„Bečko-berlinska škola” vs novoromantičari

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Мађарски је језик аглутинативнога типа, има систем, веома сличан падежноме, са седамнаест наставака.

Не знам на чем је заснована тврдња како је падежни систем нешто толико сложено и непремостиво.
Постоје ли и која су то објективна мерила за утврђивање тога шта је више или мање сложено, шта се теже или лакше учи?
 
Poslednja izmena:
Ja ne zastupam Vidovićeve teze, jer je očigledno da on zastupa neku neoustašku ideologiju.. Na netu se može naći da je doktorirao u Zadru na filozofskom fakultetu i da je lingvističar. Naveo je ta tri zapisa koje ja nisam nikad vidio. Zato sam napisao "po njemu". Poslat ću mu mail i pitati ga više o ta tri zapisa.

Nema problema, opusti se. Sutra je novi dan, stice nove tvoje gluposti. Popij jednu medo, pardon, sabaiu kao i tvoji stari Iliro-Sloveni na Balkanu.


polome1-1.jpg


polome2-1.jpg



Edgar C. Polome, Balkan languages (Illyrian, Thracian and Daco-Moesian), The Cambridge ancient history, Volume 3. Part 1: The prehistory of the Balkans; and the Middle East and the Aegean world, tenth to eighth centuries B.C., Second edition, 1982, pp. 866-867.
 
Nađi slučaj da je manjina nametnula većini padeški sistem i ja se povlačim.
Да би се овакво питање уопште донело за разматрање потребно је познавати језике, лингвистику као што и историјску лингвистику изнад српског језика, мало енглеског и реч, две немачког (говорим о теби, Мркаљу).

Ја не знам арапски, али са Wikipedie арапски спада у категорији инфлектованих језика. Данас се нека врста арапског говори као матерњи језик од земаља Магреба (Tunisia, Algeria, Morocco, Libya) до Сирије. Каквим су разноразним језицима говорили становници ове огромне територије пре арапских освајања је отворено питање, али нису били арапски.


Inflection
In grammar, inflection or inflexion is the modification of a word to express different grammatical categories such as tense, case, voice, aspect, person, number, gender and on rare occasion the mood. The inflection of verbs is also called conjugation, and the inflection of nouns, adjectives and pronouns is also called declension.

[...]

Modern Standard Arabic (also called Literary Arabic) is an inflected language. It uses a system of independent and suffix pronouns classified by person and number and verbal inflections marking person and number. Suffix pronouns are used as markers of possession and as objects of verbs and prepositions. The tatweel (ـــ) marks where the verb stem, verb form, noun, or preposition is placed.[5]
 
Да би се овакво питање уопште донело за разматрање потребно је познавати језике, лингвистику као што и историјску лингвистику изнад српског језика, мало енглеског и реч, две немачког (говорим о теби, Мркаљу).

Zanimljiva rasprava:

001.jpg


002.jpg


003.jpg


004.jpg


005.jpg



Igore, obrati paznju. Abyssus: "Ne srljajte u poredbeno jezikoslovlje ako lose plivate u dubokoj vodi."
 
Инспиришући се погрешним схватањем о Централном Билу, географ A. Zeune дао је Полуострву 1808. год. име Балканско Полуострво, Balkanhalbinsel или Haemushalbinsel (Gea. Versuch einer Wissenschaftlichen Erdbeschreibung, 1808).

*

Извор и назив дела :

Gea : Versuch einer wissenschaftlichen Erdbeschreibung / von August Zeune. - Berlin : Wittich, 1808

Author of reviewed work
Zeune, August
Reviewed work published from1808

size Sp. 81 - 87

notes Rez: Ad.

JST Art der Publikation Rezension
Gea. Versuch_001.jpg


rubric Erdbeschreibung

*
Gea. Versuch_0011.jpg


У доба Страбона и Птоломеја, цртало се на картама и описивало у географским делима једно планинско било, које се без прекида пружало од Истока на Запад, од Црнога Мора до Алпа. У доба Ренесанса оно се звало Catena Mundi или Catena del Mondo. Испитивачи прве половине XIX века зову га Централно Било (Centralkette). Оно је делило јужне балканске земље: Грчку, Македонију и Тракију од северних, теже приступачних и хладних области, са великим снеговима и јаким мразевима, које су насељене, како говораху Јелини, варварима. То Било је чинило високу баријеру између дивљих северних области и цивилизованог Југа. Ово класично схватање балканског рељефа одржало се и на Пајтингеровој Табли и другим итинерарима римског доба, и ако је северни део Балканског Полуострва био тада боље познат. Оно се одржава у географским књигама и картама Средњег Века и нарочито у онима из доба Ренесанса. Па и доцније, када су главне црте европског рељефа биле проучене, када је класична номенклатура била замењена модерном или националном номенклатуром, продужило се са уцртавањем Централног Била[1] на картама Полуострва. Осим тога још су се дуго чувала стара класична имена, којима су се бележили разни планински венци и гребени. Централни орографски чвор, Шарпланина, звао се Scardus. Венац што одатле иде до Црног Мора носио је име Orbelus, Rhodope и Haemus. Онај од Scardus-е па до Алпа називат је Rebii Montes, Albanus Mons, Peone Alpes. На другим картама су нека од ових класичних имена мало друкчија. Од XVI века талијански картографи почињу да их замењују поталијањеном националном номенклатуром, или да их преводе на талијански: Monte Argentaro (планине Сребрница и Копаоник), Kostenazzo (Костенац у Родопи), Kunovizza (код Ниша) итд.

