„Bečko-berlinska škola” vs novoromantičari

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
- такве тврдње у вези са словенским етнонимом, и TroT скупинама уопште, не постоје
- у германским језицима постоји скупина sl

Уједно, овде можемо видети примере нетачности твојих наклапања:
- када би твоје тврдње о ист. слов. пуногласју биле тачне, речи слово и слава не би гласиле тако, но имале би облике **солово, **солова
- у прилозима доле наведене су и германске речи са скупинама sla, sle + сугласник, када би твоје тврдње о тобожњој метатези у германским језицима биле тачне оне би имале облике **sol, **sel + сугласник

2WLJPfb.png

oLae86C.png


Rick Derksen - Etymological dictionary of the Slavic inherited lexicon, 2008

zyGc3bB.png

lynlGNs.png

hUEq33q.png

g9c1iUc.png

2ae3Y9g.png


Guus Kroonen - Etymological dictionary of Proto-Germanic, 2013

Уз то, омашио си наставак и недостаје глас јат.
Више среће други пут.

Dobro, možeš li ti malo sam da uključiš pametnu glavu?

Jat mi nije bilo pri ruci i nije mi se kopiralo, za Sloveni i šlem. Za jat sam najveći stručnjak u Srbiji.

Što se tiče germanskih reči na SL- ; nema nijedne anlaut grupe SLO sa kratkim akcentom, a drugo mahom sve su u nemačkom dale š (sch). Ti me ispravi ako sam nešto preskočio.

Ustvari, sad vidim da nemaš SLO- grupu uopšte?

Treće, što se tvojih primedbi za **borot i **solovo tiče, to se lako objašnjava dominacijom OCS-a. Gdegde su ostavljeni dualizmi, kao kod vrata (dobar ti je onaj video prilog), npr, a negde tek u dijalektizmima izviruje mnogoglasje, zar ne?

- - - - - - - - - -

PS. Možeš ono da sam stručnjak za jat da dodaš u "potpis".
 
Опет пишеш потпуно нетачне тврдње.

- нема пуногласних облика тих речи, у свим словенским језицима чувају се изворне скупине сугласник-ликвида-самогласник-сугласник
- реченога старословенскога утицаја нема у украјинском, могао би понекада бацити поглед на облике из тога језика
- изворни сугласник-ликвида-самогласник-сугласник облик овде је јасан и из превоја самогласника (слух, слушати, преслишати)
- да је ту деловала метатеза ликвидних сугласника, у Јужних Словена такве речи не би имале TroT облик, но TraT (**slavo)
- у балтословенском и германском ие. *о је дало *а
- у раздобљу о ком говоримо Словени немају гласа *о, но кратко и дуго *а, отуда нпр. Sclaveni

- када би имао везе с јатом не би се оном приликом срамотио извођењем етимологије речи шљива од лити
 
Poslednja izmena:
Опет пишеш потпуно нетачне тврдње.

- нема пуногласних облика тих речи, у свим словенским језицима чувају се изворне скупине сугласник-ликвида-самогласник-сугласник
- реченога старословенскога утицаја нема у украјинском, могао би понекада бацити поглед на облике из тога језика
- изворни сугласник-ликвида-самогласник-сугласник облик овде је јасан и из превоја самогласника (слух, слушати, преслишати)
- да је ту деловала метатеза ликвидних сугласника, у Јужних Словена такве речи не би имале TroT облик, но TraT (**slavo)
- у раздобљу о ком говоримо Словени немају гласа о, но кратко а, отуда нпр. Sclaveni

- када би имао везе с јатом не би се оном приликом срамотио извођењем етимологије речи шљива од лити

Gluposti. Bla, bla.

Deder, nemačku reč na SLO-.
 
Reputacija ko kuca!!

I jos.... Ova usporedba vicom o Muji i suprotnom smjeru.... pogodak u sridu!

Упорно покушавам да схватим значење стучних анализа, закључак и констатација хрвата и понеког муслимана или неког случајно залуталог на теми „Bečko-berlinska škola” vs novoromantičari . Ајде наше Србе и разумем али шта римокатоличке хрвате тера да оволико учествују на тему и на сличним темама о историји Срба то ми никако није јасно. Просто је невероватна њихова брига за истраживање о пореклу и историји Срба и нашим простора на Хелму. Убише се људи од посла, ко коњи на тркама, ко ће пре дати неко веома важно и стручно мишљење које у принципу никога и не интересује. Није познато да се нешто озбиљно ради на преиспитивања историје у данашњој хрватској и федерацији бих, јер тамо је историја стала на нивоу основне школе, тако да одакле изникоше толики стручњаци уопште ми није јасно.

