Čiji je naš jezik

Kakvim ko jezikom danas govori te kako ga ko naziva itd. je jedno medjutim drugo je sto mi ovde pokusavamo da utvrdimo (zar to vec neko drugi nije?) kakav je 'proces' tome prethodio. A ocigledno je da se clanci na internetu mahom razilaze. Kao na primer clanak sa gornjeg linka nigde ne spominje nikakvu vezu Stulicevog rjecnika sa srpskim jezikom, to jest ne spominje se Orfelinov recnik ne kao GLAVNI izvor, nego cak ni jedan OD izvora. Zasto?...).

Ne piše sve na internetu. Orfelinov je rječnik spomenut-ne izrijekom- među onim ruskim i slavenosrpskim, a i nije bio od nekoga opsega u poredbi s drugim izvorima (n.pr.120 pisaca, hrvatskih).

O tom djelu postoji relativno solidan prikaz u knjizi Zlatka Vincea: Putovima hrvatskoga književnog jezika.

Drugo je važno djelo tekst uz prijetisak 1984, Egon Fekete: Joakim Stuli, poslednji hrvatski leksikograf starijeg razdoblja


Izdanje "Pervije nacatki latinskago jezika" Orfelinovo ia 1767 po mojoj proceni sadrzi oko 2500 latinskih reci prevedih na slaveno-serpski (nemam kopiju ali radi se o 144 strana sa po oko 17 reci svaka ...).

Sa druge strane, povrsni pogled na Stulicev recnik (nemam pdf II toma) govori da se u sustini jedna rec 'vrti' u desetak oblika, maltene ako ih zaista ima 80.000 kada bi recnik bio napisan u Orfelinovom stilu, sveo bi se na 8.000 jer je Orfelinov recnik drugacija koncepcija, vrlo koncizan. Medjutim, to je samo moj zakljucak izvucen na osnovu par strana koje mogu da vidim.
U Stulicevom recniku mora da ima neki predgovor. Da li neko moze da ga izvuce da vidimo sta sam Stulic kaze. Da li navodi ko ga je finansirao i da li navodi spisak gradje koju je koristio za izradu svog recnika? Eto (nevezano) MG navodi barem 10 svojih (licnih) clanaka kao izvor za svoj clanak o JKopitaru i VSKaradzicu (malo mi to cudno dodje ...).

Postoji popis i ostalo u Vinceovoj knjizi:http://searchworks.stanford.edu/view/1728415

Treb a razlikovati Lexicom Latinum i Rječosložje, jer u prvom stupcu dolaze različite riječi (latinske i hrvatske). U linku kojeg sam dao vide se 3-4 stranice iz Stullijeva rječnika u jpeg-u.
 
N.pr.

hrcak.srce.hr/file/26178

Napisan je
tzv. slavonskim slovopisom koji je odredila
dvorska pravopisna komisija za vrijeme Josipa
II., a u kojoj je bio i sam Joakim Stulli. Na
kraju Rječosložja Stulli daje popis literature
iz koje je crpio rječničku građu. To je popis
od preko 150 djela, ponajviše dubrovačkih
pisaca, potom dalmatinskih, hercegovačkih,
bosanskih, slavonskih, istarskih. U popisu
djela nalaze se i dotadašnji hrvatski rječnici
Ardelija Della Belle, Jakova Mikalje, Jurja
Habdelića, Ivana Belostenca, Andrije Jambrešića.
Crpio je neke riječi i iz slavenskih
jezika, ruskoga, poljskoga, češkoga, pa i iz
mrtvoga staroslavenskoga. Rječnik osim
riječi sadrži frazeme, bliskoznačnice, pa i
cijele rečenice ako drži da one mogu pridonijeti
opisu značenja riječi. ...... Dakle, najviše je
riječi iz južnohrvatskoga jezičnoga područja,
upravo štokavske jekavštine, ali autor ne
zanemaruje ni ostatak hrvatskoga jezičnoga
blaga, čakavskoga i kajkavskoga, ostavljajući nam bogatu riznicu hrvatskih riječi.
 
... Dakle, najviše je
riječi iz južnohrvatskoga jezičnoga područja,
upravo štokavske jekavštine, ali autor ne
zanemaruje ni ostatak hrvatskoga jezičnoga
blaga, čakavskoga i kajkavskoga, ostavljajući nam bogatu riznicu hrvatskih riječi.

Nije zanemario ni Orfelina, pa je ubacio i srpskoslovenske reči. Ne može biti govora o dominantnoj hrvatskosti Stullijevog Rečosložja, može se analizirati koji su to čakavizmi i kajkavizmi ušli u njega, ali jekavica, južna štokavština - upravo je osnova Vukovoga srpskog jezika - istočnohercegovački, bato. Plus motivi, tj. narudžba od cara Leopolda i srpske Ilirske dvorke kancelarije.
 
Izdanje "Pervije nacatki latinskago jezika" Orfelinovo ia 1767 po mojoj proceni sadrzi oko 2500 latinskih reci prevedih na slaveno-serpski (nemam kopiju ali radi se o 144 strana sa po oko 17 reci svaka ...).
Prvo, imaš kopiju Orfelina - skenovi prve i zadnje strane rečnika koje sam stavio imaju originalne linkove tako da možeš samo završni broj izmenjati i poskidati sve stranice sa servera NBS (od 001 do 229).