Тек после путовања Ami Boue-а и A. Viquesnela-а, у првој половини XIX века, почело се примећивати да велико Централно Било не постоји, и да је, на против, Полуострво просечено са Севера на Југ, не само клисурама, већ нарочито моравско-вардарском удолином, дуж које данас иде железнички пут Београд–Солун. Требало је још доста времена да картографи приме и искористе ова схватања. Наилази се до близу 1870. год. на географске карте на којима је још нацртано Централно Било.

Из овог погрешног схватања о Централном Билу произашло је и садање име Балканског Полуострва. Источни његов део звао се Хемус. То име примењено на планине које нису много удаљене од Цариграда, и које су често помињали класични и византијски писци, било је познатије од оних, која су давата другим деловима Централног Била. Испитивачи у почетку XIX века сазнали су да се класични Хемус зове Балкан. Инспиришући се погрешним схватањем о Централном Билу, географ A. Zeune дао је Полуострву 1808. год. име Балканско Полуострво, Balkanhalbinsel или Haemushalbinsel (Gea. Versuch einer Wissenschaftlichen Erdbeschreibung, 1808).

Име Балкан, у место Хемус, није потпуно тачно. Ово име на турском значи планина у опште. Турско становништво источног дела Полуострва зове Балканом и данас источни део старог Хемуса, најнижи и најнезначајнији. Врло је вероватно да су Ами Буе и други испитивачи чули назив Балкан од својих пратилаца, који су овим именом називали и централне и западне делове овог Била, јер Турци Балканом називају сваку планину, кад јој не знају име. Словенско становништво ових области зове ове делове класичног Хемуса „Стара Планина". То је једино тачно име. Ипак је име Балкан данас примењено у научној литератури и на картама готово у опште као име целог била од Вршке Чуке до Црног Мора.

Тако је назив Балканског Полуострва дошао од погрешног схватања полуострвског рељефа. Даље, име планинског венца, које би се по праву могло применити само на један део Централног Била, погрешно се употребило и њиме је означен цео венац. Али, изгледа ми да је доцкан исправљати: име Балканско Полуострво, као и име Балкан за планинско било од Вршке Чуке до Црног Мора, употребљава се. Оно оставља утисак, донекле, да је дато по имену једног од главних полуострвских венаца. Две погрешке, од којих то назвање потиче, воде порекло из класичке старине и турског доба. Ове нас заблуде доводе у везу са важном и бурном историјом Полуострва; оне дају његовом имену један нарочит интерес. Има у свету доста погрешно датих, географских имена; име Балканског Полуострва није једино. Због свега овога нема места мењању имена Балканском Полуострву, као што чине неколико немачких географа (Th. Fischer, H. Wagner, K. Oestreich итд), који се служе безличним именом: Југоисточно Европско Полуострво (Sudost-europaische Halbinsel).


Пошто је Балканско Полуострво са Истока, Југа и Запада ограничено морем, остаје нам само да га ограничимо са Севера. Сава и Дунав, чије су долине усечене уз јужни обод панонског басена, добра су граница у географском погледу. Али, од састава Купе са Савом па на Запад, теже је одредити северну границу. У опште се узима, да она најпре иде Купом па се даље наставља у правој линији преко динарских венаца до Ријеке на Јадранском Мору. Ова граница је у многоме вештачка. Не подудара се ни са рељефом, ј лази динарске венце, ни са етнографским фактима, јер пресеца масу I -хрватског народа, ни са политичком границом. Међутим вредно је ис1 да је она у једно време у главном била политичка граница између Т: Аустрије. Може се претпоставити да овај факат није био без утицаја I ограничења Балканског Полуострва на СЗ-у. Природније би било да се северна граница Полуострва продужи у од ушћа Купе долином Саве и љубљанским басеном до везе система дж планина са Алпима. На Западу је његова граница јасно обележена Сочом. Око љубљанског басена и горњег тока Саве боре Караванки, правца И–3 сукобљавају се са динарским наборима правца СЗ–ЈИ. Љубљански басен је потолина (Graben) која одваја Алпе од динарске системе. Ова планинска целина која заузима западни део Полуострва, припадала би у овом случају цела Балканском Полуострву, са Крањском, тако карактеристичном, и са правим Карстом. Мало полуострво Истра, које својом карсном природом и својом разуђеношћу није ништа до једно секундарно полуострво, део Балканског, било би такође обухваћено његовим границама. Мада је ово ограничавање природније, алписка северна граница Полуострва, међутим, није тако прецизна, као што су границе Пиринејског или Апенинског Полуострва. Осим тога, други део северне границе, Сава, и Дунав до Ђердапа, није згодан са антропогеографског гледишта, јер сече једну хомогену етничку групу. На левој обали ових двеју река, у панонском басену, у Хрватској, Славонији и Срему, у Бачкој и Банату, Србо-Хрвати чине већину или, бар, један значајан део становништва. Балканско Полуострво спаја се, дакле, потпуно са суседним земљама Европе. На Северу оно суделује животом, осећањем и мишљењем са становништвом области на левој страни Саве и Дунава. Са свих страна је ушло много нових елемената у његов састав и живот, као и обратно.

