supertruper
Aktivan član
- Poruka
- 1.320
U 9 veku, jasno
Prokopije iz Cezareje spominje Spore tj. Srbe
Prokopije iz Cezareje spominje Spore tj. Srbe
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
U 9 veku, jasno
Prokopije iz Cezareje spominje Spore tj. Srbe
Како се зна да то јамачно могу бити Срби?
Како се зна да то јамачно могу бити Срби?
Lepo napisah Franački anali u kojima se Srbi pominju na Balkanu kao respektivna sila. Tu je i Prokopije. Onda, a na osnovu kojih izvora je Porfirije mogao uopšte pisati o seobi, ako je nije izmislio?!
Који су још то извори за сеобу Срба, осим Порфирогенитовог списа, молим те прослетли ме, о велики Озе!
Franačkih anala koji su stariji a Srbe pominju na tačno 22 mesta!
Tačno 22 puta verovao ti ili ne- tako je. Pominju se kao Sorben, Serben, Serbs itd. Dalje, pominje ih i engleski kralj Albert I.
Što se tiče izvora za seobu, rekoh, to su izvori na osnovu kojih je pisao Porfirogenet; tu spadaju i Srbi- Sloveni zvani lažnim Avarima. Logično. kako je P. znao za seobu, ako nije imao izvore. Recimo, tu spada i srpsko osvajanje Peloponeza koji je baš Pordirogenit ponovo vratio u okrilje romejsko.
Logično. kako je P. znao za seobu, ako nije imao izvore.
Konačno je sevnula ta deduktivna oštrica. Do večeras se mislilo da je gledao u kuglu.
Tačno 22 puta verovao ti ili ne- tako je. Pominju se kao Sorben, Serben, Serbs itd. Dalje, pominje ih i engleski kralj Albert I.
Što se tiče izvora za seobu, rekoh, to su izvori na osnovu kojih je pisao Porfirogenet; tu spadaju i Srbi- Sloveni zvani lažnim Avarima. Logično. kako je P. znao za seobu, ako nije imao izvore. Recimo, tu spada i srpsko osvajanje Peloponeza koji je baš Pordirogenit ponovo vratio u okrilje romejsko.
Nije baš gledao u kuglu, nego je kako je verovao g. Živković to pisao iz nekakvih predanja - što znači, da nije imao izvore:
"Svi oni koji su delimično ili u potpunosti osporavali pisanje Popa Dukljanina, a poklanjali su poverenje (isključivo) Porfirogenitu, polazili su od zaključka da Dukljanin piše u glavnom na osnovu narodnog predanja, a ne prema pisanim izvorima, bilo narativnim, bilo službenim spisima. Utom slučaju postavlja se pitanje – a na osnovu čega piše Konstantin Porfirogenit? Ostavi li se po strani poglavlje 32 DAI, koje je kako se veruje uneto u delo kao gotova Hronika i prerađeno prema carevim merilima u odnosu na Bugare, ostali podaci o Hrvatima, Zahumljanima, Travunjanima, Konavljanima, Paganima ili Dukljanima, toliko su škrti da se zaista ne može videti da je car koristio neka dokumenta ili narativne izvore. U tom slučaju postavlja se pitanje ko mu je saopštio priču o naseljavanju Hrvata, o petorici braće i dve sestre koji su doveli Hrvate na poluostrvo. Naravno, ovakve priče mogu da budu samo deo narodnog predanja" (str. 209).
"Porfirogenitu se više verovalo nego Popu Dukljaninu zato što je bio obrazovan car i što je imao pristup u dvorske arhive. Ali kada je reč o upotrebljivosti carskih arhiva za najraniju istoriju Srba i Hrvata, lako se uočava da podataka koji su odatle dospeli u DAI, jednostavno nema" (str. 210).
Tačno 22 puta verovao ti ili ne- tako je. Pominju se kao Sorben, Serben, Serbs itd.
