Čiji je Dubrovnik ?

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Pa jel vidiš što vi Srbi pišete?
Dok Dubrovčani pišu kao u ostatku Dalmacije i Hrvatske i pišu da je to hrvatski jezik, vi vadite prevoditelje za srpski jezik u Dubrovniku jer očito ga Dubrovčane ne smatraju istim s njihovim jezikom.
Видим и разумем, а то твоје наклапање ни пас с маслом не би појео.
Дубровчани пишу као у остатку Далмације где живе Срби, штокавицом.Хрвати тада пишу чакавицом, својим језиком, касније кајкавицом кад под Турцима емигрирају у Загорје па се асимилују у тамошње кајкавско становништво Славоније, као такви улазе у 19. век и прихватају српски језик сељака из Тршића као свој и то уводе у школе.Све остало је тешка митоманија пропале хрватске лингвистике.
 
Видим и разумем, а то твоје наклапање ни пас с маслом не би појео.
Дубровчани пишу као у остатку Далмације где живе Срби, штокавицом.Хрвати тада пишу чакавицом, својим језиком, касније кајкавицом кад под Турцима емигрирају у Загорје па се асимилују у тамошње кајкавско становништво Славоније, као такви улазе у 19. век и прихватају српски језик сељака из Тршића као свој и то уводе у школе.Све остало је тешка митоманија пропале хрватске лингвистике.
Znaci svi pišu da koriste hrvatski jezik pa ipak su Srbi ?
Objasni koja je razlika između čakavice i štokavice u lingvističkom smislu.
 
Ova tema je dosadna i šuplja. Vjerojatno je bolje pogledati Kapovićevo predavanje, sat i pol, o ulasku rusizama i bohemizama u hrvatski i srpski u 19. st. Nema ih puno, dleko manje od turcizama, no dosta su česti..

 
Hroboatos je rekao da nije, pa sa njim prvo vidi i raspravi.
Vuk je to sam napisao u svojim knjigama, zašto negirati dokaze iz prve ruke.

Sad zašto je Vuk uzeo upravo hrvatski jezik je jednostavno, obimna stoljetna knjizevnost na narodnom govoru koji je dosta sličan njegovom materinjem iz kraja stoljećima pod utjecajem hrvatskog jezika.
Srbi Hercegovine su među najstarijim gostujućim radnicima na prostoru EX-YU koji su stoljećima odlazili u Dubrovačku republiku na rad. Poznata su i naselja gdje im je određeno da stanuju izvan gradskih zidina, poput Mokošice.
Zato postoje i zapisi da se neke odredbe razglase na srpskom da ih svi razumiju na koje se odnosi.
Gosparski govor je imao velik utjecaj na to ruralno stanovništvo koje se sa zarađenim novcem vraćalo u rodni kraj i tamo vjerojatno izigravali gospare.
Prvi dokumentirani narodni jezik istočne Hercegovine imamo vjerojatno tek od Vuka u 19.st., ali i on je tražio uzore za njegovo pisanje u hrvatskim knjigama.
 
Vuk je to sam napisao u svojim knjigama, zašto negirati dokaze iz prve ruke.

Sad zašto je Vuk uzeo upravo hrvatski jezik je jednostavno, obimna stoljetna knjizevnost na narodnom govoru koji je dosta sličan njegovom materinjem iz kraja stoljećima pod utjecajem hrvatskog jezika.
Pa zašto onda negiraš da je tu nalazio srpske riječi koje je koristio, a ne hrvatske? Sam je to napisao. Zašto negirati dokaze iz orve ruke.
 
Vuk je to sam napisao u svojim knjigama, zašto negirati dokaze iz prve ruke.

Sad zašto je Vuk uzeo upravo hrvatski jezik je jednostavno, obimna stoljetna knjizevnost na narodnom govoru koji je dosta sličan njegovom materinjem iz kraja stoljećima pod utjecajem hrvatskog jezika.
Srbi Hercegovine su među najstarijim gostujućim radnicima na prostoru EX-YU koji su stoljećima odlazili u Dubrovačku republiku na rad. Poznata su i naselja gdje im je određeno da stanuju izvan gradskih zidina, poput Mokošice.
Zato postoje i zapisi da se neke odredbe razglase na srpskom da ih svi razumiju na koje se odnosi.
Gosparski govor je imao velik utjecaj na to ruralno stanovništvo koje se sa zarađenim novcem vraćalo u rodni kraj i tamo vjerojatno izigravali gospare.
Prvi dokumentirani narodni jezik istočne Hercegovine imamo vjerojatno tek od Vuka u 19.st., ali i on je tražio uzore za njegovo pisanje u hrvatskim knjigama.

Вук није био у Херцеговини када је састављао рјечник, нити је он поријеклом из Херцеговине.
 
Vuk je to sam napisao u svojim knjigama, zašto negirati dokaze iz prve ruke.