*

Напомене :

Најпре га је поменуо Страбон, а перспективном је методом представљено у разним едицијама Птоломејевих карата. Тако на римском издању од 1492, које је репродуковао Nordenskiold у Facsimile Atlas, Stokholm 1882., Tab VI; исто је и на карти N. Sophianusa-а, 1552. чији је оригинал у националној библиотеци у Паризу. Оно је и на картама чувене холандске картографске школе и на најбољим од њих, као на Меркаторовој Карти Европе од 1552. год. и на карти света од 1569. год. До овога се времена држи класична орографска номенклатура и различни делови централног била имају ова имена: Albanus Mons, Rebii Montes и Scardus, Orbelos , Aemos; Rhodope је често изван Централног Била. Нека се имена смењују другима: Candavia Mons, Sardonius Mons итд. Ова се номенклатура постепено истискује и замењује новом, народном, али махом талијанизираном: Cunovitza , Vesellitza, M. Argentaro, затим Costegna или Costegnarro , Monte Nero, Catena del Mondo, Baba, Paklena, Monte Kopanik, Monte Denara. Овако је на картама млетачке картографске школе, које су издавали „географи млетачке републике", Тако је на Гасталдијевим од 1560. и 1566. год., на картама које је издавао Paolo Forlani Veronese од 1571. затим Коронели, Вињоли, Бертели. На картама француских географа од XII века („Geographe du Roy") Централно Било је упрошћено, и нигде није тако јасно и типско као на Sanson-овим картама. У овом облику се одржало у великим атласима Bleu-овим, Sanson-овим и Homann-овим. Па и на картама путника по Балк.-Пол-у црта се Централно Било све до путовања знаменитих путника А. Буа, Викенела и Хана. Буе је о Централном Билу најпре писао у Some Observations on the Geography and Geology of Northern and Central Turkey. The Edimburg Philosophical Journal 1837., и Хан (# 1861. Из XI B. der Denksch. philhist. Cl. нарочито ст. 53). Више о овоме види: Ј. Цвијић: Структура и подела планина Балканског Полуострва (Глас С. К. А. LХIII).

1 Део била на територији Бугарске назива се Стара планина. Овај назив уведен је у географско-картографску литературу на бугарском језику, вероватно у новије време, односно после Цвијићевих теренских истраживања.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Да би се овакво питање уопште донело за разматрање потребно је познавати језике, лингвистику као што и историјску лингвистику изнад српског језика, мало енглеског и реч, две немачког (говорим о теби, Мркаљу).

Ја не знам арапски, али са Wikipedie арапски спада у категорији инфлектованих језика. Данас се нека врста арапског говори као матерњи језик од земаља Магреба (Tunisia, Algeria, Morocco, Libya) до Сирије. Каквим су разноразним језицима говорили становници ове огромне територије пре арапских освајања је отворено питање, али нису били арапски.


Inflection
In grammar, inflection or inflexion is the modification of a word to express different grammatical categories such as tense, case, voice, aspect, person, number, gender and on rare occasion the mood. The inflection of verbs is also called conjugation, and the inflection of nouns, adjectives and pronouns is also called declension.

[...]

Modern Standard Arabic (also called Literary Arabic) is an inflected language. It uses a system of independent and suffix pronouns classified by person and number and verbal inflections marking person and number. Suffix pronouns are used as markers of possession and as objects of verbs and prepositions. The tatweel (ـــ) marks where the verb stem, verb form, noun, or preposition is placed.[5]

Arapski, ali kakav arapski? Njega sam upravo dao kao primer kada sam prvi put izneo ovu tvrdnju. Staroarapski ima padeže, dok ih govorni arapski jezici nemaju:

- Nouns in Literary Arabic have three grammatical cases
- The spoken dialects have lost the case distinctions

https://en.wikipedia.org/wiki/Arabic#Nouns_and_adjectives
https://en.wikipedia.org/wiki/Varieties_of_Arabic

Pazite, samo, vas dvojica, jer prihvatanjem traženja jezika koji je složen padeški sistem nametnuo manjini, uslovno prihvatate moj argument u startu. Šta ćete ako ne nađete?
 
Nema problema, opusti se. Sutra je novi dan, stice nove tvoje gluposti. Popij jednu medo, pardon, sabaiu kao i tvoji stari Iliro-Sloveni na Balkanu.