Nije baš gledao u kuglu, nego je kako je verovao g. Živković to pisao iz nekakvih predanja - što znači, da nije imao izvore:
"Svi oni koji su delimično ili u potpunosti osporavali pisanje Popa Dukljanina, a poklanjali su poverenje (isključivo) Porfirogenitu, polazili su od zaključka da Dukljanin piše u glavnom na osnovu narodnog predanja, a ne prema pisanim izvorima, bilo narativnim, bilo službenim spisima. Utom slučaju postavlja se pitanje – a na osnovu čega piše Konstantin Porfirogenit? Ostavi li se po strani poglavlje 32 DAI, koje je kako se veruje uneto u delo kao gotova Hronika i prerađeno prema carevim merilima u odnosu na Bugare, ostali podaci o Hrvatima, Zahumljanima, Travunjanima, Konavljanima, Paganima ili Dukljanima, toliko su škrti da se zaista ne može videti da je car koristio neka dokumenta ili narativne izvore. U tom slučaju postavlja se pitanje ko mu je saopštio priču o naseljavanju Hrvata, o petorici braće i dve sestre koji su doveli Hrvate na poluostrvo. Naravno, ovakve priče mogu da budu samo deo narodnog predanja" (str. 209).
"Porfirogenitu se više verovalo nego Popu Dukljaninu zato što je bio obrazovan car i što je imao pristup u dvorske arhive. Ali kada je reč o upotrebljivosti carskih arhiva za najraniju istoriju Srba i Hrvata, lako se uočava da podataka koji su odatle dospeli u DAI, jednostavno nema" (str. 210).
Nije baš gledao u kuglu, nego je kako je verovao g. Živković to pisao iz nekakvih predanja - što znači, da nije imao izvore:
"Svi oni koji su delimično ili u potpunosti osporavali pisanje Popa Dukljanina, a poklanjali su poverenje (isključivo) Porfirogenitu, polazili su od zaključka da Dukljanin piše u glavnom na osnovu narodnog predanja, a ne prema pisanim izvorima, bilo narativnim, bilo službenim spisima. Utom slučaju postavlja se pitanje – a na osnovu čega piše Konstantin Porfirogenit? Ostavi li se po strani poglavlje 32 DAI, koje je kako se veruje uneto u delo kao gotova Hronika i prerađeno prema carevim merilima u odnosu na Bugare, ostali podaci o Hrvatima, Zahumljanima, Travunjanima, Konavljanima, Paganima ili Dukljanima, toliko su škrti da se zaista ne može videti da je car koristio neka dokumenta ili narativne izvore. U tom slučaju postavlja se pitanje ko mu je saopštio priču o naseljavanju Hrvata, o petorici braće i dve sestre koji su doveli Hrvate na poluostrvo. Naravno, ovakve priče mogu da budu samo deo narodnog predanja" (str. 209).
"Porfirogenitu se više verovalo nego Popu Dukljaninu zato što je bio obrazovan car i što je imao pristup u dvorske arhive. Ali kada je reč o upotrebljivosti carskih arhiva za najraniju istoriju Srba i Hrvata, lako se uočava da podataka koji su odatle dospeli u DAI, jednostavno nema" (str. 210).
Kako je uz cara radila čitava skupina obrazovanih ljudi, jer njegov interes nije ograničen samo na historiju, to se vrlo često ne može razabrati što je pisao on sam, a što ljudi oko njega. Međutim, stilska nedotjeranost u DAI i često nesvršene rečenice pokazuju da djelo nije doživjelo konačnu redakciju. Zato i djeluje kao skup sabranih vijesti, a ne kao sistematski pisana povijest. Takav se karakter dijela može donekle protumačiti izvorima kojima se car i njegovi pomagači služe. Naime, danas je nakon svjestrane analize djela, jasno da je osim službenih arhiva i starijih historiografskih dijela caru služila i narodna tardicija. Ona je naročito došla do izražaja u carstvu i anonimovu poglavlju o Hrvatima, u kojem se djelomično oslanja na priče iz Balkana odnosno iz Dalamacije.
