„Bečko-berlinska škola” vs novoromantičari

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Y днк открива миграције хиљадама година уназад посебно кад се укључи и археогенетика, и историјски извори инфериорни према генетици. Осим директне мушке линије постоји и аутосомална генетика која показује укупну генетику једне особе.
Пратити једну хаплогрупу која чини врло мали део генетике је фантазија. Исто као кад би неки Мескиканац презимена Кортез себе проглашавао Шпанцем.
 
Пратити једну хаплогрупу која чини врло мали део генетике је фантазија. Исто као кад би неки Мескиканац презимена Кортез себе проглашавао Шпанцем.

Zašto je fantazija? Haplogrupe ne govore ništa o jeziku i kulturi zajednica, ali svedočanstvo su migracionih trendova.
 
Dakle, upišeš ga u srpsku školu, gde ga uče srpskom jeziku, kulturi i srpskom identitetu. Da li je to forma "prisile", s obzirom da si bio...prisiljen na takav potez? Ako ne postoji izbor, silom prilika (pun intended) šta je to no forma prisile?
Наравно да није форма присиле. То су интеграциони процеси који се дешавају на свим просторима барем два миленијума, дешавају се и данас у свим земљама. Колико ће кроз неколико генерација остати свијест о поријеклу оних који су се интегрисали зависи и од родитеља колико ће на дјецу преносити ту свијест и од земље у којој битишу колико ће и кроз законску форму и кроз успостављен систем вриједности гајити разумијевање за мањинске народе. Србија је по питању разумијевања и толеранције за мањинске народе поприлично подигла љествицу. Не мала супротност од земаља у окружењу, посебно од једне подобро усташлуком заражене.

Присила се садржи у једноставном обрасцу "или се приклони или уклони". Примјер присиле на конверитство или одбацивања колективног идентитета старих, смо имали често у историји,.и то би некад било умјереније, некад агресивније. Екстреман примјер смо имали рецимо у ендехазији.
Присила може бити дефинисана законском формом, може бити и кроз један систем вриједности гдје стални вербални притисци на припаднике мањина постану уобичајени па и оавезни. Рецимо у парламенту Хрватске (а ако је тако у парламенту гдје би се неки ниво толеранција морао подразумијевати, у свакодневном животу е сзо пута горе) гдје у излагању на употребу наставка исати умјесто ирати, крене једна хистерија србомржње.
Haplogrupe ne govore ništa o jeziku i kulturi zajednica, ali svedočanstvo su migracionih trendova.
Наравно да нам говоре да су се миграције дешавале. Али то знамо и без генетских тестирања. Али да би стекли бољу слику и имали бољу представу како су те миграције ишле, у којим правцима су ишла кретања неких народа, генетска тестирања данашње популације не могу помоћи, мислим да је то смисао опаске Pravog Vlaha, нека ме исправи ако грешим (могу помоћи да стекнемо слику о блискости народа, и то такође није неважно, напротив). Да би стекли бољу слику о кретањима народа кроз историју мораћемо сачекати генетска тестирања већег броја сачуваних скелета из разних временских периода, ово што данас имамо на овим просторима је премало, тек у зачетку, непокривени су огромни временски интервали, и ту ћемо тек у будућности, а у то чврсто вјерујем, добити изванредно вриједна открића, која ће могуће дати потврду данашњој интерпретацији историје, а могуће ће понешто и довести под сумњу
 
О овом питању смо већ одавно измлатили сламу. Дурмитор, Ципитор, Виситор -- ови називи планина сви имају значење на Румунском.
?

Romanija i Rmanj
nemaju nikakve etimološke veze sa oronimima koje navodiš, te je tvoj pokušaj - opet promašaj.
https://forum.krstarica.com/threads/vlaska-odgonetka-01.860694/post-37549652

U poređenju sa oronimima Durmitor i Cipitor, vidi imena planina Toplitor, Zelentor, Visitor itd. gde je tor slovenska reč sa značenjem - planinska staza.
 