и за крај прича о два прасета
Причају два прасета једно каже :
шушка се да ће да нас покољу кад се мало угојимо и добијемо на килажи,
а друго прасе каже : ма пусти те глупости то је теорија завере.
 
Poslednja izmena:
- када би имао везе с јатом не би се оном приликом срамотио извођењем етимологије речи шљива од лити

Ne samo šljiva nego i oliva i ulje (olje, olej). Trajni vid glagola liti postoji u dva oblika - sa i bez preglasa tj. sa i i sa jatom. Ako treba još nešto da ti objasnim?
 
Malo još o Dancima i danskoj marki.

The Danes were a Northern people residing in what more or less comprised modern-day Denmark in Iron Age Scandinavia. They are mentioned in the 6th century in Jordanes' Getica, by Procopius, and by Gregory of Tours. The Danes spoke Old Norse (dǫnsk tunga), which was shared by the Danes, the people in Norway and Sweden and later Iceland.[1]

In his description of Scandza, Jordanes says that the Dani were of the same stock as the Suetidi ("Swedes") and expelled the Heruli and took their lands.[2]

According to the 12th century author Sven Aggesen, the mythical King Dan gave name to the Danes.

The Old English poems Widsith and Beowulf, as well as works by later Scandinavian writers (notably by Saxo Grammaticus (c. 1200)), provide some of the written references to Danes. Archaeology has revealed and continues to reveal insights to their culture, organization and way of life.
https://en.wikipedia.org/wiki/Danes_(Germanic_tribe)

Malo o danskoj marki

The Danevirke (modern Danish spelling: Dannevirke; in Old Norse; Danavirki, in German; Danewerk) is a system of Danish fortifications in Schleswig-Holstein. This important linear defensive earthwork across the neck of the Cimbrian peninsula was initiated by the Danes in the Nordic Iron Age at some point before 500 AD. It was later expanded multiple times during Denmark's Viking Age. The Danevirke was last used for military purposes in 1864 during the Second War of Schleswig.

The Danevirke consists of several walls, trenches and the Schlei Barrier. The walls stretches for 30 km, from the former Viking trade centre of Hedeby near Schleswig on the Baltic Sea coast in the east to the extensive marshlands in the west of the peninsula. One of the walls (named Østvolden), between the Schlei and Eckernförde inlets, defended the Schwansen peninsula.

According to written sources, work on the Danevirke was started by the Danish King Gudfred in 808. Fearing an invasion by the Franks, who had conquered heathen Frisia over the previous 100 years and Old Saxony in 772 to 804, Godfred began work on an enormous structure to defend his realm, separating the Jutland peninsula from the northern extent of the Frankish empire. The Danes however, were also in conflict with the Saxons south of Hedeby during the Nordic Iron Age and recent archaeological excavations have revealed that the Danevirke was initiated much earlier than King Gudfred's reign, around 500 AD and probably well before that even.

Karte_Danewerk.jpg
https://en.wikipedia.org/wiki/Danevirke

Widsith
Widsith is an Old English poem of 143 lines. The poem survives only in the Exeter Book, a manuscript of Old English poetry compiled in the late 10th century containing approximately one sixth of all surviving Old English poetry. Widsith is located between the poems Vainglory and The Fortunes of Men. Since the donation of the Exeter Book in 1076, it has been housed in the Exeter Cathedral in southwest England. The poem is for the most part a survey of the people, kings, and heroes of Europe in the Heroic Age of Northern Europe: see Tribes of Widsith.

The forests of the Vistula[2] in the ancient writing tradition (Widsith, v. 121) are the homeland of the Goths, original home of the Saxon and other Germanic tribes (Przeworsk culture),[3] before they travelled across the sea to Britain (see Tribes of Widsith):


lines 121–:
I visited Wulfhere and Wyrmhere; there battle often raged
when the Hræda with their sharp swords,
in the Vistula woods had to defend
their ancestral seat against Attila's host.
https://en.wikipedia.org/wiki/Widsith

Da li to poema sugerira da originalna zemlja porijekla Germana nije čak ni Jastrof kultura, već Przeworsk kultura (to je ova žućkasto-zelenkasta boja na mapi). Koje su šanse da se u staroengleskoj tradiciji 10og vijeka održalo sjećanje i predanje na njihovu zemlju iz koje su potekli?