Koje moje gluposti? Na početku sam se ogradio da to tvrdi taj Vidović, a ne ja. Kako nisam vidio te zapise, niti ih analizirao, ne mogu tvrditi ništa. Ti u nedostatku argumenata konkretno vrijeđaš sugovornika. Razumijem da te hvata nervoza jer je bar 20 grana zananosti nezavisno jedna od druge doslovno razvalilo tvoju bečko-berlinski sektu. Znam da ti nije lako. Ali probaj se otarasiti tih bečko-berlinskih laži kojim su ti napunili glavu. Bolje bi bilo čak i da si učio klingonski jezik, nego da čitaš izmišljotine bečko-berlinske sekte. To je prolazilo dok je ovdje vladala Austro-Ugarska i zakonima zabranjivala ilirsko ime, danas su prije svih arheologija i genetika pokopale bečko-berlinsku sektu. Kada sam napustio laž o doseljavanju Slavena, sve ostale bečko-berlinske laži srušile su se kao kula od karata. Probaj i ti. Ili ti je u srcu lakše kad sam sebe lažeš?
 
Arapski, ali kakav arapski? Njega sam upravo dao kao primer kada sam prvi put izneo ovu tvrdnju. Staroarapski ima padeže, dok ih govorni arapski jezici nemaju:

- Nouns in Literary Arabic have three grammatical cases
- The spoken dialects have lost the case distinctions

https://en.wikipedia.org/wiki/Arabic#Nouns_and_adjectives
https://en.wikipedia.org/wiki/Varieties_of_Arabic

Pazite, samo, vas dvojica, jer prihvatanjem traženja jezika koji je složen padeški sistem nametnuo manjini, uslovno prihvatate moj argument u startu. Šta ćete ako ne nađete?

Јесте, на први поглед, креолизација изгледа разумна:

A creole language, or simply creole, is a stable natural language that has developed from a pidgin (i.e. a simplified language or simplified mixture of languages used by non-native speakers) becoming nativized by children as their first language, with the accompanying effect of a fully developed vocabulary and system of grammar.

The precise number of creoles is not known, particularly as these are poorly attested, but about one hundred creole languages have arisen since 1500, predominantly based on European languages, due to the Age of Discovery and the Atlantic slave trade,[1] though there are creoles based on other languages, including Arabic, Chinese, and Malay. The creole with the largest number of speakers is Haitian Creole, with about ten million native speakers.

The lexicon of a creole language is largely supplied by the parent languages, particularly that of the most dominant group in the social context of the creole's construction, though there are often clear phonetic and semantic shifts. On the other hand, the grammar often has original features that may differ substantially from those of the parent languages.

https://en.wikipedia.org/wiki/Creole_language

Али кад се погледа научни рад у вези лингвистичке комплексности (сложености) ствари нису тако једноставне


World Englishes between simplification and complexification
Bernd Kortmann and Benedikt Szmrecsanyi
Freiburg Institute for Advanced Studies


This paper offers a broad empirical morphosyntactic study contributing to three debates in linguistics, one of long standing (the so-called equi-complexity axiom), the other two rather more recent, namely McWhorter’s claim (2001 a, b, 2007) that (pidgins and) creoles have the simplest grammars, and Trudgill’s claim (2009) that high-contact varieties of English are characterized by structural simplification processes while low-contact varieties are the result of complexification processes. We will present the results of comparative analyses covering three notionally different morphosyntactic complexity metrics applied to two different data types for about 50 largely non-standard varieties of English (low-contact L1s, high-contact L1s, L2s, pidgins and creoles). Ultimately, we believe to be in a firm position to reject the axiom that the morphosyntax of all languages (and varieties of a language) is equally complex and to support both the claims by McWhorter and Trudgill.

https://benjamins.com/#catalog/books/veaw.g40.17kor/details

или ово

The Growth and Maintenance of Linguistic Complexity
By Östen Dahl

https://books.google.com/books?id=x...simplifying complexifying linguistics&f=false

или

Simplification, complexification, and grammatical Balkanization
HALS 4 Workshop, 12–13 March 2015
Jouko Lindstedt
University of Helsinki Department of Modern Languages

https://tuhat.halvi.helsinki.fi/portal/files/46716662/HALS_2015_Slides_Lindstedt.pdf


Дакле, прво, као што је Игор изнад споменуо, потребна је дефиниција и метода измере сложености језика. Није допустљиво да се разматрање ограничује на инфлекције. Мени се чини да је ова тема још недовољно истраживана.
 
Poslednja izmena:
Koje moje gluposti? Na početku sam se ogradio da to tvrdi taj Vidović, a ne ja. Kako nisam vidio te zapise, niti ih analizirao, ne mogu tvrditi ništa. Ti u nedostatku argumenata konkretno vrijeđaš sugovornika. Razumijem da te hvata nervoza jer je bar 20 grana zananosti nezavisno jedna od druge doslovno razvalilo tvoju bečko-berlinski sektu. Znam da ti nije lako. Ali probaj se otarasiti tih bečko-berlinskih laži kojim su ti napunili glavu. Bolje bi bilo čak i da si učio klingonski jezik, nego da čitaš izmišljotine bečko-berlinske sekte. To je prolazilo dok je ovdje vladala Austro-Ugarska i zakonima zabranjivala ilirsko ime, danas su prije svih arheologija i genetika pokopale bečko-berlinsku sektu. Kada sam napustio laž o doseljavanju Slavena, sve ostale bečko-berlinske laži srušile su se kao kula od karata. Probaj i ti. Ili ti je u srcu lakše kad sam sebe lažeš?