Poslednja izmena:
Од тебе смо већ чули да ... Дракулић би исправно требало да звучи Драгуљић
Al za malo...

Drakule, Drakići, Drakulići i Drakulovići

Prezimena Drakula, Drakulić i Drakulović dolaze od srpskog imena Dragkul ili Dragkula (od kojeg u kasnijem jezičkom razvoju nastaje Dragko > Dražko > Draško i prezimena Draškić i Drašković). Za slavnog grofa Drakulu, na rumunskom je posvedočen patronim Dragwlya (ili Dragkwlya) [Anuarul Institutului de Istorie Cluj-Napoca, no. 35, Institutul de Istorie din Cluj, Editura Academiei, 1996, pp. 29–34.]

Zašto bi prezime Drakulić dolazilo od romanske reči za đavola (kako neupućeni po inerciji tvrde) kada ni romansko ime Dracul ne dolazi od te reči već dolazi od starijeg Dragul (od kojeg kasnije nastaje Drago {Dragul > Draguo > Drago} i prezime Dragović) koje je slovensko po postanju? Naravno, hrvatska istoriografija sve srpsko što može navijački pretvara u nesrpsko, pa tako gleda da svi Srbi zapadno od Drine postanu "Vlasi-Romani", jer ako su Romani, to olakšava proces kojim velikohrvatska povijest pretvara Srbe u Hrvate i olakšava prelazak Srba u Hrvate u stvarnom životu.

Romanska reč dracul (drac) znači đavo, pa se zato ime Dracul kod Rumuna izbegava iako je bilo prisutno u prošlosti Rumuna koja je bila kud i kamo slovenskija - što dalja, to slovenskija. Prema tome, eventualno (veoma retko) romansko muško ime Dracul može dolaziti samo od slovenskog Dragul (Dragul je, kako smo videli, preteča imena Drago) pa mu i etimologiju treba sagledavati na taj način. A to važi i za srpska prezimena Drakula, Drakulić i Drakulović. Jer, ako Rumuni daju ime po slovenskoj reči Dragul, zašto bi Srbi davali ime po romanskoj reči koja znači "đavo", tj. zašto Srbi ne bi davali srpsko ime Dragko (kasniji Draško) tj. Dragkul od kojeg bi patronim bio Drakula, Drakulić i Drakulović?

Posvedočeni oblici. Mi imamo kod kralja Milutina ("син му Радкула с децом") u povelji posvedočeno ime Radkula (kasniji Radko tj. Ratko). I zaista, ime Radkul ili Radkula moglo je dati današnja prezimena Ra(d)kula, Ra(d)kulić, Ra(d)kulović. I zaista, ima i Ra(d)kulića, dakle, od Radkula: Google search Rakulić. A i Ra(d)kulovića: Google search Rakulović . Pogledajmo za prezime Drakić koje dolazi od Dragk+ić. Evo, ima i mnogo Drakića: Google search Drakić

Dakle, ako imamo Drakiće i ne mislimo da su romanskog porekla jer o njima nije pisao Bram Stoker, treba da se zamislimo dobro zašto to činimo pri pomenu Drakula, Drakulića i Drakulovića. Jer, semantički gledano, prezime Drakulović je isto što i prezime Drašković.

Mrkalj,
10.4.2018.
 
Al za malo...

Drakule, Drakići, Drakulići i Drakulovići

Prezimena Drakula, Drakulić i Drakulović dolaze od srpskog imena Dragkul ili Dragkula (od kojeg u kasnijem jezičkom razvoju nastaje Dragko > Dražko > Draško i prezimena Draškić i Drašković). Za slavnog grofa Drakulu, na rumunskom je posvedočen patronim Dragwlya (ili Dragkwlya) [Anuarul Institutului de Istorie Cluj-Napoca, no. 35, Institutul de Istorie din Cluj, Editura Academiei, 1996, pp. 29–34.]

