem standardnog jezika geografski raširilo, a u sred Srbije se na jezik Vuka Karadžića gleda kao na nešto tuđe i na ijekavicu ispod oka.

Ok. Za mene argumenti jesu kristalno jasni. Otvoren sam za svaku teoriju koja osporava celinu ili deo teze o srpskom korenu, stablu i listovima istočnohercegovačkog narečja.
Da li je ili nije govor većine Srba možemo pokrenuti na nekoj drugoj temi. Osim toga Hrvatima se ne osporava postojanje dve verzije hrvatskog jezika, čakavska i kajkavska, pa nema problema da se i Srbima osporava pravo na uzimanje bilo kog narečja kao književnog. Moja primedba se odnosi na povezivanje Hrvata i istočnohercegovačkog narečja.
Ovde ne vidim šovinizam. Ako postoje nedoumice o određenom pitanju mislim da možemo argumentima razjašnjavati svaki problem koji se pojavi.
Ovo je karta govornika kojima je određeno narečje materinje , bez uticaje školskog sistema, medija i sl. te razlike se i danas osećaju jer često recimo postoje problemi za decu da savladaju "č" i "ć" ili "ije" i "je", "dž" i "đ" itd. U Hrvatskoj postoji jaka dijalektalna književnost i na čakvsko i na različitim dijalektima kajkavskog. Oni nemaju problem sa tim. Ako neko u Srbiji ima problem sa ijekavcima to je više stvar na razini ličnog ili grupnog animoziteta i psihopatologije nego lingvističko pitanje.

 

[Mrkalj]

Za tu široku novoštokavsku bafer-zonu između Srba i Hrvata koja je dala osnovu za savremeni standardni jezik oba naroda, karakteristično je međusobno nacionalno osporavanje i tvrdnje da "pravi" pripadnici suprotne nacije žive negde drugde. Sa svih strana. Sa naše strane, naravno, govorimo kako su to sve Srbi, a koji su promenom vere menjali i nacionalnost kao gaće (zaboravljajući da na tom području postoje i izvorni katolici, kao i hrišćanska masa u Bosni za koju je veliko pitanje da li je uopšte bila srpsko-pravoslavna), a da su pravi Hrvati izvan te zone. Hrvati, opet naravno, za Srbe iz te zone govore da su u pitanju slovenizovani Vlasi koji su pod uticajem SPC primili srpski identitet (naša priča, ali izvrnuta u ogledalu), a da su "pravi Srbi" izvan te zone. Sa bošnjačke i novo-crnogorske strane, ta masa nije izvorno ni srpska ni hrvatska, već predstavlja starosedelačku, ilirsku masu koja je slovenizovana i koja je u zavisnosti da li je pravoslavna ili katolička, danas srpska ili hrvatska i osporavaju srpstvo/hrvatstvo oboma.

Rezultat neodgovaranja i neobaziranja na te "budalaštine" je dobro poznat: svako tera svoje, utemeljuje se u svoje rovove i razvija se mržnja koja s vremena na vreme eksplodira u rat, ubistva i progone, tako da ne mislim da je ignorisanje (ne sa naše, nego sa svih strana) dobra opcija.

Никакво игнорисање није посреди. Наведи референцу за тезу коју помињеш

da je pravi srpski jezik zapravo nekadašnji jezik Kruševca, a danas istočne Srbije?

па можемо да разговарамо. До тада о њој нема смисла говорити. А што се тиче ратова, цитираћу Банета Брборића:

"Jedan hrvatski filolog umerenih nastrojenja rekao mi je jednom u Zagrebu (1987) da bismo se lakše sporazumevali da su Srbi bili uporni i uspešni u zastupanju tvrdnje da svi štokavci govore srpski." (Branislav Brborić, 2000)

 

[Bogun2]

Ne znam, ja ovde izgleda govorim španski...