U Stulicevom recniku mora da ima neki predgovor. Da li neko moze da ga izvuce da vidimo sta sam Stulic kaze. Da li navodi ko ga je finansirao i da li navodi spisak gradje koju je koristio za izradu svog recnika? Eto (nevezano) MG navodi barem 10 svojih (licnih) clanaka kao izvor za svoj clanak o JKopitaru i VSKaradzicu (malo mi to cudno dodje ...).

Drugo, nemački đak, američki stil. :rotf:

A ocigledno je da se clanci na internetu mahom razilaze. Kao na primer clanak sa gornjeg linka nigde ne spominje nikakvu vezu Stulicevog rjecnika sa srpskim jezikom, to jest ne spominje se Orfelinov recnik ne kao GLAVNI izvor, nego cak ni jedan OD izvora. Zasto?

U Stulicevom recniku mora da ima neki predgovor. Da li neko moze da ga izvuce da vidimo sta sam Stulic kaze. Da li navodi ko ga je finansirao i da li navodi spisak gradje koju je koristio za izradu svog recnika? Eto (nevezano) MG navodi barem 10 svojih (licnih) clanaka kao izvor za svoj clanak o JKopitaru i VSKaradzicu (malo mi to cudno dodje ...).

Treće, Stulli je u predgovoru napisao - toliko puta da te muka uhvati - kako ljubi skute preslavnom caru Leopoldu zato što mu je bio pokrovitelj. Građu ne navodi u ovom delu koji je dostupan na GB-u, ali sumnjam da je navodio građu.

Mikaljin, della Bellin, Volitiđijev rečnik takođe su rečnici srpskog jezika, a o Kašiću i tome čiji je jezik u njegovim delima imaš članak ovde: http://kovceg.tripod.com/kasiceva_misija.htm Sve ove jezuitske rečnike srpskog jezika treba shvatiti kao pokušaj Vatikana da potčini Srblje koje je pred Osmanlijama stalo ka zapadu nadirati. Otud i toliki jezuitski srpski rečnici - pisani isključivo za potrebe katoličkih misionara.

Reći će umni Vasilije Krestić: "Suština hrvatskog nacionalizma je jezički nacionalizam."
 
Poslednja izmena:
Stulli, predgovor Latinsko-ilirskom leksikonu iz 1801.


books

books

books

books

books
 
Zahvaljujem prethodnicima ... kao sto rekoh, jezik je kompleksno i siroko podrucje, ucimo se, ucimo te ne zamerite ako sta bubnem ili ne uocim iz prve. :whistling:

Treće, Stulli je u prědgovoru napisao - toliko puta da te muka uhvati - kako ljubi skute prěslavnom caru Leopoldu zato što mu je bio pokrovitelj. Građu ne navodi u ovom dělu koji je dostupan na GB-u, ali sumnjam da je navodio građu.
 
SUB FAVENTISSIMIS AUSPICIIS

FRANCISCI II

AUGUSTISSIMI ROMANORUM IMPERATORIS, GERMANIAE, HUNGARIAE, BOHEMIAE, DALMATIAE, CROATIAE, SCLAVONIAE, GALLICIAE, LODOMERIAE, RAMAE, SERVIAE, CUMANIAE, ET BULGARIAE REGIS APOSTOLICI.

AUGUSTISSIME IMERATOR!
REX APOSTOLICE!
Maximâ spe LExici trilinguis assiduo studio a me elaborati et Rhagusi, Romae, Venetiis gravissimorum virorum judicio, ac testimonio probati Augusta DOMUS TUAE patrocinio, ac tutelâ immo etiam munificentia aliquando in lucem edendi, anno jum 1782 Vindobonam veni; sonsultissimo, atque auspicatissimo adventu illo meo, cujus majorem in dies fructum capio, jure ac merito perpetuum laetor ac gaudeo. Eadem enim Augusta Domus, tum me, tum opus hoc meum statium in suam fidem recepit, et miro quodam constantique amore, ac beneficiis complexa est, ac domicilium mihi, et victum, atque omnia, quae ad meum commodum, honorem, atque existimationem, quaeve ad dignitatem etiam pertinerent, inusitata, et singulari humanitate mihi suppeditavit. Opus vero meum doctissimis Academiis, virisque eruditissimis saepius cognoscendumque dedit, gravissimoque illorum judicio, ас testimonio, et consultis in me honestissimis sua etiam Caesareo - Regia Decreta amplissima, atque honorisicentissima adjunxit. Toto autem hoc tempore tantum mihi otii, facultatisque tribuit, quantum vix desiderare potuissem, ut vocabula praesertim Illyrica, quorum mihi praecipua cura fuit, ad examen accuratum quam saepissime revocarem, et linguam Slavonicam, quippe quae mihi vernacula est, uberiori, quàm quisquam hactenus, verborum copiâ augerem, atque exolirem, totumque hoc Lexicon trilingue pro viribus meis quam copiosissimum absolutissimumque tandem Illyricae imprimis linguae amantibus posteris fidentius commendarem.