Archeological_cultures_in_Northern_and_Central_Europe_at_the_late_pre-Roman_Iron_Age.png


529px-Przeworsk_culture_map_bel.svg.png


The Przeworsk[1] culture is part of an Iron Age archaeological complex that dates from the 3rd century BC to the 5th century AD.[2]

Za tu kulturu kažu da je kontinuitet (sa određenim uticajima) Pomeranske kulture

Scholars view the Przeworsk culture as an amalgam of a series of localized cultures. Continuity with the preceding Pomeranian culture is observed, albeit modified by significant influences from the La Tene and Jastorf cultures. The Przeworsk culture is sometimes associated with the Vandals.

Znači na mapi Pomeranska kultura, na istom mjestu, ova maslinasto zelena boja.
ArcheologicalCulturesOfCentralEuropeAtEarlyPreRomanIronAge.png


The Pomeranian culture, also Pomeranian or Pomerelian Face Urn culture[1] was an Iron Age culture with origins in Pomerania (which later became a part of northern Germany/Poland) from the 7th century BC to the 3rd century BC, which eventually covered most of today's Poland.

A da je Pomeranska kultura nastavak ranije Lužičke kulture.

About 650 BC, it evolved from the Lusatian culture between the lower Vistula and Parseta rivers,[2] and subsequently expanded southward. Between 200 and 150 BC, it was succeeded by the Oksywie culture in eastern Pomerania and the Przeworsk culture at the upper Vistula and Oder rivers

The Lusatian culture existed in the later Bronze Age and early Iron Age (1300 BCE – 500 BCE) in most of today's Poland, parts of the Czech Republic and Slovakia, parts of eastern Germany and parts of Ukraine. It covers the Periods Montelius III (early Lusatian culture) to V of the Northern-European chronological scheme.

Svjetlo zeleno na mapi
KulturaLuzycka_1.png


E sad stiže ono zanimljivo:

The Lusatian culture developed as the preceding Trzciniec culture experienced influences from the middle Bronze Age Tumulus Bronze Age, essentially incorporating the local communities into the socio-political network of Iron Age Europe.

A Trzciniec kultura se povezuje sa Balto-Slavima z:mrgreen:
Balto-Slavic_lng.png
 

Prilozi

  • Archeological_cultures_in_Northern_and_Central_Europe_at_the_late_pre-Roman_Iron_Age.png
    Archeological_cultures_in_Northern_and_Central_Europe_at_the_late_pre-Roman_Iron_Age.png
    15,9 KB · Pregleda: 12
Poslednja izmena:
Скити?
Скитају? :D

Da. Uzeo bih da je krajnje moguće kako je njihov etnonim ušao u jezike drugih naroda kao sinonim za skitanje tj lutanje itd...

Međutim, mislim da je sam naziv nastao iz preindoevropskog od značenja za sjeći, sječenje.

Naime, riječ scythe u engleskom jeziku, gotovo istom obliku kao i za Scythians, ima značenje kose - alatke za kosidbu.

Kakva je povezanost.

Po tome što su Skiti, izmislili borbena kola, chariots. A "kosa" im je bila namotirana na točkove, s kojima su kosili protivnike.

chariot.jpg


Prilično jedna tehnološki napredna sicilizacija, koja je vojno izdominirala nad ostalim kulturama.

Chariot_spread.png

Approximate historical map of the spread of the spoke-wheeled chariot, 2000–500 BC
https://en.wikipedia.org/wiki/Chariot

(mada točak sam je nastao na jednom drugom mjestu po svemu sudeći, Skiti su samo napravili preistorijski tenk)

...