 

[Bogun2]

Ok. Za mene argumenti jesu kristalno jasni. Otvoren sam za svaku teoriju koja osporava celinu ili deo teze o srpskom korenu, stablu i listovima istočnohercegovačkog narečja.
Da li je ili nije govor većine Srba možemo pokrenuti na nekoj drugoj temi. Osim toga Hrvatima se ne osporava postojanje dve verzije hrvatskog jezika, čakavska i kajkavska, pa nema problema da se i Srbima osporava pravo na uzimanje bilo kog narečja kao književnog. Moja primedba se odnosi na povezivanje Hrvata i istočnohercegovačkog narečja.
Ovde ne vidim šovinizam. Ako postoje nedoumice o određenom pitanju mislim da možemo argumentima razjašnjavati svaki problem koji se pojavi.
Ovo je karta govornika kojima je određeno narečje materinje , bez uticaje školskog sistema, medija i sl. te razlike se i danas osećaju jer često recimo postoje problemi za decu da savladaju "č" i "ć" ili "ije" i "je", "dž" i "đ" itd. U Hrvatskoj postoji jaka dijalektalna književnost i na čakvsko i na različitim dijalektima kajkavskog. Oni nemaju problem sa tim. Ako neko u Srbiji ima problem sa ijekavcima to je više stvar na razini ličnog ili grupnog animoziteta i psihopatologije nego lingvističko pitanje.

Hrvatima se u srpskim ekstremnim krugovima (jer ovakve ekskluzivne teze o karakteru štokavice kod nas spadaju u nešto što nije "mejnstrim") osporava postojanje štokavske varijante iako postoji štokavska baza koja sebe smatra Hrvatima, a čiji maternji jezik jeste ta štokavica, koju nazivaju hrvatskom. (Izvinjavam se samo, ne znam da li govorimo o štokavici ili o istočnohercegovačkom narečju.) Šovinizam se nije odnosio na tu tezu, već na zastupljen stav među Srbima u kom se Hrvatima osporava pravo na nacionalnost, već im se dodeljuje uloga pokatoličenih Srba i pohrvaćenih Neslovena. Čak ne ni uloga katoličkih Srba, koji istorijski postoje i brojni su, već upravo pokatoličenih, nekadašnjih pravoslavaca koji su iz kukavičluka, gramzivosti i straha za sopstveni život prodavali svoj ponos "prokletom" Vatikanu. Takav stav ipak po definiciji spada u šovinizam, bez obzira na razloge, kao što je i mržnja i onda kad imamo razlog da nekoga mrzimo - svejedno je mržnja.

Problemi sa savladavanjem Č/Ć i DŽ/Đ nisu toliko problem Hrvata, jer sličnu stvar imamo i među Srbima iz Sarajeva i centralne Bosne, kao i među Srbima iz Beograda (karakterističan govor Zemuna i "Blokova"). Zdravko Čolić, Sarajlija, na primer, u govoru ne pravi razliku Č i Ć. Željko Samardžić, Mostarac, takođe. Razlika "ije" i "je" je problem i naše dece u Srpskoj i CG.

Nije stvar u tome da "neko" u Srbiji gaji animozitet prema ijekavici. I nije stvar samo u ijekavici, naši ljudi mrze različitost i uvek ispod oka gledaju i drugačiji naglasak. A ijekavicu pogotovo. Npr. kod nas se stalno sablažnjava nad primerima kako u sred Zagreba, Zadra ili Splita prodavac koluta očima kad mu zatražiš "hleb". A da kod nas u Kragujevcu, Valjevu ili Čačku neki naš Ličanin ili Dalmatinac iz "Oluje" zatraži "kruh", prošao bi još gore.

 

[Mrkalj]

Ne znam, ja ovde izgleda govorim španski...

Izneo si dve budalaste teze:

1. da je stari jezik Kruševca jezik današnje istočne Srbije;

2. da je jezik današnje istočne Srbije pravi srpski jezik.

Koji autor zastupa ove teze, ili na osnovu čega se može ovo zaključiti?

Pokušaj da razviješ osećaj odgovornosti za napisano, inače nema diskusije.

 

[Mrkalj]

Hrvatima se u srpskim ekstremnim krugovima (jer ovakve ekskluzivne teze o karakteru štokavice kod nas spadaju u nešto što nije "mejnstrim") osporava postojanje štokavske varijante iako postoji štokavska baza koja sebe smatra Hrvatima, a čiji maternji jezik jeste ta štokavica, koju nazivaju hrvatskom.

I Anti Starčeviću je maternji bio "ta štokavica". Štokavski ikavci poreklom su iz Bosne ("Šokci") i Hercegovine (Bunjevci), a to su, prema Porfirogenitu, Srbi.