Kad hiljadu puta pomeneš laž ona postaje istina ???
 
Дакле, прво, као што је Игор изнад споменуо, потребна је дефиниција и метода измере сложености језика. Није допустљиво да се разматрање ограничује на инфлекције. Мени се чини да је ова тема још недовољно истраживана.

Jezik bez padeža je moguć, bez vremena nije. Padeži su problem svakom ko uči srpski kao strani jezik i nauči ih kao poslednju stvar, i to donekle, nikad u potpunosti. Čak i ti ponekad omašiš padež. Evo gore si omašio glagolski vid i umesto svršenog upotrebio nesvršeni, pa pretpostavljam da vidova nema u tvom maternjem, kao što nema u germanskim jezicima.

Dakle, ja sam izneo tvrdnju, a IgarJ uzvikuje - "nije tako!", bez argumentacije. Za sada je to u domenu wishful thinkinga.
 
Koje moje gluposti? Na početku sam se ogradio da to tvrdi taj Vidović, a ne ja. Kako nisam vidio te zapise, niti ih analizirao, ne mogu tvrditi ništa. Ti u nedostatku argumenata konkretno vrijeđaš sugovornika. Razumijem da te hvata nervoza jer je bar 20 grana zananosti nezavisno jedna od druge doslovno razvalilo tvoju bečko-berlinski sektu. Znam da ti nije lako. Ali probaj se otarasiti tih bečko-berlinskih laži kojim su ti napunili glavu. Bolje bi bilo čak i da si učio klingonski jezik, nego da čitaš izmišljotine bečko-berlinske sekte. To je prolazilo dok je ovdje vladala Austro-Ugarska i zakonima zabranjivala ilirsko ime, danas su prije svih arheologija i genetika pokopale bečko-berlinsku sektu. Kada sam napustio laž o doseljavanju Slavena, sve ostale bečko-berlinske laži srušile su se kao kula od karata. Probaj i ti. Ili ti je u srcu lakše kad sam sebe lažeš?

Kada je nekom otac siledžija, a pritom "Srbenda", onda se generacijski jaz patološki produbljuje i traje doživotno, a normalno bi bilo da s krajem puberteta umine. Onda ovaj siroma živi život uslovljen mržnjom prema ocu, i dok pokušava na sve načine da ospori srpstvo i mačoizam u sebi, geni ga vuku u istom, agresivnom pravcu, pogotovo što je gomilu agresije u njega taj isti otac usadio, pa malo-malo deli šamare i udara motkama (tako nešto) ljude s kojima opšti. A bio bi najsrećniji da je vlaški gej, ali teško je protivu gena - ipak je on siledžijski Srbenda, doduše u sajber izdanju. Ja sam zato i izašao iz komunikacije sa njim.
 
Padeži su problem svakom ko uči srpski kao strani jezik i nauči ih kao poslednju stvar, i to donekle, nikad u potpunosti. Čak i ti ponekad omašiš padež. Evo gore si omašio glagolski vid i umesto svršenog upotrebio nesvršeni, pa pretpostavljam da vidova nema u tvom maternjem, kao što nema u germanskim jezicima.

Хвала. Трудим се, а свестан сам да непотпуно владам српским. Разлог је да га већ деценијама уопште не користим сем рецимо на овом форуму. А и није ми матерњи мада сам га једном одлично знао.

Али вратимо се теми: да ли ти тврдиш да је рецимо Србину лакше да научи енглески него Енглезу да научи српски?
 
Poslednja izmena:
Шалиш се. Ево на пример, мандарински кинески нема времена. Хоћеш ли да тврдиш да је због тога миленијарна кинеска култура нижа европској?

Nisi shvatio. Ne u jezicima koji se ne nameću, već u jezicima koji su nametnuti većini.
 
Nisi shvatio. Ne u jezicima koji se ne nameću, već u jezicima koji su nametnuti većini.

Е немој сада да превртиш истину. Рекао си да је језик без времена немогућ:
Jezik bez padeža je moguć, bez vremena nije.

Уствари, због семантичке излишности, језик без времена је сасвим могућ и постоје такви језици.
 
