„Bečko-berlinska škola” vs novoromantičari

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
već sam pričao da reč Srbi potiče od imena boginje Zerbanitu / Serpanitu i da to ima značenje "shining" - "oni koji sijaju"

a znate kako se u jeziku Jermena kaže "sveti"?
սուրբ (surb)


The Sarmatians emerged in the 7th century BC in a region of the steppe to the east of the Don River and south of the Ural Mountains in Eastern Europe. For centuries they lived in relatively peaceful co-existence with their western neighbors the Scythians. Then, in the 3rd century BC, they fought with the Scythians on the Pontic steppe to the north of the Black Sea. The Sarmatians were to dominate these territories over the next five centuries.[6] Pliny the Elder wrote that they ranged from the Vistula River in Poland to the Danube.
http://en.wikipedia.org/wiki/Sarmatians

595px-Donrivermap.png

mi imamo podatak da su sirijski prodor na sever koji je daleko dogurao zaustavile Amazonke i imamo niz plemenskih imena oko amazonki koje možemo direktno da mapiramo na (belu) Siriju, Alashiju i oblast jezera Van....oni prodiru na sever preko Kavkaza i izranjaju istočno od Dona... Sarmati se upravo tu pojavljuju ni iz čega...

meni ne pije vodu da Aorsi primene metatezu likvida na svoje ime...pa postanu Rasi / Rašani...
pre će biti da je Aorsi helenizovana verzija....

ako bi helenizovano bilo Aorsi, Siraci i Aorsi bi ustvari bili Siraci i Rasi

Seriani tj. Siraci i Aorsi tj. Alani /Jasi /jaziges) su bili trgovci
They and the Aorsi were merchants who traded with goods of Babylonia and India through the Armenians and Medes, with camels. They profited greatly from this, seen in their clothing attributed with much gold.[2]
http://en.wikipedia.org/wiki/Siraces

Sart ljudi trgovci na dalekom istoku vezani su u sećanju Mongola za polumesec koji im je bio na zastavi...
http://en.wikipedia.org/wiki/Sart

Senekini Seriani su poznati po svili
takođe zemlja ovih trgovaca na dalekom istoku je Serica
The Seres (Gr. Σῆρες, Lat. Sērēs) were inhabitants of the land Serica, named by the ancient Greek and Roman.[1] I
http://en.wikipedia.org/wiki/Serica

ko su kod Kineza ti ljudi?
Yuezhi /Asi / Rouzhi

The Yuezhi or Rouzhi (Chinese: 月氏; pinyin: Yuèzhī) were an ancient Indo-European people[citation needed] often identified with the Tókharoi (Τοχάριοι) of Classical sources.The name is formed from yuè (月) "moon" and shì (氏) "clan". According to the Kangxi Dictionary, it referred to a country beyond China's borders.[7] Since the character 月 can stand for the character ròu (肉) in pictograms, it may not mean "moon" here. The character seems to have derived originally from ròu, "meat", as a character component.[citation needed]
There are numerous theories about the derivation of the name Yuezhi, and none has yet found general acceptance.[8][9] According to Zhang Guang-da, the name Yuezhi is a transliteration of their own name for themselves....

In the middle of the 2nd century BCE, the Yuezhi conquered Bactria, and the Ancient Greek authors inform us that the conquerors of Bactria were the Asii and Tochari tribes. In the Chinese chronicles Bactria then began to be called the country of Daxia, i.e., Tocharistan.[24]
...
Ancient Chinese sources do describe the existence of "white people with long hair" (the Bai people of the Shan Hai Jing) beyond their northwestern border. Very well preserved Tarim mummies with Europoid features (light hair and eyes) and dominated by Haplogroup R1a1a (Y-DNA), today displayed at the Ürümqi Museum and dated to the 3rd century BCE, were found at the ancient oasis on the Silk Road, Niya.[31]
...
Shortly before 176 BCE, led by one of Modu's tribal chiefs, the Xiongnu invaded Yuezhi territory in the Gansu region and achieved a crushing victory.[34] ....
Following Chinese sources, a large part of the Yuezhi people therefore fell under the domination of the Xiongnu, and these may have been the ancestors of the Tocharian speakers attested in the 6th century CE. A very small group of Yuezhi fled south to the territory of the Proto-Tibetan Qiang and came to be known to the Chinese as the "Small Yuezhi". According to the Hanshu, they only numbered around 150 families.
Finally, a large group of the Yuezhi fled from the Tarim Basin towards the Northwest, first settling in the Ili valley, immediately north of the Tian Shan mountains, where they confronted and defeated the Sai (Sakas or Scythians): "The Yuezhi attacked the king of the Sai who moved a considerable distance to the south and the Yuezhi then occupied his lands" (Han Shu 61 4B).
http://en.wikipedia.org/wiki/Yuezhi

350px-Yueh-ChihMigrations.jpg


176 BC Serres / Serians / Ase / Rouzhe proteruju Huni (Xiongnu) iz oblasti Serica i oni preusmeravaju trgovački put na Indiju....otud valjda Sarbani u Pakistanu..
zato istorijski Siraci ne trguju više sa Kinom nego sa Indijom i Babilonom...
 