Sad zašto je Vuk uzeo upravo hrvatski jezik je jednostavno, obimna stoljetna knjizevnost na narodnom govoru koji je dosta sličan njegovom materinjem iz kraja stoljećima pod utjecajem hrvatskog jezika.
Srbi Hercegovine su među najstarijim gostujućim radnicima na prostoru EX-YU koji su stoljećima odlazili u Dubrovačku republiku na rad. Poznata su i naselja gdje im je određeno da stanuju izvan gradskih zidina, poput Mokošice.
Zato postoje i zapisi da se neke odredbe razglase na srpskom da ih svi razumiju na koje se odnosi.
Gosparski govor je imao velik utjecaj na to ruralno stanovništvo koje se sa zarađenim novcem vraćalo u rodni kraj i tamo vjerojatno izigravali gospare.
Prvi dokumentirani narodni jezik istočne Hercegovine imamo vjerojatno tek od Vuka u 19.st., ali i on je tražio uzore za njegovo pisanje u hrvatskim knjigama.
Možda nisi razumeo kad sam napisao na srpskom, pa evo sad na hrvatskom:

Hroboatos je rekao da nije, pa sa njim prvo vidi i raspravi.
 
Вук није био у Херцеговини када је састављао рјечник, нити је он поријеклом из Херцеговине.
Ispričavam se, nije porijeklom iz Hercegovine nego CG, ali vrijedi i za njih što sam napisao.

Tko je tada htio čitati na narodnom jeziku nije imao druge do hrvatske književnosti.
Njegošev Gorski vijenac je jasno nadahnut hrvatskom epikom Kačića od kojeg je posudio tematiku i neke likove poput Vuka Madušića.
 
Vuk je to sam napisao u svojim knjigama, zašto negirati dokaze iz prve ruke.

Sad zašto je Vuk uzeo upravo hrvatski jezik je jednostavno, obimna stoljetna knjizevnost na narodnom govoru koji je dosta sličan njegovom materinjem iz kraja stoljećima pod utjecajem hrvatskog jezika.
Srbi Hercegovine su među najstarijim gostujućim radnicima na prostoru EX-YU koji su stoljećima odlazili u Dubrovačku republiku na rad. Poznata su i naselja gdje im je određeno da stanuju izvan gradskih zidina, poput Mokošice.
Zato postoje i zapisi da se neke odredbe razglase na srpskom da ih svi razumiju na koje se odnosi.
Gosparski govor je imao velik utjecaj na to ruralno stanovništvo koje se sa zarađenim novcem vraćalo u rodni kraj i tamo vjerojatno izigravali gospare.
Prvi dokumentirani narodni jezik istočne Hercegovine imamo vjerojatno tek od Vuka u 19.st., ali i on je tražio uzore za njegovo pisanje u hrvatskim knjigama.

Ovo je kaos od asocijacija amo-tamo, kao da ga je pisao kakav prosječni Srbin.

No, glavno je to da Karadžić nije prepisivao naše rječnike, što se lako vidi usporedbom s njima. Točno je da je tražio od Kopitara djela Stullija, jambrešića, Belostenca, Della belle,... no vidi se u čitanju njegova rječnika iz 1818., a čak i onoga iz 1852., da to nije radio.

Da jest, onda bi:

* imao glasove /h/ i /f/, a nema ih, pa nema obične riječi kao h(o)tjeti, hitar, hrabar, ...fino
* no ima sekundarnu jotaciju jekavskih govora (ćerati, đevojka,..) čega nema nigdje u hrvatskim djelima
* nema mnoštvo sasvim običnih riječi kojih je bilo i kod slavenosrpskih pisaca, a ušle su u opći leksik
* ima oko 20% turcizama kojih nema u hrvatskim djelima
* vulgarizme kojih nema u hrvatskim djelima

Dio naših ljudi koji su se uhvatili za to spominje predgovor, što jest izvorno hrvatska riječ, no koju su obično koristili i slavenosrpski pisci.

I njegov slovopis i pravopis nisu prevladavajući u hrvatskom (napose slovopis, dok pravopis je sav sadržan u dopreporodnoj pisanoj kulturi, no ne tako jasno ocrtan), a posebice sva sila pučkih asocijacija na život Srba i pravoslavaca općenito, oko folklora i praznovjerja.

Znam da je zgodno podbadati Srbe zbog njihove mitomanije, no to su djetinjarije koje vremenom dosade.
 
Ovo je kaos od asocijacija amo-tamo, kao da ga je pisao kakav prosječni Srbin.

No, glavno je to da Karadžić nije prepisivao naše rječnike, što se lako vidi usporedbom s njima. Točno je da je tražio od Kopitara djela Stullija, jambrešića, Belostenca, Della belle,... no vidi se u čitanju njegova rječnika iz 1818., a čak i onoga iz 1852., da to nije radio.

