Право да ти кажем, одгледала сам првих пар минута, било је касно синоћ.
Остало сам похватала овде.
Не пада ми на памет да гледам два болида и ону напаћену децу пола сата, имам их и ја овде у граду.
Жена има 7 деце и сва су од различитих очева. Добила је стан од града и, пошто не може да ради, ђаво би га знао зашто, добија разне помоћи. За зимницу, за дрва, па јој се плати струја кад искључе, деци бесплатне књиге и гардероба, плус дечји додатак.
Мука ми је од расплодних крава и бикова који очекују да им неко брине о деци док се они хефтају.
Ето, морала сам да будем груба на крају, али то је моје мишљење.
У неком селу код нас двоје заиста психичких болесних изродили су петоро, скоро сви су са тешкоћама у развоју. Мајка побегла, отац умро, деда док је могао чувао, после деца завршила у дому или по хранитељским породицама.
Предграђе, такође 11 или 10 деце, исто сиромаштија, граду на грбачи.
Аман, људи, научите да га држите у панталонама кад сте неспособни.