Čiji je naš jezik

Upravo je ovo povezano sa našom pričom, jer si nazvao naučnom fantastikom da su današnji Hrvati u dobroj mjeri i potomci Vlaha, Bošnjana i u manjoj mjeri i Srba - naravno u hrvatski narodonosni i nacionalni korpus će se sliti samo oni Vlasi, Bošnjani i Srbi rimokatoličke vjere (naravno bilo je tu još etničkih skupina). Primjer sa Dubrovnikom možemo preslikati na sve dalmatinske primorske gradove pod mletačkom vlašću - naravno tamo se već i neće sklanjati Srbi (sem u nekom zanemarljivom broju), već srednjovjekovni Hrvati, Bošnjani, Vlasi. A u zaleđe će Osmanlije naseliti "vlahe" - i to ne samo pravoslavne, već i one rimokatoličke vjere. Ti "vlasi" su već bili slovenizovani i dijelom izmješani sa Slovenima koji su ušli u status vlaha ili na koje su Osmanlije taj status proširili - a tu će sem ljudi sa etničkom vlaškom osnovom biti i Srba, Hrvata, Arbanasa, Bugara i čitavog niza drugih etničkih grupa. Oni će u svoj sastav usisati i one pohrvaćene Vlahe i Hrvate koje su zatekli ili koji će se kasnije vratiti na stara područja, a sigurno da ni njihov broj nije bio baš zanemarljiv. Upravo zato i tvrdim da su štokavska ikavica i ijekavica proširile svoj areal rasprostiranja uslijed osmanskih osvajanja.

Lep i poucan tekst ali ga brate pokvari sa ovim zakljuccima na kraju. Srbi su se skljanjali u zanemarivom broju a ziveli su u citavom zaledju grada,
I mene "odusevljava" ova tvoja opijenost poistovecivanja Vlaha sa romanojezicnim-slovenizovanim stanovnistvom.

Naravno da se stokavica sirila pod Turcima. "Vlasi" su u stvari bili u specificnom savezu sa Turcima.
 
Što se tiče samih Bogavčića i Radivojevića-Jurjevića - riječ je o istom rodu. Taj rod nije hrvatski, već po svemu sudeći humski. A koji su stanovnici prepoznati da su živjeli u poznom srednjem vijeku na njihovim posjedima, imamo zapisano u povelji vojvode Juraja Vojslalića, koju je nepoznati pisar napisao 12. avgusta 1434. godine pod Kreševom - Juraj vraća oteta imanja u zapadnom Humu i oko ušća Neretve vojvodi Pavlu, kneževima Nikoli i Vlatku Jurjevićima i knezu Vuku Vukićeviću:

Kao što vidimo Vekarić govori o ogromnom prilivu stanovništva na teritoriju Dubrovačke Republike u drugoj polovini XV vijeka (u knjizi je opisivao prilive stanovništva i tokom XIV i prve polovine XV vijeka koji takođe nisu beznačajni - naprotiv). Broj stanovnika Republike je sa nekih 55 000 iz 1426. godine porastao na 88 000 hiljada 1498. godine ("kao nikad prije i nikad kasnije"). Svaki treći stanovnik Republike je tada bio došljak (kao i svaki drugi stanovnik Konavala, dok je na Pelješcu bilo znatno više došljaka od starosjedilaca), ponajviše iz zaleđa. Sami Dubrovčani su te ljude u zaleđu nazivali Slovenima i Vlasima, odnosno u ćirilskim poveljama Srbima i Vlasima, a sredinom tog XV vijeka imamo i spomena Bošnjana.
Nije tačno da su Dubrovčani tada prilikom pada Despotovine, Bosne i Hercegovine u grad puštali samo rimokatolike, a pravoslavnima zatvarali granicu - tada su bezvoljno primili sve. Ali su ovi pravoslavni, kao i malobrojni bosanski krstjani (u Dubrovnik su tada izbjegli čak i uticajni bosanski krstjani kao recimo Butko Tumurlić) morali primiti rimokatoličku vjeru ukoliko su željeli trajno ostati na teritoriji Republike - što ogromnoj većini novopridošlih seljaka i nije predstavljao problem, oni su i ovako na tom području bili labilnih vjerskih ubjeđenja koje su nertijetko mijenjali zavisno od političkih promjena (Vekarić ih naziva "kriptohrišćanima"). Ono što nisu mijenjali su običaji, i ako bi crkva njih krenula da ih mijenja, tek tada su se bunili. Bitno im je bilo da im crkva, koja god to bila, poštuje njihove običaje, i liturgiju obavlja na njima razumljivom slovenskom jeziku - rimokatolička crkva je tu popuštala i dovodila slovenske sveštenike - glagoljaše.
Tek kada su se stvari stabilizovale poslije osmanskih osvajanja okoline Dubrovnika, e tek će tada Republika dozvoljavati naseljavanje samo rimokatolika i onih koji su bili spremni da to postanu (a takvih je tada bilo malo). Tako da će se u narednim vijekovima (ponajviše poslije Morejskog rata) na teritoriju Dubrovačke Republike naseljavati uglavnom samo rimokatolici, ponajviše iz zapadnog zaleđa grada.
Upravo je ovo povezano sa našom pričom, jer si nazvao naučnom fantastikom da su današnji Hrvati u dobroj mjeri i potomci Vlaha, Bošnjana i u manjoj mjeri i Srba - naravno u hrvatski narodonosni i nacionalni korpus će se sliti samo oni Vlasi, Bošnjani i Srbi rimokatoličke vjere (naravno bilo je tu još etničkih skupina). Primjer sa Dubrovnikom možemo preslikati na sve dalmatinske primorske gradove pod mletačkom vlašću - naravno tamo se već i neće sklanjati Srbi (sem u nekom zanemarljivom broju), već srednjovjekovni Hrvati, Bošnjani, Vlasi. A u zaleđe će Osmanlije naseliti "vlahe" - i to ne samo pravoslavne, već i one rimokatoličke vjere. Ti "vlasi" su već bili slovenizovani i dijelom izmješani sa Slovenima koji su ušli u status vlaha ili na koje su Osmanlije taj status proširili - a tu će sem ljudi sa etničkom vlaškom osnovom biti i Srba, Hrvata, Arbanasa, Bugara i čitavog niza drugih etničkih grupa. Oni će u svoj sastav usisati i one pohrvaćene Vlahe i Hrvate koje su zatekli ili koji će se kasnije vratiti na stara područja, a sigurno da ni njihov broj nije bio baš zanemarljiv. Upravo zato i tvrdim da su štokavska ikavica i ijekavica proširile svoj areal rasprostiranja uslijed osmanskih osvajanja.

Čini se da je ovo vrtnja u krug. Bez epskih pripovijedanja, ponovit ću glavno.

1.
a) glede teksta o naseljavanju srednje Bosne, to nije moj tekst, ngo iz Enciklopedije Jugoslavije 1982.
Svaki takav tekst ima i reference, pa se lako može vidjeti koje su reference za tu tvrdnju (EJ ne posjedujem,
nego je prepisano iz skeniranoga dijela, davno prije)

b) rekoh da sam navedeno prepisao iz Vegine knjige o staroj Bosni. Sigurno se u drugim tekstovima
koji se bave tim razdobljem mogu naći i imena ostalih plemena i rodova.