 

[Bogun2]

Izneo si dve budalaste teze:

Ma bitno da ti iznosiš sve pametne: slika i citat istrgnut iz ko zna kojeg konteksta i- sapienti sat.

I Anti Starčeviću je maternji bio "ta štokavica". Štokavski ikavci poreklom su iz Bosne ("Šokci") i Hercegovine (Bunjevci), a to su, prema Porfirogenitu, Srbi.

Da li treba da citiram sebe od pre par poruka, uhvatim screenshot i uveličam da i slep može da pročita, ili napravim neku sliku nalik na tvoje, gde bi stajalo moje ime i citat da iza tih teza ne stojim ja i da ne treba meni ponavljati po 1000. put koje je naše (ekstremno) stanovište, jer sam tih stavova predobro svestan, tim pre što sam za njih čuo pre nego što sam znao da i neprijatelj ima neko svoje mišljenje i svoju perspektivu iz koje je on pozitivac i da nije samo puko bezumno zlo zato što je "pokatoličen"?

 

[Mrkalj]

Da li treba da citiram sebe od pre par poruka, uhvatim screenshot i uveličam da i slep može da pročita, ili napravim neku sliku nalik na tvoje, gde bi stajalo moje ime i citat da iza tih teza ne stojim ja i da ne treba meni ponavljati po 1000. put koje je naše (ekstremno) stanovište, jer sam tih stavova predobro svestan, tim pre što sam za njih čuo pre nego što sam znao da i neprijatelj ima neko svoje mišljenje i svoju perspektivu iz koje je on pozitivac i da nije samo puko bezumno zlo zato što je "pokatoličen"?

1. Znam da ne stojiš ti; poenta je da stoji neka budala i na to se ne treba osvrtati. Ali ako si ti si ponovio te teze, dužan si da navedeš izvor.

2. Diskurs podele stavova u nauci na "ekstremne", "umerene" i sl. jeste autodiskvalifikativan.

 

[venedae]

Нађох ово на нету, уз познате Кајкавце, Чакавце и Штокавце посебно су уцртани и Шћакавци?

 

[Игорь]

Нађох ово на нету, уз познате Кајкавце, Чакавце и Штокавце посебно су уцртани и Шћакавци?

Pogledajte prilog 293740

Једно од штокавских наречјâ где прасловенско *шч није дало *шт него *шћ. Прасловенско *чт је у њих пак такође дало *шт.

 

[mupi]

Ах, тај Дубровник, око његових штива никако да се договоре људи кому припадају.
А да је штокавска јесте, од најранијих споменика народнога језика се види да су говорили исти језик као и Срби.

..I tvoju dobrotu i razum izbrani
u dugu životu višnji boga da shrani,
i da tvoj slavan glas razumnijem uresom
to više svaki čas diže k nebesom;
od koga uresa, razuma i slave
višnji Bog s nebesa razlike države
u vrijednosti napuni, da vrijednos taj teče
u vijencu i kruni po svijetu daleče,
a navlaš kud jezik hrvatski prohodi,
neumrla po vas vik tuj vrijednos da hodi....
Mavro Vetranović (Dubrovnik, 1482. ili 1483. - Dubrovnik, 1576.) "Plemenitomu i vrijednomu gospodinu Petru Ektoroviću vlastelinu hvarskomu s velikijem priklonstvom..", 1539.

"Priprauglegnie za dostoino rechi suetu missu i posli iste Boggu zahuaglegne / i zuagieno iz missala rimskoga i skupgleno, iz tomaçeno iz mnoghi ostaly devoti kniga i u' haruaski jezik pomgliuo i virno privedeno po Ozcu Fra Bernardinu Paulovichiu iz Dubrounika Reda Svetoga O. Franceska ... - U Mleczi, 1747 ." Bernardin Pavlović :


Časti 'zbrana Niko i hvalo velika,
hrvatskoga diko i slavo jezika,
spjevaoče izvrsni, uresna kriposti,
........................
Dubrovnik grad svitli i slavan zadosti
svake Bog nadili obilno milosti,
gospodom uresi, zakonmi i pravdom,
razlicim uzvisi imanjem i blagom,
svuda ga jes puna slava, svud on slove,
hrvatskih kruna gradov se svih zove,
Ivan Vidali, Korčula: "Poslanica Nikoli Nalješkoviću", 1564.