Poslednja izmena:
Ma nije to Lomina zabuna; drevni Ras je bio zasigurno u blizini rijeke Raške.
Za početak, srednjovjekovni istorijski izvori ukazuju da se u oblasti crkve Sv. Petra i Pavla kod Novog Pazara, i Đurđevih Stupova, održala raška episkopija. Kada se bliže određuju lokacije tih objekata, kaže se da su 'u Rasu'; za Sv. Savu Đurđevi Stupovi su u Rasu, a Petrova crkva se nalazi u sredini Rasa. Rašku župu je u osmansko vrijeme naslijedila raška nahija; 1469. godine imamo zapis turski da se Novi Pazar drukčije zvao šeher Ras.

Dakle za sada poznata ubikacija Rasa je poprilično sigurna;
z:shock:
Баш напротив, ни историчари ни археолози нису никад убицирали Рас.
Ево линка за поглавље М.Динића, који нам је одавно поставио Тандури, где се то јасно каже
http://www.*************/download/2...inic+-+Jugozapadna+Srbija+u+srednjem+veku.pdf

Најстарији опис локације Немањиног Раса није по црквама, него пре свега по рекама, у делу његовог рођеног сина.
Да би се ускладио тај опис са тереном Новопазарског санџака, потребно је преусмерити рекуТоплицу да не тече у Мораву, него у Ибар.
 
z:shock:
Баш напротив, ни историчари ни археолози нису никад убицирали Рас.
Ево линка за поглавље М.Динића, који нам је одавно поставио Тандури, где се то јасно каже
http://www.*************/download/2...inic+-+Jugozapadna+Srbija+u+srednjem+veku.pdf

Најстарији опис локације Немањиног Раса није по црквама, него пре свега по рекама, у делу његовог рођеног сина.
Да би се ускладио тај опис са тереном Новопазарског санџака, потребно је преусмерити рекуТоплицу да не тече у Мораву, него у Ибар.

Ma dobro de; nije tačno lociran, ali okvirno govoreći nalazi se negdje upravo u kraju raške oblasti - svakako ne negdje skroz daleko na istok. U korist toga ide i Dinićev rad koji si postavila (v. str. 79).
 
Ovo je odgovor

BB škola je istorija koju nam je napisao bečki činovnik Konsatatin Jiriček.

Pored BB škole, imamo problem i sa nordizmom...

Tako je, profesore!

2zq1.jpg


Radoslav Katicic, Ancient Languages of the Balkans, I, The Hague-Paris, 1976, p. 64.


pjs8.jpg


57kz.jpg


R. Katicic, Milan Budimir (1891-1975), Ljetopis JAZU za godinu 1975, knj. 79, Zagreb, 1979, str. 674.
 
Tako je, profesore!

2zq1.jpg

Radoslav Katicic, Ancient Languages of the Balkans, I, The Hague-Paris, 1976, p. 64.


pjs8.jpg


57kz.jpg

R. Katicic, Milan Budimir (1891-1975), Ljetopis JAZU za godinu 1975, knj. 79, Zagreb, 1979, str. 674.

Tandoori, Tandoori! Неваљалче један! Сада си га стварно претерао (да не употребим локални израз "прекарао")! Човек је био тако заљубљен, и ти си му сада срушио читав свет, бојим се дићи ће руку на себе... :huh: :cry:
 
Tako je, profesore!

2zq1.jpg


Radoslav Katicic, Ancient Languages of the Balkans, I, The Hague-Paris, 1976, p. 64.


pjs8.jpg


57kz.jpg


R. Katicic, Milan Budimir (1891-1975), Ljetopis JAZU za godinu 1975, knj. 79, Zagreb, 1979, str. 674.
Citiraj Budimira, šta je rekao o albanskom a ne ono što drugi pišu da je Budimir rekao o albanskom jeziku..

I naravno Indogermanih škola je pobedila.
Pobedio je i "R. Katicic, Milan Budimir (1891-1975), Ljetopis JAZU za godinu 1975, knj. 79, Zagreb, 1979, str. 674."

Da li ovo pokušavaš da se podsmevaš Budimiru što je slep. Da li znaš kao je oslepeo?

Ipak, na kraju će pobediti istina.

Milan Budimir je pre sledbenik Nikolaja Sregejeviča Trubeckoja (na koga se poziva), osnivača fonologije kao samostalne discipline.
Pripada strukturalističkoj školi, koja je trenutno napuštena, pod pritiskom indogermanih škloe, ali javljaju se novi trendovi...
 