Da jest, onda bi:

* imao glasove /h/ i /f/, a nema ih, pa nema obične riječi kao h(o)tjeti, hitar, hrabar, ...fino
* no ima sekundarnu jotaciju jekavskih govora (ćerati, đevojka,..) čega nema nigdje u hrvatskim djelima
* nema mnoštvo sasvim običnih riječi kojih je bilo i kod slavenosrpskih pisaca, a ušle su u opći leksik
* ima oko 20% turcizama kojih nema u hrvatskim djelima
* vulgarizme kojih nema u hrvatskim djelima

Dio naših ljudi koji su se uhvatili za to spominje predgovor, što jest izvorno hrvatska riječ, no koju su obično koristili i slavenosrpski pisci.

I njegov slovopis i pravopis nisu prevladavajući u hrvatskom (napose slovopis, dok pravopis je sav sadržan u dopreporodnoj pisanoj kulturi, no ne tako jasno ocrtan), a posebice sva sila pučkih asocijacija na život Srba i pravoslavaca općenito, oko folklora i praznovjerja.

Znam da je zgodno podbadati Srbe zbog njihove mitomanije, no to su djetinjarije koje vremenom dosade.
Prepisao je što je vidio korisnim. Nitko nije uspio rječnik napisati za tri mjeseca, pogotovo kad nije obrazovan.
Rječnike koje je koristio su pisani dijelom desetljećima. To što nije znao za određene glasove u srpskom samo potvrđuje da nije bio dovoljno školovan ni za srpski jezik nego je koristio govor svoga sela kao srpski u početku.
 
Prepisao je što je vidio korisnim. Nitko nije uspio rječnik napisati za tri mjeseca, pogotovo kad nije obrazovan.
Rječnike koje je koristio su pisani dijelom desetljećima. To što nije znao za određene glasove u srpskom samo potvrđuje da nije bio dovoljno školovan ni za srpski jezik nego je koristio govor svoga sela kao srpski u početku.

Nemoj pisati djetinjarije. Taj je rječnik pisan godinama, u etapama.
Začet je i prije 1814. I pun je riječi kojih nema ne samo u našim, nego ni u srpskom jeziku kasnije jer je pabirčio po govorima seoskih pravoslavaca, a njeki hrvatski idioti, vukovci kao Iveković, prenijeli su to i u "hrvatski" rječnik, iako nitko normalan ne zna za većinu tih rijeli niti ih rabi:

Ćerećelija, Ćešenje, Ćimane, Ćorpazar, Ćurdija,
Ćurčibaša, Čavragati, Čajati, Čapur, Ćatisati, Čeločići....
...Dabulana, dacija, daća, dalak, damno, dance, danicka, danik, danu, danjom, darnuti, daša, daškalica, daulbas, davija, davran, davudžija, debe, debelkosa, debeljaš, Debre, degati se, dekalica, dekati, dekika, deklić, deliluk, deliustavci, delkušica, ....deriguša, dervenčiti se, devetiti se, dilbagija, dilčik,....dizija, dlance, dnina, ....drgudovac,....duhnja, duringača, ..dvojčica,. dučiti se (u Srijemu: truditi se), durača (što dugo traje), duringača (kuća od brvana), dvovolnik (seljak koji ima dva vola) itd.
 
Nemoj pisati djetinjarije. Taj je rječnik pisan godinama, u etapama.
Začet je i prije 1814. I pun je riječi kojih nema ne samo u našim, nego ni u srpskom jeziku kasnije jer je pabirčio po govorima seoskih pravoslavaca, a njeki hrvatski idioti, vukovci kao Iveković, prenijeli su to i u "hrvatski" rječnik, iako nitko normalan ne zna za većinu tih rijeli niti ih rabi:

Ćerećelija, Ćešenje, Ćimane, Ćorpazar, Ćurdija,
Ćurčibaša, Čavragati, Čajati, Čapur, Ćatisati, Čeločići....
...Dabulana, dacija, daća, dalak, damno, dance, danicka, danik, danu, danjom, darnuti, daša, daškalica, daulbas, davija, davran, davudžija, debe, debelkosa, debeljaš, Debre, degati se, dekalica, dekati, dekika, deklić, deliluk, deliustavci, delkušica, ....deriguša, dervenčiti se, devetiti se, dilbagija, dilčik,....dizija, dlance, dnina, ....drgudovac,....duhnja, duringača, ..dvojčica,. dučiti se (u Srijemu: truditi se), durača (što dugo traje), duringača (kuća od brvana), dvovolnik (seljak koji ima dva vola) itd.
Ma da, ima i stranica dvije samo da pojmom na "srbo". Nisam ni napisao da je doslovno prepisao hrvatske rječnike nego da je iz njih prepisivao.
Vuk i Mušićki su zajedno pisali rjecnik i prepisivao iz drugih da slože prvi srpski rječnik. To je bilo spremno za štampu u rekordnom vremenu, kakve godine.
 

Back
Top