»Elektra tragedija. Ljubmir pripovijes pastirska. I ljubav i smrt Pirama i Tizbe, iz veće tuđijeh jezika u hrvacki izložene... Prisvijetlomu i priizvrsnomu gospodinu, Gospodinu Đurđu knezu Zrinskomu, svjetniku cesarova veličanstva, vladaocu nad blagom krune Ugarske na Dunaju, momu gospodinu vazda počtovanomu..Zato bivši tijem naslađenjem ganut, jes njekoliko godišta, i za obogatit također ovi naš jezik kojomgodi stvari ka je dostojna da se čti, prinesoh iz latinskoga pastijersku pripovijes Tassovu, pjesnivca u oni jezik toliko scijenjena, koliko mnim da svak zna; i dovedši ju na izvrsnos, koliko mi od onije nezrelijeh ljeta biješe dopušteno, dah ju na svijetlo, prikazavši ju jednomu vlastelinu od našijeh, vijećniku prvomu komu dosta bijehu ugodni ovaci trudi. Stavih se zatijem s jednakom požudom učinit Hrvaćku Grkinju Elektru Sofoklovu...«
Dominko Zlatarić (Dubrovnik, 1558. - Dubrovnik, 1613.)
Dominko Zlatarić, Posveta prijevoda Tassove »Aminte«, Sofoklove »Elektre« i dijela Ovidijevih »Metamorfoza« Jurju Zrinskom, Venecija, 1597-

 

[Mrkalj]

..I tvoju dobrotu i razum izbrani
u dugu životu višnji boga da shrani,
i da tvoj slavan glas razumnijem uresom
to više svaki čas diže k nebesom;
od koga uresa, razuma i slave
višnji Bog s nebesa razlike države
u vrijednosti napuni, da vrijednos taj teče
u vijencu i kruni po svijetu daleče,
a navlaš kud jezik hrvatski prohodi,
neumrla po vas vik tuj vrijednos da hodi....
Mavro Vetranović (Dubrovnik, 1482. ili 1483. - Dubrovnik, 1576.) "Plemenitomu i vrijednomu gospodinu Petru Ektoroviću vlastelinu hvarskomu s velikijem priklonstvom..", 1539.

"Priprauglegnie za dostoino rechi suetu missu i posli iste Boggu zahuaglegne / i zuagieno iz missala rimskoga i skupgleno, iz tomaçeno iz mnoghi ostaly devoti kniga i u' haruaski jezik pomgliuo i virno privedeno po Ozcu Fra Bernardinu Paulovichiu iz Dubrounika Reda Svetoga O. Franceska ... - U Mleczi, 1747 ." Bernardin Pavlović :


Časti 'zbrana Niko i hvalo velika,
hrvatskoga diko i slavo jezika,
spjevaoče izvrsni, uresna kriposti,
........................
Dubrovnik grad svitli i slavan zadosti
svake Bog nadili obilno milosti,
gospodom uresi, zakonmi i pravdom,
razlicim uzvisi imanjem i blagom,
svuda ga jes puna slava, svud on slove,
hrvatskih kruna gradov se svih zove,
Ivan Vidali, Korčula: "Poslanica Nikoli Nalješkoviću", 1564.


»Elektra tragedija. Ljubmir pripovijes pastirska. I ljubav i smrt Pirama i Tizbe, iz veće tuđijeh jezika u hrvacki izložene... Prisvijetlomu i priizvrsnomu gospodinu, Gospodinu Đurđu knezu Zrinskomu, svjetniku cesarova veličanstva, vladaocu nad blagom krune Ugarske na Dunaju, momu gospodinu vazda počtovanomu..Zato bivši tijem naslađenjem ganut, jes njekoliko godišta, i za obogatit također ovi naš jezik kojomgodi stvari ka je dostojna da se čti, prinesoh iz latinskoga pastijersku pripovijes Tassovu, pjesnivca u oni jezik toliko scijenjena, koliko mnim da svak zna; i dovedši ju na izvrsnos, koliko mi od onije nezrelijeh ljeta biješe dopušteno, dah ju na svijetlo, prikazavši ju jednomu vlastelinu od našijeh, vijećniku prvomu komu dosta bijehu ugodni ovaci trudi. Stavih se zatijem s jednakom požudom učinit Hrvaćku Grkinju Elektru Sofoklovu...«
Dominko Zlatarić (Dubrovnik, 1558. - Dubrovnik, 1613.)
Dominko Zlatarić, Posveta prijevoda Tassove »Aminte«, Sofoklove »Elektre« i dijela Ovidijevih »Metamorfoza« Jurju Zrinskom, Venecija, 1597-

Danas velika većina Hrvata jezik kojim govori naziva hrvatskim jezikom, pa to opet ne znači "da to nije srpski jezik" (što Gaju "nije nikada palo na um tvrditi").

