Biti ceo zivot sam - za i protiv

Где све то има? У земљи Дембелији.



Како је ово могуће? О чему ти говориш?
Lepo moguće je:Studira pedagogiju,a u jednoj rođendaonici je animator,redovan fotomodel,a i sa sinom
peva "ženske "pesme u Satu na Tvrđavi petkom i subotom...Idi vidi pevaljku i slušaj...
Da bi bio uspešan ,moraš se dopadati ljudima i sticati mnogo prijatelja...
Nije Dembelija-i ja živim u ovoj ,zasad,lošoj zemlji prepunoj ološa i problema...Ali vidiš,ja to ne shvatam
tragićno i kao konačno...
 
A,da...Razlika između mene i tebe Ozi je što sam ja u mladosti bio "ničeanac",a ti
"šopijevac"...Kolika je tu razlika u učenju,još je veća u praktičnom životu...Pobednički stav me je dugo
držao,bez obzira što sam pousvajao pozitivističke stavove nakon mudrosti Zaratustre...
A u tome je podrška i podsticaj porodice kao C vitamin ili kao Guarana...:lol:
Ti si bio bez te podrške,a i nisi imao za šta da se boriš...To ti je što ti je...
 
Ne znam dali je ovo filozofsko pitanje ili vise pitanje za forum Muskarci, ipak diskusiju otvaram ovde. Zeleo bih da cujem vasa misljenja na problem samotnjackog zivota kao nekonvencionalnu alternativu bracnom zivotu. To je problem koji iza sebe vuce ono temeljno pitanje - dali radjati decu samo zato sto mozemo? U nasem evropskom drustvu jos uvek podlezemo pritiscima okoline, a tradiciju nam roditelji od malih nogu predstavljaju kao obavezu, a ne kao izbor, te sa time naucimo da zivimo iako ponekad na nasu stetu. Bez ljudi koji su nekada odlucili da radjaju decu danas ne bi bilo nas ovde, pa se postavlja pitanje dali to i nas obavezuje da se reproduciramo kako bi nastavili evolucijski ciklus?

Kao otvarac teme, pocicu od sebe i predstaviti svoj problem. Poslednjih deset godina posvetio sam sebi, licnom rastu i profesionalnom napredovanju i zbog toga sam zrtvovao socijalni zivot sto je promenilo moju licnost u korenu. Uvek sam bio umereno ambiciozan ali odrastanje u okruzenju konzervativnog tj. nazadnjackog mentaliteta dovelo me je do toga da sam se povukao iz socijalnog zivota i emotivno zatvorio kako bih mogao da ostvarim neke zivotne ciljeve koji su zahtevali puno rada i jos vise odricanja. Tih odluka mi nije zao, naprotiv, mnogo sam srecan zbog truda koji sam ulozio u svoju buducnost ali kako bih danas mogao da radim ono sto sam uvek zeleo, mnogo cemu sam morao da kazem dovidjenja u neka druga vremena, a time i konvencionalnom zivotu.

Sada dok ulazim u tridesetu godinu i razmisljam o sebi i sledecim koracima, nalazim se na zivotnoj prekretnici jer u trecu deceniju ulazim sam sa velikom dilemom - da li stvarati porodicu ili ne - jer vreme prolazi i ne mari za nase probleme, a za deset godina bice kasno da se bavim tim pitanjem. Prepreku najvise predstavlja asocijalnost koju sam stekao u poslednjoj deceniji i zbog toga narusio standardnu listu zivotnih prioriteta koja podrazumeva dom i porodicu kao esencijalno pitanje. Meni su danas bitnije neke druge stvari koje popunjavaju slobodno vreme koje provodim van sluzbenog vremena. Zanimacije poput sporta, klavira, knjizevnosti, muzike, robotike, astronomije, istorije, filozofije, automobilizma, duhovnosti... sve zivo mene zanima i najvise se plasim da ce mojim hobijima doci kraj ako se budem ozenio i napravio dete. To zapravo i nisu hobiji, to je moj zivot, moja dusevna hrana.

Dali sam egoista?

