Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ovo cu morati da procitam. Pogodila si me skroz na skroz :D

Da li si ti citala njegov Istanbul?
Meni je to njegova najlepsa knjiga koju sam procitala, a procitala sam ih sigurno 5-6.
И ја изузетно волим Памука, прочитао сам све од њега па и Истанбул.
Посебно ми се свиђало кад у тој књизи преноси упутство како изаћи из кола кад се упадне у Босфор:

''1. Никако не паничите. Затварајући прозоре стрпљиво сачекајте да вода сасвим испуни аутомобил.
2. Подигните дугмад за закључавање врата. Нека се нико не миче с места.
3. Ако кола настављају да клизе према дубини Босфора, подигните ручну кочницу.У моменту пре него што вода потпуно испуни ваш аутомобил, снажно удахните последњи педаљ ваздуха притешњеног уз кров, полако отворите врата и без узбуђења изиђите из аутомобила.''
:hahaha:
 
Ovo cu morati da procitam. Pogodila si me skroz na skroz :D

Da li si ti citala njegov Istanbul?
Meni je to njegova najlepsa knjiga koju sam procitala, a procitala sam ih sigurno 5-6.
Jesam, mislim da sam sve njegove procitala pri cemu mi najcuvenija njegova knjiga uopste nije legla,
cak danas i ne znam kako sam uopste dosla na ideju da citam njegove knjige.

Tek sam nedavno na nekom forumu ( ili gde vec) procitala da je prevod na srpski " Zovem se crveno" toliko los
i nerazumljiv da je svako ko je knjigu citao na srpskom, knjigu mrzi i nije je razumeo. Nazalost i sama sam je
citala na srpskom.

Usudjujem se da kazem da mu je ova zadnja zaista i najbolja,
 
Ja sam od njega citao jedino Sneg i svideo mi se stil pisanja i nacin na koji je doneo emociju glavnog lika i njegovu unutrasnju borbu. Dosta sam takodje naucio o istoriji Turske, represivnim merama koje je uveo Ataturk itd.
Dugo se kanim da krenem i taj Istanbul ali ga uvek odlazem
 
Tek sam nedavno na nekom forumu ( ili gde vec) procitala da je prevod na srpski " Zovem se crveno" toliko los
i nerazumljiv da je svako ko je knjigu citao na srpskom, knjigu mrzi i nije je razumeo. Nazalost i sama sam je
citala na srpskom.

Ta sam :) Samo sam zapocela da je citam i toliko se smorila da sam vrlo brzo odustala..posle vise nisam imala zelju da citam ista od Pamuka.
 
Мислим да се то односи на превод под насловом Зовем се црвена.

ZOVEM SE CRVENO
Orhan Pamuk

Ma to je najmanje vazno da li se se radi o Crvenoj ili Crvenom, ali se umoljavaju svi tipa drage Waterfall,
a znam da nije jedina iz te
price ( tu je i Quentin) da zaborave Crvenu ili Crvenog i da se bace barem na recimo

Dževdet-beg i njegovi sinovi

( Nautilusu i meni njegova omiljena knjiga),. meni je i Sneg i Istanbul, a ova zadnja i najomiljenija.
U ovoj je knjizi prvi put da ga zanima i sudbina, misli, zelje pa i osecanja nekih nevaznih i malih ljudi koji
su dosli u Istanbul i haj sosajeti ih nikako ne , ali oni i ne znaju ni da tako nesto uopste i postoji.
Pamuk je i jako duhovit covek, sve vidi, primecuje, nicemu se ne ruga i nikoga ne ismejava, sve to prepusta citaocu.
 
Ја сам мало запела са новом Памуковом књигом. Никако да се одлијепим од почетка.
Нешто ми не лежи, а нисам начисто шта. Одложила сам је, па ћу пробати након Љосе.
Ал зато, Зовем се црвено, колико је мени то била дивна књига. Једна иста идеја гледана из неколико углова, исти мотив описиван од стране више њих..не сјећам се да ми је било жалије што неку књигу завршавам, као што је са њом случај.
Ал мало је стилски помпезна. Ако би нешто могло бити кич у књижевности, мени је она кич.
 
Ја сам мало запела са новом Памуковом књигом. Никако да се одлијепим од почетка.
Нешто ми не лежи, а нисам начисто шта. Одложила сам је, па ћу пробати након Љосе.
Ал зато, Зовем се црвено, колико је мени то била дивна књига. Једна иста идеја гледана из неколико углова, исти мотив описиван од стране више њих..не сјећам се да ми је било жалије што неку књигу завршавам, као што је са њом случај.
Ал мало је стилски помпезна. Ако би нешто могло бити кич у књижевности, мени је она кич.

