- Poruka
- 13.833
Urvan Hroboatos
Polako... Oni u onome sto sam citirao govore o dogadjajima iz svog vremena a ne o dogadjajima od pre 1000 godina. Ne znam koliko bi debili trebali da budu u pitanju pa da ne razlikuju Srbe od Hrvata, tim vise posto se radi o katolickom zivlju.
Hrvati jesu kontrolisali znacajne delove Bosne u odredjenim vremenskim periodima, to je neopsporno.
Da su kojim slucajem napisali da su u BiH jedini zitelji ekskluzivno Hrvati, to bi bila neooboriva cinjenica.
Analogno, ispada da i oni podaci o vernicima nisu ispravni i da recimo u Trebinju nije bilo vise od 7 katolickih obitelji i da katolici nisu postojali na potezu od Banja Luke do Gradiske?
Razumem, podatke su dobijali od srpskih spijuna ubacenih po planu Garesanina.
Katolika je bilo. Da su u pitanju bili Hrvati.... to vec dolazi u oblast znanstvene fantastike.
Videli smo u nekim drugim temama ovde da su Hrvati bili totalna manjima i u opustosenim podrucjima Like i Krbave u XV veku a o Bosni da ne govorimo.
Ne ide nam na ruku, znaci da ne valja, tako je![]()
Ovo je besmisleno, i tu s enema što reći. Naveden je citat iz New adventa gdje
se kaže da su stanovnici BiH po rasi (ili njeki sličan arhaičan termin) svi Srbi.
Već sam rekao da je slavistika, te politika po njoj provođena, a i srbijanska
propagand akoja se razmahala u to doba (Ljuba Stojanović, Jovan Cvijić i dr.) ostavila
traga, napose u anglo-području koje je slijedilo njemačke tekstove i politiku.
Ta jedna jedina rečenica pobija većinu teksta što je taj isti New advent napisao pod Croatia, Dalmatia i Bosnia and Herzegovina,
u kojima piše da su svi ti krajevio nastanjeni daleko pretežno od Hrvata u 7. stoljeću, i nigdje ne piše
da se to nešto bitno mijenjalo. Dakle- ne samo hrvatska vlast, nego hrvatski etnički sastav većine stare Bosne.
Tu ne odstupaju bitnije od moderne Britannice,:
http://www.britannica.com/EBchecked/topic/700826/Bosnia-and-Herzegovina/277548/The-arts#toc223949
Slavs began to settle in this territory during the 6th century. A second wave of Slavs in the 7th century included two powerful tribes, the Croats and the Serbs: Croats probably covered most of central, western, and northern Bosnia, while Serbs extended into the Drina River valley and modern Herzegovina. The terms “Serb” and “Croat” were in this period tribal labels; they were subsequently used to refer to the inhabitants of Serbian or Croatian political entities and only later acquired the connotations of ethnic or national identity in the modern sense.
a ni od Tunje Filipovića iz 1982. u Enciklopediji Jugoslavije:
Hrvati
Hrvatski narod razvio se u Bosni iz dijelova hrvatskih plemena i rodova koji su naseljavali ponajviše današnje oblasti zapadne, jugozapadne i centralne Bosne te zapadne Hercegovine, odn. prostore između rijeka Une, Save i donjeg toka Drine, na jednoj strani, te Neretve, na drugoj. To je prostor nekadašnje klasične Bosne, sa Donjim krajevima i dijelovima Huma. Hrvatska etnička osnova se izdiferencirala u poseban narod, u feudalnom smislu riječi, pod uticajem katoličanstva, vezanosti za Bosnu kao domovinu te posebnog položaja u sistemu osmanske vladavine, tj. rajetinskog statusa. Osmanlije su poznatim fermanom Mehmeda II Ahdnamom iz 1463 (odlukom) dozvolile rad Franjevačkom redu i osigurale mu privilegije u Bosni uz određene uvjete. To je omogućavalo prilično tešku i složenu, ali važnu i obimnu djelatnost franjevaca na učvršćenju, očuvanju i produbljavanju katoličkog vjerovanja i podučavanja, a samim time i razlikovanja katoličkog stanovništva Bosne od muslimana i pravoslavnih. Položaj katoličkog stanovništva pogoršavala je činjenica da je osmanska država od kraja XVI st., a posebno od bitke pod Bečom, bila stalno u sukobima sa Austrijom i Mlecima, dvjema katoličkim silama, pa se odnos prema domaćem katoličkom življu u ratnim krizama pogoršavao. Unatoč tome, uz određenu mjeru tolerancije i dobrosusjedskih odnosa sa domaćim muslimanima, katoličko stanovništvo u Bosni održalo je vitalitet, bilo nosilac mnogih djelatnosti (rudarstvo i prerada željeza) te znatno razvilo svoju narodnu svijest do XIX st. i osobito u XIX st., kada se ona identificirala s općom hrvatskom narodnosnom svijesti. Bosanski franjevci su održavali izvornu narodnu pismenost, štampajući od 1611, tj. od Divkovićeve knjige Nauk krstjanski za narod Slovinski, mnoga djela namijenjena katoličkom "narodu slovinskom" te njegovom duhovnom održavanju i vaspitanju na "bosanskom", "slovinskom", "ilirskom" narodnom jeziku i bosanskom pismu. Tako su - pored vjere, zajedničkog položaja u turskom sistemu i tradicije - ta književnost, koju su njegovali bosanski franjevci, i narodna književnost, bile zaloga očuvanja i razvoja narodne svijesti i života bosanskih Hrvata. Unatoč višekratnim iseljavanjima, od onoga pri padu Bosne 1463. do onoga kada je Eugen Savojski 1697. poveo mnogo bosanskih katolika sa sobom prilikom povlačenja iz Bosne, uspio je hrvatski narod Bosne da se egzistencijalno, duhovno, kulturno i narodnosno očuva, razvije te novo doba dočeka spreman da se uključi u borbu za nacionalno oslobođenje i ujedinjenje BiH sa ostalim našim zemljama, na programu ilirizma, što su ga zastupali i bosanski franjevci.
Srbi
Znanstveno je utvrđeno da je u srednjovjekovnoj Bosni, od početka do njene propasti, zavisno i od njenog i širenja u Podrinju i Humu, bilo više ili manje Srba i da su oni sačinjavali konstitutivni dio "bosanskog naroda", odn. Bošnjana. Prema podacima iz dokumenata Srbi su naseljavali znatne dijelove cijelog teritorija tadašnje BiH, u prvom redu i ponajviše Travuniju, Hum, Gornje i Donje Podrinje te Donje krajeve. U jugoistočnim se krajevima inače osjećao jači uticaj Bosne kao države tek onda kada je usljed dinastičkih borbi slabila srednjovjekovna Srbija pa su ti krajevi došli pod bosansku vlast.
No, što ću vam ja ? Vaša ideologija visi o jednoj nesuvisloj rečenici iz stare enciklopedije.
I can live with that.