Date primere obradio sam (drugi put) ovde: http://forum.krstarica.com/showthre...-jase!!!!!?p=23942894&viewfull=1#post23942894 prošle godine, a Pavle Ivić pre 26 godina:

Što se tiče ukupno deset, pardon, pet pomena hrvatskog jezika kod Dubrovčana, tu je Pavle Ivić jasno pokazao da se radi ili o (1) kurtoaznom obraćanju Hrvatima, ili o (2) ulizivanju tržištu ili, sasvim suprotno, o (3) isticanju prednosti dubrovačkog. U svih (čitavih) 5 (slovima pet) slučajeva pomena hrvatskog jezika u Dubrovniku radi se o pesnicima, i to u posebnim prilikama, takvim kao što je:

1) uljudno obraćanje nekome iz hrvatskih krajeva (Mavro Vetranović: "Plemenitomu i vrijednomu gospodinu Petru Ektoroviću vlastelinu hvarskomu s velikijem priklonstvom... kud jezik hrvatski prohodi, neumrla po vas vik tuj vrijednos da hodi. ", 1539)

2) naslov štampane knjige koji će možda obezbediti širu publiku (1597. Dubrovčanin Dinko Zlatarić tiska prijevode Elektre i Tassa na "jezik hrvacki");

3) poetska tirada u kojoj poređenje dubrovačkog sa hrvatskim ima u stvari cilj da istakne prednosti dubrovačkog.
​

(Opširnije o tome: Pavle Ivić, Srpski narod i njegov jezik, SKZ, Beograd, 1986.)

http://forum.krstarica.com/entry.php/35501-Dubrovčani-svoj-jezik-zovu-srpskim

 

[robert v.]

Danas velika većina Hrvata jezik kojim govori naziva hrvatskim jezikom, pa to opet ne znači "da to nije srpski jezik" (što Gaju "nije nikada palo na um tvrditi").

Date primere obradio sam (drugi put) ovde: http://forum.krstarica.com/showthre...-jase!!!!!?p=23942894&viewfull=1#post23942894 prošle godine, a Pavle Ivić pre 26 godina:

Što se tiče ukupno deset, pardon, pet pomena hrvatskog jezika kod Dubrovčana, tu je Pavle Ivić jasno pokazao da se radi ili o (1) kurtoaznom obraćanju Hrvatima, ili o (2) ulizivanju tržištu ili, sasvim suprotno, o (3) isticanju prednosti dubrovačkog. U svih (čitavih) 5 (slovima pet) slučajeva pomena hrvatskog jezika u Dubrovniku radi se o pěsnicima, i to u posebnim prilikama, takvim kao što je:

1) uljudno obraćanje někome iz hrvatskih krajeva (Mavro Vetranović: "Plemenitomu i vrijednomu gospodinu Petru Ektoroviću vlastelinu hvarskomu s velikijem priklonstvom... kud jezik hrvatski prohodi, neumrla po vas vik tuj vrijednos da hodi. ", 1539)

2) naslov štampane knjige koji će možda obezběditi širu publiku (1597. Dubrovčanin Dinko Zlatarić tiska prijevode Elektre i Tassa na "jezik hrvacki");

3) poetska tirada u kojoj poređenje dubrovačkog sa hrvatskim ima u stvari cilj da istakne prědnosti dubrovačkog.
​

(Opširnije o tome: Pavle Ivić, Srpski narod i njegov jezik, SKZ, Běograd, 1986.)

http://forum.krstarica.com/entry.php/35501-Dubrovčani-svoj-jezik-zovu-srpskim

Alal vera
Hvala na informacijama, hvala na upućivanju na izvor (Pavla Ivića) i hvala što si mupiju obrisao osmeh s lica (to je neprocenjivo).