Vidi, i meni je bila, ajde da kazem, malo cudna na prvih tridesetak stranica, ali Pamuk bas u ovoj knjizi
koristi to gledanje iz nekoliko uglova pa tako svaki junak i junakinja isti dogadjaj ( a ima ih 7-8) prepricavaju
iz svog ugla vidjenja. To mi se najvise i dopalo u knjizi.
Podeseca na cuveni film Kurosave ( Rashomon) mada ovde nema ubistva , a ni sudskih procesa.
 
Jesam, mislim da sam sve njegove procitala pri cemu mi najcuvenija njegova knjiga uopste nije legla,
cak danas i ne znam kako sam uopste dosla na ideju da citam njegove knjige.

Tek sam nedavno na nekom forumu ( ili gde vec) procitala da je prevod na srpski " Zovem se crveno" toliko los
i nerazumljiv da je svako ko je knjigu citao na srpskom, knjigu mrzi i nije je razumeo. Nazalost i sama sam je
citala na srpskom.

Usudjujem se da kazem da mu je ova zadnja zaista i najbolja,


Dakle, mnogo hvala za ovih par rečenica. I ja sam u grupi koja je krenula na Pamuka sa ovom knjigom, mučila se par desetina stranica, ukapirala da ništa ne razumem i pozdravila se. Nisam ni poželela ništa drugo da probam. Sad hoću, samo da stigne na red.
 
Ja sam pročitala Novembar Gistava Flobera. Mnogo mi se dopala knjiga. Nepresušna tema, ljubav, težnja za istom... I nepoznanica i strah i želja... Knjiga nije obimna, oko sto strana ima, čita se veoma brzo i slobodno je pročitajte. Kupila sam je jer je neko odavde preporučio i nisam se pokajala, te stoga hvala :)

Sad ću da nastavim Obaveštajca. Nisam mnogo odmakla. Mislila sam da ga čitam u busu, ali kako sam vukla sa sobom kišobran, nisam imala slobodnu ruku za knjigu. I ostala sam na pedesetoj strani još od preošlog vikenda, čini mi se. Sad ću to da čitam.

Pamuka nisam čitala uopšte. Moraću i njime da se pozabavim. A kao mislila sam da smanjim kupovinu. Ma da :lol:
 
Ko je ubio Alfija, Sonja Atanasijević, Dereta, 2009., 333 strane

Ovo su napisali oni:
"Neko je ubio Alfija, a otkrivanje ubice, paradoksalno, nije najvažnije, jer u savremenom svetu pitanje: Kako umreti?, kao posledični kraj života, potisnuto je pitanjem: Kako živeti? Zbog toga se iz perspektive jedne „sasvim obične smrti" otvara mnogo kompleksnije pitanje života, nesvakidašnjih karaktera i čudnih obrta, u kojima se poput slagalice ili rasklapanja ruskih lutaka - babuški, otkriva mnogo više od proste uzročno-posledične veze ubice, žrtve i neizbežnog motiva."

Ja, priznajem, filozofsku crtu o tome kako živeti i kako umreti baš i nisam pronašla. Ali sam pronašla jednu sasvim zanimljivu knjigu i uživala u neobičnosti njenih likova i načina na koji su upleteni. U knjizi je prikazana jedna kancelarija, odnosno nesvakidašnji ljudi koji rade u njoj, njihove sudbine, vrline, mane, ljubavi... Pripovedanje je prijatno i uprkos iščašenosti baš svih likova prilično je toplo na neki malo drugačiji način od onog što najčešće smatramo toplim. Kraj mi je malo pokvario utisak, tu je valjda trebalo sve to posmatrati tako filozofski, ali meni se više dopao onaj ljudski aspekt. Ipak je krajnji utisak pozitivan, jer sam, osim na kraju, zaista uživala.
 
Ne mogu da pronađem moj komentar o knjizi o kojoj pričate , editovaću post kasnije ali znam da sam imala pozitivne utiske.



Pročitala sam Bračni zaplet, Džefri Judžinidis.
Volela bih da mogu da kažem da me je oduševio , ali nije.
Očekivala sam bračni zaplet ali sam ga našla samo u samim ličnostima.
Jedino moje novo saznanje nakon knjige je o manijakalnoj depresiji.
Nešto mi baš to saznanje i ne donosi korisit u ovom periodu ali počinjem da upoređujem ljude iz stvarnog života i nalazim im sindrome ove bolesti.
 
Zavrsio sam Osecaj gospodjice Smile za sneg i na kraju ne znam sta da mislim. Utisci su mi podeljeni ali aj da kazem da je 60% pozitivan a 40% negativan :)

Na pocetku sam bio odusevljen stilom pisanja i nacinom na koji se gradi lik glavne junakinje gde je naizmenicno kroz kratke i proste recenice a sa druge strane veoma duge opisne fino docarana njena kompleksna licnost..inteligentna osoba ali sirova na emotivnom planu i usamljena.