c) točno je da cijenim Ančića, no on nije Sv. Pismo. Uostalom- sve o egzaktoj identifikaciji
njekoga roda u 6. ili 7. stoljeću visoko je spekulativno, a njegove- Ančićeve- spekulacije o
tom nisu ništa bolje ni vjerodostojnije od onih Dominika Mandića koji je svugdje pronalazio
hrvatstvo pod kapom nebeskom. Tako, spekulacija o drugim slavenskim rodovima u, recimo, 7.
stoljeću može biti zanimljiva tema – Narentani i ostalo- no esencijalno je nevažna. Jer, ako se
njeko pleme nije jasno izdiferenciralo, narodnosno-jezično-kulturno-identitetski kao njetko drugi,
“ovaj, a ne onaj”- ono jest pleme kojim se predstavlja u njekim kasnijim spisima- recimo, 500 godina
kasnije- jer identitet nije nješto što se gubi tek tako, bez borbe. Nije realno da bi manjina ljudi koji
nemaju kulturnu prevagu, jasnu vojnu i drugu dominaciju, uspjelo nametnuti svoju samobit
njekom bitno drugačijem rodu. To se zbilo, n.pr., jedino u Irskoj gdje je engleska manjina
tijekom stoljeća uspjela potisnutu irski jezik- iako je identitet ostao preko katoličanstva- nu,
to je zaseban i dobro ilustriran slučaj: ta je borba anglizacije trajala preko 600 godina.
c) izgleda da ti hoćeš ovo: da se na njeki način jasno pokaže da su rodovi koji su se
naselili u 7. st. (ili nješto prije ili kasnije) bili hrvatski. To je nemoguće, za bilo koga, i za
bilo koju etniju na dokumentiran način. No, ono što je suvislo- da se zna da nekih velikih
pomaka u profilu stanovništvu nije bilo- recimo, 1300 ili 1400; da su po etničkim odlikama
ti ljudi, u srednjoj Bosni, Hrvati (a stranci kao saski rudari prirodno su se asimilirali); da ne
postoji povijesni presedan po kojem bi narodnosne značajke jednoga naroda (a
ne neke minorne skupine) nestale u etničkom elementu njekoga drugoga, ili
posve manjinskoga, nevladajućega sloja. Ili, d ane duljimo- radise o Hrvatima u
srednjoj Bosni jednostavno jer su njihovi potomci Hrvati, a da se nije zbio nikakav
radikalni rez u narodnosnoj supstanciji, od “gena” do kulture.
Toliko o Ančiću-te bilo kom drugom- jer spekulirati o tom tko je hrvatskoga
(ili nekog drugoga slavenskoga plemenskoga) podrijetla u 8. ili 9. stoljeću ne
samo da je jalovo, nego i smiješno. Hrvatski rod je “konačni proizvod”, a
taj se produkt nije zbio ni kroz kakave rezove niti lomove u identitetu, nego
je prirodnim tijekom dao ovaj, a ne njeki drugi rezultat. Ostalo su fikcije i tlapnje.

Glede “srblina i vlaha” još je Mandić- tu je bio uspješan- razjasnio da se radilo o
šljakerima, bauštelcima u staroj Bosni, i da sve te povelje u kojima se pojavljuju Srbi u
Bosni, te neminovno u tandemu s Vlasima- odnose se ne na domaće pučanstvo,
nego na gastarbeitere iz Srbije- iz koje je, tj. iz srpske pisarnice, i ušao taj nazivak u
bosanske i humske povelje.

Ne znam treba li ovo sumirati, no da razjasnim- tvoje je pitanje ahistorijsko.
Iz činjenica da je uređenje Bosne bilo rodovsko, da su domorodci u procesu
etničke razlučbe (i prije) identificirani po kulturnojezičnim značajkama kao Hrvati,
te da nije bilo njekog jačeg asimiliranja u drugačije definirane Hrvate koji bi tim
plemenima , domaćima, na bilo koji način izbrisali identitet, te ih pohrvatili- jasno
je da se u bilo kojem suvislom diskursu može govoriti samo kao o Hrvatima.
Sve ostalo je povijest po Broju Jedan iz Alana Forda.

2. tvoj upis o njekom navodnom velikom naseljavanju ne-Hrvata u Dubrovnik u 15. i 16. st.
pokazuje, kako bi Tuđman rekao “Vaše duboko nerazumijevanje”. Jer, mi posjedujemo
mnoštvo dokumenata o jeziku iz toga doba u Dubrovniku, a umjetnička književnost,
čakavsko-štokavska, javlja se oko 1470-1480, a narodnim jezikom pisana djela-
Vatikanski hrvatski molitvenik- oko 1380-1400. Nema nikakvih prijeloma u fizionomiji jezika
u cijelom tom dobu, i jezik je isti kao i 100 ili 200 godina kasnije. Sadašnji je novoštokavski
hrvatski, ijekavski, isti kod katolika u Dubrovniku i onih u Stocu ili Ravnom. Ali nije kao kod
pravoslavnih, kod kojih- neovisno o rječniku, vjersko-civilizacijskom- zapažamo jasne razlike u
odnosu na dubrovački, ili njeke bliske govore u Hercegovini kod katolika.

Baš je dijalektologija dobar pokazatelj da si u krivu. Pravoslavni, bilo Srbi, bilo srbizirani Vlasi,
jezično imaju značajke istočne štokavštine, za koju dijalektologija zna koja jest. I tu se vidi da
su sadanji Hrvati grkokatolici u Žumberku – kojima nitko ne odriče hrvatski identitet- podrijetlom
iz zone istočne štokavštine, te da su bili slavenizirani ili srbizirani. Čak bih rekao da su oni jedni
od rijetkih koji su, kad su se pojavili kod nas, u prvim zapisima izrijekom nazvani “Srbima”-a ne
Vlasima, kao većina kasnijih pridošlica. To su, ukratko, Hrvati srpskoga podrijetla (može i
crnogorskoga, nema veze). Druga je pak novoštokavska ijekvština kod katolika u dijelu
Hercegovine ili drugdje, koja potječe od zapadne štokavštine, što se vidi po njekim izoglosama.
Zaključno, ti si u pravu glede širenja novoštokavske ijekavice uzrokovanima migracijama. Nu,
nisi u pravu glede lociranja same štokavštine, ikavske i ijekavske, jer su u staroj Bosni obje
štokavštine supostojale, kao i sada, tako da je jedini rezultat potiskivanje ikavice u korist ijekavice-
iako je i ijekavica bila uvelike zastupljena, što znamo iz zapisa i djela, a i kasnije (npr.
Matija Divković u 17. st. koji je starobosanski domorodac, a piše ijekavski).

Ne bih više, ovo je previše pisanja ..
 
Lep i poucan tekst ali ga brate pokvari sa ovim zakljuccima na kraju. Srbi su se skljanjali u zanemarivom broju a ziveli su u citavom zaledju grada.

Pa u zaleđu Dubrovnika jesu, ali nisu u zaleđu ostalih dalmatinskih gradova (Splita, Trogira, Šibenika, Zadra). Kad se pogleda ukupna slika ne možemo zbog prodiranja Srba (ali i Vlaha) u Dubrovnik, zaključiti da su Srbi prodrli u velikom brioju u ostale dalmatinske gradove. Tamo su prodirali sporadično.

I mene "odusevljava" ova tvoja opijenost poistovecivanja Vlaha sa romanojezicnim-slovenizovanim stanovnistvom.

Pa slavizacija Vlaha je bila dugotrajan i neravnomjeran proces u zavisnosti od kraja do kraja. Ogromna većina Vlaha je u XV vijeku bila slovenizovana, ali ih je ostalo i još nešto bilingvnih.

Naravno da se stokavica sirila pod Turcima. "Vlasi" su u stvari bili u specificnom savezu sa Turcima.

Nisam te razumio najbolje, računam da je u pitanju neka ironija?
 
Prvo hrvatski lingvisti ništa nisu uzeli na silu i nekome oteli. Hrvatska i srpska nacionalno-intelektualna elita se sredinom XIX vijeka dogovorila da Hrvati i Srbi treba da imaju jedan jedinstveni standardni književni jezik ("Bečki književni dogovor"). I dogovorili su se da osnova toga jezika bude Vukovo "južno narečje", novoštokavski ijekavski - zato jer se to narečje nalazilo u sredini tog jezičkog prostora. Ono što je paradoks je da su Hrvati, uprkos tome da ogromna većina njih i nije govorila novoštokavskim ijekavskim dijalektom (a dobar dio čak ni štokavskim narečjem), ispoštovali taj dogovor i jezik "hrvatski ili srpski" zasnovali na Vukovom standardu - novoštokavskom ijekavskom. S druge strane Srbi nisu ispoštovali dogovor, već su "srpski jezik" saznovali na vojvođansko-šumadijskom ekavskom dijalektu (koji su napadno forsirali za vrijeme Kraljevine SHS/Jugoslavije u ijekavskim krajevima). Tek su se znatno kasnije korigovali i novoštokavsko-ijekavski proglasili službenim, uz vojvođansko-šumadijski ekavski dijalekat.
Raspadom SFRJ Hrvati su taj svoj dotadašnji hrvatsko-srpski jezik samo preimenovali u hrvatski jezik, i usvojili su neke sopstvene jezičke karakteristike koje su bile potisnute zbog kompromisa sa ostalim narodima (prvenstveno Srbima) uslijed pravljenja zajedničkog jezika. Tu ne vidim ništa sporno. A i da vidim nešto sporno, ja svakako ne bih trebao (a ni mogao) biti taj koji će jednoj državi i jednom narodu određivati kako treba i smije da imenuje i standardizuje sopstveni jezik.



