Kako su srpski vojnici spasili Dubrovnik i Split od italijanske okupacije?

  • Začetnik teme Začetnik teme Neno
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Neno

Buduća legenda
Poruka
26.747
Da nije bilo Srpske vojske u novembru 1918. godine, u Dalmaciji bi danas maternji jezik verovatno bio italijanski. Italijani su nakon propasti Austrougarske želeli da od Jadrana naprave njihovo more, odnosno naše more kako se govorilo tada u Rimu.

Hrvati u Dalmaciji tada su sa nestrpljenjem očekivali srpske vojnike koju je ka obali hitali iz Splita.
1757362807959.png

Pozdrav dubrovačkog načelnika​

Načelnik Dubrovnika, Pero Čingrija je 13. novembra 1918. godine ovim rečima obratio oslobodiocima.
„Srpski vojnici. Jednokrvna braćo naša. Pozdravljam vas kao nosioce reda i slobode, zatočenike novog sveta koji se na razvalinama istrošenog, propadajućeg podiže. Pozdravljam vas u ime našeg i vašeg grada.

Živela Srpska vojska, živeo Kralj Petar, njen vrhovni zapovednik. Živela sloboda i jednakost naroda velikih i malih. Živela država sjedinjene braće, Slovenaca, Hrvata i Srba. Živela Jugoslavija”, poručio je Čingrija.

Dolazak u Split​

Popodne, 20. novembra 1918. godine iz Metkovića je stigao brod „Almiso”. Iz njega se iskrcalo 106 vojnika, sedam oficira i 12 konjanika. Oni su nosili šajkače i šlemove sa srpskim orlom i ocilima. To je bio odred 13. Puka Hajduk Veljko, pod komandom majora Stojana Trnokopovića.

Ceo split slio se na rivu. U ime privremene vlade oslobodioce je dočekao doktor Smodlaka koji je govor počeo rečima: „Braćo, srcu našem najmilija. Neumrli vitezovi srpski.”

Reči dobrodošlice​

„U ime svekolike Dalmacije vama kličem. Dobro nam došli nepobedivi sokolovi naši. Dobro nam došli oslobodioci naši, diko naša, ponosu naš. U ovom ste gradu danas daleko preko granica Dušanovog carstva. Vi osvajate i stvarate novo, kud i kamo veće i silovitije carstvo. Jugoslaviju”, izgovorio je Smodlaka.

Sećanje Maje Čulić-Nižetić​

U knjizi „Srbija od vinčanske civilizacije do 1918. godine”, autora Ratomira Maksimovića, zabeležene su i reči Maje Čulić-Nižetić koja je poručila da će „srpski Split i ova krasna zemlja znati da bude dostojna vaše krvi, prolivene po poljima Makedonije i po krvavim bojištima Evrope.”

Izvor: Politika Magazin
 
Da nije bilo Srpske vojske u novembru 1918. godine, u Dalmaciji bi danas maternji jezik verovatno bio italijanski. Italijani su nakon propasti Austrougarske želeli da od Jadrana naprave njihovo more, odnosno naše more kako se govorilo tada u Rimu.

Hrvati u Dalmaciji tada su sa nestrpljenjem očekivali srpske vojnike koju je ka obali hitali iz Splita.
Pogledajte prilog 1781836

Pozdrav dubrovačkog načelnika​

Načelnik Dubrovnika, Pero Čingrija je 13. novembra 1918. godine ovim rečima obratio oslobodiocima.
„Srpski vojnici. Jednokrvna braćo naša. Pozdravljam vas kao nosioce reda i slobode, zatočenike novog sveta koji se na razvalinama istrošenog, propadajućeg podiže. Pozdravljam vas u ime našeg i vašeg grada.

Živela Srpska vojska, živeo Kralj Petar, njen vrhovni zapovednik. Živela sloboda i jednakost naroda velikih i malih. Živela država sjedinjene braće, Slovenaca, Hrvata i Srba. Živela Jugoslavija”, poručio je Čingrija.

Dolazak u Split​

Popodne, 20. novembra 1918. godine iz Metkovića je stigao brod „Almiso”. Iz njega se iskrcalo 106 vojnika, sedam oficira i 12 konjanika. Oni su nosili šajkače i šlemove sa srpskim orlom i ocilima. To je bio odred 13. Puka Hajduk Veljko, pod komandom majora Stojana Trnokopovića.

Ceo split slio se na rivu. U ime privremene vlade oslobodioce je dočekao doktor Smodlaka koji je govor počeo rečima: „Braćo, srcu našem najmilija. Neumrli vitezovi srpski.”

Reči dobrodošlice​

„U ime svekolike Dalmacije vama kličem. Dobro nam došli nepobedivi sokolovi naši. Dobro nam došli oslobodioci naši, diko naša, ponosu naš. U ovom ste gradu danas daleko preko granica Dušanovog carstva. Vi osvajate i stvarate novo, kud i kamo veće i silovitije carstvo. Jugoslaviju”, izgovorio je Smodlaka.