Quae omnia primum a JOSEPHO II. dein a LEOPOLDO II immortalis memoriae Caesaribus in me profecta beneficia tua ipfe FKAÑCISCE IL Cafar Auguße & Rex Apoßolice & humanitate , atque indulgent/a non modo confirmaßi , fed novis in me , opusque meum benefkiis munificentifjime cumu¡afli ', dum Lexici hujus mei facia a gravijfimis virii nova recognitione, qui re expensa, perfpeclâque pro fuá fide me и nie urn i diu s Auctor em fientaitid fua con

firmavere: hoc ipfumex rapaeibus plagiarii unguibus extortum, TUA mihi aucloritate vindicaßi. Jam vero Decreta illa TUA quam maxime in me honorí

fica> qua tum XIII. Kai. Januar ii, tum IV. Id, Mail anni feptingenteßmi nonagefimi quarti Jupra millefimum edidißi, ita comparata font, ut dum illa exßabunt, JUmmum acfingulare beneficium in me TUUM obßurum ejfe non pqffit. Tanta eft denique tuorum erga me meritorum magnitude , tantaque copia, ut nullam eorum partem adjequi non modo referenda , fed ne cogitandâ quidem gratia pojfùn.

Qua omnia dum mecum reputo, quod licet XL annorum labore Opus hoc, in hanc, quam vides, for mam per me redact и m fit, lucubrationertf. •^•апРЖ hope -.:;.pluribus ,. imnio omnibus partibus TIBI deber i, TUUMque ejfe pronifá cofifite'or'.].] ' Hoc igiturLexicon, AUGUSTE CAESAR, velut TUUM TIBI redkóiMfiiiómavisj ut donum ego perpetuus cliens, & Jèrvus Tuus Joachimus Stubiùss:fdniUi&'-. Y Trancifcanus, patria Rhagufinus , adoptione mihi perhonorifica Hungarus TIBI uni do, dedico, & ad perрешат grati animi in TE, & in Auguflam Domum Tuam fignificationem , at que adeo ad fempiternum, & immortale ejusdem Domus, TU^que ipfius in me , meamque lucubrationem {veré Cafar-ел, ас Regia liberalitatis, ас munificent ia monument um) confiero. In quo quidem a'nimum potijfime meum, TIBI probari pervelim t & plenarn officii, gratique animi volúntateme

X 3 -A

Ac laudes quidèm immortales vel generis, vel- Augufla gent is TUMy vel TUAS proprias ingenii, confilii, & in Hungarko Regno Tito, Romanoque Imperio tarn profperis , quam adverfis rebus adminifirando fapientiam muhorum lingua, ac litterct celebrabunt ; at fingularem profeclo humanitatem <TUAM in Litter as% ac prcefertim Iliyricas, at que adeo in gentem TU AM. Hungar ico- Slavicam, Dalniatkam, reliquosque Ulyrica lingua populos Lexicon hoc trilingue TUA volúntate, auctoritate TUA, Tuâque Cctfareo - Regia gratia in lucem

.-; zeit um .usque jpradicohit. hoque TU illud uti Tuum proprium tuèrc,ac fußine.

' : '£)èus v6ro»'&¿x Regum, ас Dominus Doniinantium animum Tuujn , Tuaque . ¿Cnfitfaijccundet y Teque ornatum,& gloriqfum praclaris facinoribus Hungarico

V 'Же^Щ:^Тио\, tot i Romano Imperio, Or bique ter r arum Un ¿verja , ас prajertim С at hoik o jalvum , & incolumem quam diutißime firvet.

Dabam Rßini X. Id. Augufli MDCCXCVll
[ocr errors]
[ocr errors]
PRAEFATIO.
l_jexicon hoc meum trilingue, in quo quadraginta & ultra annis7 elaboravi, primum Rhagufii in Patria mea, deinde Romee, & Venetiis, poftremo Vindobome, & in aliquot Hangariae Civitatibus, & Academiis examinatum fepius , approbatumque, jam tandem fub CœfareoRegiis Augufti FRANCISCI II. aufpiciis typorum beneficio publicam lucem intuetur. Quum olim tranfigerem de illo typis edendo, Quintiliano auftore , ortographiam Uteris latinis, quibus prœfcriptum eft, accommodaram. Hie enim , Ego vero, inquit, quoct confuetudo obtinuerit , fie fcribendum , quidquid judico , quomodo fonat. Hie enim efl ufus litterarum, ut eußodiant voces, & <velut depofitum reddant legentibus. Baque id exprimere debent, quod dicluri fumus. Infiit. lib. I. c. 6. Vindobonae vero fapienti confilio , juJfTiique; Jofer . \\z\j phi II» fuarum gentium Illyrice fcribendi rationem atque иГйт- fàï'm fe)~\"~ ' quutus. Ex Taurinenfi Léxico cum Itálica tum Latina уоса\ыЫс$£&._. integreque exfcripfí ; meum vero locupletavi Italicis & Latinis fesftfflé;-'"./ dicíionibus, quae in illo defiderantur : Illyricas etiam voces eX'iis, quae prœftant, Lexicis hujusMinguae ftudioíis confulens, in meum aflumfi , in quo , quae défunt in lilis , fupra plura, quam reris, millia redundant. Itaque quotquot Illyri qualibet dialefto utantur э hic fuas voces reperient. Nec praítermifi cujusque vocabuli fignificationem, atque ufum docere, phrafes etiam, proverbia, & modos loquendi tum proprios , tum elegantes, ipfamque conftru&ionem notare ; & Lexicon Ruthenici, & Glagolitici, utvocant, Breyiam & Miflaüs coafirmare auftorita.

