Biti strateg ili jednostavno...let it go!

  • Začetnik teme Začetnik teme jiang
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
ufff
ozbiljna priča na neozbiljnom forumu...
neozbiljnom delu foruma to jest...

jes, al dete poraste pa onda bude dobar čovek...
i ima više iskustva...
tako se kali čelik, odnosno čovek...

Da, takva deca su jako uspešna...ali i nenormalna ( kako ja umem da kažem ) malo se tu ispomeraju neki pragovi tolerancije ( naročito u vezama )...pa postoji velika verovatnoća da se ide iz krajnosti u krajnost...Govorim iz iskustva.
I ja i brat smo završili fakultete, ja uspešno radim posao koji volim...ali...:?:
Kao što neko gore iznad reče - vodite računa sa kim pravite decu - živa istina.
 
@mira
Prochitala sam post, i zaista mi je zao. U tom sluchaju ljudi definitivno ne trebaju da ostanu u braku. Ja sam mislila na to da dvoje mogu da glume pred decom, i da ih prvenstveno zashtite od sopstvenih svadja, a ne da se svadjaju preko njih.
Moji (mada nije brak u pitanju) su me uvek nekako chuvali od svih nesreca od kojih su mogli. Neke su bile neizbezne za gledanje, ali se nikad nisu svadjali preda mnom, nikad me nisu udarili (mama par puta shamar kad sam bila mala i to je to)...Uvek su pruzali poshtovanje prema meni (tipa kad spavam svi shapucu...itd...)...i ochekivali od mene to isto...
Jedina stvar na kojoj su precutno insistirali jeste jedna vrsta ponosa, gde sam se uvek njima obracala za sve shto mi je potrebno...I tako...
Ujka se lomio godinama radeci vishe poslova da bi ja imala shta da obuchem, jedem...mama je radila koliko je mogla...I sada je definitivno na mene red da im uzvratim svojim uspehom...I nekako stvarno zelim to. Ne osecam se uopshte na silu duzna prema njima...
Ne znam...srecna sam shto ih imam...i da nisu bili takvi ko zna kakva bih i gde bi bila sada...
Jako mi je zao kad vidim da su ljudi koji su u braku, ne vide ono shto imaju, i dozvoljavaju sebi da budu nesrecni...

Sreća tvoja..:lol:
Ja sam recimo naučila da se za sve u životu sama borim.I u svemu sam sama..i kad sam srećna i kada je loše.. Nemam puno podrške, ne mogu da se oslonim na roditelje ( možda na mamu donekle..)...tako da...
u se i u svoje kljuse..:lol:
 
Da, takva deca su jako uspešna...ali i nenormalna ( kako ja umem da kažem ) malo se tu ispomeraju neki pragovi tolerancije ( naročito u vezama )...pa postoji velika verovatnoća da se ide iz krajnosti u krajnost...Govorim iz iskustva.
I ja i brat smo završili fakultete, ja uspešno radim posao koji volim...ali...:?:
Kao što neko gore iznad reče - vodite računa sa kom pravite decu - živa istina.

vidiš moja ,,posledica" je nemir u sreći...
i neverica da u vezi može biti sjajno...

i ja završavam fakultet u i radim usput, i sve je sjajno...
ali...

eto, emotivno sam nestabilna pred muškarcima...
i histerična i svašta...

i zato sam rasturila vezu koja mi jako znači...

a sve to jer je meni nepojmljivo da dvoje mogu do kraja života nasmejano šta god da se desi...

jer nisam to videla...

videla sam drugačije...

ali, opet, s druge strane, treba prevazići to i kriviti samo sebe za sopstvene greške...
ali ne destruktivno kriviti sebe...

već promeniti...
izvući poentu...

nije lako...

ali i da dodam mnogo su deca iz rasturenih brakova samosvesnija...
drugačija...
 
Uuu...ja imam ogroman problem sa autodestruktivnoshcu. Jer imam zacrtan neki cilj koji zelim da ispunim, i ako napravim jedan korak u nazad to se odrazava na sve oko mene. Faktichki kaznjavam sebe time shto se odaljavam od ljudi, necu da izlazim, odrazava se na dechka (maltene vodim vezu u propast) itd...i to sve zbog faxa...Kapiram da ce svi i sve oko mene zablistati onog momenta kad ga zavrshim...
U tome se ogleda sva moja emotivna nestabilnost...
A vezana je za porodicu, iako mi maltene ni rech nikad nisu rekli za shkolu ili fax...a trebali su definitivno...
Mozda jednostrano gledam, ali sam nekako uverena da svako nezadovoljstvo dolazi od poslovne strane. Jer kad je chovek nezadovoljan sobom, ne moze da bude srecan sa drugima, ili to mnogo teze ide...
 
Ne bih se slozio s ovim.

