Ne postoji ništa što bi bilo odvajkada. Oduvek ne postoji ni Krstarica, ni ti, ni prezime koje nosiš, ni ovaj jezik, pa niti ne samo Srbi, već ni čitava planeta.
Ako tebe stvarno interesuje istorija; ne ove neke sad kao pričice sa YouTube kanala raznih, već baš prošlost, povest, nacionalna istorija, onda prva stvar koju moraš učiniti jeste da odbaciš uopšte te percepcije o večnosti. Ništa nije večno; sve ima svoj početak i kraj, baš kao i naši životi. Svaka zajednica, svaka ideja, svaka tradicija,...sve. I sve će jednog dana biti prah; ništa nije tu zauvek, kao što nije ni oduvek.
To je suštinski, osnovni razlog, zašto zvuči, kako kažeš, neverovatno i naučno-fantastično. I zbog čega je toliko teško da ljudi razumeju vas koji ste uvereni u tu ideju. Nemoj da se uvrediš što ću ovo napisati, ali problem je u tome da je ona suštinski iracionalna u svojoj postavci; polazi od klasične romantične ideje, od sna o večnosti. Takvim stvarima je mesto u književnosti i umetnosti, pre svega poeziji (npr. kako ono Crnogorci kažu da je vječna Crna Gora) ali to nema veze sa istorijom, niti naukom uopšte.
P. S. A to da je neko za vek i po izmenio svest po ovom pitanju, tek je nebuloza sama po sebi. Je i treba opet citirati šta su pisali ljudi u Kneževini Srbiji Karađorđevića i Obrenovića? Ne postižeš takvim izjavama ništa sem produžavanja agonije tj. održavanja u etru starih zabluda. Ne postoji nikakav razlog da se ponavlja nešto za šta ne postoje nikakvi dokazi i što je nebrojeno puta bilo opovrgnuto.