Poslednja izmena:
Citiraj Budimira, šta je rekao o albanskom a ne ono što drugi pišu da je Budimir rekao o albanskom jeziku..

I naravno Indogermanih škola je pobedila.
Pobedio je i "R. Katicic, Milan Budimir (1891-1975), Ljetopis JAZU za godinu 1975, knj. 79, Zagreb, 1979, str. 674."

Da li ovo pokušavaš da se podsmevaš Budimiru što je slep. Da li znaš kao je oslepeo?

Ipak, na kraju će pobediti istina.

budimir001.jpg

budimir002a.jpg


Milan Budimir, De Hil(l)uriorum Pelastarum vestigiis quibusdam lexicis (Neki leksicki tragovi ilirskih Pelasta), Godisnjak Centra za balkanoloska ispitivanja, III, 1965, Sarajevo, str. 10-11.
 
...
Da li ovo pokušavaš da se podsmevaš Budimiru što je slep. Da li znaš kao je oslepeo?...

Ти си стварно болестан!!! Како се то Tandoori "подсмевао Будимиру што је слеп"? Када бих могао малчице да уђем у ту твоју главу да видим како ти долазиш до тако глупих закључака, то је стварно занимљиво за проучавање.
 
budimir001.jpg

budimir002a.jpg


Milan Budimir, De Hil(l)uriorum Pelastarum vestigiis quibusdam lexicis (Neki leksicki tragovi ilirskih Pelasta), Godisnjak Centra za balkanoloska ispitivanja, III, 1965, Sarajevo, str. 10-11.
Ovo je već nešto drugo.
Lingvisti se sada uglavnom slažu da je Albanski tračkog porekla, povezani sa Rumunima.
Albanci Gege su došli sa Kavkaza preko Moldavije. To su, verovatno stigli u vreme Pečenjeza, primili lokalni jezik i umešali se sa ondašnjim stanovništvom.
U današnju Albaniju su stigli u 10 - 11 veku ili kasnije, gde su se umešali sa ondašnjim Ilirima.
Ovde ovde bi genetska istraživanja lako dala odgovor, ako ima volje da se ona sprovedu. Na osnovu malo elemenata ja sam izveo ovaj zaključak, ali uzorak je nedovoljan da bi ovo bilo pouzdano.
Nemam sada vremena, ali imamo kod njega dosta rezerve u vezi Albanaca, kao i odvajanje od ostalih balkanskih statinaca.
Albanci su sekundarna a ne primarna tema njegovih radova.
 
Poslednja izmena:
KONTINUITET ZABRANJENE ISTORIJE TRAJE I DALJE, inače vam priporučujem da pročitate celi tekst.



Interviju sa prof. Jankovićem:

"Vršili ste iskopavanja obred­nih humki − gromila, u okolini Kni­na i Grahova, a potom objavili i prvu arheološku monografiju o pro­šlosti Srba u ranom srednjem veku: „Srpske gromile“ (Beograd, 1998.), koja je napravila veliku uzbunu – više u političkoj nego u stru­čnoj javnosti. O čemu je, za­pra­vo, ovde reč i šta Vam najviše zameraju?

Mada sam uveren da bih i bez toga isto prošao, najviše im je smetalo ono „Srpske“ u naslovu knjige. Reč je o tome da sam ne samo otkrio, već i objavio, ono što su vodeći arheolozi u Jugoslaviji odavno znali, da postoje srednjovekovni slovenski tumuli, odnosno humke, gromile. Na osnovu definisanja gromila kao srpske kulturne osobenosti, razdvojio sam po prvi put Srbe od ostalih Slovena i suseda, i pomoću toga rekonstruisao deo srpske istorije.

Gromile su svedočanstva obavljenih pogrebnih obreda; to su obično sasvim male humke, koje sadrže obredno stanište u koje je pre sahrane bio položen pokojnik, a posle je na istom mestu napravljen spomenik, sobrašica, gde su održavani pomeni. One se lako raspoznaju na terenu, i bez iskopavanja, tako da je jednostavno odrediti prostor na kome se šire, a samim tim i prostor gde su živeli Srbi koji su ih podizali.

Terenska istraživanja su trajala više godina, i o njima sam priredio izložbu, koja je bila prikazana u Beogradu, Novom Sadu, Bijeljini, Kninu, itd. Potom sam o gromilama referisao na kongresu Saveza slovenske arheologije u Novgorodu 1996. godine. Jedini koji su stavili primedbe na moj referat su bili Marko Popović i Vujadin Ivanišević iz Arheo­loškog instituta u Beogradu.

