Upis je veoma dubokog filozofsko-teoloskog kalibra, ali mi nije jedno jasno kod svega: Sto je to "cista svest?" I tko je taj Demiurg-Vladar, kojeg je ta "svest" kreirala, kako bi ta onda ista kreirala nize "svetove?"
Hvala!
Mogu li ja da pokušam da objasnim jer to sa Demijurgom je poprilično zapetljano...
Ono što Grci i Gnostici nazivaju "Demijurgom" je jedna univerzalna inteligencija koja kroji naš svet.
Smatra se da Demijurg pretvara apstraktne metafizičke arhetipe (više misli/ideje) u fizičke pojavne oblike, slično kao što, recimo, internet-pregledač (browser) pretvara izvorni kod (source code) u sliku neke web stranice na vašem monitoru. Isto kao što ‘browser’ poslušno prikazuje ono što mu je zadano, Demijurg projektuje, oblikuje i održava fizikalnost u skladu s arhetipskim mislima kojim ga snabdeva Stvoritelj (Apsolut). Arhetipi su građevinski blokovi značenja, temeljni alfabet egzistencije, apstraktne misli božanskog od kojih su sve stvari samo posebni izražaji.
E, sad, zašto je taj pojam 'Demijurg' uopšte potreban?
Pa dobro, znamo na osnovu fenomena "stvaranja realnosti" da naši umovi mogu oblikovati realnost uz pomoć direktnog menjanja verovatnoće nekih događaja. Zbog ovisnosti realnosti od uma, činilo bi se da realnost biva projektovana od strane naših umova. Međutim, realnost će nastaviti da postoji čak i kad smo mi odsutni. Kad prestanemo poklanjati pažnju nečemu što ima fizičku prirodu, ono ne prestaje da egzistira. Dakle, tu mora da imamo na delu i nešto drugo osim naše vlastite svesti, nešto što je uvek tu, nešto što samo po sebi proizvodi i održava fizikalnost. To bi bio Demijurg.

Nameće se pitanje zašto da ne pridamo tu ulogu Stvoritelju (Apsolutu) i tako odbacimo ovaj dodatni pojam Demijurga? To je zato što karakteristike Demijurga ukazuju na jednu veštačku inteligenciju koja je više "slepa", nego što bi ona bila neko beskrajno i samosvesno biće. Odatle, njeno ponašanje nije toliko karakteristično za Stvoritelja koliko je svojstveno njoj samoj.
Zanimljivo je da se, ovisno od izvora, pojmovi "Nous" i "Logos" koriste nezavisno ili se međusobno mešaju s pojmom "Demijurg." Ponekad se pojam Nous poistovećuje s pojmom Logos, dok se opet pojam Logos poredi s pojmom Demijurg, a u nekim slučajevima se pojam Logos koristi umesto pojma Demijurg, dok se opet u drugim slučajevima svi oni tretiraju kao zasebni koncepti koji se jedan prema drugom odnose na neki poseban način. Platon je gledao na Demijurga kao na nešto suštinski dobro, dok su ga gnostici smatrali prirodno zlim. U međuvremenu, apostol Jovan je izjednačavao Logos sa Hristom.
Tako, ovde imamo jednu prilično komplikovanu situaciju. Tradicionalni pogledi se međusobno ne slažu jedni s drugima, ni prema definicijama, niti prema terminologiji. Ako proučimo sve ono što je rečeno u vezi s ovim pojmovima, postaje nam jasno to da svaki od njih ima jednu grupu značenja koja mu se stalno pridaju.
"Demijurg" se, tipično, povezuje sa konceptima kao što je implementacija ili uvođenje, manifestacija, gradnja, prevođenje, projektovanje, oblikovanje i jedno stalno održavanje. Taj pojam ukazuje na jednog polu-boga sa slepim nagonom za pretvaranjem nemanifestovanog u manifestovano.
"Logos" se povezuje sa razmišljanjem, rezonovanjem, zamišljanjem, mirenjem, uravnoteživanjem, planiranjem, projektovanjem i informisanjem. Taj pojam ukazuje na um ili intelekt, posebno na božanski um ili jedan viši intelekt. On vidi, zna, planira, projektuje i balansira jednačine.
"Nous" se veže s duhom. Na univerzalnom nivou on predstavlja beskonačnog Stvoritelja. Na nivou ličnosti, to je centralno jezgro individualizirane svesti, temelj osetilnosti ili čuvstva, seme beskrajnog potencijala, božanska iskra, to je ono što pobuđuje samo-transcedenciju, to je onaj deo koji je besmrtan i koji zadržava kontinuitet kroz inkarnacije.
U hermetičkom smislu, ovi koncepti imaju svoje univerzalne i personalne izražaje. Na univerzalnom nivou, Nous je duh Kreacije, Logos je um Kreacije a Demijurg je duša kreacije, dok je sam univerzum - telo Kreacije. Na ličnom nivou, Nous je naš duh, Logos je naš um (tačnije rečeno, naš viši um), a Demijurg je naša duša. Mi smo ogledala Kreacije; kako gore, tako dole.
Znači, jedan od načina gledanja Demijurga je kao duša. Drugi način je da se Demijurg gleda kao jedan misaoni oblik (govorim o pogledu sa univerzalnog i ličnog nivoa).
Kad kažemo duša , manje više svi znamo o čemu je reč, pa bih rekao par reči o pojmu 'misaoni oblik'.
Misaone forme ili misaoni oblici su privremeni ne-fizički entiteti koji su stvoreni uz pomoć misli i emocija. Oni postoje oko nas na eteričkoj ravni realnosti i prožeti su astralnim energijama u skladu s emocijama koje se nalaze u njima. U ezoteričkoj terminologiji oni su poznati i kao tulpe, egregori ili larve.
Svakodnevne misaone forme su energetske konstrukcije bez dodataka kao što su duh, um i telo. One bivaju rođene od strane naše vlastite energije i slepo, kao neki poslušni automati, izvršavaju zadatke koji su u njih utisnuti. Kad se preseku one misli i emocije koje su ih proizvele, onda se te misaone forme počnu rasipati. Međutim, ako su posebno jake, one mogu i da se entitiziraju, te tako da steknu i jedan instikt za samoodržavanje, što znači da tako mogu da steknu i jednu jaku veštačku inteligenciju koja će im omogućavati da na jedan parazitski način induciraju još više istih misli i emocija i tako pothranjuju svoju egzistenciju.
S obzirom da su misaone-forme sačinjene od astralnih i eteričkih energija, isto kao što je i sama duša, oni su isti po svojoj suštini. Duša je misaona-forma proizvedena od strane duha neposredno pre rođenja, zbog toga da bi se on preko nje mogao spojiti sa telom. Ili drugačije rečeno, obična misaona forma podrazumeva jednu privremenu, slobodno-lebdeću dušu kojoj nedostaju telo i duh.
Slično tome, univerzalni Demijurg je jedna "Duša Sveta", stvorena od strane Stvoritelja pre samog postanka fizičkog univerzuma da bi se on mogao projektovati, oblikovati i funkcionisati. Ili, drugim rečima, normalne misaone-forme su slobodno-lebdeći provizorni aspekti Demijurga.
Duša, Demijurg i misaone-forme su svi u osnovi sačinjeni od astralnih i eteričkih komponenti, te odatle dele zajedničku osnovu. Svako od njih je jedan poseban primer definicije onog drugog, kao zasebnog pojma.
O ovome bi se moglo još govoriti, posebno o ulozi "ega" u čitavom procesu delovanja Demiurga, ali sad nemam više vremena jer pišem sa posla. Možda kasnije, a možda i luiskrstić nešto doda.