te,
[ocr errors]

te; ab exemplis Illyricae linguae Scriptorum , quae quamplurima în promtu erant, ne opus excréfceret , abftinui. Denique iieuti altera ex parte gaudere mihi poflum, quod íaborem hune meum in commodum, atque utilitatem non mediocrem noftras linguae amatorum contulerim; ita ex altera non arrogo mihi, nee enim debeo; ejusmodi gloriam , quafí hoc meum Lexicon & vocum deledu & copia, & proprietate, & elegantiâ perfe&um fit, atque omnibus omnino numeris abfo-. lutum. - Neque enim vel diutiffimo abhinc tempore noftrae linguae Lexicon poterit effe ejusmodi, etiamfi plurimi focii fummâ ingenii vi, & peritiâ, prudentique docilítate atque mduftriâ in id operis incumbant» Si Deus aliquando votis meis adfuerit, ideám faltem melioris ac diffuiioris & Grammatical & Lexici hujus linguae fortafie fuppeditabo. Illyricae linguae , Studiofa Juventus utere hoc meo qualicunque Léxico, ас mea errata. occurrentesque measque hallucinationes œqui bonique fee, meum vero gratificandi tibi ftudium ne afpernere.
 
Poslednja izmena:
Mikaljin, della Bellin, Volitiđijev rěčnik takođe su rěčnici srpskog jezika, a o Kašiću i tome čiji je jezik u njegovim dělima imaš članak ovdě: http://kovceg.tripod.com/kasiceva_misija.htm Sve ove jezuitske rěčnike srpskog jezika trěba shvatiti kao pokušaj Vatikana da potčini Srblje koje je prěd Osmanlijama stalo ka zapadu nadirati. Otud i toliki jezuitski srpski rěčnici - pisani isključivo za potrebe katoličkih misionara.

Reći će umni Vasilije Krestić: "Suština hrvatskog nacionalizma je jezički nacionalizam."

:hahaha::hahaha:
 
Sta te je zasmejalo konkretno:

-Ne radi se o jezuitskim-misionarskim recnicima?
-Vatikan nije bio zainteresovan za sirenje katolicizma?
-Srbi se nisu iseljavali u to doba i u tom pravcu ili ne u znacajnijem broju?
-Ne radi se o srpskom nego o hrvatskom jeziku?
 
Ako gdje ima besmislenijeg i glupljeg prepucavanja u zaludnim i mudootezajucim srpsko-hrvatskim jezicnim raspravama to je oko tih rjecnika.

Mijo Brlek tvrdi 1987. u zakljucku (Leksikograf Joakim Stulli 1730-1817, JAZU, str. 102.) da je Stulli sakupljao rijeci iz preko 200 djela od 170 autora od Jadranskog do Sjevernog mora. Sakupljati jeste, naravno, eufemizam za prepisivacinu.

Dalje, na istoj stranici pise: U popisu navedenih djela prevladavaju Dubrovcani, slijede Dalmatinci, Bosanci, Hrvati, Slavonci, Srbi, i dr. Prema popisu autora, govoru, narjecju, pravopisu i pismu (latinica) te upotrijebljenoj gradji izlazi da je rjecnik namijenjen Juznim Slavenima katolicke vjere koji se sluze latinicom, zatim i ostalima prema jeziku i geografskom polozaju. Stulli misli na svoje, ukljucuje i ostale: Cehe, Poljake, Ruse, a da bi sve nekako zblizio, obilno navodi glagoljski misal i brevijar.

Opet na istoj stranici: Stullijeva je zasluga da je dubrovacko-dalmatinsko-bosanko jezicno bogatstvo popunio cakavskim i kajkavskim, a posebice prastarim rijecima iz glagolskog misala i brevijara i ruskih rjecnika. U rjecniku je prvenstveno sakupljeno bogatstvo jezika svih pokrajina stokavskoga, cakavskoga i kajkavskoga narjecja.
Kao autor rjecnika, Stulli ima u prvom redu pred ocima katolike, a medju njima one koje se sluze latinicnim pismom. Rjecnik predstavlja sintezu jezicnog blaga ne samo dubrovacke knjizevnosti i dubrovackog zivotnog iskustva nego i citavog juznoslavenskog podrucja, s ne malim doprinosom sjevernih naroda; sve to malo prije nego sto ce to blago, u osvitu ilirskog pokreta, uci u hrvatsku knjizevnu bastinu kao jedna od sastavina leksikografije i literature.
 
Poslednja izmena:
Budući da mi se ne da skenirati ni stavljati slike, samo ću prepisati njekoliko stvari iz knjige Zlatko Vince: Putovima hrvatskoga književnog jezika, 3. izdanje, NZMH, Zagreb 2002., str.165-169 (Stullijev rječnik)...