Kada pogledamo po etimologiji

From Middle English sythe or sithe, from Old English sīðe ‎(“sickle”). The silent c appeared in the early 15th century because it was wrongly thought that the word was linked to Latin scissor ("carver, cutter") and scindere ("to cut").

preindoevropski korjen riječi je
Proto-Indo-European *sek- ,
Alternative reconstructions
*sekh₁-

Root[edit]
*sek-[2]
to cut

Derived terms
*sek- ‎(root present)
Balto-Slavic:
Slavic: *sěťi ‎(“to cut”) (with unexplained -ě-) (see there for further descendants)
*sek-eh₂-ye-[2] or *sekh₁-ye-[1]
Italic:
Latin: secō (see there for further descendants)
*sok-éh₂
Germanic: *sagō (see there for further descendants)
*sok-som
Germanic: *sahsą (see there for further descendants)
Unsorted formations:
Albanian: shat ‎(“hoe, mattock”)
Balto-Slavic:
Slavic: *sekyra ‎(“axe”) (< *sek-)
Germanic: *sagisnō
Old Frisian:
West Frisian: seine
Old Saxon: segisna, segansa (with metathesis)
German: Sense
Old Dutch: *segisna
Middle Dutch: seisene, seise
Dutch: zeis
Germanic: (possibly) *seglą (see there for further descendants)
Indo-Iranian:
Iranian:
Kurdish: şkestin (to break, vi.), şkandin (to break, vt.), şkeft (cave)
Italic:
Latin: sexus

Tako da su Skiti sami sebe nazivali nešto kao Sjekači :D Ne vjerujem baš da su sami sebe nazivali skitnice, jer Sjekači zvuči jebenije, a da je to kod drugih naroda taj naziv dobio značenje za protuve. Otud potiče i kasniji naziv za Saksonce, po njihovom maču (sječivu, sjekaču) seaxu. :D

Pošto nas berlinska istorija smješta iza Urala, šta kaže istorija za germanski jezik? Otkud on u Evropi, i to baš eto gdje su Njemci, mo'š misliti... :zroll:

Uvrenja sam da je germanski jezik (ili ono što se zove pre-protogermanski j.) bio upravo govor Skita, i da su ga oni chariot-kočijama iz Azije donijeli pod Jutland gdje se iskristalisao proto-germanski.

Otprilike i dolazak kočija, hronološki, se dešava uporedo sa arheološkim prelazima iz jedne kulture u drugu u Sr. Evropi. Oko 1500-1300 BC.

Danas se skitski jezik svrstava da je bio u istočno-iranskoj grupi, što ne mora značiti da je čitavim svojim postojanjem ta kultura bila nosilac tog jezika. Iranski uticaj je po mogućnosti mogao da dođe kasnije kao i language shift koji se desio.

Evo recimo nebulozno se tvrdi:

The Scythian languages (/ˈsɪθiən/ or /ˈsɪðiən/) are a group of Eastern Iranian languages of the classical and late antiquity ***

Early Eastern Iranians originated in the Yaz culture (ca. 1500–1100 BC) in Central Asia. ***

The Eastern Iranian languages are a subgroup of the Iranian languages emerging in Middle Iranian times (from c. the 4th century BC).

Znači jednostavno nema pojma, hronološki, da su nosioci Yaz kulture pričali Istočnoiranskim jezikom!!

Indo-Iranian_origins.png


A eto ti i odgovora ako bi bilo da je germanski jezik zaista došao pod Jutland skitskim osvajanjem, to znači da je njegov pranastanak počeo u Yaz ili Andronovo kulturi ili nekim nepoznatim kulturama koje su nastale na tom mjestu. Skitski natpisi, zbog kojih ih vezujemo za Istočnoirance su par milenijuma mlađi!

Kaže dalje...

Eastern Iranian is thought to have separated from Western Iranian in the course of the later 2nd millennium BC, and was possibly located at the Yaz culture.

A vidi šta kaže za Western Iranian

The Western Iranian languages are a branch of the Iranian languages, attested from the time of Old Persian (6th century BC) and Median.

To je razlika od skoro milenijum i po godina!

Tvrdi se da je protoindoiranski nastao u Andronovo, ja mislim da je to pogrešno i da je iranski nastao negdje drugo, što ne znači da kasniji nosioci Andronova nisu pričali nekim indoiranskim jezikom.
 
Ali ima ih i u trećem veku, s ove i s one strane Hrista.


Dokazani srpski antički nazivi na Slovenskom Jugu (Maloj Evropi)

1. Cetina

1.Cetina, reka "na granici između Srba i Hrvata" (antičko Kentona)

"Još nije pouzdano odgonetnuta ni etimologija imena Cetine. Neki tvrde da joj ime potječe od plemena Delmata koji su je nazivali Kentona."

