E super.
Nabrojao si autore do te 626. godine, "do navodnog doseljavanja Srba na Balkansko poluostrvo" - i pogledaj koliko ih ima. Gde su kasniji izvori koji govore o naseljavanju Srba na Balkansko poluostrvo? Naravno imamo jedan jedini - Porfirogenit. Pričali smo već o onoj famoznoj seobi koja se odigrala tri puta, i koja nema logike; jer zašto bi se Srbi vračali preko Dunava na sever kada ih je Iraklije mogao odma naseliti u takozvana puste zemlje današnje južne Srbije, istočne Hercegovine i Crne Gore....
Pričali smo o tome sve već, a i u privatnoj prepisci, na koju koliko vidim još nisi bio stigao da baciš pogled, moći ćeš da pronađeš odgovore na
ta (a i brojna druga) pitanja (što te muče).
Već ti je objašnjena suština...vizantijsko VII i VIII stoljeće su, u pogledu pisanih izvora,
mračno doba Romejske carevine. S obzirom na to koliko nam je nepoznato što se zbiva u samoj Vizantiji, ni ne čudi uopšte da nam je toliko teško da rekonstruišemo
prva dva stoljeća srpske istorije.
Znači ima li jedan autor, osim Porfirogenita koji piše o doseljavanju Srba na Balkansko poluostrvo, a da se ne oslanja na Porfirogenita?
Misliš neki
raniji izvor? Pa kao što i sam znaš; ne, ne postoji.
Kao što sam već nekoliko puta do sada napisao, srpska se seoba na Balkan odvila u vrijeme
mračnog vizantijskog vijeka.
Skoro sve što mi znamo o Romejima i njihovim susjedima u to vrijeme, dolazi iz izvora koji su nastali tokom IX i X stoljeća (ako ne i docnije). Sada, mi možemo tvrditi da je možda bilo
bolje da se Srbi doselili
ranije il'
kasnije, te da imamo neke savremenije i korisnije istorijske izvore

al' situacija je jednostavno takva kako stvari stoje.
U vremenu o kojem diskutujemo dolazi do velikoga
preporoda učenosti i najveći efekat tu ostvario je Porfirogenitov poduhvat; iz te velike <kulturne rekonstrukcije> proizišao nam je i izvor o doseljavanju Hrvata i Srba.
Mi možemo tugovati za tim što je to vrijeme mraka i nemira u Vizantiji; velikih peripetija i uništavanja, ali ništa sem toga nismo u mogućnosti (osim, naravno, daljeg proučavanja tog pomalo mutnog perioda, uz veliko oslanjanje na pomoćne nauke).
Ponoviću, mnogi su
upravo na temelju toga što si napomenuo, i žestokoj kritici Porfirogenitova
Spisa, smještali srpsku seobu u nešto poznije doba, tipa kraj VIII il' početak IX st.
Na početku Sloveni su bili samo jedno pleme u sastavu Srba, kao i Anti. I tih plemena bilo koliko god hoćeš. Zašto se Sloveni ne pominju pre 5. veka? Pa prosto zato što su bili malo pleme.
Zaključak ti je neosnovan. Neki su pojedinci, davno u prošlosti, bili pobornici te teze, al' ona je odavno napuštena.
Zaista se
ne može argumentovano dokazati da su Srbi nekakva
rasa u koju spadaju svi Sloveni, pa i Anti...
Vrlo je interesantno da ti nimalo ne smeta što
jedan jedini izvor pisani spominje taj podatak, i apsolutno nijedan drugi.

Da li to znači da preuzimamo podatak iako imamo 'samo' jedan izvor ukoliko nam se on
sviđa, a ukoliko ne - odbacujemo na temelju nedostatak komplementarnih izvora?
Što se tiče Anta, ne znam koliko je opravdano svesti ih na nivo običnog
plemena; očito je da su oni jedna
druga etnička skupina, koja je bila značajna imala svoga vladara i vojno-demokratsku elitu itd...i neće biti da je potpuna slučajnost što se tako nalazi u određenom
dvojacu sa Slovenima.
Zašto nema Slovena dobro je pitanje, ali nema jednostavnog odgovora - nema ih u izvorima jer se
još uvijek ne tiču pismenoga svijeta, a prema nekima nema još ni takvoga etnonima.
NISU SE ONI OD TOG 5. VEKA PROŠIRILI NA SREDNJU, JUGOISTOČNU I ISTOČNU EVROPU - JER TO JE NEMOGUČE, NEGO SE IME ŠIRILO, JER JE NESTALO IME VENETI/VENEDI.
Širili/širilo ime, to obuhvata jedno drugo.
Što se tiče
venetskoga imena, pa ono nije nestalo i bilo je ostalo u upotrebi za našu najzapadniju sabraću sve do modernih vremena.
Citat iz knjige »ISTORIJA SRPSKOG NARODA«; strana 11 (sa ovlašćenjem piščevim preveo Gavrilo Vitkovič, 1882 god.), autora
Benjamina Kalajia (
http://ebooks.antikvarne-knjige.com/kalaj-istorija/): "Neka bude dovoljno rečeno, da su se,
po ispitivanjima najboljih slovenskih naučnika svi slovenski narodi u prastaro doba po svoj prilici nazivali Srba (Srb), a Sloveni i Anti bila su samo imena oba glavna ogranka ove velike narodne porodice".
Zašto bi to sada bilo relevantno i u kakvom smislu?
Znači opet se slažemo
Pa i ne slažemo se baš, ti si
anglosaksonske Germane sveo na nekakvo jasno definisano pleme (???) oko kojega je sve poznato..
Angli i Sasi "
etnolingvistička skupina" (dobar ti naziv

) koji spadaju u
germanska plemena.
U Britaniji se piše o etnolingvističkim skupinama germanskih plemena koja su došla na ostrvo, a u primeru Balkana se piše u etničkoj skupini svih plemena/grupa - a posebnih imena etnolingvističkih skupina/plemena nema - osim kod Porfirogenita.
Ne razumijem te...?