A kad se i uslijed čega javila podjela na štokavštinu, čakavštinu i kajkavštinu - znamo li odgovor? I po čemu jeta podjela značajnija od refleksije jata u običnom govoru stanovništva - ja kao laik tvrdim da je ta refleksija čak i značajnija za obični govor od toga hoće li neko reći "šta" ili "ča". I jedno, i drugo, i čitav niz drugih karkteristika tek mogu odrediti da li je jezik nekog kraja bliži jeziku drugog kraja, a ne samo neka šablonska podjela na čakavštinu i štokavštinu ili ikavicu, ijekavicu ili ekavicu.

.

Ovdje griješiš u bitnoj stvari- Hrvati nisu svoj jezik standardizirali po Karadžiću,
nego po jeziku hrvatske književnosti iz Dubrovnika,
koji je imao velik prestiž zbog književnoga korpusa, pa su
ga Ilirci u kasnijoj fazi uzeli za općenacionalni jezik.
O tom su pisali i drugi- ijekavski, a ne ikavski je postao standard zbog borbe
protiv Nijemaca i Madžara, a Vuk
Karadžić nije s tim imao veze.
Jedino je škola vukovaca (Maretić, Budmani, Broz, ..) pokušala hrvatski ugurati u narodnjački vukovski jezik, no to joj
nije uspjelo. Tako Katičić..
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac427.nsf/AllWebDocs/Srpski_jezik_nije_stokavski

Tko je „kriv“ što je hrvatski književni jezik izgrađen na dijalektu?


Došli smo do jako komplicirane teme koja je preduvjet da se uopće razumije što je hrvatski jezik.
Dogma je da je hrvatski književni jezik izgrađen na dijalektu. Hrvatski književni jezik izgrađen je
na pisanju knjiga pri čemu se imitira model određenog dijalekta koji pomaže, olakšava, da
književni jezik bude blizak onima kojima se obraća, da im bude razumljiv.

To je ono što je Bartol Kašić propisao, a Vuk S. Karadžić pokrao?


Ne bih ja tako rekao jer je Vuk Karadžić doista na dijalektu gradio književni jezik, a Kašić
nije. Kašić je imao glagoljašku tradiciju, cijelu tradiciju hrvatskog pisanja, i onda se
kada je prevodio Sveto pismo najviše naslonio na štokavski. Cijela naša nevolja je
u tome što je Maretić primijenio Karadžićevu koncepciju na hrvatski jezik, a to nam
paše kao prasici sedlo, da jednom citiram i Staljina.


Mislio sam na pravilo: Piši kao što govoriš, čitaj kao što je napisano.


To je Herder, to je preuzeto iz njemačkoga. Ne znam da je Kašić to upotrijebio, ali
ono što je Karadžić tada napravio za Srbe to je vrlo blisko onome što je Kašić. Samo
Kašić nije dijalekt, on je samo prema dijalektu. Primjerice, ja sada prema novoštokavskom
ijekavskom ugođujem svoj govor jer vam govorim na književnom jeziku, ali ne govorim
istočno-hercegovački. Ja govorim po obilježjima istočno-hercegovački, ali ne kažem
ni đevojka, a pogotovo ne kažem šjekira.

Je li Karadžić tvorac jezika Srba u Hrvatskoj ili je to Savo Mrkalj?


Savo Mrkalj je svojevrsni preteča, svojevrsni poravnjivač putova, ali nije tvorac
jer nije, neću reći bio školovan, nikoga učio, nikome to nije prenosio. On je vrlo
važan, vi ga se s pravom sjećate, i nepravedno je zanemaren, ali nije osnivač.
Karadžić je sa Srbima u Hrvatskoj imao vrlo malo veze, ali je uzet kao temelj
nakon što je vrlo teško pobijedio u Srbiji i Vojvodini. Srbi u Hrvatskoj lako su se
uklopili u to i ostali visjeti između hrvatskoga književnoga jezika, s kojim su svakodnevno
konfronitirani, i karadžićevskog srpskoga, koji je njima blizak ali je manje blizak Srbijancima,
koji su jako odstupili od Karadžića.

Kada?


U drugoj polovici 19. stoljeća kadu su preuzeli ekavski i kada su mnoge svoje
uobičajene riječi i izraze unijeli u srpski književni jezik, kada su usvojili beogradski
razgovorni jezik. Ono što mi poznajemo kao srpski jezik to je jezik obrazovanih
Beograđana koji se poziva na Vuka Karadžića, ali je prilično stran Karadžiću.

Na predavanju ste rekli da je filologiju hrvatskoga jezika trebalo napisati u 19. stoljeću.


I počelo se je, samo se jako zakompliciralo školom hrvatskih vukovaca koja je htjela model
Vuka Karadžića primijeniti na Hrvate, ali nisu htjeli da Hrvati prihvate beogradski
književni jezik. Maretić i vukovci htjeli su Karadžića koji Hrvatima nije stran.

Nije?


On je Hrvatima stran po onom što isključuje a ne po onom što uključuje.
Ono što on uključuje to je gotovo sve i hrvatsko, malo više u Hercegovini i Bosni, ali to je sve i hrvatsko.

A što isključuje?


Kašića i sve što iza njega stoji, a što je Hrvatima živo.
 
Pa u zaleđu Dubrovnika jesu, ali nisu u zaleđu ostalih dalmatinskih gradova (Splita, Trogira, Šibenika, Zadra). Kad se pogleda ukupna slika ne možemo zbog prodiranja Srba (ali i Vlaha) u Dubrovnik, zaključiti da su Srbi prodrli u velikom brioju u ostale dalmatinske gradove. Tamo su prodirali sporadično.
Mislio sam da je rec o Dubrovniku u konkretnom slucaju. Sada je jasnije.

Pa slavizacija Vlaha je bila dugotrajan i neravnomjeran proces u zavisnosti od kraja do kraja. Ogromna većina Vlaha je u XV vijeku bila slovenizovana, ali ih je ostalo i još nešto bilingvnih.

Pokazace se na kraju da su Vlasi nesta sasvim drugo. Ne sporim cinjenicu da su postojali (govorim o etnicitetu) ali sporim da su ispravno locirani i definisani kroz istorijske izvore.
Na drugoj temi sam ti vise puta (vidimo) bezuspesno pokusavao pokazati da ne postoji logika u migracijama koje si navodio sa faktickim stanjem na terenu.

Nisam te razumio najbolje, računam da je u pitanju neka ironija?

Nije nikakva ironija. Cuvena granica Kallobag-Kallovac... je u stvari ganica "Vlaha" prema Hrvatima i Kranjcima. Ti vlasi su se sirili zajedno sa Turcima i lepo se vidi da to podrucje na kartama korespondira sa podrucjem (mahom) istocnojhercegovackog dijalekta.
 
Ovo jer za Casina- već postoji na mreži, pa
poveznica ne zadaje njeke muke. Ovdje se vidi razlika u jezičnom tipu karadžića, Iliraca i kasnijim miješanima.