2. Cetynia, reka u Poljskoj, 30 km, leva pritoka Buga, na njoj leži mesto Sokołów Podlaski.

3. Cetin, stari grad, opština Cetingrad i lokalitet Cetin Grad
"Cetingrad duguje svoje ime i povijest obližnjim ruševinama starog grada Cetina."

4. Cetynia – sastavni deo sela Krowica Sama u Poljskoj.

5. Cetinje, prestono mesto u Crnoj Gori

6. Cetyń, selo u Poljskoj, kašupsko selo u Pomeraniji, zasvedočeno u 13. veku

7. Ctiněves, selo u Češkoj (ves, vas i sl. je slovenska reč za selo)

Ie. korijen *kent-/*kint- nejasan je. Zanimljiva je zastupljenost hidronima Cetyna u Poljskoj te hrvatski ojkonim Cetingrad u Hrvatskoj i Cetinje u Crnoj Gori. O toj su koincidenciji pisali A. Mayer u navedenom djelu i srpski onomastičar M. Pavlović, te uvaženi ukrajinski onomastičar V. P. Šul’gač (Praslov’jans’kij gidronimnij fond, Kijev 1998), ali u njihovim razmatranim imenima nema nazala /ę/ koji bilježi Porfirogenet: Ζεντίνα (< *Kentona), pa je tim imenima jezična srodnost s hrvatskom Cetinom upitna.

Literatura:
Mayer I, 174 (Ippius);
Mayer II, 52–53;
Mayer, Zeitschrift f. vgl. Sprachforschung 66, 1939, 114–127;
Skok III, s. v. struja (Cetina);
Skok II, s. v. pleme (Cetinje);
Laszowski, Prosvjeta 4, 4, 105–124;
Schramm 25.2.1–4, 13.1, 17.3, 17.7, 18.4.

Kad se naziv "Cetina" prvi put spominje u pisanim izvorima? U starogrckim izvorima prije Hrista nema tog naziva. Sumnjam da se Kentona spominje u rimskim izvorima.
 
Poslednja izmena:
1. Cetina

1.Cetina, reka "na granici između Srba i Hrvata" (antičko Kentona)

Preuzeo sam bez provere podatak o tobož antičkom nazivu "Kentona". *Kentona nije posvedočeni antički naziv reke Cetine, nego rekonstrukt (nigde zabeležena reč iz naučne fantastike). Posvedočeni antički nazivi Cetine su Nestos, Hippus, Hippius i Tilurius.

eT1xuGc.png


p7XYYW8.png


pFMUr0F.png
 
Poslednja izmena:
Navedena anticka imena Cetine su tacna, u starogrckim izvorima ona je Nestos (Apolonije Rodjanin i Pseudo-Skilak). Prema tome, pogresno je tvrditi da je Cetina jedan od dokazanih srpskih antickih naziva na Slovenskom Jugu. To treba da se ispravi i na blogu, te ubuduce naglasi jer Google ce reciklirati natacnu informaciju.


5. Krka (Korkoras)

1. Krka, reka u Dalmaciji (antičko Corcoras, or Korkoras)
Krka is a river in Croatia's Dalmatia region, noted for its numerous waterfalls. It is 73 km (45 mi) long and its basin covers an area of 2,088 km[SUP]2[/SUP] (806 sq mi).[SUP][1][/SUP]
Possibly the river called Catarbates (literally "steeply falling")[SUP][2][/SUP] by the ancient Greeks, it was known to the ancient Romans as Titius, Corcoras, or Korkoras.

The river has its source near the border of Croatia with Bosnia and Herzegovina, at the foot of the Dinara mountain. It flows past Knin in Inner Dalmatia towards the south and enters the Prokljansko jezero near Skradin.
The best known sites on the river path are the Visovac Monastery (Roman Catholic) and the Monastery Krka (Serbian Orthodox).
Before its outflow the river forms beautiful and well known waterfalls called Skradinski buk, part of Krka National Park. This area is also the location of the first hydroelectric power station using alternate current in Croatia, the Jaruga Hydroelectric Power Plant. This plant started supplying power to the nearby city of Šibenik in 1895.