Ka­da se pojavila knjiga, koju nisam mogao da objavim redovnim putem, Arheološki institut je dopisom, potpisanim od strane direktora Miloja Vasića, tražio od Filozofskog fakulteta da tu knjigu zabrani za upotrebu studentima, jer „truje srpski narod“! Održana je javna rasprava o knjizi na Filozofskom fakultetu, koju je organizovao dr Miloš Jevtić, a učestvovali su akademik LJubomir Maksimović, dr Miloje Vasić i dr Marko Popović, inače inicijator akcije da se knjiga zabrani. Na kraju je akademik Milutin Garašanin zaključio da su moja otkrića preuranjena, a M. Vasić, nezvanično, da je to bila promocija knjige.

Mislim da je ono što im je najviše smetalo bila činjenica da se neko usudio da objavi knjigu bez njihove recenzije, odnosno dozvole za objavljivanje. Jedan muzikanat sa Filozofskog fakulteta mi je zamerio što sam spomenuo da su istraživanja obavljana u toku NATO blokade, što je korisno znati, da bi se identifikovao njihov pokrovitelj.

Nije problem u tome što oni drugačije misle, to je opšte ljudsko pravo, već što u odsustvu drugačijih činjenica ili zbog sopstvene nesposobnosti i nemoći, idu da me tužakaju u Nemačku, i to ne da sam nešto pogrešio u metodologiji ili prikazivanju i tumačenju činjenica, već da sam nacionalista i fašista. To je ružno i pokazuje o kakvim se ličnostima radi, a to su nastavnici na Filozofskom fakultetu. U akademskoj sredini, bilo bi prirodno da se kroz objavljene tekstove povede rasprava, ili na nekom naučnom ili stručnom skupu, i da se na taj način dođe do istine. Ovako se sve svodi na klevetu i mobing – u podlosti nema budućnosti.

Doskora smo bili jedina slovenska zemlja koja doslovno ne proučava slovensku prošlost. Kakva je situacija danas? Da li se ta pra­ksa promenila?

Daleko od toga, sada je možda još gore. Mojim mlađim kolegama, ako se bave „zabranjenom arheologijom“, kao što su gromile ili Sloveni Panonije, uskraćuju se stručna zvanja, sprečavaju istraživački projekti, odbrane magistarskih i doktorskih teza, čak i diplomske teze. Niko više ne diplomira na oblasti srednjovekovne arheologije. To je sada zabranjena oblast na Filozofskom fakultetu, a nekada davno ja sam mogao da diplomiram sa slovenskom temom. Stvar se promenila utoliko što su sada slovenske teme nepoželjne u Evropskoj zajednici, Ukrajina i Belorusija nemaju novca da finansiraju takva istraživanja, dok se Rusija još snalazi".(http://www.koreni.rs/zabranjena-arheologija-i-istorija-srba/)
 
Poslednja izmena:
http://vostok.rs/index.php?option=b...ku-za-sesti-razred-osnovne-skole#.Uvyos2JdVDT
"Претходних дана, помно сам ишчитавао и бележио занимљивости из уџбеника историја за шести разред основне школе у издању Завода за уџбенике Београд. Аутор овог уџбеника Раде Михаљчић износи неке фрапантне тврдње. Након читања овог уџбеника, нисам више сигуран да познајем српску средњовековну историју. Може бити да само нисам довољно проучавао дела албанских и хрватских историчара. Наиме, у овом уџбенику који се бави историјом средњега века, могао сам да научим да „...подела друштва увек води и стварању државе која штити богати, владајући слој“[2]. Занимљива опаска. Након што сам ову значајну лекцију савладао, упознао сам се са староседеоцима Балкана – Албанцима. Након описа доласка Словена на Балкан и сукоба са староседеоцима аутор каже „...међутим, староседеоци који су живели заједно и чија су насеља груписана у веће скупине нису словенизирани. Обичаје, језик, и друга народна обележја сачували су Албанци. Део досељених Словена примио је језик и обичаје Албанаца и стопио се с њима“.[3] Запањен овом констатацијом, сасвим случајно сам пронашао објашњење у првој проширеној верзији истог уџбеника, у реченици које нема у садашњој: „Албанци воде порекло од староседелаца на Балканском полуострву, највероватније Илира, романизованих у мањој мери. Са њима су се мешали стари Грци, Словени и други народи...“. [4]"
„ Стефан Немања освојио Косово и крајеве северне Албаније“
"Некада су се звали „Македонски Словени“ и међу првима су прихватили ћирилицу: „ ...на Балканском полуострву ћирилицу су прихватили Срби,Македонски Словени и Бугари“.[7] Међутим, каже аутор, ћирилицу су, сем Срба, Македонаца и Бугара прихватили и људи који живе у „ Босни и приморским крајевима југоисточно од Сплита“.[8] "

Криминал, ако заиста то пише.
 