Bartol Kašić, oko 1630, izdanje 2000

kasic1.png


Njegoš 1847, izvorni zapis, nevukovski
njegosh.png


Hrvatski prredgovor terminološkom rječniku 1853., Demetar, manji utjecaj Vuka
demet1.png


Srpski predgovor Petranovića iz 1853, nije pod utjecajem Vuka
petr2.png


Smičiklasov jezik iz 1882., Zagrebačka škola, nema utjecaja Vuka
tade1h.png

Dinko Ranjina 1564, izdanje 1891., utjecaj vukovca Budmanija u pravopisu- piše ije za
dugi jat, ostalo je korektno:

ranjina.png



Sadašnji visoki stil hrvatskoga, prijevod Tassa Tomasovićem, 2010
tasso1.png
 
Je si li ti do sad spavao? :) Vuk je naveo kao primjer pjesmu sa početka XVII vijeka, a ja sam ti postavio čakavski govor iz srca hrvatske srednjovjekovne države iz sredine XIV vijeka. Ne shvatam uopšte kakvo je to miješanje štokavaca sa čakavcima bilo u Zadru sredinom XIV vijeka? I u čemu se to miješanje ogleda kada nemamo riječi "šća" već čisto "ča"? Pročitaj još jednom onih Vukovih 17 razlika između štokavice i čakavice - ikavicu Vuk nije naveo kao šttokavsku karakteristiku, već je ona bila zajednička karakteristika i čakavaca i štokavaca na tom području. A imali smo i čakavaca ekavaca, baš kao što imamo i štokavce ekavce. To izgovaranje riječi "šta" ili "ča" je vještački proglašeno nekom krucijalnom razlikom između tobož dva različita jezika - zanemarujući da su na nekim područjima neki čakavci/ikavci i neki štokavci/ikavci govorili znatno bliže u odnosu na neke druge čakavce odnosno štokavce.
Majstore, i Vuk je grešio, što je svojstveno svakome, ti si kao dokaze čakavice postavljao najblaže varijante jednog jezika koji je trpeo najveće promene na Balkanu, kao prvo došao je u sredinu u kojoj je govoren drugi jezik, kao drugo stalno je bio pod pritiskom drugog jezika, i to ne samo srpskog, već i italijanskog i kao treće bilo je veoma afirmativno u vreme ilirizma naučiti srpski jezik i time asimilirati svoje komšije. Ikavica ide i bez čakavice i to na više dokumentovanih mesta, a dokumentovano je i doseljenje ikavaca u čakavske krajeve. Ja sam poreklom iz poluikavskog kraja koji je za čakavicu i Hrvate čuo tek kad su došli da ih kolju.
 
Kako nema naroda bez sopstvenog jezika? Kojim jezikom govore recimo Brazilci? Ne postoje različiti narodi koji dijele jedan jezik? Koliko naroda u svijetu govori na primjer španskim jezikom?

Бразилци су нација, а у народном смислу су мешавина разних народа (па и разних људских раса) са разних континената. Исто важи и за све остале европске империјалне огранке (а сад посебне нације) широм планете који овде могу да се наведу.

Та и таква колонијална ситуација је врло удаљена од штокавске историјске и лингвистичке стварности. Штокавски говорни простор је, заправо, управо супротан пример - пример преживљавања једног језика чији су говорници били подељени између две стране империје, а које су као државе имале неке сасвим друге језике као званичне. Можемо да будемо захвални што ни хапсбуршка ни отоманска империјалистичка политика нису следиле шпански пример, јер би сада хапсбуршки део Балкана говорио немачки, а отомански турски.

Такве колонијалне ситуације ипак нису релевантне за наш простор.
 
a) glede teksta o naseljavanju srednje Bosne, to nije moj tekst, ngo iz Enciklopedije Jugoslavije 1982.
Svaki takav tekst ima i reference, pa se lako može vidjeti koje su reference za tu tvrdnju (EJ ne posjedujem,
nego je prepisano iz skeniranoga dijela, davno prije)

Znam ja da nije to tvoj tekst već Enciklopedije Jugoslavije i Britanice. Ali kada sam znaš da to što u njima piše nema baš veze sa najprostijom istorijskom istinom - zašto postavljaš takve gluposti i pozivaš se na njih kao na neke krucijalne dokaze nečega? Ako nisi znao da to nije istina (mada čisto sumnjam da nisi) - evo sada si saznao.

b) rekoh da sam navedeno prepisao iz Vegine knjige o staroj Bosni. Sigurno se u drugim tekstovima
koji se bave tim razdobljem mogu naći i imena ostalih plemena i rodova.

To nije sporno (mada je Vego napravio grešku rastavljajući Bogavčiće i Radivojeviće-Jurjeviće-Vlatkoviće - nebitno) što si prepisao od Vega. Sporno je što od Vega nisi mogao prepisati ijedan rod ili pleme koje je naselilo centralnu Bosnu omeđenu gornjim tokom Drine, u ranom (čak ni poznom) srednjem vijeku, a pogotovo ne da nosi neku hrvatsku etničku atribuciju.

Toliko o Ančiću-te bilo kom drugom- jer spekulirati o tom tko je hrvatskoga
(ili nekog drugoga slavenskoga plemenskoga) podrijetla u 8. ili 9. stoljeću ne
samo da je jalovo, nego i smiješno.

E pa vidiš to i jeste posao istoričara - da na osnovu malobrojnih istorijskih izvora postave hipoteze o prošlosti ovih prostora i u VII, VIII i IX vijeku. Tu je u pitanju "crna rupa" od 300 godina - e vidiš tih 300 goodina istoričari ne mogu ignorisati već se moraju pozabaviti i sa njima, bez obzira što se svakako ne mogu nadati konačnim odgovorima koji bi u potpunosti rasvjetlili tu istorijsku "crnu rupu" naših naroda.

Glede “srblina i vlaha” još je Mandić- tu je bio uspješan- razjasnio da se radilo o
šljakerima, bauštelcima u staroj Bosni, i da sve te povelje u kojima se pojavljuju Srbi u
Bosni, te neminovno u tandemu s Vlasima- odnose se ne na domaće pučanstvo,
nego na gastarbeitere iz Srbije- iz koje je, tj. iz srpske pisarnice, i ušao taj nazivak u
bosanske i humske povelje.

Nije tako. Većina istoričara smatraju da je taj naziv Srbalja i Vlaha ostao u upotrebi u onim djelovima bosanske države koji su prethodno pripadali srpskoj srednjovjekovnoj državi. Postavlja se pitanje zašto taj naziv Srbljin za Slovena nije zamjenjen etnonimom Bošnjanin? Istoričari smatraju da je to zbog toga jer ti krajevi nisu bili predugo u sastavu bosanske države, pa nije bilo vremena da se drugi identiitet razvije, a neki dodaju da je to i zbog toga što je na tim prostorima očuvana pravoslavna crkva (taj argument ne može stojati). Po mom mišljenju to se ime održalo ponajviše zahvaljujući tome što se Tvrtko krunisao kraljem Srbljem i Bosni (itd.). Ovo "Srbljem" nije ništa drugo do titula koju je Tvrtko preuzeo od Dušana, a suštinski je označavala "Srbiju" - teritoriju (u latinskim poveljama se riječ "Srbljem" prevodi pojmom Rascia ili Servia). Sad se postavlja pitanje - koja je to teritorija u Tvrtkovoj državi i njegovih nasljednika koja se odnosi na Srbiju? Očito je da su to zemlje koje su nekad bile u sastavu Nemanjićke države - Podrinje, nekadašnja Travunija (sada Primorje koje sačinjavaju župe Trebinje, Konavle i Dračevica) i Hum. To je Srbija kojom vlada Tvrtko i njegovi nasljednici. To se uostalom vidi što bosanski kraljevi Svetodmitrovski, odnosno Stonski dohodak grada Dubrovnika nazivaju u 10 različitih povelja u različitim vremenskim intervalima isključivo "srpskim dohodkom" (ne bosanskim), a za stanovništvo Huma se tokom XV vijeka u 4 različite povelje spominju kao stanovnici Srblji i Vlasi za razliku od drugih bosanskih krajeva đe u tom periodu nalazimo samo Bošnjane.
Uostalo, to nam potvrđuju u dubrovački izvori - sami Dubrovčani u jednoj svojoj ćirilskoj povelji spominju Srblje i Vlahe, a u čitavom nizu latinskih su spomenuti "Sclaui" i "Vlachi". U par dubrovačkih povelja imamo spomene Bošnjana i Vlaha - ali se one odnose baš za teritoriju Bosne (prevoz srebra iz Olova). Imamo i ogroman broj ljudi koji se spominju u vezi trgovine robljem - velik broj robova je "de genere et nactione Bossinensium" - skoro su svi iz Bosne i Usore - niko sa prostora Huma i Trebinja. Takođe u dubrovačkom arhivu Srbija je najčešće imenovana kao Rascia ili Sclauonia - posebno je zanimljiv jedan dubrovački dokument gdje piše:

"Et facando questa lor mercatandia fa credenca a Bosignani et a Sclaui, et ad altri homini de diverse nacion ..."

Jorjo Tadić, "Pisma i upustva dubrovačke republike", tom I, Beograd, 1935, str. 328.