Sećanje Maje Čulić-Nižetić​

U knjizi „Srbija od vinčanske civilizacije do 1918. godine”, autora Ratomira Maksimovića, zabeležene su i reči Maje Čulić-Nižetić koja je poručila da će „srpski Split i ova krasna zemlja znati da bude dostojna vaše krvi, prolivene po poljima Makedonije i po krvavim bojištima Evrope.”

Izvor: Politika Magazin
106 vojnika, 7 oficira, 12 konjanika.. i Split odjednom postao Hollywood Jugoslavije.
 
Da nije bilo Srpske vojske u novembru 1918. godine, u Dalmaciji bi danas maternji jezik verovatno bio italijanski. Italijani su nakon propasti Austrougarske želeli da od Jadrana naprave njihovo more, odnosno naše more kako se govorilo tada u Rimu.

Hrvati u Dalmaciji tada su sa nestrpljenjem očekivali srpske vojnike koju je ka obali hitali iz Splita.
Pogledajte prilog 1781836

Pozdrav dubrovačkog načelnika​

Načelnik Dubrovnika, Pero Čingrija je 13. novembra 1918. godine ovim rečima obratio oslobodiocima.
„Srpski vojnici. Jednokrvna braćo naša. Pozdravljam vas kao nosioce reda i slobode, zatočenike novog sveta koji se na razvalinama istrošenog, propadajućeg podiže. Pozdravljam vas u ime našeg i vašeg grada.

Živela Srpska vojska, živeo Kralj Petar, njen vrhovni zapovednik. Živela sloboda i jednakost naroda velikih i malih. Živela država sjedinjene braće, Slovenaca, Hrvata i Srba. Živela Jugoslavija”, poručio je Čingrija.

Dolazak u Split​

Popodne, 20. novembra 1918. godine iz Metkovića je stigao brod „Almiso”. Iz njega se iskrcalo 106 vojnika, sedam oficira i 12 konjanika. Oni su nosili šajkače i šlemove sa srpskim orlom i ocilima. To je bio odred 13. Puka Hajduk Veljko, pod komandom majora Stojana Trnokopovića.

Ceo split slio se na rivu. U ime privremene vlade oslobodioce je dočekao doktor Smodlaka koji je govor počeo rečima: „Braćo, srcu našem najmilija. Neumrli vitezovi srpski.”

Reči dobrodošlice​

„U ime svekolike Dalmacije vama kličem. Dobro nam došli nepobedivi sokolovi naši. Dobro nam došli oslobodioci naši, diko naša, ponosu naš. U ovom ste gradu danas daleko preko granica Dušanovog carstva. Vi osvajate i stvarate novo, kud i kamo veće i silovitije carstvo. Jugoslaviju”, izgovorio je Smodlaka.

Sećanje Maje Čulić-Nižetić​

U knjizi „Srbija od vinčanske civilizacije do 1918. godine”, autora Ratomira Maksimovića, zabeležene su i reči Maje Čulić-Nižetić koja je poručila da će „srpski Split i ova krasna zemlja znati da bude dostojna vaše krvi, prolivene po poljima Makedonije i po krvavim bojištima Evrope.”

Izvor: Politika Magazin
Danas se prica talijanski. Njihovi turisti pricaju po svon, a u skolama je obavezan jedan strani jezik koji je najcesce talijanski
 
Pogledajte prilog 1782444

Na Aranđelovdan 1918. godine srpska vojska oslobodila Split​

Na Aranđelovdan 1918. godine srpska vojska oslobodila je i grad Split. Tog dana je 2. bataljon Trinaestog pješadijskog puka Timočke divizije “Hajduk Veljko“, pod komandom majora Stojana Trnokopovića, svečano umarširao u Split.
Srbi su konacno dobili more i to tude,naravno
Da su tako cijenili more ne bi prodali zadar istru i rijeku
 
Da nije bilo Srpske vojske u novembru 1918. godine, u Dalmaciji bi danas maternji jezik verovatno bio italijanski. Italijani su nakon propasti Austrougarske želeli da od Jadrana naprave njihovo more, odnosno naše more kako se govorilo tada u Rimu.

Hrvati u Dalmaciji tada su sa nestrpljenjem očekivali srpske vojnike koju je ka obali hitali iz Splita.
Pogledajte prilog 1781836

Pozdrav dubrovačkog načelnika​

Načelnik Dubrovnika, Pero Čingrija je 13. novembra 1918. godine ovim rečima obratio oslobodiocima.
„Srpski vojnici. Jednokrvna braćo naša. Pozdravljam vas kao nosioce reda i slobode, zatočenike novog sveta koji se na razvalinama istrošenog, propadajućeg podiže. Pozdravljam vas u ime našeg i vašeg grada.

Živela Srpska vojska, živeo Kralj Petar, njen vrhovni zapovednik. Živela sloboda i jednakost naroda velikih i malih. Živela država sjedinjene braće, Slovenaca, Hrvata i Srba. Živela Jugoslavija”, poručio je Čingrija.