Zašto bi prezime Drakulić dolazilo od romanske reči za đavola (kako neupućeni po inerciji tvrde) kada ni romansko ime Dracul ne dolazi od te reči već dolazi od starijeg Dragul (od kojeg kasnije nastaje Drago {Dragul > Draguo > Drago} i prezime Dragović) koje je slovensko po postanju? Naravno, hrvatska istoriografija sve srpsko što može navijački pretvara u nesrpsko, pa tako gleda da svi Srbi zapadno od Drine postanu "Vlasi-Romani", jer ako su Romani, to olakšava proces kojim velikohrvatska povijest pretvara Srbe u Hrvate i olakšava prelazak Srba u Hrvate u stvarnom životu.

Romanska reč dracul (drac) znači đavo, pa se zato ime Dracul kod Rumuna izbegava iako je bilo prisutno u prošlosti Rumuna koja je bila kud i kamo slovenskija - što dalja, to slovenskija. Prema tome, eventualno (veoma retko) romansko muško ime Dracul može dolaziti samo od slovenskog Dragul (Dragul je, kako smo videli, preteča imena Drago) pa mu i etimologiju treba sagledavati na taj način. A to važi i za srpska prezimena Drakula, Drakulić i Drakulović. Jer, ako Rumuni daju ime po slovenskoj reči Dragul, zašto bi Srbi davali ime po romanskoj reči koja znači "đavo", tj. zašto Srbi ne bi davali srpsko ime Dragko (kasniji Draško) tj. Dragkul od kojeg bi patronim bio Drakula, Drakulić i Drakulović?

Posvedočeni oblici. Mi imamo kod kralja Milutina ("син му Радкула с децом") u povelji posvedočeno ime Radkula (kasniji Radko tj. Ratko). I zaista, ime Radkul ili Radkula moglo je dati današnja prezimena Ra(d)kula, Ra(d)kulić, Ra(d)kulović. I zaista, ima i Ra(d)kulića, dakle, od Radkula: Google search Rakulić. A i Ra(d)kulovića: Google search Rakulović . Pogledajmo za prezime Drakić koje dolazi od Dragk+ić. Evo, ima i mnogo Drakića: Google search Drakić

Dakle, ako imamo Drakiće i ne mislimo da su romanskog porekla jer o njima nije pisao Bram Stoker, treba da se zamislimo dobro zašto to činimo pri pomenu Drakula, Drakulića i Drakulovića. Jer, semantički gledano, prezime Drakulović je isto što i prezime Drašković.

Mrkalj,
10.4.2018.
Ову поруку не бих коментарисао, али сам си то урадио у суседној теми - на твојем месту се не бих бавио етимологијом имена, будући да ни не знаш на ком књижевном језику су твоји преци писали до 1850. године у Србији.
 
Ову поруку не бих коментарисао, али сам си то урадио у суседној теми - на твојем месту се не бих бавио етимологијом имена, будући да ни не знаш на ком књижевном језику су твоји преци писали до 1850. године у Србији.
Преци већине Срба 1850. и раније нису писали јер су тада били углавном неписмени сељаци.
 
Преци већине Срба 1850. и раније нису писали јер су тада били углавном неписмени сељаци.
Па, неко је написао ове књиге, које овде најављујеш у суседној теми - питање се не односи на неписмене сељаке, већ на писмене људе на ком језику су писали?
 
Ову поруку не бих коментарисао, али сам си то урадио у суседној теми - на твојем месту се не бих бавио етимологијом имена, будући да ни не знаш на ком књижевном језику су твоји преци писали до 1850. године у Србији.
Molim da me upoznaš na šta misliš jer, garantujem ti, nešto si pobrkao.
 
Ili znas ti za occamov brijac da naucna teorija mora biti sto jednostavnija i da se preferise ona laksa varijanta, ako ima dve teorije.

Dargkul do Ratka je komblikovana do mile volje.

Molim te, najlepše, da se upristojiš. Toliko ne shvataš, da ne znam vredi li pokušati išta pojašnjavati.