Koje moje gluposti? Na početku sam se ogradio da to tvrdi taj Vidović, a ne ja. Kako nisam vidio te zapise, niti ih analizirao, ne mogu tvrditi ništa. Ti u nedostatku argumenata konkretno vrijeđaš sugovornika. Razumijem da te hvata nervoza jer je bar 20 grana zananosti nezavisno jedna od druge doslovno razvalilo tvoju bečko-berlinski sektu. Znam da ti nije lako. Ali probaj se otarasiti tih bečko-berlinskih laži kojim su ti napunili glavu. Bolje bi bilo čak i da si učio klingonski jezik, nego da čitaš izmišljotine bečko-berlinske sekte. To je prolazilo dok je ovdje vladala Austro-Ugarska i zakonima zabranjivala ilirsko ime, danas su prije svih arheologija i genetika pokopale bečko-berlinsku sektu. Kada sam napustio laž o doseljavanju Slavena, sve ostale bečko-berlinske laži srušile su se kao kula od karata. Probaj i ti. Ili ti je u srcu lakše kad sam sebe lažeš?

Od trenutka kad si navratio na ovij Forum pises same gluposti, vrati se na svoje prve skrabotine, treba dosta vremena da se obrade sve te bedastoce. Kako necu vrijedjati samozvanu intelektualnu forumsku elitu koja nema pojma o najosnovnijim stvarima?


Kada je nekom otac siledžija, a pritom "Srbenda", onda se generacijski jaz patološki produbljuje i traje doživotno, a normalno bi bilo da s krajem puberteta umine. Onda ovaj siroma živi život uslovljen mržnjom prema ocu, i dok pokušava na sve načine da ospori srpstvo i mačoizam u sebi, geni ga vuku u istom, agresivnom pravcu, pogotovo što je gomilu agresije u njega taj isti otac usadio, pa malo-malo deli šamare i udara motkama (tako nešto) ljude s kojima opšti. A bio bi najsrećniji da je vlaški gej, ali teško je protivu gena - ipak je on siledžijski Srbenda, doduše u sajber izdanju. Ja sam zato i izašao iz komunikacije sa njim.

Uvidio sam odavno da samo autohtonisticki nastrojen sovinista (u stvari, obican idiot koji umislja da moze apstraktno da razmislja, a ne vidi koliko stetu pravi) moze otici na najveci hrvatski forum, medju hrvatske jezikoslovce, i obrukati svoj cjelokupan rod i porod.
 
A da li je po tebi članstvo u Akademiji merilo (visoke) objektivnosti i/ili profesionalizma?

Merilo određenog nivoa profesionalizma svakako jeste; tu nema nikakve sumnje. Postoje izuzetno visoki kriterijumi primanja u naučne institucije visokog ranga. Tu negovorim o stvarima kao što su politički pritisci i nepotizam, koji su manje-više izraženi u svakoj instituciji (samo je pitanje do kog nivoa, a mislim da se možemo složiti da po tom pitanju SANU i nije svakako u najidealnijoj situaciji), naravno, već o akademskim dostignućima kao normativnim preduslovima. Član jedne nacionalne akademije ne može postati niko ko nije završio visoko-obrazovno stručno usavršavanje, ko ima diplome kao potvrde svog akademskog puta i ko je ostvario određena priznata (u zemlji i inostranstvu) djela. Sertifikat kao fizička stvar je jedan papir i on ne donosi nikakvu mudrost sam po sebi, kao što ni članstvo samo u Akademiji ne znači da je to nekakva gerusija u kojoj sjede samo najmudriji ljudi iz naroda. Mogli bismo ići redom od akademika do akademika, ili čak samo dopisnih članova, i otkrivati kako je manje-više svako od njih prepun određenih rupa u znanjuo te kako je najmanje jednom izašao sa tvrdnjom koja je možda i notorna glupost. Ali ma šta bismo kome prigovorili, ogromna količina načitanosti i jedan veliki repertoar koji donose govore stoje kao činjenice koje ovom ili onom akademiku priznaju i njegovi najljući protivnici.

Evo sad baš skoro je u Hagu pričao Šešelj o Akademiji, o tome kako postoje visoki kriterijumi tako i kako je san svakog Srbina da uđe u nju, ali tamo ne može svako...pokušah snimak da nađem ali nisam uspio; neki svjedok koji je tvrdio da su on i još jedan čovjek bili primljeni u SANU...

Uzgred, što se tiče politikanstva, s vremena na vrijeme se može zapaziti da i SANU uspješno odoljeva takvim usmjerenjima. To se između ostaloga možda najbolje ogleda u (ponovnom) odbijanju aplikacije Radoša Ljušića.
 
I ti argumentaciju. :kafa:

Takvim postovima se stvara iluzija da su dobro poznate stvari u nauci već naučno-utemeljenim dokazima pobijene i da se ruši tamo neka bečko berlinska škola (sekta ?!) koja inače postoji samo u vlažnim snovima autohtonista, pominju se neke grane "znanosti" (njih čak 20) koje su navodno "razvalile" tu bečko berlinsku sektu (kladim se da autor posta ne može ni da nabroji tih 20 a kamoli da navede šta su one to dokazale) itd....

Sve što je naveo nema blage veze sa istinom. Nauka nije ničim uzdrmana, ništa nije promenjeno niti dokazano samo prazne priče već milion puta ponavljane radi publiciteta nekih kvazinaučnih teorija bez valjanih dokaza.