Građu za svoje velik odjelo uzimao je Stulli iz narodnih govora...ali je velika većina uzeta iz knjiga, pa i rukopisa. Ekscepirao je oko 120 starih pisaca, sve starije hrvatske rječnike, ali i neke slavenskih jezika, uzimajući u svoje djelo riječi iz stsl, ruskog, poljskog i češkog...Stulli je u "jezičnom panslavizmu" prevršio mjeru (moje prepričavanje)...Mnoge je ruske riječi uzimao vjerojatno zato da bi se lakše mogli razumjeti mnogobrojni rusizmi crkvenih glagoljaških i slavenosrpskih knjiga. I sam je stvarao, kovao nove riječi "pri čemu pokazuje prilično razvijen, iako ne posve savršen osjećaj za zakone štokavske tvorbe riječi" [ K.Krstić: Joakim Stulli, EJ, sv.8]
.............

Zato se služi rječnicima (Mikaljinim, Habdelićevim, Della Bellinim, Belostenčevim, Jambrešićevim), njemačkom gramatikom S. Vujanovskog, Glagoljskim misalom i Brevijarom, mnogim starijim piscima, od kojih su i tri srpska iz 18. stoljeća: Dositej Obradović, Zaharija Orfelin i Jovan Rajić. Uzima i spomenuti Lexicon trejazyčnyj [tiskan u Moskvi 1704. s riječima slavensko-grčko-latinskima], Bukvar rusinski, Bibliju rusinsku, slovensku gramatiku Bohoričevu, Thesauri Polono-Latino-Graeci isusovca Grgura Cnapija, Anua linguarum Amosa Komenskoga i češki rječnik Marka Danijela Adama iz Veleslavina (Sylva quadrilinguis vocabulorum et phrasium Bohemicae-Latinae- Graecare-Germanicae linguae). Riječi iz Trojezičnoga lksikona označavao je Stull kraticom Lex.r...........
Uz riječ knjiga ima ove izvedenice: knjigaonik, knjigarnik, knjige, knjigoč, knjigohranilište, ..knjigonoša,.knjigopisac,...knjižničar,... Prema osam riječi u vez s pojmom knjiga u Lex.r, Stulli ima sedamdeset sedam.
[S. Živković: Ruske riječi u Stullijevu rječniku, Južnoslovenski filolog XXII, knj.1-4, Beograd, 1957-8, str. 241-264]
.........
to bogato rječničko blago nitko još nije sustavno analizirao, kako je napomenuo V. Jagić 1910., a ipak Stulli "u davanju leksičkih podataka, ....stigao je, a često i nadmašio najbogatije naše starije leksikografe". ..Stullijev rječnik ostaje, po riječima Jagića, dosad najviđenija leksikografska pojava u području našeg književnog jezika, iako po zamisli zaostaje za Karadžićevim rječnikom.
 
To su tako nebitne stvari.

Pa ne bih se slozio. Bez uvrede, ali sto vise ucis i saznajes i uvidjas koliko ne znas (ili znas), sve to postaje bitnije i bitnije. Imam utisak da Srbi i dalje spavaju dok se u susjetstvu naveliko radi. A posle se cudimo i ne mozemo da ispravimo stetu.

Internet je vazan medijum danas, mozda najvazniji. To je kao brzogriz, ili brza hrana. Najlakse je otici na internet i naci informacije. Vecinu nije briga da li su informacije tacne, pa uzimaju zdravo za gotovo ono sta nadju na vikipediji.

Dakle, svi oni koji smatraju da sve to nije bitno, ne bi mogli da dodju na zadnju stranu teme i da samo bubnu kako to sve nije vazno ('pomirujuca' izjava). Dakle, ili nisi pratio temu ili jesi. Ako si pratio temu, onda si vec dokazao da ti jeste bitno. Ako nisi pratio temu, onda tvoje misljenje nije bitno. Ako si pratio temu pa na kraju zakljucio da to sve nije bitno, onda si opet samo izgubio silno vreme bezveze. A tu je i sekcija humor.:bye:
 
Svaka čast na upornosti ali su to tako nebitne stvari.
Ajde da potpišemo peticije za odvajanje Amwričkog engleskog,Bitisha,i Austaliskog engleskog jer su medjusobno mnogo udaljeniji nego Hrvatski i Srpski.

Nije to tako, a i paralela ti baš ne stoji. Nu, da stavim njekoliko misli:

+ oko jezika, Hrvati i Srbi (o ostalima ne ću) ozbiljno se preganjaju kojih 150-200 godina

+ bilo je tu i pluseva, a dosta i minuseva. Pokazalo se da i jedni i drugi- zbog različitih razloga- misle da su oštećeni, da su nešto "žrtvovali" i da su "prevareni". Sve se to svodi na jezičnu politiku, jer je ideologija serbokroatizma kočila, na razne načine, afirmaciju tih dvaju jezika. Što da kažem, od 1990. je u Hrvatskoj pretisnuto više starih rječnika, gramatika i t.d. nego tijekom prijašnjih 70 godina, a u Srbiji se tek sada pojavilo značajno jezičnopovijesno djelo poput ovoga Kostićevoga, http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Rechnik-koji-niko-nema.lt.html

+ bitno je ovo: ni Hrvati, ni Srbi-ni Muslimani/Bošnjaci (za ove nisam baš podpuno siguran), a mi Crnogorci (većina ili znatna manjina), ne žele neko dogovorno jezično planiranje, gdje će se jedni odricati neke svoje značajke, drugi pak svoje, sve u ime njekog zamišljenoga "jedinstva".
Dakle, radi se o jezičnoj politici i jezičnom planiranju. Neki strani čimbenici ne žele da se ovi jezici što jasnije izdiferenciraju, nego žele da budu u stanju kaotične melase- kao za Bosance: može organizovati, može organizirati, ***** to, glavno da se razumJemo- a sve s ciljem trpanja u neke Balkane i bosanske lonce i štotigajaznam.