2. Krka, reka u Sloveniji, pritoka Mure
Velika Krka
(madžarsko Kerka, nekoč Kerkás, prekmursko Kerka, ali Velka Kerka) je reka, dolga približno 60 km. Izvira v Čepincih blizu madžarsko-slovenske meje, teče skozi Markovce, Šalovce, mimo Hodoša in Krplivnika na Madžarsko, kjer se imenuje Nagy Kerka. Njen desni pritok Mala Krka je rečica, ki teče mimo naselij Križevci in Domanjševci na Madžarsko (kot Kis Kerka ali tudi kot Kerca). Po zlitju Velika Krka teče naprej kot Kerka in se pri kraju Muraszemenye (tik pred najbolj vzhodno točko Slovenije) kot levi pritok izlije v mejno reko Ledavo, ta pa kmalu zatem konča pot kot levi pritok Mure.


3. Krka (Gurk), reka u Koruškoj, Austrija, pritoka Drave
"Krka u Austriji, odnosno Koroškoj, nekada slovenačkoj/slovenskoj zemlji.
- reka Gurk odnosno Krka na slovenačkom:"
https://www.google.rs/maps/place/9342+Gurk,+%D0%90%D1%83%D1%81%D1%82%D1%80%D0%B8%D1 %98%D0%B0/@46.8744949,14.2879835,15z/data=!3m1!4b1!4m2!3m1!1s0x47704299d3658c35:0x679ee d5f644b3e43
https://www.google.rs/maps/@45.8808939,14.7829568,15z

(Evidentirali smo - Vučko je uveo u evidenciju - još nekoliko reka sa ovim imenom.)

U kojem dokumentu Rimljani zovu dalmatinsku Krku "Corcoras" ili "Korkoras"?
 
5. Krka (Korkoras)

1. Krka, reka u Dalmaciji (antičko Corcoras, or Korkoras)
Krka is a river in Croatia's Dalmatia region, noted for its numerous waterfalls. It is 73 km (45 mi) long and its basin covers an area of 2,088 km[SUP]2[/SUP] (806 sq mi).[SUP][1][/SUP]
Possibly the river called Catarbates (literally "steeply falling")[SUP][2][/SUP] by the ancient Greeks, it was known to the ancient Romans as Titius, Corcoras, or Korkoras.
Коркоро је циганска реч (значи слобода). Ево ти доказ да су Цигани били овде не само пре Словена него и пре Римљана.

https://en.wikipedia.org/wiki/Korkoro
 
5. Krka (Korkoras)

1. Krka, reka u Dalmaciji (antičko Corcoras, or Korkoras)
Krka is a river in Croatia's Dalmatia region, noted for its numerous waterfalls. It is 73 km (45 mi) long and its basin covers an area of 2,088 km[SUP]2[/SUP] (806 sq mi).[SUP][1][/SUP]
Possibly the river called Catarbates (literally "steeply falling")[SUP][2][/SUP] by the ancient Greeks, it was known to the ancient Romans as Titius, Corcoras, or Korkoras.

The river has its source near the border of Croatia with Bosnia and Herzegovina, at the foot of the Dinara mountain. It flows past Knin in Inner Dalmatia towards the south and enters the Prokljansko jezero near Skradin.
The best known sites on the river path are the Visovac Monastery (Roman Catholic) and the Monastery Krka (Serbian Orthodox).
Before its outflow the river forms beautiful and well known waterfalls called Skradinski buk, part of Krka National Park. This area is also the location of the first hydroelectric power station using alternate current in Croatia, the Jaruga Hydroelectric Power Plant. This plant started supplying power to the nearby city of Šibenik in 1895.


2. Krka, reka u Sloveniji, pritoka Mure
Velika Krka
(madžarsko Kerka, nekoč Kerkás, prekmursko Kerka, ali Velka Kerka) je reka, dolga približno 60 km. Izvira v Čepincih blizu madžarsko-slovenske meje, teče skozi Markovce, Šalovce, mimo Hodoša in Krplivnika na Madžarsko, kjer se imenuje Nagy Kerka. Njen desni pritok Mala Krka je rečica, ki teče mimo naselij Križevci in Domanjševci na Madžarsko (kot Kis Kerka ali tudi kot Kerca). Po zlitju Velika Krka teče naprej kot Kerka in se pri kraju Muraszemenye (tik pred najbolj vzhodno točko Slovenije) kot levi pritok izlije v mejno reko Ledavo, ta pa kmalu zatem konča pot kot levi pritok Mure.