Zavisi. Stvarno je relativna stvar. Znam decu iz brakova uspeshnih ljudi, koja su imala sve a zavrshili su kao narkomani, a sa druge strane znam ljude koji su ziveli sa majkama koje su radile kao chistachice a sada su fakultetski obrazovani, direktorti najjachih firmi u Bg...
Definitivno je samo pitanje toga kako se neko ophodio prema njima, i chemu ih je uchio...
 
mozda nije dobar tajming za otvaranje ovakve teme, ali imam "situaciju"...
naime, vec nekoliko meseci se debelo razmisljam sta da radim sa svojim brakom, koji odavno vise nema karakteristike istog....ali, ne lezi vraze, dok ja razmisljam, gradim karijeru i postujem po Krsti, on nadje drugu ribu i krene u valjda ozbiljnu vezu sa njom...cim sam videla sms u njegovom mobu, koji se, kao slucajno, zaglavio na displeju, sve mi je bilo jasno....ima tu jos mnogo toga, ali da skratim...

...da li da momentalno pokupim stvari i iselim se iz stana, da li da sama pokrenem brakorazvodnu parnicu sa "ljutim optuzbama", da li da pokusam nesto trece...malo sam konfuzna i imam jos mnogo nedoumica, ali neke cinjenice stoje: da nemam mnogo vremena, da u par meseci moram da zavrsim neke jako bitne stvari, bez kojih ne mogu mirno u "svetliju buducnost"....

...sta da radim...sta...sta...sta???????????

Ако се већ ниси иселила, исели се...
И настави да живиш свој живот...
 
А у лошим браковима имају могућност за нормално узрастање?
Не уништавајте себи живот због деце.
Она су јача него што мислите.
Најбоље је што чистије изаћи из свега тога.
И што брже.
Овако, обично почнеш да мрзиш њега али на крају дођеш у ситуацију да мрзиш себе...
 
Pa mislim da je greska poistovecivati brak sa onim emocijama koje imamo dok prolazimo kroz perod zaljubljenosti.
Tj mislim da je to glavni razlog sto mnogi ulete u brak bez mnogo razmisljanja.Jer su fantasticno zaljubljeni.
Kada ste zajedno barem 12 od 24 sata , svaki dan...SVAKI DAN...
Tokom duzeg perioda od 10godina...,30,40 godina koliko se od vas ocekuje da ostanete u braku...

Treba doobro razmisliti , hoce li vam sex biti tako dobar , i hoce li on uvek biti tako zaljubljen i pazljiv ....i koliko ste spremni da zajedno prolazite i kroz dobre i kroz loshe , monotone , crne stvari bracnog zivota...
Koliko ste spremni da podnesete pritisak vashe karijere , zajednicke , to sto nijedno nema dovoljno vremena za ono drugo i za decu...
Ne ne , brak je mnogo dalje od emocija , tu bash treba biti racionalan.

:shock::roll: Jaoooo...pretera bre...da zna covek gde bi pao tu bi seo....brak je kao i mnoge stvari u zivotu RIZIK..nema tu nekog kalkulisanja, strategije i sl. ...sem ako se vencavaju iz interesa...

Treba dobro razmisliti...ali ne o tome da li ce seks biti dobar, koliko su spremni da prolaze kroz...bla bla....to su stvari koje ne mozes unapred, da predvidis...partneri mozda u pocetku sve to zele podjednako i sve to imaju ali kroz vreme i razne situacije jedan promeni zelje, ocekivanja...itd.,..

Nema tu nikakve filozofije ni matematike...prosto ili nekoga volis, ili ne...ako ga volis i spreman si da oprostis neke stvari, ostajes sa njim...ako nisi, palis...

Ljudi ostaju u braku iz raznih razloga...svako bira svoj put....ali isto tako znam da u "dobroj" vezi, braku nema mesta ni vremena za razmisljanje o raznim strategijama i sl...jednostavno uzivate svaki dan u malim stvarima, razumete se, dopunjavate...+ sve sto treba jednoj vezi....

U ljubavi mozes biti malcice racionalan...ako je u pitanju obostrana ljubav ala u dobru i zlu...sad zavisi kakve osobe se "nadju"...

Ljudi se prosto plase blizine, emocija, ljubavi...pa na svaki nacin zele sebe da zastite od iste...ja uvek kazem...bolje je i osetiti "veliku" ljubav prema nekome, biti onakav kakav jesi i voleti svim srcem, pa makar i patio i sve oslo u tri lepe...nego ne spoznati sve te emocije...

Ne slazem se da je brak mnogo dalje od emocija...brak jesu emocije....emocije oba partnera...i dok se nih brizno cuva i hrani, nema mesta za racionalno razmisljanje ( da li ce biti, kako i sl. pitanja ), niti je ono preko potrebno...

Pa ljubav se ne planira...ljubav ne moze biti "strogo" pod kontrolom....

P.s. napravila sam strasan miks...tvoj post me naveo na neko razmisljanje, pa sama tema...pa sam sve nespretno upakovala...:oops::lol:..valjda se bar nesto moze razumeti..:?

Palim ja.....
 