Kao sto svaka medalja ima dve strane, tako bude i prilika kada pomislim da cu odricanjem privilegija na porodicu nesto vazno da propustim u zivotu i da cu se zbog toga kasnije kajati, te se jos jace uhvatim u kostac sa samim sobom i dozivljavam osecaj kao da se davim u zivom pesku. Dali nekome dugujem da bude rodjen, mojim roditeljima radost a sebi iskustva i osecanja koja dozivljava svaki otac? Pitanje koje vam postavljam je kako doneti takvu odluku?
Ne moraš sad odlučiti. Uživaj još dve-tri godine, a možda ti se do tada izmene neki pririoriteti, shvatanja...... Ni tada neće biti kasno.
 
svi smo mi samci, sami sa sobom.
po nekad nam se i pridruzi neko,
ili mislimo da je tu...
dok ne shvatimo da smo sami :lol:
kada shvatimo realnost...
neko poprica sam sa sobom
a neko je dovoljno mudar (uzdrzan :mrgreen:)
da ga ne svrstaju tamo...
gde sami spadaju.

Ima dosta trenutaka ,naročito s decom kad zaboravimo da smo sami u svojoj koži...
Ne kaže se đaba:"ušao nam pod kožu...":lol:
 
Kao sto svaka medalja ima dve strane, tako bude i prilika kada pomislim da cu odricanjem privilegija na porodicu nesto vazno da propustim u zivotu i da cu se zbog toga kasnije kajati, te se jos jace uhvatim u kostac sa samim sobom i dozivljavam osecaj kao da se davim u zivom pesku. Dali nekome dugujem da bude rodjen, mojim roditeljima radost a sebi iskustva i osecanja koja dozivljava svaki otac? Pitanje koje vam postavljam je kako doneti takvu odluku?
Ne dugujes nikom nista, ali mozda nije lose da razmislis zasto i na ovaj deo zivota gledas kao na ostvarenje cilja, ispunjenje zadatka, a ne kao na nesto sto ce ti zivot (mozda) ciniti lepsim i osmisljenijim. Pominjes godine, rokove, ... nije to jos jedno usavrsavanje...

Razmisljas o egoizmu... mnogo ih je koji upravo iz egoizma imaju porodicu, jer je i to deo drustvenog statusa. Ako ostanes pri tome da zelis dfa se bavis iskljucivo sobom, to je sasvim OK. Samo sto tebi takvom kakav si, moze da se desi da se osecas neispunjeno jer drugi imaju prodicu a ti ne.

Nije problem u izboru koji god da bude, vec u motivu!
 
O braku razmisljam romanticno, kao mestu gde uz partnera koga volis, delis sebe i svoje vreme a da ne izgubis sebe.U to spada i dete a i ne mora , kao plod ljubavi i zajednistva.
Iako svesna da je moje shvatanje bracne zajednice hiperborejsko, ipak,nastavljam i dalje da verujem i pored padova i uspona,da ce naici princ na belom konju,..mada, moze i na biciklu...:mrgreen:
Hocu da kazem , da ne odustajem..:D

Ustvari, citajuci ovih pet ispisanih strana, kapiram da niko ne moze dati odgvore na ova pitanja niti carobnu formulu, pa ni na osnovu licnih iskustava jer su u najvecem broju slucajeva subjektivna.
Smatram, da su deca i brak,stvar licne odluke i to se treba uraditi onda kada se osetimo spremni za to.I koliko god organizovao samacki zivot i stvorio svoj svet u njemu , covek ne moze sam i potrebno mu je da sve to podeli sa nekim..sto bi rekli „ sa svojom srodnom dusom koja ce nas razumeti“

Tako i ti brate jogurte,nemoj da filozofiras previse vec podeli, taj klavir, sport, knjizevnost, muziku,robotiku, astronomiju, istoriju, filozofiju, automobilizam, duhovnost, sa nekom zenskom dusom..a ide i zima, bice ti toplije dok se guskate( mazite), mozda nesto i ispadne iz svega toga
 
Питаш шта ти вреди искуство?
Ако нешто вреди у животу, у буквалном смислу те речи, то је искуство. Јер оно кошта. Свако искуство се мора платити. А ако ти је оно пружено бесплатно. Зашто би сам пролазио кроз то?