Dragkul je arhaični oblik imena Draško, Radkul je analogan primer za koji sam našao potvrdu u srpskom istorijskom izvoru. U posvedočenom primeru morfemi -k- i -ul- su isti, isto je i to da na granici morfema dolazi do jednačenja po zvučnosti odakle proističe da su navedena imena tvorbeni potpuni analozi.

Primer Dragkula nađen je, pak, u vlaškom istorijskom izvoru:

1628024013432.png



Što si mogao i sam da ustanoviš da si pročitao moj post i video priloženii link.

Vidiš da su ovde sve sami Rumuni, Bugari, Bošnjaci, pa se ti malo koncentriši.
 
Poslednja izmena:
И даље теби недостаје главна ствар - не кажем да не постоји народни језик - али кажем да не постоји као књижевна форма - то је потврда твојих песама: на ком језику су написане?......Питања
1628024050254.png
Na "prosto srpskom". Što pitaš?
 
Pa ne postoji kao književni, jer to "književni" znači da neka država mora da ga prizna. Književni je u prvoj polovini 19. veka bio slavenosrpski (slavjabnoserbski), nastao kao srpska redakcija ruskoslovenskog. Ali, ljudi su pisali i narodnim srpskim jezikom, i kad si pitao kako su ga zvali, zvali su ga "prosto srpski". Tako ga zove Gavril Stef. Venclović, tako ga zove Emanuil Janković i drugi.

https://forum.krstarica.com/threads...og-narodnog-jezika-od-13-veka-do-vuka.859521/

https://forum.krstarica.com/threads...ravoslavnih-katol-i-muh-pisaca.326122/page-11

A, evo ti, moj sajt pa prouči.
https://kovceg.tripod.com/am_tipovi_knj_jez_srba_u_18.htm
 
Prostosrpski Emanuila Jankovića koji je umro pre Mocarta:
http://digital.bms.rs/ebiblioteka/publications/view/179
CsMIV2c.jpg

Xye62vj.jpg



ГОЛДОНИ, Карло
Терговци : комедїа у три акта / приведена с' италїанскогЬ изЬ Карла Голдонини ; Комедїа отЪ Е. Іанковича студента медицине. - У Лаипсигу : у типографїи госп. Таибела, 1787. - [6], 112 стр. ; 18 cm.

Новаковић 89; Михаиловић 193; КНБС 477; Панковић 156; Брковић 81. - Насл. стр. резана у бакру
 
Poslednja izmena:
Pa ne postoji kao književni, jer to "književni" znači da neka država mora da ga prizna. Književni je u prvoj polovini 19. veka bio slavenosrpski (slavjabnoserbski), nastao kao srpska redakcija ruskoslovenskog. Ali, ljudi su pisali i narodnim srpskim jezikom, i kad si pitao kako su ga zvali, zvali su ga "prosto srpski". Tako ga zove Gavril Stef. Venclović, tako ga zove Emanuil Janković i drugi.

https://forum.krstarica.com/threads...og-narodnog-jezika-od-13-veka-do-vuka.859521/

https://forum.krstarica.com/threads...ravoslavnih-katol-i-muh-pisaca.326122/page-11

A, evo ti, moj sajt pa prouči.
https://kovceg.tripod.com/am_tipovi_knj_jez_srba_u_18.htm
Чекај сада, па да ли су за тебе црквенословенски и народни српски језик исти ? Направио сам текстуалну анализу дела песме и доказао да се у само 4 реченице налази 5 речи које нису типичне за српски језик као и за народни језик из 19. века. Ове речи потичу из руског издања старословенског језика.
Покажи ми књигу или чланак пре Вука написан на простом српском?
Последњи линк који си објавили је тачан, али друга 2 поста су потпуна измишљотина.
 