KONTINUITET ZABRANJENE ISTORIJE TRAJE I DALJE, inače vam priporučujem da pročitate celi tekst.



Interviju sa prof. Jankovićem:

"Vršili ste iskopavanja obred­nih humki − gromila, u okolini Kni­na i Grahova, a potom objavili i prvu arheološku monografiju o pro­šlosti Srba u ranom srednjem veku: „Srpske gromile“ (Beograd, 1998.), koja je napravila veliku uzbunu – više u političkoj nego u stru­čnoj javnosti. O čemu je, za­pra­vo, ovde reč i šta Vam najviše zameraju?

Mada sam uveren da bih i bez toga isto prošao, najviše im je smetalo ono „Srpske“ u naslovu knjige. Reč je o tome da sam ne samo otkrio, već i objavio, ono što su vodeći arheolozi u Jugoslaviji odavno znali, da postoje srednjovekovni slovenski tumuli, odnosno humke, gromile. Na osnovu definisanja gromila kao srpske kulturne osobenosti, razdvojio sam po prvi put Srbe od ostalih Slovena i suseda, i pomoću toga rekonstruisao deo srpske istorije.

Gromile su svedočanstva obavljenih pogrebnih obreda; to su obično sasvim male humke, koje sadrže obredno stanište u koje je pre sahrane bio položen pokojnik, a posle je na istom mestu napravljen spomenik, sobrašica, gde su održavani pomeni. One se lako raspoznaju na terenu, i bez iskopavanja, tako da je jednostavno odrediti prostor na kome se šire, a samim tim i prostor gde su živeli Srbi koji su ih podizali.

Terenska istraživanja su trajala više godina, i o njima sam priredio izložbu, koja je bila prikazana u Beogradu, Novom Sadu, Bijeljini, Kninu, itd. Potom sam o gromilama referisao na kongresu Saveza slovenske arheologije u Novgorodu 1996. godine. Jedini koji su stavili primedbe na moj referat su bili Marko Popović i Vujadin Ivanišević iz Arheo­loškog instituta u Beogradu.

Ka­da se pojavila knjiga, koju nisam mogao da objavim redovnim putem, Arheološki institut je dopisom, potpisanim od strane direktora Miloja Vasića, tražio od Filozofskog fakulteta da tu knjigu zabrani za upotrebu studentima, jer „truje srpski narod“! Održana je javna rasprava o knjizi na Filozofskom fakultetu, koju je organizovao dr Miloš Jevtić, a učestvovali su akademik LJubomir Maksimović, dr Miloje Vasić i dr Marko Popović, inače inicijator akcije da se knjiga zabrani. Na kraju je akademik Milutin Garašanin zaključio da su moja otkrića preuranjena, a M. Vasić, nezvanično, da je to bila promocija knjige.

Mislim da je ono što im je najviše smetalo bila činjenica da se neko usudio da objavi knjigu bez njihove recenzije, odnosno dozvole za objavljivanje. Jedan muzikanat sa Filozofskog fakulteta mi je zamerio što sam spomenuo da su istraživanja obavljana u toku NATO blokade, što je korisno znati, da bi se identifikovao njihov pokrovitelj.

Nije problem u tome što oni drugačije misle, to je opšte ljudsko pravo, već što u odsustvu drugačijih činjenica ili zbog sopstvene nesposobnosti i nemoći, idu da me tužakaju u Nemačku, i to ne da sam nešto pogrešio u metodologiji ili prikazivanju i tumačenju činjenica, već da sam nacionalista i fašista. To je ružno i pokazuje o kakvim se ličnostima radi, a to su nastavnici na Filozofskom fakultetu. U akademskoj sredini, bilo bi prirodno da se kroz objavljene tekstove povede rasprava, ili na nekom naučnom ili stručnom skupu, i da se na taj način dođe do istine. Ovako se sve svodi na klevetu i mobing – u podlosti nema budućnosti.

Doskora smo bili jedina slovenska zemlja koja doslovno ne proučava slovensku prošlost. Kakva je situacija danas? Da li se ta pra­ksa promenila?

Daleko od toga, sada je možda još gore. Mojim mlađim kolegama, ako se bave „zabranjenom arheologijom“, kao što su gromile ili Sloveni Panonije, uskraćuju se stručna zvanja, sprečavaju istraživački projekti, odbrane magistarskih i doktorskih teza, čak i diplomske teze. Niko više ne diplomira na oblasti srednjovekovne arheologije. To je sada zabranjena oblast na Filozofskom fakultetu, a nekada davno ja sam mogao da diplomiram sa slovenskom temom. Stvar se promenila utoliko što su sada slovenske teme nepoželjne u Evropskoj zajednici, Ukrajina i Belorusija nemaju novca da finansiraju takva istraživanja, dok se Rusija još snalazi".(http://www.koreni.rs/zabranjena-arheologija-i-istorija-srba/)

Uvod:

fzhk.jpg


llpj.jpg


Juzni Sloveni:

2bll.jpg


mgmr.jpg


emnn.jpg

zn8v.jpg


Becko-berlinska skola do daske! :eek:

Milica i Djordje Jankovic, Sloveni u jugoslovenskom Podunavlju, Beograd, 1990, str. 10-14, 19.
 
