Oni u suštini zamišljaju da su i dalje u XIX veku i da je danas Ivan Kukuljević Sakcinski živ. Oni zamišljaju da je ovo era nacionalnog buđenja i da se tako može ulepšavanjem, doteravanjem, pa i direktnim slaganjem, graditi nacionalni identitet. I u tome zapravo pljuju po srpskom narodu, jer ga tretiraju kao da su Bošnjaci ili Makedonci, bukvalno Srbe tretirajući kao naciju koja nastaje tek sad u 21. veku, iako se radi o najstarijoj naciji u jugoistočnoj Evropi.
Danas se tako jednostavno više ne može graditi nacionalni identitet. To je posebno jasno postalo na primeru Crne Gore, gde su, njihove crnogorske kolege, dukljanomontenegrini, želeli da tako izgrade Crnu Goru kao nacionalnu zajednicu. Po lažnim prividom borbe za istinu, borbe protiv politizacije i uz naravno prizmu lažnog rodoljublja, oni su želeli odseći svoje korenje i stvoriti i novu verziju prošlosti, kao što danas deretićevci kreiraju novu, predstavljajući se kao da nešto navodno razotkrivaju. I to je dovelo do videli smo čega. Nikad manje Crnogoraca u Crnoj Gori; mnogi i kreću da odbacuju to ime i sve više i više liče na Srbe u Bosni i Hercegovini po pitanju BiH.
I to je potpuno razumljivo. Ovakve stvari, kakve rade romantičari, to odbija narod do te mere da se ne želi biti pripadnikom istog naroda s njim, kao što su ovi zgadili Crnogorstvo. Tako i ovi novoromantičari jašu, nesvesno, putanjom čiji je krajnji cilj da se ljudima ogadi Srpstvo; oni su, bukvalno, fabrika autošovinizma u Srbiji; jedan od njegovih generatora, uzroka i hrane koje njemu predstavljaju osnov. U tom smislu, dererićevci su ne samo neprijatelji srpske nauke, već i (da krenemo političkom prizmom na kojoj oni insistiraju) i neprijatelji srpskih nacionalnih interesa (pa i domaći izdajnici, ako hoćemo) jer oni u najdirektnijem smislu rade protiv srpske kulture. Krajnji cilj njihove politike nije borba za nacionalne interese, niti učvršćivanje nacionalnog identiteta, već erozija Srba u kulturološkom smislu kao zajednice.
Kada bi se ostvarilo to Koletovoj kontinuirano pozivanje da ta opozicija da ulice upadne po svim institucijama i medijima i osvoji vlast, a u opisu mnogih izvrši jednu čistku i zabrani zvaničnim naučnicima da išta rade u institucijama, o čemu je govorio i Šargić i mnogi drugi, što će reći da oni preuzmu i politiku države kao jedna prava stranka ili kult (a što, potnje, nesporno i jesu; oni svi liče kao jaje jajetu jedno na drugo i u vreme Deretića sahrane, od kada ja više ne interesujem se posebno za njih jedno mi se čini da je to bila klinička smrt tzv. Srbske autohtonističke škole, jerbo su se svi do jednoga, uključujući i forumaše ovde koji su simpatizeri njihovih ideja, narodski rečeno listom pokazali da sa izolovanim izuzetkom Miodraga Milanovića niko od njih tamo nema m*da), onda bi jedina posledica bila da srpska kultura nestane kao takva, da nastane i vojvođanska nacija, da se istočnosrbijanci probude kao Rumuni kako ne bi imali ništa sa ovima, da možda Srba ne bude više bilo ni u Bosni i da zapravo svi na kraju budu mogli ispod jedne kruške stati, nakon što su rasterali svakog koga je bilo moguće iz srpskog nacionalnog korpusa i otuđili maksimalno sve druge.