Чекај сада, па да ли су за тебе црквенословенски и народни српски језик исти ? Направио сам текстуалну анализу дела песме и доказао да се у само 4 реченице налази 5 речи које нису типичне за српски језик као и за народни језик из 19. века. Ове речи потичу из руског издања старословенског језика.
Покажи ми књигу или чланак пре Вука написан на простом српском?
Последњи линк који си објавили је тачан, али друга 2 поста су потпуна измишљотина.
http://digital.bms.rs/ebiblioteka/publications/view/179
 
Ovo če bude najposlednji link:
Stevan Stratimirović:

Любосава и Радованъ...
... Тотє єдно молимъ ѿ свє душє,
Акотıє мой благословъ мıѡ,
Ты нєслушай онє дивѣ юдє,
Кои жєнє дєржу каѡ роба,
И суровствомъ дотлє дотєраю;
Да ѡстанє глупа као дрєво,
Гдıє мєтнє тамѡ и да стои,
Что ıѡй рєкнє то самѡ да знадє
Ничто сама измыслити нєзна,
Каѡ да є у главу бıєна.
Б҃жє милıй єль то тєби драгѡ!
Да мужъ мому дєржи каѡ слугу
Радованє свє на свѣту благо!
Нитко тєбє болѣ ѿ бабайка
Нити хот'ѣ нитъ можє научить.
Мој ты совѣтъ дєржи, мудрый начинъ. –
Има жєна, истина, злопаки,
Али свагда рыба съ главє смєрди.
Мужъ памєтанъ свє можъ поправити,
Или покрыти своє зло, и тєрпить...
(str. 17–18)


[Ova pesma je štampana u Budimu 1800. g. Up. o jeziku ove pesme moj rad: Narodni jezik u pesmi Ljubosava i Radovan" mitropolita Stevana Stratimirovića. – Zbornik za filolofiju u lingvistiku, Novi Sad (Matica srpska), 1971, knj. XVI/2, 65–115.]

A ovo je po izgledu, "izmišljotina": :lol:
6) Stevan Stratimirović: Ljubosava i Radovan... Ova pesma je štampana u Budimu 1800. g.


Stevan Stratimirović: Ljubosava i Radovan...
...
To te jedno molim od sve duše,
Ako ti je moj blagoslov mio,
Ti ne slušaj one divje jude,
Koji žene držu kao roba,
I surovstvom dotle doteraju;
Da ostane glupa kao drvo,
Gdje metne tamo i da stoji,
Što joj rekne to samo da znade
Ništo sama izmisliti ne zna,
Kao da je u glavu bijena.
Bože mili je l' to tebi drago!
Da muž mómu drži kao slugu
Radovane sve na svetu blago!
Nitko tebe bolje od babajka
Niti hoće nit može naučit.
Moj ti sovet drži, mudri način. –
Ima žena, istina, zlopaki,
Ali svagda riba s' glave smrdi.
Muž pametan sve može popraviti,
Ili pokriti svoje zlo, i trpit...(str. 17–18)

Up. o jeziku ove pesme rad: A. Mladenović: Narodni jezik u pesmi Ljubosava i Radovan" mitropolita Stevana Stratimirovića. – Zbornik za filolofiju u lingvistiku, Novi Sad (Matica srpska), 1971, knj. XVI/2, 65–115.

Ako je ovo tebi crkvenoslovenski, onda "lokacija CZ" znači CiZinec. :lol: Jer ćeš ubrzo dobiti šut kartu. :lol:
 
Ovo če bude najposlednji link:
Stevan Stratimirović:
Овде шта си објавио - па зашто то ниси прочитао ?

----------------------------------
U prvoj polovini XVIII stoleća, odnosno u trećoj deceniji ovog veka, došlo je do zvaničnog napuštanja srpskoslovenskog jezika od strane srpske pravoslavne crkve. Ovaj tradicionalni književni i crkveni jezik na istoku, jugu i jugozapadu današnje srpskohrvatske jezičke oblasti prestao je da bude ono što je vekovima bio. Njegovo mesto zauzeo je ruskoslovenski jezik, tj. staroslovenski jezik ruske redakcije koji je kod Rusa bio u crkveno–literarnoj upotrebi još od davnina, od vremena stabilizovanja staroslovenskog na terenu ruskog jezika. Naravno, treba sa sigurnošću uzeti u obzir i izvesnu evoluciju samog ruskoslovenskog jezika u toku niza vekova: od najstarijih spomenika ruske pismenosti do prve polovine XVIII veka kada je preuzet kod nas, odnosno kada je postao zvanični crkveni i književni jezik na području koje je pod sobom imala srpska pravoslavna crkva.
 