Zato što besplatno iskustvo (kako ga zoveš) bilo ono iz oblasti nauke, književnosti ili praktičnog života, može da posluži samo komparativno. U suprotnom, čovek će, zahvaljujuci tome što razume jezik ljudi i poseduje uobrazilju, natrpati u sebe gomilu pojmova koji se ne podudaraju s njegovim unutrašnjim bićem. Računaće s tim da zna sve o odnosima izmedju dve individue, a posedovaće najobičniji privid.

Primera radi: ja želim da saznam da li mi se svidja barokna muzika. I sada, umesto da preslušam neku kompoziciju, ja se o njenim kvalitetima raspitujem kod poznanika, i na osnovu njihove priče zaključujem da ne volim barok. Ja sam možda pukim slučajem pogodio istinu o sebi, ali kada je reč o metodi, napravio sam kardinalnu gresku. Tudja iskustva je moguće uzeti samo kao komparativna, a ni u kom slučaju kao preživljena. Doduše, tokom vaspitanja i sazrevanja postoji ono zdravorazumsko prihvatanje činjenica da zmijski otrov, pad s visine, električna struja i sl. ubijaju. Niko normalan neće, da bi to proverio, skakati sa krova zgrade, gurati prste u šteker i jurcati za zmijama u polju, samo da bi pribavio empirički dokaz. Tako nas je priroda udesila. I nas i čitav živi svet.

Зар стварно мислиш да постоји нешто такво што бисмо звали "срећан брак". Оно: " и живели су срећно до краја живота".
Тога има само у бајкама. У стварности имаш заљубљеност која траје пар месеци и која нестаје у ништа, а следи јој све оно што људи доживаљавају у браку а што не желе признати ни сами себи. Не желе признати да су преварени, намамљени химером. Да су изгубули своју слободу, натакнули брдо нових обавеза себи на врат, једноставно отежали живот а зарад чега? Зарад химере.

Ja sam ti upitio primedbu vezanu za odnos izmedju muškarca i žene uopšte, koji može a i ne mora da se završi formalnom beleškom matičara. Iz toga što su neke veze uspešne, a neke neuspešne, ne može se nužno zaključiti da su sve do jedne izgradjene na prividu, da su: "zarad himere". U prvom postu si brak nazvao neprirodnim, dok u navedenom blogu stoji da se sparujemo zato što nas do toga dovodi "mamac" prirode. Pa, je li prirodno živeti udvoje ili neprirodno?

Da se razumemo, ja nisam za to da čovek robuje nagonima. Za sve postoji mera. Ako je tvoja mera intelektualni život, prema strogo razumskim pravilima, to je sasvim u redu. Ali ne poturaj nam kukavičja jaja; da tobože ne znamo šta radimo kada više od sebe volimo onoga ko nas čini srećnim. Nije to ni gubitak slobode, niti jaram, više je kreacija kako ju je Mužjak nazvao. Volim da volim, koliko god ti to smešno zvučalo. Volim da sam jedno telo i jedan um s drugim bićem. Ako ne bude trajalo večno, ipak je trajalo i vredelo je svake pare (sam si rekao da iskustvo košta).

Љубав коју сваки човек има у интуицији и којој тежи, о којој су писали песници, није од овога света. Права љубав не познаје мржњу као своју супротност То је нешто трансцендентно. Тако нешто нећеш наћи у инститицији званој брак, нити у везивањима уопште.
Додуше, заљубљност, док траје оно мало времена, јесте бледи одраз тога, те праве љубави, а како сам писао овде:

http://forum.krstarica.com/entry.php...a-i-filozofija

Али то је све. Најлепше животно искуство није онде где ти мислиш да ћеш га наћи.

Ako se najlepše životno iskustvo ne nalazi negde u životu, ona da ga *****. I sam se klonim smeća na televiziji, u novinama, ne znam ko su glavne ale i bauci, volim klasičnu umetnost kao i ti, jednom rečju, Pandorinu kutiju držim strogo zatvorenu, ali ne dozvoljavam da u nju uguraš ovozemaljsku ljubav. Transcendentnu nam nagoveštavaju, slažem se, umetnost i radost otkrića i ona ima svoje počasno mesto i služi nam kao zvezda vodilja kroz život. Ali ona pre osnažuje i popravlja nego što negira ljubav prema bližnjem.
 
