Veliki broj podataka i istorijske gradje se nalazi u narodnim obicajima, mitovima, legendama. Narodne pesme i price su nepresusni izvor podataka. Ono sto se prenosilo sa kolena na koleno, kroz pricu i pesmu, ima podlogu u stvarnim dogadjajima. Nepravedno su ovi izvori zanemareni.
"Kada su istorici prvi put culi i zapisali srpsko ime, moze biti da je onda taj narod u svojoj dubokoj starosti iznemogao i poceo opadati. Njegovu velicinu, koja je bila pre istorije, davna proslost, kao more, potopila je. Ostao mu je ponos, junastvo i neodoljiva teznja ka velicini. Sa tim ce i poslednji Srbin leci u grob.
Ljudi su razmisljali: zasto lasta u nasim sumama ne pravi gnezdo u drvima? I nalaze da u njenoj postojbini nema drva, nego su same gole stene. Za sto hiljada godina, sto ona dolazi ka nama, gde ima dosta drva,o stala je pri svome obicaju i pravi gnezdo na zidu ili obali. Psteo i macka u divljim sumama klali su se, pa i danas, pripitomljeni, to isto cine. Hiljadu godina potkresujte paunu perije, on ce svoje patrljke siriti i ponositi se. Sve biva po zakonima prirode. A oni su tacni i strogi: ni ptica preko polja ni zvezda preko neba, ne moze po svojoj slobodnoj volji poleteti, sve dok ih neki zakoni na to ne pokrenu. Univerzum nema nikakvog drugog posla, nego da te zakone vrsi. Po tome onaj sto u opancima cuva koze kraj Durmitora, drzi da je njegov narod prvi na ovom svetu, i on to ne misli ni iz gluposti ni iz mudrosti, nego samo po prirodnim zakonima svoje vreze...."
"Прва пјесма којом представљамо збирку ''Песме и обичаји укупног народа српског – Обредне песме'' заведена је под редним бројем 107. У Призрену су је пјевали коледари, а записао ју је ''г. Јово Станимировић свештеник Призренски''
СИВА ЖИВА15 пј. бр. 107
Сива Жива сива силна,
Сива силна голубице!
Да куда си путовала?
Одговара Сива Жива
Сива силна голубица:
''Ја сам тамо путовала
У Инђију нашу земљу.
Пролећела Хиндушана
И ту Глобу Тартарију
Црни Хиндуш и Тартару.
Летила сам Господару
Нашем силном Триглав бору.
Те гледала што нам чини
Што нам чини заповеда."
Шта чињаше наш Господар
Наш Господар Триглав вељи,
Наш Створитељ и Држитељ
И велики Уморитељ?
Одговара Сива Жива
Бела силна голубица:
"Наш Господар лепо чини
Трима кола у зучиње
И четврто злато мери.
Да правимо златне чаше
Златне чаше и сребрне
Да молимо младог Бога
И Божића Сварожића
Да нам даде свако добро
Понајвише дуги живот.
Дуги живот добро здравље
И богатство што га носи.
Божић поје по сву земљу
Не боји се Хиндушана
Нити црног Тартарана
Ни големе те пустаре
А проклете Глобе црне
Глобе црне Тартарије,
И те гадне Манџурије.
Слава му је до небеса
До престола Триглав бога
Брада му је до појаса.
До појаса среди земље
Србске земље Рашке светле.
Да се роде мушка деца
Љути војни Даворови
Даворови и Јарила
Она силног Туривоја.
Туривоја Ђуримами
Да се роде јагањчићи
Јагањчићи и јарићи
И ти вељи теленчићи.
Женски више него мушки."
https://www.ivantic.info/Ostale_knj...ovic_Obredne_Pjesme_Drevnih_Srba_u_Indiji.pdf
" Nasi umni preci su nas ucili,
a zahaljujuci njima i mi ponavljamo:
Svaki narod na Zemlji ima razlicite vrline,
kojima je obdaren od Boga Svemoguceg.
Ono sto razlikuje Slovenske narode
od svih naroda na Zemlji,
to su njegova silna
hrabrost i vernost.
Sam Aleksandar,
Car veliki svega Sveta
Dao je dokaze o vrlini nase rase.
Rekao je,
da su u nas mnoga srca herojska
i da zasluzujemo da nosimo lepo ime,
Slavan ili Cuven.
Pa neka se zna i pamt;
Ime Slavni ili Cuveni
dobili smo iz usta samog Aleksandra.
Diveci se nasem junastvu,
junak iz Makedonije
izjavio je
pre nego sto ce da izdahne,
da proklinje svakog onoga,
ko bi u buducnosti
lose govorio o narodu Slavnom.
Da bi ga nagradio za njegova dela,
on mu je dao svoje oblasti
koje se protezu
od Jadranskog pa sve
do ledenih mora na severu.
Aleksandar je zeleo
da cela ta zemlja
nikada ne zivi pod drugim zakonima
osim po zakonu Slavnih.
Od tada
Slovenima pripada
citava Saramatija:
Poljska,Moskva,Madjarska,Boemija,Bugarska-
sve su to zemlje podvrgnute Slovenima.
Albanija i primorje ravno,
pa cela Rusija,
cak Pruska i Tatarija-
deo su naseg nasledja.
Tako je odlucio umiruci pobednik Sveta,
u Belom gradu Aleksandriji.
On je zaklinjao Marsa,Plutona i Jupitera,
da svojim blagodetima
obdare njegove Slavne.
Sva tri Boga obecase
da ce danonocno
da bdiju nad narodom Slavnih,
da ce od njega nesrece otklanjati
i da ce stalno pomagati
dvanaestorici Ilirskih zupana
Slavnim naslednicima
Dvanaestorice Aleksandrovih drugova.
Eto,to su darovi,
koje je nasoj rasi podario Filipov sin.
Pa jos danas,
kao i u vreme Aleksandrovo,
junastvo i vernost
nase su vrline."
Pesmu sa francuskog prevela i objavila prof.dr. Olga Lukovic-Pjanovic