3. Krka (Gurk), reka u Koruškoj, Austrija, pritoka Drave
"Krka u Austriji, odnosno Koroškoj, nekada slovenačkoj/slovenskoj zemlji.
- reka Gurk odnosno Krka na slovenačkom:"
https://www.google.rs/maps/place/9342+Gurk,+%D0%90%D1%83%D1%81%D1%82%D1%80%D0%B8%D1 %98%D0%B0/@46.8744949,14.2879835,15z/data=!3m1!4b1!4m2!3m1!1s0x47704299d3658c35:0x679ee d5f644b3e43
https://www.google.rs/maps/@45.8808939,14.7829568,15z

(Evidentirali smo - Vučko je uveo u evidenciju - još nekoliko reka sa ovim imenom.)

nZnysxS.png

Strabo further writes that "the Corcoras River (= Krka) flows near Nauportus; it carries cargo and empties into the Savus River (and the latter into the Dravus), which, i.e. the Savus, in turn flows into the Noarus (unknown elsewhere) at Segestica ... Marjeta Šašel Kos - 2005

Petar Šimunović:
Grad i ostrvo Krk (stari Curicum)

Korčula, Krkar « Corcyra, otok Korkira (hrv. Krkar, mletački Korčula) ?(Šimunović), Tako kurtizana
sinjora Laura u Dundu Maroju postaje gospođa Mandaljena odajući tako
"našijensko porijeklo" ili posprdno: Mande Krkarka (od etnika otočkog imena
Krkar < Corcyra, zapravo Korčula),


Krka (antički Tilius; ie. "'ker, "kor, ""kr, korijen često zastupljen u europskoj hidronimiji),

books



books


Dakle, imamo kod Straboa potvrdu za slovenačku pritoku Save, Krku - Corcoras, or Korkoras. To je pogrešno preuzeto na engleskoj vikipediji za dalmatinsku Krku koja se nazivala Tilius (Titius), pri čemu, kako dobro primećuje Sladović, til i krk predstavljaju sinonime (oboje u značenju vrat; danas til u rečima potiljak, zatiljak, a krk u krkače, krka-lonce). Tako da ne postoji potvrda srodnog antičkog naziva za dalmatinsku Krku. Ostaje potvrda "Corcoras" za slovenačku Krku i Catarbates za dalmatinsku.

books
 
Eto, znaci nemamo anticku potvrdu "Corcoras" ni za dalmatinsku Krku nego Titius.

Catarbates (ne znam moze li se dovoditi u direktnu vezu sa slovenackom Krkom, tj. Corcoras) mozemo samo obraditi u kontekstu ostalih naziva kod Pseudo-Skilaka iz 4. v. prije Hrista, tako da ova juzna Krka sigurno otpada iz price o drevnim srpskim antickih nazivima na Slovenskom Jugu, sve dok se ne pronadju nova vrela u jasnoj korelaciji sa antickim nazivom slovenacke Krke.

Lias, Idassa, Attienites, Dyyrta, Aloupsoi, Olsoi, Pedetai, Hemionoi, Eistris, Kleitreilitria, Mentorides, Katarbates.

pseudoskilaks-1.jpg


Mate Suic, Anticki grad na istocnom Jadranu, Zagreb, 1976, str. 285.

books


Dakle, imamo kod Straboa potvrdu za slovenačku pritoku Save, Krku - Corcoras, or Korkoras. To je pogrešno preuzeto na engleskoj vikipediji za dalmatinsku Krku koja se nazivala Tilius (Titius), pri čemu, kako dobro primećuje Sladović, til i krk predstavljaju sinonime (oboje u značenju vrat; danas til u rečima potiljak, zatiljak, a krk u krkače, krka-lonce). Tako da ne postoji potvrda srodnog antičkog naziva za dalmatinsku Krku. Ostaje potvrda "Corcoras" za slovenačku Krku i Catarbates za dalmatinsku.

Po Sladovicu, Titius je "pokvareno". Koji onda anticki pisci koriste naziv "Tilius" ("l") za Krku? Cisto da vidimo ima li Sladoviceva konstrukcija "til - krk" uporista u izvorima.
 
Ima li neko informaciju zašto su i na osnovu čega su naši lingvisti "požurili" da Cetina izvedu iz *Kentona. Zar je toliko nemoguće da je sama reč slovenskog porekla? Kad nađete, bio bih zahvalan da mi javite.

Можда се ради о простом натрашком изводу: почетна тачка је данашњи назив Цетина па се онда примењују утврђена правила еволуције балканскороманских и јужнословенских језика, то јест к у ц и ент у ет.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top