Uvod:

fzhk.jpg


llpj.jpg


Juzni Sloveni:

2bll.jpg


mgmr.jpg


emnn.jpg

zn8v.jpg


Becko-berlinska skola do daske! :eek:

Milica i Djordje Jankovic, Sloveni u jugoslovenskom Podunavlju, Beograd, 1990, str. 10-14, 19.

On je pošao kao i svi ostali od teze doseljavanje Srba na Balkan - ali je kasnije kada je dobivao sve više znanja i iskustava zaključio/shvatio/odkrio da to nije tako. I kada je došao do tog zaključka postao je nepoželjna osoba za zvaničnu istoriju u Srbiji. Znam ja da ti to znaš, ali eto ipak moram da odgovorim.
Dobro da nisi stavio njegovo "znanje" iz istorije za 6. razred.
 
On je pošao kao i svi ostali od teze doseljavanje Srba na Balkan - ali je kasnije kada je dobivao sve više znanja i iskustava zaključio/shvatio/odkrio da to nije tako. I kada je došao do tog zaključka postao je nepoželjna osoba za zvaničnu istoriju u Srbiji. Znam ja da ti to znaš, ali eto ipak moram da odgovorim.
Dobro da nisi stavio njegovo "znanje" iz istorije za 6. razred.

Pa dobo, postavi neki njegov rad gde on dokazuje da Srbi nisu doselili na Balkan.
 
Ajnhardov letopis
"Sorabi...као силан народ, који држи велик део Далмације (Sorabi, quae natio magnam Dalmatiae partem obtinere dicitur).

Da li se ovde zna koje sve zemlje zauzima Dalmacija u to vreme ili u tom nazivanju u 9. veku?

Dvukeljicu pogledaj raspravu između mene i Lekizana na temi o izvorima o Srpstvu Bosne...tu smo prešli Ajnharda u detalje...
 
A možda je naprosto ostario , setimo se poznatog slučaja Relje Novakovića. No nekada je to i dobro. Recimo dešava se da starija osoba pođe da izvrši samoubistvo pa zaboravi gde je pošao.

nikakav slučaj novaković nije postojao, čovek je bio veliki naučnik i istoričar do kraja života- to je tvoja ili ko zna čija bedna izmišljotina- nemaš ni poštovanja ni obraza, izgleda, raskrinkani!

I šta, to što negdje nešto se slično spominje na kraju svijeta znaši da Rasa ne potiče od Arse (a potiče, jer je Arsa zbog Slovena - postala Rasa)?
Ma gdje je tu logika?!?

toponim ras, rasa, je eminentno i starinom arijevski- indoevropski i javlja se prvi put u arijevskoj pradomovini a posle u evropi i africi koju su kasnije naselili, već kako su se kretale migracije. Dakle, reč- imenica ras je nostratička i blage veze nema sa latinskom arsa koja, uostalom, ima i drugačije značenje; to što se jedna srpska država zvala Ras samo svedoči o drevnosti srpskog naroda i ništa više e, i, da, da su srbi bili arijevci,

Priučeni novinarčić "Trećeg oka", nezvanični pronalazač srpske antičke šajkače teško može da razabere osnovni logički postulat da jedino nešto što je mlađe može dobiti ime od starijeg a ne obrnuto. Iliti kako je to nedostižni Loma plastično objasnio , unuk jedino može dobiti ime po dedi a ne deda po unuku . No našem sakupljaču flajki (isključivo alkoholnih pića) ostaje izvan dometa spoznaja da se dotični lokalitet kao Ras prvi put pominje u X veku na mestu antičkog oblika Arsa pa prema tome, postojanje oblika Ras diljem zemaljskog šara nema nikakve veze sa dotičnim lokalitetom i nastankom oblika Ras za njega.