U vezi ometanja jednoga trgovca iz Prizrena da dođe u Dubrovnik od strane Kotorana, Dubrovčani šalju upustvo kancelaru Jovanu da u Kotoru protestvuje što Kotorani ometaju strance da slobodno dolaze trgovinom u Dubrovnik i zahtjevaju da, parafraziram, "puste Bošnjane, i Slovene, i druge ljude raznih nacija. da slobodno trguju ...". Ovdje su "Sclaui" očito Srbi. Kada to povežemo sa brojnim spominjanjima "Sclau"-a i "Vlach"-a u zaleđu Dubrovnika u istim dubrovačkim izvorima u istom vremenskom periodu - jasno je da su ti "Sclaui" Dubrovčanima zapravo Srbi.

2. tvoj upis o njekom navodnom velikom naseljavanju ne-Hrvata u Dubrovnik u 15. i 16. st.
pokazuje, kako bi Tuđman rekao “Vaše duboko nerazumijevanje”. Jer, mi posjedujemo
mnoštvo dokumenata o jeziku iz toga doba u Dubrovniku, a umjetnička književnost,
čakavsko-štokavska, javlja se oko 1470-1480, a narodnim jezikom pisana djela-
Vatikanski hrvatski molitvenik- oko 1380-1400. Nema nikakvih prijeloma u fizionomiji jezika
u cijelom tom dobu, i jezik je isti kao i 100 ili 200 godina kasnije. Sadašnji je novoštokavski
hrvatski, ijekavski, isti kod katolika u Dubrovniku i onih u Stocu ili Ravnom. Ali nije kao kod
pravoslavnih, kod kojih- neovisno o rječniku, vjersko-civilizacijskom- zapažamo jasne razlike u
odnosu na dubrovački, ili njeke bliske govore u Hercegovini kod katolika.

Znači tih oko 30 000 novih stanovnika Dubrovnika koji su se na teritoriji Republike sklonili i trajno nastanili uslijed Osmanskih prodora, i koje dubrovački izvori nazivaju Srbima, Vlasima i rjeđe Bošnjanima - u stvari su Hrvati koji su se tada nastanili na teritoriju Republike? :think:
A Ravno i Stolac su u jezičkom smislu bili neki drugi univerzum u odnosu recimo na Trebinje? Uticaje čakvštine i ikavske štokavštine u samom Dubrovniku i ne negiram - oni su dolazili i putem književnosti iz Dalmacije, ali su definitivno bili prisutni i govoru stanovništva. U Dubrovnik se doseljavalo i sa mora, a ne samo sa kopna iz zaleđa. Ali više je nego uočljivo da je govor Dubrovčana u osnovi novoštokavski ijekavski, što je i logično kad se zna da su se Sloveni iz zaleđa spustili u romanski Dubrovnik. Naravno, u Dubrovniku se na tu novoštokavsko-ijekavsku osnovu nadograđivali razni linvistički uticaji, kako čakavski i štokavsko-ikavski, tako i razni italijanizmi, pa mu je sve to dalo jednu osobenu jezičku crtu.
 
Znam ja da nije to tvoj tekst već Enciklopedije Jugoslavije i Britanice. Ali kada sam znaš da to što u njima piše nema baš veze sa najprostijom istorijskom istinom - zašto postavljaš takve gluposti i pozivaš se na njih kao na neke krucijalne dokaze nečega? Ako nisi znao da to nije istina (mada čisto sumnjam da nisi) - evo sada si saznao.



To nije sporno (mada je Vego napravio grešku rastavljajući Bogavčiće i Radivojeviće-Jurjeviće-Vlatkoviće - nebitno) što si prepisao od Vega. Sporno je što od Vega nisi mogao prepisati ijedan rod ili pleme koje je naselilo centralnu Bosnu omeđenu gornjim tokom Drine, u ranom (čak ni poznom) srednjem vijeku, a pogotovo ne da nosi neku hrvatsku etničku atribuciju.



E pa vidiš to i jeste posao istoričara - da na osnovu malobrojnih istorijskih izvora postave hipoteze o prošlosti ovih prostora i u VII, VIII i IX vijeku. Tu je u pitanju "crna rupa" od 300 godina - e vidiš tih 300 goodina istoričari ne mogu ignorisati već se moraju pozabaviti i sa njima, bez obzira što se svakako ne mogu nadati konačnim odgovorima koji bi u potpunosti rasvjetlili tu istorijsku "crnu rupu" naših naroda.



Nije tako. Većina istoričara smatraju da je taj naziv Srbalja i Vlaha ostao u upotrebi u onim djelovima bosanske države koji su prethodno pripadali srpskoj srednjovjekovnoj državi. Postavlja se pitanje zašto taj naziv Srbljin za Slovena nije zamjenjen etnonimom Bošnjanin? Istoričari smatraju da je to zbog toga jer ti krajevi nisu bili predugo u sastavu bosanske države, pa nije bilo vremena da se drugi identiitet razvije, a neki dodaju da je to i zbog toga što je na tim prostorima očuvana pravoslavna crkva (taj argument ne može stojati). Po mom mišljenju to se ime održalo ponajviše zahvaljujući tome što se Tvrtko krunisao kraljem Srbljem i Bosni (itd.). Ovo "Srbljem" nije ništa drugo do titula koju je Tvrtko preuzeo od Dušana, a suštinski je označavala "Srbiju" - teritoriju (u latinskim poveljama se riječ "Srbljem" prevodi pojmom Rascia ili Servia). Sad se postavlja pitanje - koja je to teritorija u Tvrtkovoj državi i njegovih nasljednika koja se odnosi na Srbiju? Očito je da su to zemlje koje su nekad bile u sastavu Nemanjićke države - Podrinje, nekadašnja Travunija (sada Primorje koje sačinjavaju župe Trebinje, Konavle i Dračevica) i Hum. To je Srbija kojom vlada Tvrtko i njegovi nasljednici. To se uostalom vidi što bosanski kraljevi Svetodmitrovski, odnosno Stonski dohodak grada Dubrovnika nazivaju u 10 različitih povelja u različitim vremenskim intervalima isključivo "srpskim dohodkom" (ne bosanskim), a za stanovništvo Huma se tokom XV vijeka u 4 različite povelje spominju kao stanovnici Srblji i Vlasi za razliku od drugih bosanskih krajeva đe u tom periodu nalazimo samo Bošnjane.
Uostalo, to nam potvrđuju u dubrovački izvori - sami Dubrovčani u jednoj svojoj ćirilskoj povelji spominju Srblje i Vlahe, a u čitavom nizu latinskih su spomenuti "Sclaui" i "Vlachi". U par dubrovačkih povelja imamo spomene Bošnjana i Vlaha - ali se one odnose baš za teritoriju Bosne (prevoz srebra iz Olova). Imamo i ogroman broj ljudi koji se spominju u vezi trgovine robljem - velik broj robova je "de genere et nactione Bossinensium" - skoro su svi iz Bosne i Usore - niko sa prostora Huma i Trebinja. Takođe u dubrovačkom arhivu Srbija je najčešće imenovana kao Rascia ili Sclauonia - posebno je zanimljiv jedan dubrovački dokument gdje piše:



U vezi ometanja jednoga trgovca iz Prizrena da dođe u Dubrovnik od strane Kotorana, Dubrovčani šalju upustvo kancelaru Jovanu da u Kotoru protestvuje što Kotorani ometaju strance da slobodno dolaze trgovinom u Dubrovnik i zahtjevaju da, parafraziram, "puste Bošnjane, i Slovene, i druge ljude raznih nacija. da slobodno trguju ...". Ovdje su "Sclaui" očito Srbi. Kada to povežemo sa brojnim spominjanjima "Sclau"-a i "Vlach"-a u zaleđu Dubrovnika u istim dubrovačkim izvorima u istom vremenskom periodu - jasno je da su ti "Sclaui" Dubrovčanima zapravo Srbi.



Znači tih oko 30 000 novih stanovnika Dubrovnika koji su se na teritoriji Republike sklonili i trajno nastanili uslijed Osmanskih prodora, i koje dubrovački izvori nazivaju Srbima, Vlasima i rjeđe Bošnjanima - u stvari su Hrvati koji su se tada nastanili na teritoriju Republike? :think:
A Ravno i Stolac su u jezičkom smislu bili neki drugi univerzum u odnosu recimo na Trebinje? Uticaje čakvštine i ikavske štokavštine u samom Dubrovniku i ne negiram - oni su dolazili i putem književnosti iz Dalmacije, ali su definitivno bili prisutni i govoru stanovništva. U Dubrovnik se doseljavalo i sa mora, a ne samo sa kopna iz zaleđa. Ali više je nego uočljivo da je govor Dubrovčana u osnovi novoštokavski ijekavski, što je i logično kad se zna da su se Sloveni iz zaleđa spustili u romanski Dubrovnik. Naravno, u Dubrovniku se na tu novoštokavsko-ijekavsku osnovu nadograđivali razni linvistički uticaji, kako čakavski i štokavsko-ikavski, tako i razni italijanizmi, pa mu je sve to dalo jednu osobenu jezičku crtu.