To je tipična neokolonijalna politika, s prijezirom prema manipuliranima, i čudi me da to velik dio sudionika na ovome pdf-u (kakav god bio njihov stav o jeziku)- to jednostavno ne vidi.
 
Budući da mi se ne da skenirati ni stavljati slike, samo ću prepisati njekoliko stvari iz knjige Zlatko Vince: Putovima hrvatskoga književnog jezika, 3. izdanje, NZMH, Zagreb 2002., str.165-169 (Stullijev rječnik)...

Građu za svoje velik odjelo uzimao je Stulli iz narodnih govora...ali je velika većina uzeta iz knjiga, pa i rukopisa. Ekscepirao je oko 120 starih pisaca, sve starije hrvatske rječnike, ali i neke slavenskih jezika, uzimajući u svoje djelo riječi iz stsl, ruskog, poljskog i češkog...Stulli je u "jezičnom panslavizmu" prevršio mjeru (moje prepričavanje)...Mnoge je ruske riječi uzimao vjerojatno zato da bi se lakše mogli razumjeti mnogobrojni rusizmi crkvenih glagoljaških i slavenosrpskih knjiga. I sam je stvarao, kovao nove riječi "pri čemu pokazuje prilično razvijen, iako ne posve savršen osjećaj za zakone štokavske tvorbe riječi" [ K.Krstić: Joakim Stulli, EJ, sv.8]
.............

Zato se služi rječnicima (Mikaljinim, Habdelićevim, Della Bellinim, Belostenčevim, Jambrešićevim), njemačkom gramatikom S. Vujanovskog, Glagoljskim misalom i Brevijarom, mnogim starijim piscima, od kojih su i tri srpska iz 18. stoljeća: Dositej Obradović, Zaharija Orfelin i Jovan Rajić. Uzima i spomenuti Lexicon trejazyčnyj [tiskan u Moskvi 1704. s riječima slavensko-grčko-latinskima], Bukvar rusinski, Bibliju rusinsku, slovensku gramatiku Bohoričevu, Thesauri Polono-Latino-Graeci isusovca Grgura Cnapija, Anua linguarum Amosa Komenskoga i češki rječnik Marka Danijela Adama iz Veleslavina (Sylva quadrilinguis vocabulorum et phrasium Bohemicae-Latinae- Graecare-Germanicae linguae). Riječi iz Trojezičnoga lksikona označavao je Stull kraticom Lex.r...........
Uz riječ knjiga ima ove izvedenice: knjigaonik, knjigarnik, knjige, knjigoč, knjigohranilište, ..knjigonoša,.knjigopisac,...knjižničar,... Prema osam riječi u vez s pojmom knjiga u Lex.r, Stulli ima sedamdeset sedam.
[S. Živković: Ruske riječi u Stullijevu rječniku, Južnoslovenski filolog XXII, knj.1-4, Beograd, 1957-8, str. 241-264]
.........
to bogato rječničko blago nitko još nije sustavno analizirao, kako je napomenuo V. Jagić 1910., a ipak Stulli "u davanju leksičkih podataka, ....stigao je, a često i nadmašio najbogatije naše starije leksikografe". ..Stullijev rječnik ostaje, po riječima Jagića, dosad najviđenija leksikografska pojava u području našeg književnog jezika, iako po zamisli zaostaje za Karadžićevim rječnikom.

Jos uvijek mi se nisi razjasnio povodom ovoga...
 
Nije to tako, a i paralela ti baš ne stoji. Nu, da stavim njekoliko misli:

+ oko jezika, Hrvati i Srbi (o ostalima ne ću) ozbiljno se preganjaju kojih 150-200 godina

+ bilo je tu i pluseva, a dosta i minuseva. Pokazalo se da i jedni i drugi- zbog različitih razloga- misle da su oštećeni, da su nešto "žrtvovali" i da su "prevareni". Sve se to svodi na jezičnu politiku, jer je ideologija serbokroatizma kočila, na razne načine, afirmaciju tih dvaju jezika. Što da kažem, od 1990. je u Hrvatskoj pretisnuto više starih rječnika, gramatika i t.d. nego tijekom prijašnjih 70 godina, a u Srbiji se tek sada pojavilo značajno jezičnopovijesno djelo poput ovoga Kostićevoga, http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Rechnik-koji-niko-nema.lt.html

+ bitno je ovo: ni Hrvati, ni Srbi-ni Muslimani/Bošnjaci (za ove nisam baš podpuno siguran), a mi Crnogorci (većina ili znatna manjina), ne žele neko dogovorno jezično planiranje, gdje će se jedni odricati neke svoje značajke, drugi pak svoje, sve u ime njekog zamišljenoga "jedinstva".
Dakle, radi se o jezičnoj politici i jezičnom planiranju. Neki strani čimbenici ne žele da se ovi jezici što jasnije izdiferenciraju, nego žele da budu u stanju kaotične melase- kao za Bosance: može organizovati, može organizirati, ***** to, glavno da se razumJemo- a sve s ciljem trpanja u neke Balkane i bosanske lonce i štotigajaznam.