Овде шта си објавио - па зашто то ниси прочитао ?

----------------------------------
U prvoj polovini XVIII stoleća, odnosno u trećoj deceniji ovog veka, došlo je do zvaničnog napuštanja srpskoslovenskog jezika od strane srpske pravoslavne crkve. Ovaj tradicionalni književni i crkveni jezik na istoku, jugu i jugozapadu današnje srpskohrvatske jezičke oblasti prestao je da bude ono što je vekovima bio. Njegovo mesto zauzeo je ruskoslovenski jezik, tj. staroslovenski jezik ruske redakcije koji je kod Rusa bio u crkveno–literarnoj upotrebi još od davnina, od vremena stabilizovanja staroslovenskog na terenu ruskog jezika. Naravno, treba sa sigurnošću uzeti u obzir i izvesnu evoluciju samog ruskoslovenskog jezika u toku niza vekova: od najstarijih spomenika ruske pismenosti do prve polovine XVIII veka kada je preuzet kod nas, odnosno kada je postao zvanični crkveni i književni jezik na području koje je pod sobom imala srpska pravoslavna crkva.
Pa šta sam ja rekao:

Pa ne postoji kao književni, jer to "književni" znači da neka država mora da ga prizna. Književni je u prvoj polovini 19. veka bio slavenosrpski (slavjabnoserbski), nastao kao srpska redakcija ruskoslovenskog. Ali, ljudi su pisali i narodnim srpskim jezikom, i kad si pitao kako su ga zvali, zvali su ga "prosto srpski". Tako ga zove Gavril Stef. Venclović, tako ga zove Emanuil Janković i drugi.
Ti si taj koji nije priočitao jer si se uhvatio za grešku na sajtu Digitalne biblioteke Matice srpske gde piše da je jezik Ljubosave i Radovana "crkvenoslovenski". A nije. A ti ne slušaj mene nego pročitaj:

Aleksandar Mladenović: Narodni jezik u pesmi Ljubosava i Radovan" mitropolita Stevana Stratimirovića. – Zbornik za filolofiju u lingvistiku, Novi Sad (Matica srpska), 1971, knj. XVI/2, 65–115.

I tu referencu sam ti već dao. :whistling:

Up. o jeziku ove pesme rad: A. Mladenović: Narodni jezik u pesmi Ljubosava i Radovan" mitropolita Stevana Stratimirovića. – Zbornik za filolofiju u lingvistiku, Novi Sad (Matica srpska), 1971, knj. XVI/2, 65–115.

Ako je ovo tebi crkvenoslovenski, onda "lokacija CZ" znači CiZinec. :lol: Jer ćeš ubrzo dobiti šut kartu. :lol:
 
Pavle Solarić
https://www.rastko.rs/knjizevnost/umetnicka/poezija/psolaric_gozba.html#_Toc477378216

32 PJESNA O DREVNOSTI SLAVJANA I​


Vrh bregova (sluh skazuje) Kozijega mora,
Drevle bjahu sretne strane silni carej dvora.
Tu bje slovo na prestolu, slava u državi,
Ljubov s pravdom zagrljena, v’jenac svakoj glavi.
(Otuda je i Slovaka i Slavjana dika, 5
I čisleni ime sišlo s plemeni jazika).
Jošte žive tu ostanci, s imenom Kozaka,
Hrabar narod, pomniv slave negdašnji junaka.
U nji ljubov vsegda bjaše boginja vrhovna,
I do danas u golubu svetinja duhovna. 10
Gr’jeh je njega umertviti, a jesti ga - dva su:
Tolika je sovjest k milom srca svoga glasu!
Ne div’te se serbske kćeri, što vas ljube druzi,
Što vas ljube i vnje doma i u čužej uzi!
Vi ste slavne u ljubovi, prva slave grana, 15
Mi po pravdi k ljubvi vašoj, potomci Slavjana!