А на основу чега пишу други антички и средњовековни историчари. Један од њих напише нешто или из прве руке (нешто чему је сам био сведок, али нечега таквог је изузетно мало), или на основу предања (на основу онога што је чуо од других, што је много чешће), и онда он за друге постаје извор.
Ни Порфирогенит ни Поп Дукљанин нису могли бити сведоци сеобе Словена, а они који су били сведоци ништа нису записали (или, ако су ипак нешто записали, то још увек није пронађено, мада, можда је неко од њих двојице и пронашао, али то не наводи), тако да је јасно да су писали на основу предања.
При томе, Порфирогенит је два века ближи догађајима о којима пишу, а временом се предања деформишу, па му се у том смислу можда може више веровати. Наравно, није то главни разлог за веровање/неверовање. Оно због чега се Дукљанину баш не верује је то што је често сам себи контрадикторан, поастоје многа имена која је измислио, које нико други не помиње, а о Готима (о којима он говори и који су боље историографски обрађени него Словени), има много других веродостојнијих историографских извора, у односу на које је Дукљанин контрадикторан.
Уосталом, само ти си тај који досељавање Словена на Балкан посматра искључиво са аспекта онога што су написали Порфирогенит и/или Поп Дукљанин, па чак ни то што су они написали ниси читао, већ си прочитао само Живковићеву стару књигу (и то не целу), и твоја целокупна дискусија се своди на твоје накарадно тумачење Живковићеве књиге. У резоновању на ту тему треба користити информације из већег историографских и других извора, по мени је ту најважније оно што кажу археолози, па то онда склопити у целину која је колико-толико смислена и ту тражити смисао свега тога. Овако, када се ствари изваде из контекста, као што ти упорно радиш, остају бесмислице.
Pročitaj ti preporučenu literaturu o DAI i najranijoj istoriji Srba, pa ćemo nastaviti o Porfirogenitu...
Slavenko tvoje malicije ne prolaze, Gebhardii je napisao istoriju sveta i, glede toga i istoriju Srba - ništa se ne brini, koliko za Sajam knjige u BG imaćeš prilike suočiti se sa ovim znamenitim nemačkih povesničarem koji je eto, na užas svih BB jaca se usudio napisati i istoriju Srba- a o toj istoriji cela naša mudroslovna katedra za istoriju na Fil fucku pojma nema niti ima nameru prezentirati je - al her Gebby is coming to strike back
.....nastavak
.....nastavak
Не видим смисао коментара ради коментара.Сироти г-дин Живковић, преврће се у гробу!
Не видим смисао коментара ради коментара.
Зар теби Живковићева објашњења делују логично? Староседеоци немају разлога да беже испред Хуна и остају на селима, а онда за време Јустинијана насељавају градове. А после каже да су се староседеоци повукли у планине и запоставили пољопривреду и заборавили терминологију. Ако су пред Хунима остали, кад су се онда повукли у планине и пред киме?
Но хоћу рећи да је огромна Живковићева заслуга што је потегао теме пресудне за етногенезу Срба, остали историчари немају храбрости. Ја не знам неког савременог који је наставио његова истраживања.
Иначе не спориш да је он све документе изанализирао са свих страна, а опет није нигде одмакао од својих претходника
Ма ОК ја мислим да је добро да неко "черечи" књииге ако имају нелогичности, то је ваљда циљ истраживања. Не би ваљало да све узмемо као црквено слово. Без милости му је черечио књигу, вадио ствари из контекста, приписивао Живковићу свашта што овај није написао... .
Ма ОК ја мислим да је добро да неко "черечи" књииге ако имају нелогичности, то је ваљда циљ истраживања. Не би ваљало да све узмемо као црквено слово