Dete se radja da bi te sutra neko gledao i da bi isplatio dug prema prirodi. Ja ne verujem u ljubav i ta sranja,ja cu ga roditi iz licnog interesa,zivot nema smisla ako ne ostavis porod.

Decu ne treba radjati iz egoistickih pobuda..Nema se pravo, samim cinom rodjenja, ocekivati i u tom smeru vaspitavati dete da se o tebi brine jednog dana.Zbog ovakvih stavova otvori se tema na pdf Zene,gde pise, dosla cerka posle 12 godina iz Kanade i nije htela da dodje u rodnu kucu i vidi majku...i postavljacica teme se pita zasto?
 
Ne znam dali ........ kako doneti takvu odluku?

Brate jogurte!

Kakvu god da doneseš odluku biće mnogo trenutaka kroz život kada ćeš sebi reći, "Pogrešio sam. Trebao sam odabrati onu drugu varijantu."
Idealno rešenje ne postoji. Nije moguće odabrati kroz život samo ono lepše od svih mogućih izbora i hujiti kroz život uvek nasmejana i bezbrižna lica.
Nijedna varijanta, ma koliko da ih postoji, nije pogrešna sve dok je osoba bira sama svojom odlukom i svojom voljom. To znači, da je svaki izbor dobar sve dok ga činiš tako da bude u skladu sa tvojim shvatanjima i poimanjima života i njegove svrhe. Moguće je da će ona druga varijanta biti bolja i životno ispravbnija ali ako za nju nisi spreman onda neće biti bolja i za tebe.
Karijera? Knjige? Hobiji? i sve drugo zna da povuče ljude u mladim godinama da i ne primete život. Jednog trenutka se probude a da nisu ni primetili da su odjednom sami. Nemaju gde, nemaju skim. Društvo, izlasci, partiji, sastanci, važnost na položajima odjednom nestane kao teška grmljavina i okreneš se oko sebe shvatajući da više nikoga nije briga ni ko si bio ni šta si radio a ti sebi kažeš, Ala sam suludo živeo u magli...
Sa druge strane, možeš imati i brak i porodicu pa pre ili kasnije deca brže prohuje kroz život roditelja nego što se roditelj opasulji, tako da dvoje opet ostaju sami.
Jedno je sigurno: Većina ljudi dodje na ovaj svet sa izvesnim unutarnjim blokadama kojih nisu ni svasni pa načine izbor životne situacije ne zato što su ga stvarno voleli nego zato što nisu imali kompletniju sliku razumevanja i sebe i života.
Ako ćemo gledati život na jedan neutralniji način možemo se zapitati: Zašto su u ovom svetu kreirani i muškarac i žena? Sigurno je da postoji razlog. Taj pravi razlog jeste da u svojoj zajednici uče ljubav. Da u zajedničkom životu uče od sebe davati drugoj osobi i da te druge osobe primaju ljubav. U tom procesu učenja ljubavi i podizanja njegovog kapaciteta u sebi mi ostvarujemo sebe i približavamo se životnom cilju.
To što neko veruje ili ne veruje u ljubav nikako ne znači da ljubav ne postoji. Ona sigurno postoji ali možda još nije ušla u srce onoga koji u nju ne veruje.
Drugi možda vide ljubav samo kao seksualni odnos dvoje raznopolnih ili istopolnih - po potrebi pojedinaca. Ipak, seks bi trebao da bude samo jedan od načina manifestacije ili ispoljavanja ljubavi ali nikako kao cilj. Deca bi takodje trebala da budu plod uzajamne ljubavi dve osobe a nikako društvena ili religijka obaveza. Ne radjaju svi iz ljubavi ali to je problem svakog ponaosob. Svako meri i živi prema svojim unutarnjim mogućnostima.
Ako je neko jednom otvorio sebe dovoljno i osetio punu ljubav i njenu blagodet taj više neće moći da prihvata bilo šta ispod nivoa ljubavi za kakvu je dorastao. Neće moći u brak bez ljubavi u intimne odnose bez ljubavi, da ima decu bez ljubavi ali neće moći ni da radi bez ljubavi prema poslu niti će moći reći komšiji "dobor jutro" a da u to ne uključi i ljubav.