Evo, lepo kaže čovek da je sve bilo "od drveta, propadljivog materijala". I onda, predstavnici bukvalističkog kluba mašu nekim kamenim pločama na kojima možda stoje zapisana nasumična slova, možda šifre, mere, inicijali, možda su donete na naš prostor od ko zna kud, možda pripadaju manjinskim doseljenim ili autohtonim populacijama, možda su namerni falsifikati - širok je spektar mogućnosti prilikom tumačenja. Ali tup čovek u tome vidi samo jedno - "to nije slovenski jezik, što znači da tu nije bilo Slovena". Ko da su išli u školu za tupost.

Izgleda da neko ovde vidi ono što želi da vidi

Neko je ranije, ne sećam se više ko, tupo primetio da "niko nije autohton u Evropi" ili slično. Naravno da govorimo o autohtonosti u relativnom smislu. Govorimo o antičkoj autohtonosti Srba u Maloj Evropi (vulgarno prozvanoj Balkan).

E sad jel je Mala Evropa ili je Balkan il je Slovenski Jug ? Odluči se više z:lol:
 
Poslednja izmena:
O dolasku Srba ima jako malo informacija, to stoji, ali o dolasku Slovena na Balkan postoje nepobitni izvori.

Koji su to nepobitni izvori? Ja ne znam da u historiografiji postoje nepobitni izvori. Zapravo, ni jedan izvor nije nepristran i ne može se uzeti zdravo za gotovo. Što se tiče dolaska Slavena, takav izvor ne postoji. Postoje izvori koji pišu o provalama Slavena, ali provala i seoba je bilo i prije 5.-7., a i kasnije. Čak su veća doseljavanja bila u vrijeme Rima kada su se doseljavali legionari sa cijelim obiteljima. Autohtonisti ne spore provale Slavena, ne spore doseljavanja. Ono što je sporno je sljedeće da oni koji su od 5. do 7. stoljeća dolazili ( a i ranije) nisu srodni sa onima koje su tu zatekli. Možemo uzeti za primjer seobe Srba u vrijeme Turaka. Nije sporno da je određen broj Srba došao u Krajinu, ali i prije njihovog dolaska u Krajini su živjeli Srbi.

Istinu o seobama Slavena sa svog ishodišta, Tropolja, Helma ili Balkana (kako je nekom draže) i njihov povratak na Balkan danas je potvrdila genetika, a na poetski način sažela je jedna predivna žena koju sam imao čast i privilegiju upoznati, Vesna Pešić:

"Postoji jedan skelet na lokalitetu Lepenski Vir koji su arheolozi našli kraj ognjišta. Kao da je bio poslednji čuvar domaće vatre. Posle 10 000 godina njegovog sna, oni su ga probudili i suočili svet sa neumitnom istinom. Svetovi se dele i sele ali se uvek vraćaju svom ognjištu. Stoga i seobe Slovena nisu ništa drugo do otiskivanje sa svog ognjišta pod pritiskom nasilja i ponovo vraćanje kao esencijalnoj energiji opstanka. A doseljavanje Slovena na Balkan u 6. i 7. veku potvrda je upravo tog prirodnog nagona za povratkom ognjištu. Ako istorija nema pisanu dokumentaciju da bi prihvatila tu činjenicu, uputno bi bilo da se obrati duboko usnulim skeletima nekoliko metara ispod zemlje. "

U tvojoj glavi, sasvim sigurno seoba se nije desila, niti ces ikad usvojiti taj koncept jer imas unaprijed zacrtan autohtonisticki misaoni obrazac koji nece za milimetar pomjeriti ni 10.000 procitanih knjiga i radova o tome.

Tvoje stalne uvrede njega, mene i drugih sugovornika pokazuje kolika je tvoja nemoć. Upravo su bečko-berlinski sektaši (a ima vas samo u Srbiji, bečko-berlinske sekte su se odrekli i u Hrvatskoj i u Njemačkoj) ti koji ne žele vidjeti činjenice. Ti koji zanemaruju genetiku koja je pobila vaše politički motivirane laži. Ti koji zanemaruju arheologiju koja vas je sahranila. A upravo su autohtonisti ljudi otvorena uma koji su odbacili dogme. Jer kad čovjek čita vas srpske bečko-berlinske sektaše svi ste isti, ličite kao jaje jajetu, dok autohtonisti iznose mnoge poglede i konstantno korigiraju svoje hipoteze kako se pojavljuju nove činjenice i otkrića. I sam sam u stanju prihvatiti svaki nov dokaz, pa i napustiti autohtonistički pogled ako bi mi neko dao činjenice koje bi me na to primorale.


Analiza 5.000 obradjenih skeleta tokom sedamdesetih na podrucju Jugoslavije (ali i serija iz sjevernih slovenskih zemalja) ocito pokazuje da je doslo novo stanovnistvo, nastao je tzv. klin, upadom dugoglavih i srednjedugoglavih se naglo zaustavlja visemilenijumska progresivna brahikefalizacija na Balkanu, pa se indeks lobanje drasticno smanjio (da bi se opet nastavio povecavati do danasnjih dana) bas kad se desila Seoba naroda. Nekropole ovog novog (dugoglavog) stanovnistva su pronadjene na teritorijama koje obradjuje DAI sto se tice price o doseljavanju Srba i Hrvata na Balkan.

