svarozic
Buduća legenda
- Poruka
- 35.145
Činjenica je da su srpski i lužičkosrpski dosta različiti jezici ali isto tako nije razumno pretpostaviti da je identičnost u nazivu dvaju naroda rezultat puke slučajnosti. To je suštinsko pitanje - šta je ta reč značila kada je ostala da se zauvek koristi kao etnonim.
Moguće je da je malo ratničko pleme Srba doseljeno iz srednje Evrope pa nametnulo ime (i vlast) drugim slovenskim (a i neslovenskim) plemenima, kao što Kazino reče...
A možda su i svi Sloveni nekada nosili neko ime slično sa tim Srbi, Serbi, Sorabi... kao što su govorili češki i slovački slavisti, Šafarik, Dobrovski i drugi... pa i Lužičkim Srbima i nama balkanskim Srbima to ime ostalo, a da nemamo neke bliže veze s njima...

Nemam pojma, ja više nisam ni u šta siguran!


Zar nije to anahrono i suprotno hronologiji, vremenu?
Prva, temeljna laž BB škole je da su Germani tobože bili autohton narod na teritorijama gde danas žive (Austrija,Švajcarska,Nemačka, delovi Češke, Poljske, Francuske...). Prava istina je u tome da se o germanskim plemenima govori tek od kraja 2 veka pre n.e. kada prelaze Dunav i dolaze u dodir sa Rimskim carstvom. Njihova domaja je krajnji sever, Skandinavija, odakle su preduzimali osvajačke pohode na Lužičke Srbe malo po malo ih potiskujući i oduzimajući im teritoriju. Između Rimljana i Germana ustanovljena je granica na liniji Rajna- Dunav (limes Germanicus). Germani su bili sastavljeni od gomile divljih plemena od kojih su najpoznatiji Brukeri, Hauki, Angli, Varni i Frizi. Poznati su i Markomani, Longobardi, Burgundi i Goti, Svioni i Gauti.