Jednostavno, svako mora a jedino tako i može živeti sebe u dosegnutom stanju svesti i ljubavi. Drugačije je nemoguće.

Budući da si se izjasnio kao osoba koja se interesuje i za duhovnu stranu života onda zašto ne bi pokušao da postaviš pitanje sveprisutnom Božanskom Glasu koji ti može pomoći da sebe i svoju siotuaciju bolje sagledaš, razumeš i doneseš ispravniju i smireniju odluku koja će zadovoljiti malo više i malo bolje tebe samog iznutra. Taj Božanstveni Glas je na raspolaganju svakom ljudskom biću nezavisno od boje kože, od religije ili ateizma, od uzrasta ili pola... Taj Božanstveni Glas bolje pozna svakog od nas nego što mi sebe poznajemo i sigurno može da pomogne. On nikada nikome ništa ne nameće i nikada neće reći da je nešto bolje ili gore već će samo pomoći da osoba bolje sagleda sebe i razume svoje stvarne i dubinske potrebe. Odnosno, taj Božanski Glas će usmeriti u onom pravcu u kojem si i sam došao u ovaj život. Kako pre ulaska u ovaj život svako od nas postavi sebi odredjeni plan i cilj šta treba naučiti, odraditi, doraditi i postići na putu sveukupnog duhovnog razvitka to će ti biti pomognuto da načiniš ispravniji izbor. Ukoliko se usmeriš u prtavcu svog izbora, iako on sada možda nije isplivao u tebi, sigurno je da ćeš se kretanjem u tom pravcu osećati ispunjenijim, srečnijim i svrsishodnijim pa makar da je taj izbor teži od svih mogućih.
Život ima svoju skrivenu veličanstvenost. Da nije tako Mašinovodja bi se osećao nesrećnim na svom poslu, čistač ulica bi izvršio samoubistvo a svedoci smo da se oni jednako raduju životu baš kao i svi drugi ljudi. Oni što imaju po nekoliko dece čupali bi sebi kosu sa glave od straha kako da zbrinu svu decu....
Dakle, potreži svoje pravo mesto u životu i živi ga punim plućima pa makar sutra imao i desetoro dece.
Lično ne verujem da ljudi samotnjaci jesu srećmiji od onih drugih ali nikako ne znači da su nesrećni u svojim izborima.
Evo jedne lagane duhovne vežbe koju svako može probati kada ima bilo koju dilemu ili životni problem, poteškoći, tugu, žalost ili čak šta više možda ima dve simpatije pa nezna sa kojom će u brak....
Sedi na stolici uspravno, zatvori oči, udahni nekoliko puta duboko i pevuši nekoliko minuta ono ime ili reč koja je tebi na neki način sa izvesnim svetim značenjem. (Ja to redovno činim u svojim duhovnim vežbama koristeći reč HU (hju) koja se smatra svetim i drevnim imenom Boga. Ali, ti ili bilo ko drugi ko ima potrebe može odabrati reč po svom shvatanju.) Postavi pitanje na koje bi želeo odgovor i onda idi na spavanje. Ujutru zabeleži san ili osećaj kojeg imaš. U toku dana zabeleži dogadjaje ili situacije koje iskrsnu. Uveče pogledaj svoje snove i dnevne dogadjaje da vidiš da li su dali nekakav odgovor. Ponovi postupak nekoliko dana pa čak i celu nedelju ako je potrebno.
Nekima treba više vremena zato što nisu pripremljeni na ovakav postupak pa njihov um ima otpor da propusti ovakve informacije sa viših nivoa - senzor uma zna da blokira snove i poruke ili ih scramblije u simboliku.
Kakav god da izbor neko načini ako se ne oseća zadovoljnim i srećnim sa izborom sigurno ga nije načinio u skladu sa svojim dubokim potrebama i uvek će biti na ivici nezadovoljstva. U protivnom, imaćemo smirenu osobu nezacisno da li je sama ili ima celu četu u kući.
Uživaj.
 
