„Bečko-berlinska škola” vs novoromantičari

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Meni nije jasno kako se niko od voditelja nije udostojio ili da skupi snage da ga pita za fotografiju ili neki drugi dokaz o bodežu ''srpskog vladara Nina Belova'' u bagdadskom muzeju ili o tome da je Isus govorio srpskim jezikom, da su imperatori i faraoni bili Srbi, da je neki Serbo Makaridov postojao...

Zato što su voditelji svakog intervjua gotovo isključivo njegovi idolopoklonici, ili Milomir Marić koji radi na podizanju pregleda svoje autorske emisije.
 
Meni nije jasno kako se niko od voditelja nije udostojio ili da skupi snage da ga pita za fotografiju ili neki drugi dokaz o bodežu ''srpskog vladara Nina Belova'' u bagdadskom muzeju ili o tome da je Isus govorio srpskim jezikom, da su imperatori i faraoni bili Srbi, da je neki Serbo Makaridov postojao...
Trebalo ga je pitati da pokaze dokaz za svaku svoju tvrdnju. Tacno. Ako nekog uopste zanima sta je pricao Deretic jer on nije istoricar po profesiji.

Ali evo ja pitam tebe, zasto istoricari ignorisu pisane tragove iz anticke Grcke, kamenje na kojima je zabelezeno srpsko pleme zajedno sa drugim nauci poznatim plemenima koja su zivela u tadasnjoj Grckoj?
Zasto ti smeta alternativni istoricar a ne smetaju ti brljotine zvanicne istorije?
 
Mislim da je razlog zašto se Šargić toliko pogubio i otišao u krajnje iracionalne ekstreme taj što trenutno traje borba za Deretićev tron.

Novoromanričari su Deretićevom smrću izgubili glavnu kartu za popularnost; sada se grčevito biju kao Savez komunista posle smrti Tita.

Mislim da je to Milanović Miodrag dobro prepoznao, pa je prvi krenuo da broda koji tone da iskače. A Šargič otišao u krajnje iracionalne ekstreme (i potpuno se obrukao) upravo u toj borbi za broj pregleda i popularnost na društvenim mrežama.

Jedno vreme postojao je eksperiment Slaviša K. Miljković. Ideja je bila ako ode i gore od Deretića i krene, primarno lingvistički, da bude i zahvaljujući opsesiji muškim polnim organom i veći clickbait od Deretića. Ali nije upalilo; kako se pojavio, tako i nije više IN čovek.

Mislim da možemo zaključiti da na sceni tzv. srbskih autohtonista trenutno traje "postderetićevska kriza" i pitanje je kako će se završiti.
 
za borisa t ću da skeniram par strana obradim i pošaljem da vidi kako izgleda knjiga
Па, скенирај да упоредим са латинским оригиналом и руским преводом и видимо о ком "Sorben" говориш ...

1634245946682.png
 
Poslednja izmena:
Mislim da je razlog zašto se Šargić toliko pogubio i otišao u krajnje iracionalne ekstreme taj što trenutno traje borba za Deretićev tron.

Novoromanričari su Deretićevom smrću izgubili glavnu kartu za popularnost; sada se grčevito biju kao Savez komunista posle smrti Tita.

Mislim da je to Milanović Miodrag dobro prepoznao, pa je prvi krenuo da broda koji tone da iskače. A Šargič otišao u krajnje iracionalne ekstreme (i potpuno se obrukao) upravo u toj borbi za broj pregleda i popularnost na društvenim mrežama.

Jedno vreme postojao je eksperiment Slaviša K. Miljković. Ideja je bila ako ode i gore od Deretića i krene, primarno lingvistički, da bude i zahvaljujući opsesiji muškim polnim organom i veći clickbait od Deretića. Ali nije upalilo; kako se pojavio, tako i nije više IN čovek.

Mislim da možemo zaključiti da na sceni tzv. srbskih autohtonista trenutno traje "postderetićevska kriza" i pitanje je kako će se završiti.