Već rekoh da ne ću dugo pisati jer nemam zab to vremena, nego samo ako
već imam na mreži.

1. promašio si za srbin-vlah, jer tih dokumenata nema puno: u početku svega 2-3 puta,
kasnije možda 10 puta. U preko 1000 dokumenata prepiske između Dubrovnika i Bosne
ti se pojmovi nalaze u max 8-15 njih, dakle vrlo malo. I uvijek u tandemu srbin-vlah.
Možda srpski povjesničari to smatraju nečim etničkim, no većina hrvatskih- skoro svi-
to drže za utjecaj srpske kancelarije u kojoj su se školovali dubrovački slavenski ćirilski pisari,
a iz koje potječe i taj dvojac.

2. glede jezika, jedno je zapadna štokavština, a drugo istočna.
Prva ima 3 naglaska, druga 2. Prva ima ikavske i jekavske izoglose, a druga nema
(ne ikavizme, nego karakteristične jezične promjene). Za zapadnu štokavštinu je
znakovito da ima iste promjene izoglosa neovisno o položaju- tako je utvrđeno
da dubrovački govor ima iste promjene kao šćakavsko ijekavski
dijalekt Fojnice, Tuzle, Vareša, .... a ne one koje nalazimo u Gackom ili Nevesinju.

Ovdje je slika predmigracijskoga rasprostiranja zapadne štokavštine (i drugih):
file.php


Sad vidim-relativno korektan tekst:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Zapadnoštokavsko_narječje
 
Poslednja izmena:
Da ne gubimo vrijeme- ionako je matematički lingvist i kroatist Miro Kačić dokazao
da je srpski, genetsko-tipološki, uglavnom dio hrvatskoga jezika:
jezik.gif


Dakle, da i to skinemo se dnevnoga reda...

Bravo kralju ! :hahaha:

Diplomirao si ovime kao tvoj drkoš Kačić koji je dječijim iscrtavanjima skupova puno toga dokazao. :ok:

Imaš od mene piće kad dođeš u Podgoricu ili Beograd. Mogli bismo ti organizovati i neku tribinu da nam malo pojasniš te stvari, a kad govoriš već o fizionomiji jezika, baš me zanima kakva li je tvoja fizionimija, mogu je zamisliti poput Davinčija ili Pikasa ! :lol: :hahaha:
 

Карта шкрипи на неколико места (поготово чакавско-кајкавска граница), како би је требало исправити написао сам већ раније овде.

У оквирним цртама јесте илустрација територијалног распореда Срба (штокавци), Хрвата (чакавци) и Словенаца (кајкавци) на датом простору, пре сеоба проузрокованих отоманским освајањима.

А што се тиче такозване "западне штокавице", у питању је пука лингвистичка (тачније - чисто политичка) измишљотина, не би ли се тај идиом сасвим арбитрарно поцепао на пола, и то баш (гле чуда!) на реци Дрини. У питању је обична (и сасвим провидна) политичка злоупотреба лингвистике, и то тако да "пасује" уз националну митоманију. Има (и било је) само штокавског, једног јединог. На карти фали читава друга половина тог идиома, а и граница између кајкавског и словеначког је само историјска граница али не и лингвистичка (словеначки и кајкавски су један идиом), тако да на карти фали и већина словеначког jeзика. Додај делове које недостају, и онда би већ имао нешто (приказ три словенска народа пре нових сеоба).
 
Poslednja izmena:
1. promašio si za srbin-vlah, jer tih dokumenata nema puno: u početku svega 2-3 puta,
kasnije možda 10 puta. U preko 1000 dokumenata prepiske između Dubrovnika i Bosne
ti se pojmovi nalaze u max 8-15 njih, dakle vrlo malo. I uvijek u tandemu srbin-vlah.
Možda srpski povjesničari to smatraju nečim etničkim, no većina hrvatskih- skoro svi-
to drže za utjecaj srpske kancelarije u kojoj su se školovali dubrovački slavenski ćirilski pisari,
a iz koje potječe i taj dvojac.

Prvo, ti termini se ne javljaju samo kod dubrovačkih ćirilskih pisara, već i kod ćirilskih pisara u Humu, a u vezi Srpskog dohodka i kod niza bosanksih pisara. E sad, ako su ovi pisari koristili termine Srbljin i Vlah pod uticajem srpske kancelarije i tako nazivali stanovništvo u jednoj zemlji - misliš li ti da oni nisu pročitali svojim vladarima ono što su napisali u njihovo ime? I što se ti vladari ne pobuniše i ne rekoše tom pisaru - "Alo druže, što ti moje ljude nazivaš Srbima kad oni to nisu?" Uostalom vidimo da su ti termini očito zasmetali Stjepanu II Kotromanića (a možda i nekom ranijem bosanskom banu) i da je termin Srbljem koji se javlja kod Mateja Ninoslava zamjenjen terminom Bošnjanin, koji se od tada konstantno javlja za stanovnike Bosne. Ali ovima u Humu to nije smetalo sve do pada pod Osmanlije.
Meni je recimo među svim tim poveljama interesantna baš ova:

ʜ ωштє мʜʜ ρєʏєɴʜ господʜɴь κɴєʒь вʌɑдʜсɑвьь ʒɑпʜсƔю χоћƔ твρьћƔ дɑ допƔстʜвь
мɑɴʜ господь Богь госпоцтвɑ дɑ ɴѣсɑмь воʌ⊦ɑɴь ɴʜ дɑ могƔ ɴʜκɑдɑρє ʒɑБρɑɴʜтʜ ɴʜ
Ɣстɑвʜтʜ ɴʜєдɴє моє ʌюдʜ ɴʜ вʌɑχє ɴʜ сρьБʌє сʌоБодɴо χодʜтʜ Ɣ дƔБρовɴʜκь тρьговɑтʜ
тɑκо соʌʜ κɑκо ʜɴє тьρьгє ʜ всє ʜɴє своє посʌє сʌоБодɴо ωпρɑʌ⊦ɑтʜ пɑʏє ɴʜ ʜɴє господє
ʌюдʜ дɑ ɴѣсɑмь воʌɑɴь пρʜκо ɴɑшєгɑ κотɑρɑ Ɣстɑвʜтʜ ɴʜ Бρɑɴʜтʜ χодʜтʜ сʌоБодɴо
своʜмʜ тρьʒʜ ʜ с ʜɴѣмʜ своʜмʜ ωпρɑвɑмʜ Ɣ дƔБρовɴʜκь

Što misliš zašto sam ovu izdvojio? Izdvojio sam je zato jer je 15. avgusta 1451. godine ovu povelju napisao knez Vladislav Hercegović (sin Stjepana Vukčića Kosače) - svojeručno. E sad ako on nije znao koji su to njegovi ljudi ... Ne znam, možda je bio indoktriniran od strane srpskih pisara sredinom XV vijeka?
Uostalom mi imamo kod samih Dubrovčana sijaset spominjanja "Sclaui et Vlachi" u njihovim latinskim poveljama. Vidjeli smo ko su Dubrovčanima "Sclaui" iz zaleđa grada.

2. glede jezika, jedno je zapadna štokavština, a drugo istočna.
Prva ima 3 naglaska, druga 2. Prva ima ikavske i jekavske izoglose, a druga nema
(ne ikavizme, nego karakteristične jezične promjene). Za zapadnu štokavštinu je
znakovito da ima iste promjene izoglosa neovisno o položaju- tako je utvrđeno
da dubrovački govor ima iste promjene kao šćakavsko ijekavski
dijalekt Fojnice, Tuzle, Vareša, .... a ne one koje nalazimo u Gackom ili Nevesinju.