Poslednja izmena:
Kao otvarac teme, pocicu od sebe i predstaviti svoj problem. Poslednjih deset godina posvetio sam sebi, licnom rastu i profesionalnom napredovanju i zbog toga sam zrtvovao socijalni zivot sto je promenilo moju licnost u korenu. Uvek sam bio umereno ambiciozan ali odrastanje u okruzenju konzervativnog tj. nazadnjackog mentaliteta dovelo me je do toga da sam se povukao iz socijalnog zivota i emotivno zatvorio kako bih mogao da ostvarim neke zivotne ciljeve koji su zahtevali puno rada i jos vise odricanja. Tih odluka mi nije zao, naprotiv, mnogo sam srecan zbog truda koji sam ulozio u svoju buducnost ali kako bih danas mogao da radim ono sto sam uvek zeleo, mnogo cemu sam morao da kazem dovidjenja u neka druga vremena, a time i konvencionalnom zivotu.

Sada dok ulazim u tridesetu godinu i razmisljam o sebi i sledecim koracima, nalazim se na zivotnoj prekretnici jer u trecu deceniju ulazim sam sa velikom dilemom - da li stvarati porodicu ili ne - jer vreme prolazi i ne mari za nase probleme, a za deset godina bice kasno da se bavim tim pitanjem. Prepreku najvise predstavlja asocijalnost koju sam stekao u poslednjoj deceniji i zbog toga narusio standardnu listu zivotnih prioriteta koja podrazumeva dom i porodicu kao esencijalno pitanje. Meni su danas bitnije neke druge stvari koje popunjavaju slobodno vreme koje provodim van sluzbenog vremena. Zanimacije poput sporta, klavira, knjizevnosti, muzike, robotike, astronomije, istorije, filozofije, automobilizma, duhovnosti... sve zivo mene zanima i najvise se plasim da ce mojim hobijima doci kraj ako se budem ozenio i napravio dete. To zapravo i nisu hobiji, to je moj zivot, moja dusevna hrana.
"Брате јогурте" па не мислиш ваљда цео живот провести као хобиста?

А сада за све вас који мислите и дакле постојите, сви ви који не мислите, а ипак постојите, сви ви који мислите, а нажалост не постојите, и сви ви који нити мислите нити постојите,
сви ви сте добро дошли у ТТТТ кладионицу!!!
Само у ТТТТ кладионици можете проверити своје мисли, закључке, ставове, убеђења,веровања,предосећања, осећања, интуицију, видовитост, јуродивост ....

Квота да се "брат јогурт" неће оженити у идућих десет година износи 2,25.
Да ће се оженити, али да ће му брак трајати мање од три године, квота 1,95.
Да ће се оженити и да ће му брак прећи 3+, квота 3,75.

Да ће имати 0-1 деце квота 1,1.
Да ће имати 1-2, квота 2,2.
Да ће имати 2-3, квота 3,3.
Да ће имати 4+, квота 40.

Наравно за праве сладокусце у понуди имамо и специјале:

1.Да ће "брат јогурт" имати једнојајчане близанце, квота 50.
2.Да ће имати леворуке једнојајчане близанце, квота 99.
3.Да ће имати двојајчане близанце, различите боје коже, рођене у две различите године (31.12. у 23.59. и 1.1. у 00.01. на пример), квота 1000.

Дакле, "брате јогурте" јасно ти је да ти један и једини немаш право да се кладиш.
 
Ne valja biti sam u životu.
Svaka druga mogućnost je bolja od te.
Na sve ono posle ove rečenice nemam zamerke. Ali ovde samo postavljam pitanje. Za koga je bolje?
Jer znamo da je bolje i gore, subjektivan stav, koji se razlikuje od jedne do druge osobe.
Nije ni bitno odgovoriti, samo mi pada u oči kada neko generalizuje pojmove kao što je bolje - gore, dobro - loše, lepo - ružno...
 
Lepo moguće je:Studira pedagogiju,a u jednoj rođendaonici je animator,redovan fotomodel,a i sa sinom
peva "ženske "pesme u Satu na Tvrđavi petkom i subotom...Idi vidi pevaljku i slušaj...
Da bi bio uspešan ,moraš se dopadati ljudima i sticati mnogo prijatelja...
Nije Dembelija-i ja živim u ovoj ,zasad,lošoj zemlji prepunoj ološa i problema...Ali vidiš,ja to ne shvatam
tragićno i kao konačno...