Milanovic nema veze sa autohtonistima. Njegov stav nije da su Srbi autohtoni nego da je on dio neke autohtone skole, samonikle kod nas a ne Becu. Naravno ni to nije istina, Milanovic je BB skola. Kao sto je Tudjman trazio Hrvate po Iranu, tako i Milanovic trazi prakoljevku Srba po Anadoliji i Sardiniji. To je sve ista ustaska BB skola. A sprske vladare naziva arkonima.

Sargic lupa gluposti. A nije vitez ko Deretic.

Slavisa Miljkovic nije ni istoricar, bavi se definisanjem znacenja fonema za razumjavanje jezika.
 
Milanovic nema veze sa autohtonistima. Njegov stav nije da su Srbi autohtoni nego da je on dio neke autohtone skole, samonikle kod nas a ne Becu. Naravno ni to nije istina, Milanovic je BB skola. Kao sto je Tudjman trazio Hrvate po Iranu, tako i Milanovic trazi prakoljevku Srba po Anadoliji i Sardiniji. To je sve ista ustaska BB skola. A sprske vladare naziva arkonima.

Sargic lupa gluposti. A nije vitez ko Deretic.

Slavisa Miljkovic nije ni istoricar, bavi se definisanjem znacenja fonema za razumjavanje jezika.

Aham; zato priča o Srbima u Bojotiji u V st. pre naše ere?

Deo je iste ekipe; alternativaca. Priznavao mu ti lično to ili ne.
 
Ali evo ja pitam tebe, zasto istoricari ignorisu pisane tragove iz anticke Grcke, kamenje na kojima je zabelezeno srpsko pleme zajedno sa drugim nauci poznatim plemenima koja su zivela u tadasnjoj Grckoj?
Zasto ti smeta alternativni istoricar a ne smetaju ti brljotine zvanicne istorije?

Grad o kojem govoriš, a koji je sredinom V stoleća pre naše ere bio deo Delskog saveza i plaćao porez Atini, zapravo je Sermilija (Sermile) sa Halkidikija.

https://topostext.org/place/403235PSer
https://referenceworks.brillonline.com/entries/brill-s-new-pauly/sermylia-e1109940

sermilija.JPG


Tu je reč o beta/mi dualizmu koje je bilo prisutno u brojnim toponima, i o kojem je i naš Milan Budimir svojevremeno bio govorio, zbog čega je po svemu sudeći ovaj grad i u atinskim tributskim listinama za 448/7. godinu pre naše ere bio i naveden sa mi umesto beta.

Ako misliš da ovo ima veze sa vrlo konkretno srpskom nacionalnom istorijom i da se iz nekog razloga ignoriše, pametno bi bilo da obrazložiš.
 
Poslednja izmena:
Grad o kojem govoriš, a koji je sredinom V stoleća pre naše ere bio deo Delskog saveza i plaćao porez Atini, zapravo je Sermilija (Sermile) sa Halkidikija.

https://topostext.org/place/403235PSer
https://referenceworks.brillonline.com/entries/brill-s-new-pauly/sermylia-e1109940

Pogledajte prilog 1034401

Tu je reč o beta/mi dualizmu koje je bilo prisutno u brojnim toponima, i o kojem je i naš Milan Budimir svojevremeno bio govorio, zbog čega je po svemu sudeći ovaj grad i u atinskim tributskim listinama za 448/7. godinu pre naše ere bio i naveden sa mi umesto beta.

Ako misliš da ovo ima veze sa vrlo konkretno srpskom nacionalnom istorijom i da se iz nekog razloga ignoriše, pametno bi bilo da obrazložiš.

Popis sva 4 zapisa ovog toponima u pisanim izvorima prema Dimitriji F. Dečevom (Karakteristika tračkog jezika, str. 133):

Serbylía (Σερβυλία), Serbylieís (Σερβυλιείς), Sermylía (Σερμυλία), Sermylieís (Σερμυλιείς)

content


https://www.zvab.com/servlet/BookDetailsPL?bi=12632219472&searchurl=an=detschew&sortby=20&cm_sp=snippet-_-srp1-_-title1

@Boris T možda imaš pristup celoj knjizi?
 