Ovdje je slika predmigracijskoga rasprostiranja zapadne štokavštine (i drugih):
file.php

Sad ispade da je ova granica između zapadne i istočne štokavštine (i to baš u istom novoštokavskom ijekavskom dijaletu) bila neki "Berlinski zid", a granica iste sa čakavštinom i kajkavštinom neka "živa ograda" visine 30 cm?
Ne sporim postojanje zapdne i istočne štokavice. Ali gledajući ovu mapu imam osjećaj kao da je to neko crtao spram današnjeg političkog stanja - u zapadnu štokavštinu je uvrstio kompletnu Bosnu spram svojih potreba, ali Hercegovinu nije, već je, gle slučajne koincidencije, granica između zapadne i istočne štokavštine baš današnja entitetska granica između FBiH i Republike Srpske koja je nastala u Dejtonu 1995. godine. Jer ne daj Bože da se utvrdi da je u Dubrovniku isti jezik kao onaj 20-ak kilometara izviše Dubrovnika?
Nego nisi mi odgovorio što se ova zelena teritorija kasnije redukovala samo na ostrva i tanku oblsku liniju?
 
Poslednja izmena:
Карта шкрипи на неколико места (поготово чакавско-кајкавска граница), како би је требало исправити написао сам већ раније овде.

У оквирним цртама јесте илустрација територијалног распореда Срба (штокавци), Хрвата (чакавци) и Словенаца (кајкавци) на датом простору, пре сеоба проузрокованих отоманским освајањима.

А што се тиче такозване "западне штокавице", у питању је пука лингвистичка (тачније - чисто политичка) измишљотина, не би ли се тај идиом сасвим арбитрарно поцепао на пола, и то баш (гле чуда!) на реци Дрини. У питању је обична (и сасвим провидна) политичка злоупотреба лингвистике, и то тако да "пасује" уз националну митоманију. Има (и било је) само штокавског, једног јединог. На карти фали читава друга половина тог идиома, а и граница између кајкавског и словеначког је само историјска граница али не и лингвистичка (словеначки и кајкавски су један идиом), тако да на карти фали и већина словеначког jeзика. Додај делове које недостају, и онда би већ имао нешто (приказ три словенска народа пре нових сеоба).

Bajke. Zapadnu štokavštinu negiraju Srbi (osim Aleksandra Belića i njekih drugih), ali ju većina lingvista
u svijetu prihvaća. jedino što je točno u tvojim pisanijama je da granica prema istočnoj nije bila na Drini, nego dublje u Bosnu.

http://www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/148/html/hrvatski/06.htm

Ovo su ljudi koji su tvojim- bolje, ranoslavističkim fantazijama- priredili sprovod,
pa se spori s njjima:

0679789.jpg


5f82c7a5ee51aeb8bed37f1df572e030.jpg


1-pov_hrv_jez.jpg


672_201203299810962.jpg


274.jpg


231.gif


b78f81d5bdfed3168c472b237f37b43a.jpg
 
Prvo, ti termini se ne javljaju samo kod dubrovačkih ćirilskih pisara, već i kod ćirilskih pisara u Humu, a u vezi Srpskog dohodka i kod niza bosanksih pisara. E sad, ako su ovi pisari koristili termine Srbljin i Vlah pod uticajem srpske kancelarije i tako nazivali stanovništvo u jednoj zemlji - misliš li ti da oni nisu pročitali svojim vladarima ono što su napisali u njihovo ime? I što se ti vladari ne pobuniše i ne rekoše tom pisaru - "Alo druže, što ti moje ljude nazivaš Srbima kad oni to nisu?" Uostalom vidimo da su ti termini očito zasmetali Stjepanu II Kotromanića (a možda i nekom ranijem bosanskom banu) i da je termin Srbljem koji se javlja kod Mateja Ninoslava zamjenjen terminom Bošnjanin, koji se od tada konstantno javlja za stanovnike Bosne. Ali ovima u Humu to nije smetalo sve do pada pod Osmanlije.
Meni je recimo među svim tim poveljama interesantna baš ova:



Što misliš zašto sam ovu izdvojio? Izdvojio sam je zato jer je 15. avgusta 1451. godine ovu povelju napisao knez Vladislav Hercegović (sin Stjepana Vukčića Kosače) - svojeručno. E sad ako on nije znao koji su to njegovi ljudi ... Ne znam, možda je bio indoktriniran od strane srpskih pisara sredinom XV vijeka?
Uostalom mi imamo kod samih Dubrovčana sijaset spominjanja "Sclaui et Vlachi" u njihovim latinskim poveljama. Vidjeli smo ko su Dubrovčanima "Sclaui" iz zaleđa grada.



Sad ispade da je ova granica između zapadne i istočne štokavštine (i to baš u istom novoštokavskom ijekavskom dijaletu) bila neki "Berlinski zid", a granica iste sa čakavštinom i kajkavštinom neka "živa ograda" visine 30 cm?
Ne sporim postojanje zapdne i istočne štokavice. Ali gledajući ovu mapu imam osjećaj kao da je to neko crtao spram današnjeg političkog stanja - u zapadnu štokavštinu je uvrstio kompletnu Bosnu spram svojih potreba, ali Hercegovinu nije, već je, gle slučajne koincidencije, granica između zapadne i istočne štokavštine baš današnja entitetska granica između FBiH i Republike Srpske koja je nastala u Dejtonu 1995. godine. Jer ne daj Bože da se utvrdi da je u Dubrovniku isti jezik kao onaj 20-ak kilometara izviše Dubrovnika?
Nego nisi mi odgovorio što se ova zelena teritorija kasnije redukovala samo na ostrva i tanku oblsku liniju?

Ne ću o ostalom, možda aksnije, iako nisi u pravu za Srbina-Vlaha, no o tom potom.
Bauštelci.

Točno je da karta nije nabolja na istoku jer je istočna štokavština praktički obuhvaćala Podrinje, šo čem pišu Lisac i ostali.
Nije navedena slika istočne jer je zemljovid o hrvatskim dijalektima.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Zapadnoštokavsko_narječje

Čakavsko-zapadnoštokavska granica očito nije bila oštra, ali se kao njeno prostiranje može uzeti područje neznatno istočno od Une, zatim Dinara, uz izbijanje na more istočno od Cetine. Otoci su bili čakavski, obala zapadnoštokavska, no zapadni Pelješac, Korčula i Lastovo su čakavski, istočni Pelješac, Mljet i otoci pred Dubrovnikom zapadnoštokavski. Granica između dviju štokavština najvjerojatnije je išla Dunavom pa zatim do područja nešto zapadno od Drine i dalje nedaleko od današnje Foče. Odatle je granica išla prema Neretvi, ali tako da je Neretva s okolicom bila u zapadnoj štokavštini; zatim je odijelila zapadnoštokavsko Dubrovačko primorje od zaleđa i izlazi na more u Boki kotorskoj. Bokeljski Hrvati vjerojatno su imali govor zapadnoštokavskoga tipa, pravoslavci u Boki govor istočnoštokavske fizionomije. Istočna štokavština prostirala se od područja zapadne štokavštine do područja torlačkoga narječja, to jest do zone od Albanije preko Kosova i današnjeg Stalaća do današnjeg Donjeg Milanovca na Dunavu.

Tek sad vidim da si spomenuo Dayton: Brozović ima u "Standardnom jeziku" iz 1970. zemljovid zapadne štokavštine
koji je isti kao onaj na hr wiki. Dakle, 1970- nema veze s Daytonom (osim ako nisi
pristaša teorije urote).
srednjojunarjecja.jpg


Iz http://www.google.com/imgres?imgurl....ubuntu:en-US:unofficial&tbm=isch&um=1&itbs=1
 
Poslednja izmena:
@ Urvan Hroboatos

Вртимо се нажалост у круг, али да поновим још једном: чакавски + трећина кајкавског + пола штокавског једноставно не чини ништа. То је потпуно арбитрарни скуп, сасвим произвољан. Како тако нешто може да буде лингвистичка и/или историјска етничка целина?

Невероватно.
 
@ Urvan Hroboatos

Вртимо се нажалост у круг, али да поновим још једном: чакавски + трећина кајкавског + пола штокавског једноставно не чини ништа. То је потпуно арбитрарни скуп, сасвим произвољан. Како тако нешто може да буде лингвистичка и/или историјска етничка целина?

Невероватно.

Pitaj Talijane, Nijemce, Nizozemce, Norvežane, Francuze, ...
 
@ Urvan Hroboatos

Вртимо се нажалост у круг, али да поновим још једном: чакавски + трећина кајкавског + пола штокавског једноставно не чини ништа. То је потпуно арбитрарни скуп, сасвим произвољан. Како тако нешто може да буде лингвистичка и/или историјска етничка целина?