33 PJESNA O DREVNOSTI SLAVJANA II​


Rodi rodom to skazuju, da baš oni ljudi,
Koje taru svakojaki mnogovječno trudi,
Ako samo soserdije stazu bljude pravu,
I na moru i na suši gordu dižu glavu.
Bljudte stazu, ta je prava, bezstrašni Sorabi! 5
Ta zavesti neće više da budemo rabi.
Nije nami onaj uzrok, ko skitnoga puka,
Da nas črevo dlja pšenična rasprodaje tuka:
Što je negda jedno pleme, od kog nam poreklo,
Iz otčizne svoje željno drugud se izvleklo. 10
Da na njine mirne žilce pozno udaramo,
Hanaanske stjažatelje razbojno paramo:
Pod izvjetom, ko bi reko? Volitelja s više,
Što je skverna da je sveto svačem, što gdi diše.
Nit’ je naše vešti meta, ko grečeski četa, 15
Za skopiti otud-odund sjeme svoji ljeta,
Tuzemaca zanimati zlo žilišta stara;
Ko se neće tu da stopi: zla sreća varvara.
Ti su bjegci pom’ješani u kruh raznog t’jesta,
Bez opštega dugo, s svojim prozvištami mjesta, 20
Jošte tada obidjeli tu ime Panona;
Lesni jezik otriguju naša zato lona.
Nit’ je nami vrtoglavo tjeme Makedona,
S kojim žezal zemlju ruši pod čadom Amona;
Kome, da su preko sveta ratna prešla krila, 25
Vselene bi Divobogu žertva mala bila,
I tvoj povod Serbom pada, o Romule nagli!
I na te je voplj ljudski: zli bog li si, vrag li?
Mrsko čuti, ti si digo na tvog brata ruke,
Tvoja rota svoje na mir napregnula luke. 30
Niti dosta, na Tivru je šake razbojnika,
S’ carej igom željna bila vozati se dika.
Nami, kojim jezik slovo, slovo slavu daje,
I jazika i Slavjana iskon’ ime traje,
Koji s’ toga čužim da smo il’ prozime Daka, 35
Il’ besjedom našom skudim N’jemac i Bezjaka;
Nami kako vladičestvo u dve časti sveta,
Tako tuda toga stope s’ bespamjatni ljeta,
Od ob on pol Kozijega il’ Jarčeva mora,
Pokraj Blatskog i Adrijskog, zemlje naši dvora, 40
Sjever i sad ponovljenom Slavjan’ slavom zveči,
Slova, risa, smokve, to su južniSlavjan reči.
Bozi naši (mi smo vsegda govjeini bili),
I s nami su zlatne v’jeke na zemlji požili.
Zlatne v’jeke! To glagolj naš svedoči nam javno, 45
Kog krasota čista kaže slavu i odavno.
Niti carstva sjati mogu bez jezika sjajna,
Ni bez vlasti gortan blistat, to već nije tajna.
Po jeziku (i pravi sud), mi smo pređe Greka,
U Aziji, više Raja i njegovi r’jeka, 50
Visili se sa prestoli i slovom cvjetali,
Pismo naše ne primili, no drugima dali.

Černog mora breg sjeverni žilišta Slavjana,
Kao Kavkaz, preko Istra vsegda vtora grana.
No slučaj, ka’ i ina, naša razsnu carstva, 55
Razženu nas i sm’ješaju u krjepča varvarstva.
Mnogima se ime zatre, mnogi novo prime,
Mnogi jezik svoj izgube, i božestva s njime.
Razbotjeju opet neki, kao pustinje krasna,
Opet v’jenac svoj obrjete s žezlom carska rjasna. 60
Sve od Istra do Istrije, niži viši strana,
Od Bojara do moravski i dalje Slavjana.


***​

 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top