To je tipična neokolonijalna politika, s prijezirom prema manipuliranima, i čudi me da to velik dio sudionika na ovome pdf-u (kakav god bio njihov stav o jeziku)- to jednostavno ne vidi.

Mozemo govoriti i o drugim "dijelovima" nasih naroda U. H. Ne postoje tako ciste podjele, siguran sam i da bi Bunjevci, Goranci, Krasevci itd.. svi imali svoje. Te onda sta je sa tri "jezika" koja se govore u Hrvatskoj (Kajkavaca i Cakavaca), postoji isuvise mnogo svega toga i dalje "hijerarhijskih dioba" da bi se sve tako pojednostavljivalo na strahovito jednostavan nacin kako ti sazeto prikazujes.
 
Pa ne bih se slozio. Bez uvrede, ali sto vise ucis i saznajes i uvidjas koliko ne znas (ili znas), sve to postaje bitnije i bitnije. Imam utisak da Srbi i dalje spavaju dok se u susjetstvu naveliko radi. A posle se cudimo i ne mozemo da ispravimo stetu.

Internet je vazan medijum danas, mozda najvazniji. To je kao brzogriz, ili brza hrana. Najlakse je otici na internet i naci informacije. Vecinu nije briga da li su informacije tacne, pa uzimaju zdravo za gotovo ono sta nadju na vikipediji.

Dakle, svi oni koji smatraju da sve to nije bitno, ne bi mogli da dodju na zadnju stranu teme i da samo bubnu kako to sve nije vazno ('pomirujuca' izjava). Dakle, ili nisi pratio temu ili jesi. Ako si pratio temu, onda si vec dokazao da ti jeste bitno. Ako nisi pratio temu, onda tvoje misljenje nije bitno. Ako si pratio temu pa na kraju zakljucio da to sve nije bitno, onda si opet samo izgubio silno vreme bezveze. A tu je i sekcija humor.:bye:

Bez uvrede pratio sam temu dok još nisi bio na forumu bar pod ovim nickom.
Stojim iza ovoga baš zbog toga što čitava istoriska gradja i sve što znamo neće vratiti Kosovo tamo gde je bilo.

A ovo oko jezika imamo priznate jezike ako je Hrvatima draže da mlate da je jezik potekao od njih neka bude ali obilje dokaza postoji da nije tako.
Sa toga aspekta kažem da je nebitno i da ništa ne može da promeni situaciju
da imamo 2 priznata jezika Srpski i Hrvatski i to se neće promeniti.:bye:
 
Nije to tako, a i paralela ti baš ne stoji. Nu, da stavim njekoliko misli:

+ oko jezika, Hrvati i Srbi (o ostalima ne ću) ozbiljno se preganjaju kojih 150-200 godina

Pa pre toliko godina nije ni postojala Hrvatska niti službeni hrvatski jezik u okviru Austrougarske pa su te težnje mnogo novijeg datuma.

+ bilo je tu i pluseva, a dosta i minuseva. Pokazalo se da i jedni i drugi- zbog različitih razloga- misle da su oštećeni, da su nešto "žrtvovali" i da su "prevareni". Sve se to svodi na jezičnu politiku, jer je ideologija serbokroatizma kočila, na razne načine, afirmaciju tih dvaju jezika. Što da kažem, od 1990. je u Hrvatskoj pretisnuto više starih rječnika, gramatika i t.d. nego tijekom prijašnjih 70 godina, a u Srbiji se tek sada pojavilo značajno jezičnopovijesno djelo poput ovoga Kostićevoga, http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Rechnik-koji-niko-nema.lt.html

+ bitno je ovo: ni Hrvati, ni Srbi-ni Muslimani/Bošnjaci (za ove nisam baš podpuno siguran), a mi Crnogorci (većina ili znatna manjina), ne žele neko dogovorno jezično planiranje, gdje će se jedni odricati neke svoje značajke, drugi pak svoje, sve u ime njekog zamišljenoga "jedinstva".
Dakle, radi se o jezičnoj politici i jezičnom planiranju. Neki strani čimbenici ne žele da se ovi jezici što jasnije izdiferenciraju, nego žele da budu u stanju kaotične melase- kao za Bosance: može organizovati, može organizirati, ***** to, glavno da se razumJemo- a sve s ciljem trpanja u neke Balkane i bosanske lonce i štotigajaznam.

To je tipična neokolonijalna politika, s prijezirom prema manipuliranima, i čudi me da to velik dio sudionika na ovome pdf-u (kakav god bio njihov stav o jeziku)- to jednostavno ne vidi.

Pa sam si odgovorio to je više političko nego istorijsko i lingvističko pitanje otud je mali broj sudionika zainteresovan za tu priču.
 
Imamo 2 priznata jezika Srpski i Hrvatski i to se neće promeniti.

Ko to kaze, ko to laze ... ma sta je kod nas nepromenljivo? Imali smo hrvatski, pa srpski, pa srpskohrvatski, pa hrvatskosrspski, pa hrvatski, pa srpski. A sprema se, kazu i jevropski balkanski (BSC kako li?).

