Po mom mishljenju iskljuchivati decu iz ovakve priche je sebichno.
Stvar koju bih ja uradila kada bih se nashla u toj situaciji bez dece, je da bi otishla bez razmishljanja. Jer su to jako teshke i bolne rane, i ako je taj tip stvarno takav kakvim ga je opisala, onda zasluzuje bolje. Takve rane kakve su napravili jedno drugom se teshko leche, i ukoliko nemaju dece, shto pre izadje iz te priche, pre ce dati sebi shansu da bude ponovo srecna. Ovako, ostajanjem u toj prichi samo kopa sebi rupu...teshku, bolnu i mrachnu...
Ukoliko imaju dece, onda vec treba staviti prst na chelo, jer odluchuju o sudbini drugog choveka koji nije nishta zgreshio bogu da bi vukao traume zbog mame i tate koji su razmishljali samo o sebi, dok su pravili gluposti. (Orgazma izvinjavam se unapred na mozda prejakim rechima). U tom sluchaju se razmishlja prvenstveno o detetu pa tek onda o sebi.
Eto to je ono shto bi ja uradila. Sad sam opet dobila strah da imam decu jednog dana...:|