Brate Dragoljube!

Pojam "uspeha" je multidimenzionalan, i veoma subjektivan, a mi ovde upravo pokušavamo pobeći od socijalno uslovljenog ponašanja.
To i jeste dilema. Da li je potreba koja proizlazi iz mene istinski moja ili tuđa?
 
O braku razmisljam romanticno, kao mestu gde uz partnera koga volis, delis sebe i svoje vreme a da ne izgubis sebe.U to spada i dete a i ne mora , kao plod ljubavi i zajednistva.
Iako svesna da je moje shvatanje bracne zajednice hiperborejsko, ipak,nastavljam i dalje da verujem i pored padova i uspona,da ce naici princ na belom konju,..mada, moze i na biciklu...:mrgreen:
Hocu da kazem , da ne odustajem..:D

Ustvari, citajuci ovih pet ispisanih strana, kapiram da niko ne moze dati odgvore na ova pitanja niti carobnu formulu, pa ni na osnovu licnih iskustava jer su u najvecem broju slucajeva subjektivna.
Smatram, da su deca i brak,stvar licne odluke i to se treba uraditi onda kada se osetimo spremni za to.I koliko god organizovao samacki zivot i stvorio svoj svet u njemu , covek ne moze sam i potrebno mu je da sve to podeli sa nekim..sto bi rekli „ sa svojom srodnom dusom koja ce nas razumeti“

Tako i ti brate jogurte,nemoj da filozofiras previse vec podeli, taj klavir, sport, knjizevnost, muziku,robotiku, astronomiju, istoriju, filozofiju, automobilizam, duhovnost, sa nekom zenskom dusom..a ide i zima, bice ti toplije dok se guskate( mazite), mozda nesto i ispadne iz svega toga

Брате, сестро Нина, ћале си, кеве ми! Само ти (и нико више) можеш на четвртој страни написати како си прочитала претходних пет. Субјективизам увек носи превагу над објективизмом.

Ако је мунЗе конза, онда је Нина "Lex specialis"!
 
Брате, сестро Нина, ћале си, кеве ми! Само ти (и нико више) можеш на четвртој страни написати како си прочитала претходних пет. Субјективизам увек носи превагу над објективизмом.

Ако је мунЗе конза, онда је Нина "Lex specialis"!
Voz,štuka,plavo ,herc...
Nina je kraljka,a ti si šobra polupan jer ne kapiš da je supermod i ima da čita ša ko
skriba da ne bi njalike nego da naganjamo žemske kakoboža zapoveda...
Msm-mućko si se kad sam ja visio s Preletom u vompla 9i upoznao zna se koga-legendu
vogpla...:mrgreen:
 
Брате, сестро Нина, ћале си, кеве ми! Само ти (и нико више) можеш на четвртој страни написати како си прочитала претходних пет. Субјективизам увек носи превагу над објективизмом.

Ако је мунЗе конза, онда је Нина "Lex specialis"!


Razumi brate TTTT, uvek su osobe sa vizijom neshvacene..bice pet strana


inace sam odusevljan da si citao ono sta moja malenkost pise..

 
Razumi brate TTTT, uvek su osobe sa vizijom neshvacene..bice pet strana


inace sam odusevljan da si citao ono sta moja malenkost pise..


Брате, сестро Нина, разумем ја тебе, а драго ми је да и ти разумеш мене.

Основа овог разумевања лежи у томе што, како би Срби из Чикага рекли, имамо сличан "осећај за филинг". Ако ја лажем, фотка не лаже.

С тим што је моја фотка са "Гроша", а твоја чини ми се са "Алигатора", а река је овог пута била наклоњенија мени, други пут ће теби!

2-8.jpg
 
Ehh, zivot je nekom majka nekom maceha..Tebi je doneo labudove, meni mutnu reku :D

xsava1jpgpagespeedicTVvvYCsv_k-1.jpg




Ali, brate TTTT , ja nisam malodusna,kao brat jogurt.. i nikada ne odustajem. Prvim suncanim danom odoh na reku i znam da ce tada i meni doplivati labudovi...
:D



 

Back
Top