Lokalitet Ras se prvi put pominje oko XX veka pre n.e. u Avganistanu, pametnjakoviću i zlobniče, a to što je neko Arsa povezao sa Ras je tzv. imputacija- pa i da se to mesto zvalo Pržina (Arsa) ona se ne može dovesti sa toponimom, ortonimom i hidronimom Ras, znatno starijim. Osim toga i oni u Libiji i Alžiru su stariji od ovog balkanskog, ali im je značenje isto. To što vređaš našeg najboljeg istoričara govori o tvojoj nekulturi i besu jer je u potpunosti razobličio BB školu a u svoj zadnjoj knjizi izrekom citira antičke autore- uz citat i odličan prevod. Ovim tipusima sa univerze se podigao krvni tlak jer ni jedan ne barata ni latinskim ni starogrčkim a o nemačkom i francuskom da ne govorim- engleski se podrazumeva. Dakle da i to istaknem, vrhunski autohtonisti poput Lukovićke OP i Milanovića su polilingvisti- a ovi bb ejci ne umeju ni ćirilicu da čitaju a kamoli latinski.
 
Poslednja izmena od moderatora:
toponim ras, rasa, je eminentno i starinom arijevski- indoevropski i javlja se prvi put u arijevskoj pradomovini a posle u evropi i africi koju su kasnije naselili, već kako su se kretale migracije. Dakle, reč- imenica ras je nostratička i blage veze nema sa latinskom arsa koja, uostalom, ima i drugačije značenje; to što se jedna srpska država zvala Ras samo svedoči o drevnosti srpskog naroda i ništa više e, i, da, da su srbi bili arijevci,

Lokalitet Ras se prvi put pominje oko XX veka pre n.e. u Avganistanu, pametnjakoviću i zlobniče, a to što je neko Arsa povezao sa Ras je tzv. imputacija- pa i da se to mesto zvalo Pržina (Arsa) ona se ne može dovesti sa toponimom, ortonimom i hidronimom Ras, znatno starijim. Osim toga i oni u Libiji i Alžiru su stariji od ovog balkanskog, ali im je značenje isto. To što vređaš našeg najboljeg istoričara govori o tvojoj nekulturi i besu jer je u potpunosti razobličio BB školu a u svoj zadnjoj knjizi izrekom citira antičke autore- uz citat i odličan prevod. Ovim tipusima sa univerze se podigao krvni tlak jer ni jedan ne barata ni latinskim ni starogrčkim a o nemačkom i francuskom da ne govorim- engleski se podrazumeva. Dakle da i to istaknem, vrhunski autohtonisti poput Lukovićke OP i Milanovića su polilingvisti- a ovi bb ejci ne umeju ni ćirilicu da čitaju a kamoli latinski.
Оплаках.
 
Lokalitet Ras se prvi put pominje oko XX veka pre n.e. u Avganistanu, pametnjakoviću i zlobniče, a to što je neko Arsa povezao sa Ras je tzv. imputacija- pa i da se to mesto zvalo Pržina (Arsa) ona se ne može dovesti sa toponimom, ortonimom i hidronimom Ras, znatno starijim. Osim toga i oni u Libiji i Alžiru su stariji od ovog balkanskog, ali im je značenje isto. To što vređaš našeg najboljeg istoričara govori o tvojoj nekulturi i besu jer je u potpunosti razobličio BB školu a u svoj zadnjoj knjizi izrekom citira antičke autore- uz citat i odličan prevod. Ovim tipusima sa univerze se podigao krvni tlak jer ni jedan ne barata ni latinskim ni starogrčkim a o nemačkom i francuskom da ne govorim- engleski se podrazumeva. Dakle da i to istaknem, vrhunski autohtonisti poput Lukovićke OP i Milanovića su polilingvisti- a ovi bb ejci ne umeju ni ćirilicu da čitaju a kamoli latinski.

I kakve veze ima avganistanski Ras sa ovim? :hahaha:
 
toponim ras, rasa, je eminentno i starinom arijevski- indoevropski i javlja se prvi put u arijevskoj pradomovini a posle u evropi i africi koju su kasnije naselili, već kako su se kretale migracije. Dakle, reč- imenica ras je nostratička i blage veze nema sa latinskom arsa koja, uostalom, ima i drugačije značenje; to što se jedna srpska država zvala Ras samo svedoči o drevnosti srpskog naroda i ništa više e, i, da, da su srbi bili arijevci,

Lokalitet Ras se prvi put pominje oko XX veka pre n.e. u Avganistanu, pametnjakoviću i zlobniče, a to što je neko Arsa povezao sa Ras je tzv. imputacija- pa i da se to mesto zvalo Pržina (Arsa) ona se ne može dovesti sa toponimom, ortonimom i hidronimom Ras, znatno starijim.
Osim toga i oni u Libiji i Alžiru su stariji od ovog balkanskog, ali im je značenje isto.

To što je neko povezao Ras sa prethodnim imenom Arsa jeste elementarna logika koja posle dugogodišnjeg druženja sa flajkama obično izvetri . Jer, kao što je objasnio nedostižni Loma u ovom slucaju srpski slog ra u položaju pred suglasnikom se izvodi iz predslovenskog ar likvidnom metatezom, koja se vršila u prvim vekovima nakon dolaska Slovena na Balkan. Prema tome konkretni toponim Ras je ništa drugo nego metatezirano Arsa koje je preuzeto od starosedelaca a preuzimanja ranijih imena reka i njihovo prilagođavanja svom jeziku bilo je sasvim uobičajeno kod Slovena.