Ruševine drevnog Sermila bi trebalo da se nalaze odmah jugoistočno od današnjeg Novog Sermila.

par kilometara.JPG


Pošto je ovo smešteno relativno blizu Ormilije tj. reke Harvije koja se baš tuda uliva u Toronski zaliv, svega nešto zapadno od nje, pretpostavljam da je najlogičnije da toponim vuče korenje od praindoevropskog *sermo- koje je značilo „reka“ (što je i poreklo naziva Srema, inače). Naziv grada bi tako trebalo da bude po tome što je mestašce pored reke.

urmeaze.JPG


Dok se razmišlja o tome, posebno treba imati na umu da je Harvija najduža i najpoznatija reka čitavog halkidičkog poluostrva; u klasičnom razdoblju, naša Sermilija/Serbilija joj je bila i najbliža značajnija naseobina.

Izmišljati direktnu vezu između ovog i našeg srpskog etnonima koji poznajemo danas, vrlo je neozbiljno.
 
Poslednja izmena:
Ovako, prevod Franačkih anala je sa latinskog, nemačko izdanje iz 1895. A sad ekskluzivno,uz odobrenje priređivača, za Borisa T. par nasumičnih strana iz knjige
774.



По повратку из Рима, господар краљ Чарлс је поново отишао у Павију, поробио је, заробивши Дезидерија са женом и кћерком и опљачкавши сво њихово богатство. Сви Ломбардијци су дошли из сваког града у Италији на покору славном господару краљу Чарлсу и Францима. Адалгис, син краља Дезидерија је побегао и допловио у Константинопољ.[1] Пошто је покорио Италију и поставио своје законе, славни господар краљ Чарлс је напустио франачки гарнизон у граду Павији и уз Божију помоћ се тријумфално вратио у домовину са својом женом и остатком Франака.[2] Када је дошао у Ингелхајм, посалао је четири одреда у Саксонију.[3] Три су се борила са Саксонцима и уз Божију помоћ победила, а четврти није ни ратовао него се без губитака и са пленом вратио кући. Славни краљ је прославио Божић у Кирзију, као и Васкрс. И тако прође и та година и дође



775.

Прерађена верзија

Док је краљ проводио зиму у Кирзију, одлучио је напасти подло племе Саксонаца, кршили су примирја и ратовати са њима је хтео док их не победи и натера да приме хришћанство или их, у супротном, потпуно искорени.

Свети и милостиви господар краљ Чарлс је одржао скупштину у вили у Дирену. Одатле је повео војску у Саксонију и покорио[4] замак Зибург,[5] обновио замак Ерезбург и отишао све до Весера у Бројнсбергу.[6] Тамо су се Саксонци припремили за борбу јер су желели одбранити обалу Весера. Уз Божију помоћ и њихове велике напоре, Франци су натерали Саксонце у бег и заузели обе обале реке; тада је много Саксонаца исечено.

Онда је господар краљ Чарлс поделио војску и повео са собом све оне што су хтели наставити до реке Окер. Тамо су пре њега дошли сви саксонски Аустерлуди (Saxon Austreleudi)[7] предвођени Хасијем давши онолико талаца колико је тражено, заклевши се на послушност краљу Чарлсу.[8] Када се најмилостивији краљ вратио, Анграрији[9] су дошли у Бикегау[10] са Бруном и осталим великашима давши таоце[11] као што су то учинили и Аустрасијани.[12] На свом повратку, краљу се придружио други део његове војске, по наређењу је чувала обалу реке Весер. Саксонци су их напали код Лубека, али су их Франци, уз помоћ Бога, победили и многи Саксонци из те групе су посечени.[13]

Прерађена верзија

У међувремену, део армије послане у Весер је подигао логор у месту званом Лубек. Али, људи су били неопрезни и Саксонци су их лукаво преварили. Када су се франачки војници вратили из лова око 9 сати, Саксонци су се помешали са њима као да су део њихове групе, па су тако ушли са њима у логор. Напали су уснуле или напола будне војнике и би речено како су направили велики покољ међу потпуно неприпремљеним Францима.[14] Али, они су заустављени снагом будних што се храбро борише. Тако су они напустили франачки логор после договора и уз најбоље услове које су могли добити после таквог пораза.[15]

Чувши за то, господар краљ Чарлс је још једанпут напао Саксонце са својом војском, нанео им још један тежак пораз и узео од Вестфалијана велики плен. Дали су таоце као што то урадише и други Саксонци. Када је прикупио све таоце, узео сав плен и три пута више него иначе побио Саксонаца, господар краљ Чарлс се уз помоћ Бога вратио кући, у Франачку.