Svidja mi se nacin predstavljanja skandinavaca i njihovog hladnog mentaliteta.

Takodje knjiga obiluje korisnim informacija zbog kojih sam guglao o danskoj, grenlandu, njihovom odnosu i ugnjetavanju velike sile zbog materijanje koristi. Nisam imao pojma o tome. Cak sam vozio google street view po grenlandu da steknem predstavu o ledenom ambijentu i klimi :) inace nije prosao google auto vec su koristili pešacenje, brodic i motor :)


Ono negativno...uglavnom se od knjiga pravi scenario za film, u ovom slucaju je komotno mogla cela serija da se snimi s obzirom na broj dogadjaja i uvodjenje stalno novih likova. Puno njih, mnogi slicnih imena cine da je na trenutke bilo nemoguce pratiti 2. i 3.trecinu knjige.

Smila, karakter koji ne trpi nikako autoritet i disciplinu, zbog cega nije zavrsila nikakvu skolu, nezaposlena je i asocijalna i sa ne bas definisanim ciljevima u zivotuI ali je nista od toga ne sputava da briljira poput toma kruza u nemogucoj misiji i dzejmsa bonda. Matematiku zna u prste, mnoge druge nauke takodje, ubitacan lovac, iscrtavala mape, bila vodic istrazivackih ekspedicija, radila u nasi, pisala knjige na koji je mnogi pozivaju..fizicki bez problema resava tuče sa muskarcima i to puno puta, bekstva policiji, prezivljavanja kada nikome na planeti to ne bi uspelo, obijanje objekata...sve je to cinilo da imam utisak da gledam niskobudzetni akcioni film gde junaku niko nista ne moze. Autor se malo vise zaneo i vala i preterao.


Sve u svemu ko sto rekoh, za nijansu je prevagnuo pozitivan utisak i knjigu bih ipak preporucio!
 
Dakle, mnogo hvala za ovih par rečenica. I ja sam u grupi koja je krenula na Pamuka sa ovom knjigom, mučila se par desetina stranica, ukapirala da ništa ne razumem i pozdravila se. Nisam ni poželela ništa drugo da probam. Sad hoću, samo da stigne na red.

Потписујем ово, иста ситуација код мене.
Гњавим трећи део Миленијума. Знам да сам сморила с овом трилогијом, али читам је само пред спавање, а како сваки део има преко 600 стр, ни не чуди што иде споро. Сваки месец по једна :mrgreen: Али, зато упоредо читам још понешто. Последње што сам прочитала је ''Први дан'' (Марк Леви). Археолог тј. жена (археолошкиња?) Кира покушава да пронађе фосиле најстаријег човека на свету, а Адријан је астрофизичар окупиран тајнама космоса. Њих двоје су као студенти били у вези, а путеви им се укрштају отприлике деценију и по касније. За петама су им тајанствени прогонитељи који, гле чуда, не желе да истина избије на видело. Вуче мало на трилер, али није толико напето. Крај ми делује недовршено, а онда сам видела да има наставак, тако да ми је јасно због чега.
А и Кира погине на крају књиге, претпостављам да се у наставку испоставља да је некако успела да преживи :mrgreen:
Није ми била досадна, али ни довољно занимљива да потражим други део.
 
Uzela sam juče knjigu Fo, Dž. M. Kuci. Malo sam se bavila pretragom i vidim da je pominjan dosta na biblioteci, ovde, čini mi se, nije. Nobel za 2003., dve Bukerove nagrade. Koliko sam se sabrala čitali su ga Rayela (nisam sigurna koliko joj se dopalo), Bi (nije) i Quentin (jeste, bar mislim).

E pa, dobacila sam do, recimo, šeste strane i smorila se. Najbolji deo knjige je što ima samo malo jače od 100 strana. Glavni lik je žena brodolomnik, koja stiže na ostrvo na kome žive Robinzon Kruso i Petko. I videću šta će dalje biti, ovakav zaplet mi je besmislen. Ni način pisanja mi se zasad ne dopada. Izgleda da ja nikako nisam tip za Nobelovce i ozbiljne autore, ne treba da idem dalje od krimića. :confused:

- - - - - - - - - -

Razmišljam kako se ovde sve umirilo (opet!) i kako nam fali da neko postavi neki test. Tada se svi razigraju i bude skroz živo i zabavno. Dakle, dajte neki test!!! Ni mora da bude vezan za temu, pisali smo i pričali na razne teme. Ajmo...
 
Evo umesto testa :lol:

398911_10200321087781997_1418583251_n.jpg
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top