Eto nismo imali ni bosnjacki, pa crnogorski, ali eto sad imamo (mislim nisu bili medjunardno priznati - mozda jos nisu). A ko zna, mozda cemo tako dobiti i Vojvodjanski, pa Istarski, pa Dalmatinski, pa Zagorski, pa Republikosrpski. Ili mozda samo Vojvodjanski. Eto imas na netu vec forum o Vojvodjanskom jeziku a tu je bogami video sam i Splitski. Mozda je to sve samo sala a mozda i nije.

Sve se menja, nista nije staticno. Znas onu teoriju o leptiru koji mahne krilcem.

Dakle oni koji se bore, pa makar to bilo i na forumu, mogu nesto i da promene, pa makar bili i leptiritji! :super:

ce-mo, ho-cu, ne-cu, ja-Tarzan
 
Pa cek, kako sada UH istice da Boskovici nisu pravoslavna srpska porodica koja je pokatolicena - zar to nije sredjena stvar vise, ili jos uvijek ima sporenja?

Pa masa tamosnjeg stanovnistva je pravoslavnog porijekla, u zapadnoj Hercegovini i dubrovackom primorju, ima pravoslavne pretka (i obrnuto). Sjetimo se da se i Maks Luburic dicio da je Srbin.
 
Srpski "uticaji" u istoriji Dubrovnika se ne mogu tek tako zapostavljati...

001sch.jpg


002gjr.jpg

. .

003a.jpg

. .

004anr.jpg


Djuro Korbler, Pisma opata Stjepana Gradica Dubrovcanina, MHSM, XXXVII, Zagreb, 1915.

. . .

001e.jpg

002ad.jpg

. .

003a.jpg


Farlati, Illyricum sacrum, VI, p. 335.
T. Smiciklas, Diplomaticki zbornik KHDiS, XVII, Zagreb, 1981.

. . .

001kf.jpg

002kse.jpg

. .

003aix.jpg


Branislav M. Nedeljkovic, Pomeni imena Kobila, Kobilic u aktima Historijskog arhiva
u Dubrovniku u XIV i XV veku
, Prilozi, 47-48, sv. 1-4, Beograd, 1981-1982.
 
Poslednja izmena:
Mene mrzi da se ponavljam ali taj podatak je ubeležen kod Mlečića da je zaleđe Dubrovnika prodao Car Dušan uz očekivanje da če mu Mlečići pomoći u floti da napadne Carigrad.
Taj ugovor se izjalovio jer su Mlečići bili u ratu sa Đenovljanima.
Flotu nije diobio ali je žrtvovao zaleđe Dubrovnika uz tvrde garancije da če naši popovi moći da poje na (Srpskom) taj dogovor je otpao što se tiče Mlečića.
Pošto je on prodirao na istok nije mu bilo važno ali imalo je posledicu na ovop danas.
Naime poklonio je korčulu i hvar i ostala i ostvara uy tvrde garancije nalik Slobi da te oblasti imaju za obavezu da isele sve Srbe i vrate u Srbiju.
NJegiv otac se borio za zaleđe,za vreme Stefana Dečanskog Mlečana nikakve trupe nisu mogle to da ospore.
On je prelomio politiku prema istoku i očigledno pokušao da dobijwe povlašćenja od katoličke crkve,zato što nam je to nam je............
Ja na ovo neču da se vraćam jer mi je argumentacija Hrvata totalno nesuvisla i neopravdana a mi imao po jedan život,ne želim da se smaram ovo se zna a pojedinci mogu da kljucaju ali ovo ne mogu da opovrgnu.
Ali sa lingvističke strane ode pola HRVATSKE.
POZDRAV HROBIJU I OSTALIM NISAM NACIONALISTA ALI NE DAM NA SVOJE.
 
Poslednja izmena:
Mene mrzi da se ponavljam ali taj podatak je ubeležen kod Mlečića da je zaleđe Dubrovnika prodao Car Dušan uz očekivanje da če mu Mlečići pomoći u floti da napadne Carigrad.
Taj ugovor se izjalovio jer su Mlečići bili u ratu sa Đenovljanima.
Flotu nije diobio ali je žrtvovao zaleđe Dubrovnika uz tvrde garancije da če naši popovi moći da poje na (Srpskom) taj dogovor je otpao što se tiče Mlečića.
Pošto je on prodirao na istok nije mu bilo važno ali imalo je posledicu na ovop danas.
Naime poklonio je korčulu i hvar i ostala i ostvara uy tvrde garancije nalik Slobi da te oblasti imaju za obavezu da isele sve Srbe i vrate u Srbiju.
NJegiv otac se borio za zaleđe,za vreme Stefana Dečanskog Mlečana nikakve trupe nisu mogle to da ospore.
On je prelomio politiku prema istoku i očigledno pokušao da dobijwe povlašćenja od katoličke crkve,zato što nam je to nam je............
Ja na ovo neču da se vraćam jer mi je argumentacija Hrvata totalno nesuvisla i neopravdana a mi imao po jedan život,ne želim da se smaram ovo se zna a pojedinci mogu da kljucaju ali ovo ne mogu da opovrgnu.
Ali sa lingvističke strane ode pola HRVATSKE.
POZDRAV HROBIJU I OSTALIM NISAM NACIONALISTA ALI NE DAM NA SVOJE.

Zato je Decanskog bilo u potpunosti briga kada je zapadnu Hercegovinu izgubio citavu...
 

Back
Top