Невероватно.

Pa moze, kada Vatikan umesa prste, svasta moze. To se strucno naziva politicka nacija.
I Srbi su dobrim delom politicki narod ali se to ni u snu ne moze meriti sa hrvatskim atributima.

Ja imam obicaja da kazem da bi Hrvati bili minorna etnicka manjina u okviru Velike Srbije u slucaju da su Srbi svojevremeno prihvatili unijacenje i podanistvo AU. Tada bi Vatikan forsirao Veliku Srbiju kao svog pulena u proboju na istok.
 
Нема политичких нација пре 1830-тих, а постављена је карта средњевековног стања. Рефлектовати шта може сада на средњи век је сасвим бесмислено.

Šta kad ni u Srednjem vijeku nijesu postajli kao samostalna država no su timarili tuđe konje. Tradicija je to postala. Narodi u Africi, recimo Etiopljane koje izuzetno cijenim što su spičili dučea, su bili sposobni imati državu i dinastiju kraljeva, poseban geez jezik semićanske skupine, dok neki "narodi" u Evropi nijesu. To je ostavilo nesamjerljivo posljedice po stanje onih koje žele sve učiniti i napraviti na silu. E, pa ne prolazi to uvijek. Nekada da, ali uglavnom podbaci, kao pobačaj.
 
Poslednja izmena:
Da dovršimo mi tu priču o štokavštini i o tom tko je komu i kako.

http://bib.irb.hr/datoteka/264345.Filologija_53_2009_001_053_Grcevic.pdf

JERNEJ KOPITAR KAO STRATEG
KARADŽIĆEVE KNJIŽEVNOJEZIČNE REFORME


Jernej je Kopitar u suradnji s austrijskim redarstvom odlučio srpski književni
jezik reformirati tako da mu prekine razvojni kontinuitet i da mu
nametne hrvatski književnojezični tip kao novu osnovicu. Time je htio
prekinuti srpske kulturno-političke veze s Rusijom i pravoslavne Srbe
vezati uz katoličke Hrvate. Nakon prihvaćanja hrvatskih književnojezičnih
zasada od strane Srba posredstvom V. S. Karadžića Hrvatima je
trebalo nametnuti Kopitar-Karadžićevu pravopisnu i jezičnu kodifikaciju.
Srpsko-hrvatskim književnojezičnim ujedinjenjem Kopitar je kanio
potaknuti nastanak nove srpske nacije koja bi dobrim dijelom bila katolička,
prozapadno orijentirana i privržena Austriji. Preko nje bi se širio
aus trijski utjecaj prema istoku.

Uvod

Sedamdesetih i osamdesetih godina 18. stoljeća austrijske su vlasti pokušavale
iz srpskih pravoslavnih škola na teritoriju pod svojom upravom
izbaciti ćirilicu i slavenosrpski jezik. S tim ciljem izdale su 1779. godine za
tamiški Banat naredbu o ukidanju ćirilice izvan crkve i o uvođenju latinice
i »općega čistoga ilirskoga jezika« u škole. Belić kaže da »nije teško zamisliti
kako je strašno morala odjeknuti ta odluka u duhovnim i prosvetnim
krugovima u Vojvodini«. Ocjenjuje da je austrijska vlada time htjela
»hrvatski i srpski živalj, tj. katolički i pravoslavni« izjednačiti »i u upotrebi
latinice i prostonarodnog jezika« te »kulturu Vojvodine spojiti sa kulturom
Hrvatske i Slavonije« (Belić 1948:16—19, usp. i Magarašević 1898). Istoj
je svrsi trebala poslužiti i zamisao da Stulićev rječnik postane obvezatnim
(i) za pravoslavne škole. Na vijećanju 1792. godine o tom pitanju kao bra
nitelji ćirilice i srpske književnojezične tradicije nastupili su grof Edlinger
i episkop Petar Petrović. Đorđe Magarašević prenosi dijelove teksta iz zapisnika
sa sjednice od 9. siječnja 1792. Prema Edlingeru Stulićev bi rječnik
u srpskim školama prouzročio odnarođivanje i prekid srps ke književnojezične
tradicije:

Srpski narod bi ovakovim rečnikom zaboravio po vremenu čitati svoje knjige.
Morao bi učiti latinski, mađarski, hrvatski i u opće svaki jezik koji mu je
u susedstvu, te bi izgubio svoju narodnost. S tim bi dakako moralo uginuti
i obeležje toga naroda, koje ga je vekovima delilo od tolikih drugih naroda.
(Magarašević 1898[194]:6)

Episkop Petrović također odbacuje zamisao o Stulićevu rječniku u pravoslavnim
školama. Smatra da bi se time Srbima nametao »jezik hrvatski«,
koji se znatno razlikuje od »srpskoga«. Petroviću nije bitno kakvim jezikom
govori jednostavan narod, već ponajprije kakvim se književnim jezikom
služi njegova inteligencija:

Slavenosrbi su svoj crkveni jezik kultivisali i on se kod njih sve više razvijao,
pa sad najedanput im se nameće mnogo različitiji jezik hrvatski. Ni za
naš narod ne bi dakle zgodan bio taj rečnik a kamo li za ostala slovenska
narečja u našoj državi. Hrvatski dijalekat je prema slavenosrpskom, kao
npr. gornjonjemački prema švapskom [...].
Ako se hoće ovo delo da štampa o državnom trošku, tada referent Petrović
po svojoj dužnosti mora izreći, da je ovakvo delo onda zgodno samo za
Hrvate i Dalmatince, jer samo njima može koristiti, a slovenski narod koji
samo ćirilicu poznaje mora ostati pri rečniku koji je i dosad bio
. [...] Naš narod
nema dakle te potrebe, da se služi tuđim rečnikom, koji mu istiskuje iz
ruku pradedovsko pismo. (Magarašević 1898[194]:4—5, usp. Brlek 1987:70)

Kao što je vidljivo iz Petrovićeva tumačenja, Srbi nisu htjeli prihvatiti Stulićev
rječnik kao svoj. Na prihvaćanje ih nije potaknula činjenica da se Stulić
rubno služio (možda ne slučajno) slavenosrpskim izvorima, a ni austrijski
plan da se pripremi izdanje Stulića na ćirilici
(Brlek 1987:92).

Ponovo, preko ćirilice:

1791-3. carska habsburška komisija pokušava nametnuti Srbima u Monarhiji
Stulićev štokavsko-jekavski veliki rtječnik kao temelj školstva među Srbima.
Ovi to odbijaju jer se radi, po njima, o nametanju hrvatskoga jezika.
Važno je reći da je propao i pokušaj dase Stulićev rječnik preslovi na ćirilicu,
zbog srpskog odpora. Dio koji slijedi je iz prikaza srpskoga povjesničara Đorđa Magaraševića,
izašlog u letopisu Matice srpske 1904.

magar1.png

magar2.png

magar3.png
magar4.png

magar5.png

magar6.png

I to je to.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Нема политичких нација пре 1830-тих, а постављена је карта средњевековног стања. Рефлектовати шта може сада на средњи век је сасвим бесмислено.

Ja ti govorim o savremenom hrvatskom nacionu.

To sto oni postavljaju, to je princip "sto je babi milo.." i princip "da je babi mooda...".
Tek da si video karte White Croatia koje se mogu videti po raznoraznim foumima. Citava Evropa je bila Hrvatska! Sta onda ocekujes od Balkana? Zar njihov "otac nacije" (opet poreklom Srbin-Vlah) nije tvrdio da su svi veliki Srbi zapravo Hrvati?

Ne treba da se obazires na te stvari. Postoji nesto sto ce tokom vremena ugusiti ovu konvertitsku bolest kojom boluju od sredine XIX veka i na dalje. Ja jednostavno uzivam u ovom njihovom zaplitanju u kucinu ))))

Ne zaboravi pravilo, sto se vise Hrvat otima da nije srpskog porekla, sto vise mrzi Srbe, to mu je koren srpskiji. Pravi Hrvati su gospoda, znam ih dobar broj. Plemeniti Hrvati su narod koga svaki Srbin treba da respektuje, To nam je istorijski najblizi narod. Tuga je da je medju ovim danasnjim tih plemenitih ne vise od 10-20%.
 

Back
Top