Na ove prostore u pitanju su bili Sloveni; baš sam ti napravio i
određenu (koliko je to moguće) paralelu sa Germanima u slučaju Britanije.
Kako to da Fredegarova hronika, kada već govori o Srbima ne piše da su došli ovamo? Pa valjda bi bilo logično da tamo piše da su došli. Šta uopšte piše tamo o Srbima?
Piše sljedeće:
Те године су Словени, звани Венеди, у Самоновој држави побили многе франачке трговце и запленили њихову робу. То је био почетак сукоба између Дагоберта и Самона, словенског краља. Дагоберт је Самону послао изасланика Сихарија тражећи одговарајућу надокнаду за трговце које су побили његови људи. Самон није хтео да види Сихарија, нити је дозволио да овај дође код њега. Сихарије се преобукао у Словена и тако се појавио код Самона. Саопштио му је све што је имао. Међутим, као што обично бива код пагана и у гордости злих, ништа што му је пребацивано није желео да исправи, осим оног што би одредила судска одлука и да ће се у овом и другим случајевима, правда доделити. Сихарије, приглуп изасланик, почео је да говори неприличне ствари које се нису налазиле у упутствима. Чак је претио Самону говорећи да Самон и његов народ дугују Дагоберту послушност. Увређен Самон му је одговорио: „И земља коју имамо биће Дагобертова и ми сами ћемо бити његови једино ако он са нама одржи пријатељство.“ Сихарије одговори: „Није могуће да хришћани, слуге Божје, буду пријатељи са псима.“ На то је Самон одговорио: „Ако сте ви Божје слуге, а ми Божји пси, с обзиром на то да ви стално против Њега радите, сматраћемо да нам је дозвољено да вас растргнемо на комаде.“ Потом је Сихерије истеран. Када му је ово јављено, Дагоберт је наредио да се у целој Аустразији подигне војска против Самона и Венеда. Војска је у три колоне пошла против Венеда, чак су се и Лангобарди на позив Дагоберта придружили рату против Словена. Спремивши се на отпор на свим тачкама, на оном месту где је упала аламанска војска са војводом Хродобертом, Словени су победили. Лангобарди су, међутим, задобили победу, те су они и Аламани одвели велики број заробљеника. Аустразијци су, пак, опсели тврђаву Вогастисбург где се утврдила велика венетска војска. Битка је трајала три дана и многи из Дагобертове војске су страдали од мача. У бекству су оставили све шаторе и ствари у њима и вратили се кућама. После овога Венеди су пустошећи много пута упадали у Тирингију и друге франачке грофовије. Чак је и Дерван, кнез Срба, народа словенског порекла који је признавао власт Франачке, прешао Самону. Победа коју су Венеди задобили против Франака није толико заслужена храброшћу Словена колико лудошћу Аустразијаца који су видели да Дагобертова мржња против њих расте и да се он све више удаљава од њих.
Ovo je
jedini podatak o Srbima kod Fredegarove hronike. Teorije o povezivanju sa Polapskim Srbima se zasnivaju na ovom podatku; Živković ju je u jednom prilikom bio izložio predlažući kao mogućnost da je Iraklije doveo
jedan dio Srba u sklopu pregovora sa Dagobertom, kako bi olakšao s jedne strane slovenski pritisak na Franke a s druge našao pomoć protivu Avara i neki način da se snađe sa Slovenima.
To ovako zvuči zaista savršeno, odlično se uklapajući u naša saznanja o tom vremenu; ali nažalost, to ostaje samo na nivou teze jer nema direktnijih potvrda o tako nečem. S druge strane, rekao bih da se može osnovano usvojiti Živkovićev zaključak da su se Srbi doselili
poslije 631. godine (odnosno
najranije tada), tj.
nakon vogastisburške bitke i tek onda kada su Srbi prešli sa franačke na slovensku stranu...
Pa to i Benjamin Kalaj, odnosno najbolji slovenski naučnici ne priznaju
Aman šta ima veze šta starija literatura tvrdi (a koristi ista saznanja koja danas imamo?). Jesu li možda oni znali nešto što nam danas
nije poznato?
A kada smo već kod toga,
ne tvrdi Kalaj to, pa niti
najbolji slovenski naučnici.
Staro je uvjerenje bilo da je srpsko ime
bilo u davnašnjoj prošlosti slovenski etnonim; Deretić tvrdi nešto sasvim drukčije. Deretić tvrdi da
ne postoje drugi uopšte (ni dan-danas), da Katalonci svi dan-danas kažu da su Srbi i ostale potpune psihotičke nebuloze...