Dolazak u Split​

Popodne, 20. novembra 1918. godine iz Metkovića je stigao brod „Almiso”. Iz njega se iskrcalo 106 vojnika, sedam oficira i 12 konjanika. Oni su nosili šajkače i šlemove sa srpskim orlom i ocilima. To je bio odred 13. Puka Hajduk Veljko, pod komandom majora Stojana Trnokopovića.

Ceo split slio se na rivu. U ime privremene vlade oslobodioce je dočekao doktor Smodlaka koji je govor počeo rečima: „Braćo, srcu našem najmilija. Neumrli vitezovi srpski.”

Reči dobrodošlice​

„U ime svekolike Dalmacije vama kličem. Dobro nam došli nepobedivi sokolovi naši. Dobro nam došli oslobodioci naši, diko naša, ponosu naš. U ovom ste gradu danas daleko preko granica Dušanovog carstva. Vi osvajate i stvarate novo, kud i kamo veće i silovitije carstvo. Jugoslaviju”, izgovorio je Smodlaka.

Sećanje Maje Čulić-Nižetić​

U knjizi „Srbija od vinčanske civilizacije do 1918. godine”, autora Ratomira Maksimovića, zabeležene su i reči Maje Čulić-Nižetić koja je poručila da će „srpski Split i ova krasna zemlja znati da bude dostojna vaše krvi, prolivene po poljima Makedonije i po krvavim bojištima Evrope.”

Izvor: Politika Magazin

Dobro, jel ti iz vlastitog upisa nisi u stanju razumeti da nikakva srpska vojska nije došla do Splita u vojničkom smislu?
Hrvati su propagandno brodićem doveli šaku Srba u Split, verovatno direkt sa Krfa...
O Bože dragi...
 
Da nije bilo Srpske vojske u novembru 1918. godine, u Dalmaciji bi danas maternji jezik verovatno bio italijanski.
Sećam se tačno da ti je pre godinu dana neki čovek objasnio argumentovano kako su Hrvati strašno potukli Italiju u WW1. i kako su osvojili deo Italije, masakrirali gotovo celu italijansku vojsku i naterali ih u beg...
Sećam se da nisi imao šta da kažeš kad ti je pokazao mapu fronta sa Soče.
Ali ti funkcionišeš ovako - kad nemaš argumenta napustiš raspravu i onda se vratiš šest meseci posle i samo ponavljaš iste stare besmislice, koje nisi mogao obraniti u argumentovanoj raspravi, praveći se da nisi čuo i da ti nije objašnjeno...
 
Sećam se tačno da ti je pre godinu dana neki čovek objasnio argumentovano kako su Hrvati strašno potukli Italiju u WW1. i kako su osvojili deo Italije, masakrirali gotovo celu italijansku vojsku i naterali ih u beg...
Da sramota bude veća, zapovijedao im je Svetozar Boroević, samo da bi ga Beograd nakon rata ostavio na cjedilu i pustio da umre u siromaštvu zaboravljen. Najveći vojskovođa među Srbima ikada, čovjek koji je Rommela naučio sve što je ovaj znao, a Srbija ga se odrekla samo zato što je bio lojalan Hrvatskoj.
 
To nije ni O od odgovora.
Ploča u Splitu je otkrivena 1921. nakon zaključenih Rapalskih ugovora kojim veliki dio hrvatske obale, uključujući Split, ipak nije pripao Italiji.
Srpska vojska nije vodila nikakve bitke protiv Talijana za oslobađanje.

Slike postrojavanja Četničkog udruženja u Šibeniku 1934. ne spada u to vrijeme.
 
Ploča u Splitu je otkrivena 1921. nakon zaključenih Rapalskih ugovora kojim veliki dio hrvatske obale, uključujući Split, ipak nije pripao Italiji.
Srpska vojska nije vodila nikakve bitke protiv Talijana za oslobađanje.

Slike postrojavanja Četničkog udruženja u Šibeniku 1934. ne spada u to vrijeme.
"Neka se znade da je na 20.11. 1918. za regencije Aleksandra Karađorđeva hrabra vojska kralja Srbije Petra I pod vođstvom majora Stojana Trnokopovića na ovaj pristan pobedonosno stupila. Pozdravljena, zagrljena blagoslovljena od celokupnog naroda i građanstva Splita"
 
Srpski vojnici su na svom oslobodilačkom putu ušli u Split 20. novembra 1918. godine. Tri godine kasnije, prilikom proslave godišnjice na rivi je otkrivena spomen-ploča. Kragujevački "Vojni vesnik"donosi članak o tom događaju, koji se nalazi u knjizi II, broj 2, februar 1922., na strani 37. Na kraju ovog teksta možete videti i fotografiju načinjenu prilikom otkrivanja spomen-ploče podignute u znak sećanja na dan kada je hrabra vojska kralja Srbije Petra I pobednosno stupila na tlo grada Splita.
 

Back
Top