Ne slazem se da je brak mnogo dalje od emocija...brak jesu emocije....emocije oba partnera...i dok se nih brizno cuva i hrani, nema mesta za racionalno razmisljanje ( da li ce biti, kako i sl. pitanja ), niti je ono preko potrebno...

Pa ljubav se ne planira...ljubav ne moze biti "strogo" pod kontrolom....

Ево, ако могу ја, јер Зефира није ту...надам се да се неће љутити.
Није она рекла да у браку нема и да не треба да има емоција, него да брак не треба поистовећивати са оним емоцијама које осећамо у периоду заљубљености
Многи погреше зато што те емоције назову љубављу, а онда, када заљубљеност прође, а неминовно прође, онда се одједном отрезне и схвате како више ''нема љубави''...па се растављају тражећи другу ''праву љубав'', а у ствари чезнући за осећајем заљубљености.

Значи, треба имати дозу рационалности и бити свестан шта је то што осећаш, и правити разлику између осећаја заљубљености и праве љубави. Јер за праву љубав нису довољне САМО емоције, потребно је мнооого свесног улагања, труда, уложеног времена, компромиса, прилагођавања...Управо ТО је оно ''чување и храњење'' о којем ти говориш, а оно се не дешава спонтано, само од себе ношено емоцијом љубави, него свесном одлуком.
 
Treba dobro razmisliti...ali ne o tome da li ce seks biti dobar, koliko su spremni da prolaze kroz...bla bla....to su stvari koje ne mozes unapred, da predvidis...partneri mozda u pocetku sve to zele podjednako i sve to imaju ali kroz vreme i razne situacije jedan promeni zelje, ocekivanja...itd.,..

Ово је тачно, али...

Nema tu nikakve filozofije ni matematike...prosto ili nekoga volis, ili ne...ako ga volis i spreman si da oprostis neke stvari, ostajes sa njim...ako nisi, palis...

...то ипак не значи да свако према коме осетимо ''љубав'', то јест за ким одлепимо од заљубљености, аутоматски постаје особа погодна за брак, заједнички живот и све оно што он носи...
 
dragi moji, necu da kazem da uzivam dok citam vasa misljenja, jer je samo pitanje braka i razvoda vrlo komplikovano, slozeno i bolno...:|
samo par dana od otvaranja ove moje teme, odgovor mi se nametnuo sam od sebe-razvod kao jedino i konacno resenje....:roll::|
sada mogu iskreno i otvoreno sama da priznam da sam to negde u dubini duse znala jos proletos, a koji me djavo terao da prolongiram neizbezno i da na kraju moram da se razvlacim po sudu i da placam advokate, ni sama ne znam...:confused:
moj brak je trebalo odavno da se zavrsi i da sam bila hrabrija, osvescenija i realnija, ne bi sada bila u svojevrsnom "ratu rouzovih"...s tim, sto zivot nije film, a ovo sve mnogo boli i stresno je...:|
hvala Bogu, sa njim dete nemam...neki unutrasnji glasic mi je sve vreme govorio da i ne treba da ostajem trudna...u stvari, nikada nisam imala poverenja u njega i oduvek sam znala da je prevrtljiva sisa i gnjida....:|
poceo je da se sluzi banalnim lazima i pokusava da izmanipulise sve okolo i da siri negativnu propagandu na moj racun...instrumenti, kojima ce se koristiti u ovoj brakorazvodnoj parnici njegovi advokati i on, ce biti samo jos jedna prljava manipulacija i znam da ce imati za cilj da se moji planovi poremete i da se ja maksimalno degradiram kao covek i licnost, ali od svega mi je jos gadnije to sto toroce kako hoce da ostanemo prijatelji i ne zeli da se jednog dana poubijamo na ulici....jebena odvratna dvolicnost!
on tu pricu poteze sutra, a ja u ponedeljak....primarni cilj mu je da me sto pre izbaci iz stana, da bi mogao komotno da krese svoju devojcicu, koja i dalje ne zna da je on ozenjen...blazeno je nesvesan cinjenice da je potpuno nesposoban da izgradi bilo kakvu vezu...ali mi ne pada na pamet da ga ja osvescujem...ne zelim vise ni trunku svoje energije da potrosim na njega....:|:|:|
i, evo priznajem, zivi sam dokaz da onaj ko se uhvati u kolo sa budalom, postaje jos veca i da od govana nikada ne moze postati pita...:roll:
potrudicu se da ne zalim za izgubljenim vremenom, emocijama, novcem, zivcima...
ni za cim....sem za jednim-dok sam se ja trudila da kao svaka tipicna "*****-kuvarica" pravim "*****-pitu", nesto se dogodilo i zbog toga me boli dusa, ali vreme ne mozemo vratiti, zar ne?!
potrudicu se da ostanem pri zdravoj pameti i da me kroz ovaj tezak i mracan period vodi ideja o slobodi i nada da nisam izgubila svoju ljubav....:-)
 

Back
Top