To što vređaš našeg najboljeg istoričara govori o tvojoj nekulturi i besu jer je u potpunosti razobličio BB školu a u svoj zadnjoj knjizi izrekom citira antičke autore- uz citat i odličan prevod. Ovim tipusima sa univerze se podigao krvni tlak jer ni jedan ne barata ni latinskim ni starogrčkim a o nemačkom i francuskom da ne govorim- engleski se podrazumeva. Dakle da i to istaknem, vrhunski autohtonisti poput Lukovićke OP i Milanovića su polilingvisti- a ovi bb ejci ne umeju ni ćirilicu da čitaju a kamoli latinski.

Novakovića ne vređam , sve dok nužnost starenja nije počela pogubno uticati na njegovo mentalno stanje on je bio pristojan istoričar. Njega svakako ne treba mešati sa druge dve (pomenute) osobe čije je poznavanje istorijske metodologije i faktografije nekoliko desetina puta slabije od znanja prosečnog studenta istorije prve godine faksa.
A što se tiče poznavanja latinskog i zadnje faze Novakovićevog delanja o tome govori sledeći primer ;


Vojin Nedeljkovic, Kinezi na Istoku, a ne Srbi u 'Eoji', Prilozi KJIF, 63-64, Beograd (1997-1998), 2000, str. 151.



O kakvom poznavanju latinskog se ovde drobi kad je čova napravio elementarnu grešku i Kineze pretvorio u Srbe a "istočne oblasti" u zemlju "Eoji"?
Pošto sada možemo očekivati salvu banalnosti i neargumentovanih napada na ličnost Nedeljkovića ( paranoična naklapanja o BB špijunu , nekakvom partijcu,izdajniku, podmetačini i slične budalaštine ) evo kratkog pregleda (kojeg je kolega Slaven postavio) ko je to Nedeljković ;

Dr Vojin Nedeljković je vodeći srpski istoričar latinskog jezika i stručnjak latinskog stila pisanja! Takođe je ekspert za pitanje rimske epigrafske poezije i poklasičnog, poznog i vulgarnog latiniteta!

Nedeljković je diplomirao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1989. godine na Odeljenju za klasične nauke. Godine 1995. je odbranio svoju magistarsku tezu, Aspekti funkcionisanja paradigmatskog sistema latinskih glagolskih imenica (kod dr Radmile Šalabalić kao mentorke), da bi iduće 1996. godine postao asistent u oblasti istorijska gramatika latinskog jezika. Godine 2003. postao je i doktor nauka, odbranivši rad na temu Mezijski spomenici latinske nadgrobne poezije (djelo koje je prikazalo vrhunsko poznavalaštvo latinske epigrafike; komisiju su sačinjavale sve srpske legende klasičnih studija, dr Slobodan Dušanić, dr Ljiljana Crepajac i dr Radmila Šalabalić; mentorka mu je bila Marijana Pakiž), a potom 2004. izabran za docenta, u oblasti srednjolatinske filologije.

Od 1998. do 2008. godine bio je jedan od urednika naučnog časopisa klasičnog odjeljenja FF UB - Lucida intervalla, a od 2002. do 2004. godine član Komisije Ministarstva prosvete za reformu osnovnog i srednjeg obrazovanja u oblasti jezika, književnosti i komunikacije, kao predstavnik zajednice profesora latinskog jezika! Zbog svog naučnog rada, dr Vojin Nedeljković je 2009. godine bio izabran za vanrednog profesora, postavši jedan od najvećih autoriteta za klasične nauke!

Danas on na Filozofskom fakultetu predaje latinski, kao šef Katedre za latinski jezik (i drži ispite), a drži katkad i vježbe/ispituje iz Uvoda u klasične nauke!

No o ovom je već bilo reči baš na ovoj temi ali razumljivo je da neko ko je zagrljen sa flajkom nije u mogućnosti setiti se toga - to je takoreći medicinska neminovnost;




Grupa autora (A. Despotović, M. Ignjatović, V. Fridman), Alkoholizam - etnologija, klinika, lečenje i prevencija, Institut za dokumentaciju zaštite na radu - Niš 1978.
 
Poslednja izmena:
On je pošao kao i svi ostali od teze doseljavanje Srba na Balkan - ali je kasnije kada je dobivao sve više znanja i iskustava zaključio/shvatio/odkrio da to nije tako. I kada je došao do tog zaključka postao je nepoželjna osoba za zvaničnu istoriju u Srbiji.

Kada je došao do tog zaključka i šta je tačno to zaključio? :think:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top