Када је чуо како је Ломбардијац Хродгод прекршио све заклетве и планира подићи Италију на побуну, господар краљ Чарлс је кренуо у Италију са франачким племством.[16]

Прославио је Божић у вили Шлетштад. И прође и та година и дође



776.





[1] ПВ: „Тамо је он остарио владајући часно као племић.”

[2] ПВ: “Он је повео са собом Дезидериуса као затвореника”. BML, pp. 74-76; LP, I, 499. Павија је заузета јуна 774. Дезидерије, његова жена Оyса (Ausa) и кћерка су били одведени у Корби или у Лијеж; Ајнхард, сh. 6.

[3] Ингелхајм, сада Нидер-Ингелхајм, на Рајни близу Мајнца, где је Шарлемањ саградио палату између 768 и 774.

[4] ПВ: „у његовом првом нападу"; Florus, Epitome de T. Livio, I I, 9, II.

[5] Hohen-Syburg: где Лена утиче у Рур; BML, p. 82.

[6] Браунсберг у области Минден, која више не постоји.

[7] За идентификацију Аустрелуда (Austreleudi) са Истфалианима (Eastphalians), погледати BML, p. 82. Аustreleudi су заправо Аустерљуди, односно строги људи као што су Nordliudi - Нордљуди, људи са севера. Аустерљуди, Нордљуди и Драгини су три племенске групације Срба које су прихватиле саксонске обичаје и живела међу њима.

[8] ПВ: „и заклети се свом господару на верност."

[9] Angrarii: Germ. Engern, саксонско племе између Миндена и Оснабрика.

[10] Cf. Tacitus, Annales, I, 51.

[11] Близу Стразбура (Sеlestat, Bas-Rhin).

[12] Ангривари су били германско племе раног Римског царства које се у Птоломеју кратко помиње као Angriouarroi (Ανγριουαρροι), једно од три саксонска племена (остали су Вестфалахи и Остфалахи). поменута у Тацитовим Аналима. У посткласична времена име народа се записивало на разне начине, као Ангари, Агери, итд. Живели су у округу званом Ангрија, Ангариа и Енгарија. региону западно од реке Весер недалеко од Теутобуршке шуме, такође и у у Ангерону код Минстера. Њихов вођа Бруно (Comte des Saxons, Herzog von Sachsen-Engern, graaf van Saksen) помиње се у Annales Laurissenses (Angrarii…cum Brunone) и у Аnnalibus Corbeiensibus in bibliotheca Regia (MGH) где се именује: Egberti quem Brunonis Angrariorum pricipis filium fuisse, као муж извесне Иде.

[13] ПВ: „и да се неколико градова већ предало њему"; s.a. 776. Прича, засигурно преувеличана, је следећа, савезници Хродгода (Hrodgaud), грофа од Фријула, били су грофови Хилдебранд од Сполета, Аригис од Беневента, и Регинбалд од Кјузија, они су планирали са Адалгисом и грчком војском освојити Рим у марту и обновити краљевство Ломбардије; MGH, EE, I I, 573-83; BML, pp.83-85.

[14] Ово чудо није забиљежено у ПВ; уместо тога постоји само кратка забелешка о франачкој победи.

[15] ПВ: „Они су дали, и он је прихватио њихова лажљива обећања да ће задржати веру“. Извор реке је у Липспрингу, близу Падерборна.

[16] ПВ: „и после напуштања јаког гарнизона“; cf. Livy, ХХI,61.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top