Na netu se mogu naći sljedeće informacije:

On ističe da je napravljena greška u domaćoj istoriografiji, pošto je naša istorijska škola bila germanskog tipa, i što je prihvaćen Porfirogenita, koji je u devetom i 10. veku pisao da su Sloveni došli na Balkan „navodno sredinom šestog veka".

- Niti su Sloveni mogli da dođu u roku od sedamdeset godina, niti su mogli sa Karpata da pređu ogromna rastojanja. Seobe jesu postojale, ali nisu bile tako masovne - tvrdi on.

On podseća na rad profesora Ranka Šljivića, koji je pre Drugog svetskog rata ispitivao skeletne ostatke starih Ilira. Kako kaže Živanović, profesor je 1933. utvrdio da u tzv. ilirskim grobovima leže „naši ljudi".
- On je objavio svoj rad u Nemačkoj, ali pošto je ubrzo izbio Drugi svetski rat, njegova saznanja nisu zaživela. Lično sam vršio istraživanja u okolini Požarevca, prema Dunavu, gde postoji groblje sa skeletnim ostacima od kromanjonaca do današnjih dana. Proučavajući epigenetske karakteristike tih ostataka, utvrdio sam da se one nisu menjale. Ako je bilo ko dolazio na Balkan, to je bilo u manjem broju, što nije moglo da izvrši ozbiljniji genetski uticaj - tvrdi Živanović.

http://www.pressonline.rs/info/politika/66278/svajcarsko-istrazivanje-svi-smo-mi-pomalo-iliri.html

SRBI SU ILIRI !

Profesor Djordje Vojnovic, zajedno sa ekipom strucnjaka raznih profila, tokom protekle decenije vrsio je antropoloska istrazivanja na osnovu kojih je dosao do saznanja da su Srbi, Hrvati, Slovenci i Albanci ustvari ILiri

Mi smo izdanci ovog podneblja i stanujemo ovdje milenijumima, tvrdi autor nove knjige "Ilirska krv" koja ce razbiti vjekovnu zabludu da su pripadnici srpskog naroda porijeklom Sloveni. Knjiga je multidisciplinarna studija o porijeklu ljudi koji zive na podrucju zapadnog Balkana, a njeni autori su eminentni strucnjaci: istoricari, arheolozi, antropolozi, geneticari, lingvisti i sociolozi. Idejni tvorac knjige je Djordje Vojnovic, profesor na Gutembergovom univerzitetu u Majncu, u Njemackoj.

-Najveci dio stanovnistva bivse Jugoslavije pripada tzv. dinarskom antropoloskom tipu cije je porijeklo autohtono i koje ne treba traziti van balkanskih prostora- kaze Vojnovic.

-Ovdje obitavamo u stvari vise od osam hiljada godina. Nazivu naseg dominantnog antropoloskog tipa (dinarski) kumovali su francuski antropolozi krajem 19. vijeka, na osnovu cinjenice da ljudi ovog tipa zive hiljadama godina duz dinarskog planinskog sistema. Karakteristika ovog tipa je, strucno receno, brahikranizacija, sto jednostavnim rjecnikom znaci kratkoglavost. Poredjenja radi Nordijci ili Mediteranaci su dugoglavi, odnosno jajoglavi. Na osnovu visedecenijskih ispitivanja, dosli smo do zakljucka da se prve lobanje ovakvog oblika na ovim prostorima pojavljuju jos u neolitskom periodu, znaci prije osam hiljada godina. U bronzanom dobu, prije cetiri do pet hiljada godina, one su brojnije, dok se u starijem gvozdenom dobu, pocetkom prvog milenijuma stare ere, vec identifikuje jezgro brahikranizacije na centralnom dijelu Balkana. Taj proces formiranja karakteristicnog oblika lobanje nije poremecen ni vladavinom Rimljana na ovim prostorima, niti velikom seobom naroda u 4. vijeku, a kamoli mdolaskom slovenskih plemena, vec kontinuirano traje i danas.
Savremeno stanovnistvo bivse Jugoslavije odlikuje se navecim indeksom brahikranizacije u Evropi. Takodje je pogresna i teza da je osmanlijska vladaviana ostavila dubok trag u genetskom smislu. Istoricari tvrde, a genetika ce to i dokazati, da smo mi i Turci zivjeli vise jedni pored drugih, nego jedni sa drugima.-

Sto se tice granica na kojima se prostire nas dinarski ili, kako se to cesto kaze, ilirski tip. Vojnovic istice:

-Jos tridesetih godina proslog vijeka, engleski antropolog Kun je utvrdio da se dinarski (ilirski) tip prostire na jugu do rijeke Mati u Albaniji, dok se dalje od te rijeke prostire meditreanski tip. Na sjeverozapadu gornju granicu rasprostiranja cine Alpi.

Dakle od Alpa do rijeke Mati u Albaniji, svi smo iste gore list - Ilirske!-
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top